U BOJ, U BOJ, ZA NAROD SVOJ...

Europsko prvenstvo u nogometu kao nastavak ratova među europskim nacijama, drugim sredstvima: Penetracija političkih tenzija generira prelazak simboličnog u zbiljsko nasilje koje izražava diskriminaciju, rasizam, homofobiju, ksenofobiju, šovinizam, i radikalizira svoju političku poruku. Masnice ispod oka, polomljeni udovi i kosti, i svi drugi oblici tjelesnog ozljeđivanja, nisu baš nezamjetan raritet vezan uz nogometno navijanje, osobito na ovim prostorima. Ekstremne navijačke skupine u Hrvatskoj ne mogu proći kroz glavni tok politike, ali prolaz im uspijeva na marginama. Gualtiero Harrison kaže kako je sport možda najvažniji kulturni i politički fenomen naše epohe. Mnogi će se složiti da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Osobito u očekivanju europskog natjecanja nacionalnih nogometnih reprezentacija. Sam pogled na internet stranicu Eura 2008 s odbrojavanjem najavljuje trenutno najvažniju stvar na svijetu od koje nas dijeli samo nekoliko dana. Nogometno natjecanje postaje ljetno središte svakog javnog, društvenog i političkog gravitiranja kada sve ostalo pada u drugi plan. Nogomet drži tron socijalizacije i predstavlja svojevrsni model heroizacije, borbe, religioznosti kako bi rekao Vassort.

Inteligencijski nezahtjevna igra

Zašto je nogomet toliko važan i što je to što nas privlači nogometu? Osim što je vrlo jednostavna i za promatranje inteligencijski nezahtjevna igra, nogomet nudi protuslovnu formu svojevrsne identifikacije i jedinstvenosti, ako hoćete jedinstva, s jedne strane te tenzijama nabijenog rivalstva i borbe s druge. Iako fenomen nogometa već prelazi okvire socioloških tumačenja, sociolog Srđan Vrcan tvrdio je da je riječ o mitologiji male priče koja zaposjeda javnost i postaje vrsta moderne svjetovne religije koja rađa začaranost, zanos i užitak kakva se rijetko može zamijetiti u javnom prostoru. Danas govorimo o vrlo finim načinima reklamiranja nogometa, kozmopolitskog sporta o kojemu svatko ponešto zna, te o fantastičnom obliku mobilizacije i kolonizacije javnog prostora.



Ono što plijeni pozornost jest pitanje nogometne propagande i njezinog suptilnog sugeriranja nacionalizma i identitetskih razlika. Natjecanje različitih država ili lokalnih klubova i njihovo suprotstavljanje na bojnom polju i njegovim tribinama nije tek puki zabavni sadržaj jednog popodneva. Kolektivna identifikacija s lokalitetom, regijom, državom ili nacijom začinjena s iracionalno emotivnim nabojem često vodi ispoljavanju raznolikih diskriminativnih ponašanja. Svako nogometno natjecanje između država temelji se na nacionalnoj bazi, pa time, na direktan i indirektan način, promiče nacionalističke ideje. Pedeset tisuća ljudi na stadionu, brojne razvijene nacionalne zastave, kolektivni plač zbog poraza svoje zemlje, predstavljaju ideju koja 'nas Austrijance' ili 'nas Hrvate' suprotstavlja drugim ljudima, komentira za Feral Tribune Michael Bonavolt iz bečke revolucionarne socijalističke organizacije koja tijekom europskog natjecanja organizira kampanju Posrani EURO 2008 – protiv komercijalizacije, represije i nacionalizma.

Nogomet je svojom pojavom, reklamom i propagandom kontinuirano vrlo izraženo konstruirao identitete pripadnosti i lojalnosti te emotivne privrženosti ukazujući na diferencirajući potencijal suprotstavljanja, rivalstva i nadmoći tj. u fokus stavlja razlikovanje od drugih. Osjećaj pripadnosti naciji, nacionalni ponos i identitet su vrijedni i pozitivni osjećaji svakog čovjeka, no vrlo je tanka linija koja dijeli pozitivnu nacionalnu priču ponosa svojim kulturnim naslijeđem i identitetom od negativne koja ističe vrijednosti jedne nacije umanjujući i omalovažavajući druge, kaže Saša Dupor, koordinator programa FARE (Football Against Racism in Europe) za Hrvatsku od 2003. godine i aktivist udruge mladih Korak ispred (UMKI).

Hrvat, muškarac, katolik...

Dupor komentira kako reklamiranje proizvoda, što je vidljivo i u reklami europskog prvenstva, postaje agresivno naglašavanje važnosti nacionalnog identiteta, pritom sugerirajući pravog navijača hrvatske nogometne reprezentacije - Hrvat, muškarac, katolik (i naravno konzument određenog proizvoda) - što djeluje diskriminacijski prema skupinama ljudi koji su hrvatski državljani i srcem navijaju za nogometnu reprezentaciju, a ne pronalaze se u navedenim stereotipima. Dodajmo tome činjenicu da je Republika Hrvatska izborila svoju nezavisnost kroz rat, što je ostavilo traga u svijesti ljudi, na način da mogu postojati osjećaji da se nacionalni identitet mora braniti silom. Kombinacija postavki na sofisticiranom nivou može rezultirati poticanjem nasilnog ponašanja, dodaje Dupor.



_{Foto: Udruga UMKI kroz FARE afirmira društvenu odgovornost, razvija društvenu toleranciju i radi na promociji dobrih praksi navijanja i ponašanja na stadionu. Jedna od najvažnijih akcija promocije multikulturalnosti u sportu i društvu bila je pokažimo crveni karton rasizmu i diskriminaciji'}

Da je nogomet vrlo često korišten alat političke instrumentalizacije, nije neka novost. No možda jesu načini na koje politika koristi nogomet danas, i obrnuto, te koliko to latentno izražava nove podjele i razlike u kozmopolitskom ruhu. Sociolog Dražen Lalić tvrdi da je nogomet sasvim izvjesno vrlo pogodan teren za različite oblike političke instrumentalizacije, pa onda i za promicanje nacionalističkih i drugih ideologija. Nogomet je rezervat kako za verbalno nasilje, tako i za različite oblike političke manipulacije.

Fenomen navijaštva posebno je zanimljivo pitanje vezano uz nogomet i politiku, osobito onaj njegov dio koji se tiče sve češće uporabe nasilja i naglašavanja nacionalnih, regionalnih ili lokalnih, etničkih ili drugih razlika. Nasilničko ponašanje uglavnom hijerarhiziranih maskulinih skupina obuhvaća radikalno verbalno, fizičko i simboličko nasilje. Lalić govori o navijačkoj subkulturi koja ima odnos bunta i provokacije prema službenoj kulturi i koja provocira službenu kulturu tamo gdje je ona najtanja, a najefikasnija je provokacija u vezi političke pristojnosti. Nacionalizam nije više prIstojno izražavati ni na Zapadu niti kod nas, pa postoje rezervati kao što su stadioni, gdje se nacionalizam ili šovinizam izražavaju kao mržnja prema pripadnicima drugig grupa. Mislim da je tajkav mikro kontekst nogometnih utakmica, natjecanja, stadiona tog dana kad se igra utakmica bolji od makro konteksta političkih revolucija, kontrarevolucija ili ratova. Bolje je da se nacionalizam ili šovinizam izraze u razmjerno kontroliranim situacijama nogometnih stadiona i sličnih priredbi nego da se izraze na bojnim poljima ili u koncentracionim logorima. Lalić se zalaže za uravnotežen pristup i konstruktivni pogled na sport, posebno nogomet i fenomen navijaštva u kojemu se precizno luči nacionalizam i rodoljublje, pozitivno i ono što doprinosi društvenoj integraciji i ono što je dezintegrativno, loše i što slabi društveno ljepilo i povećava konfliktnost u društvu.

Provokacije službene kulture

Football Factory, dokumentarni film snimljen o ekstremnom navijačkom ponašanju hrvatske i srpske navijačke scene, postavlja pitanje djeluju li navijačke skupine doista u kontroliranim uvjetima stadiona ili pored regularne razbijačine na stadionima razvijaju navijačku vojsku spremnu dovesti one druge i različite do najkrajnjeg ljudskog poniženja ili pak beskompromisne borbe protiv sustava.



Penetracija političkih tenzija iz vanjskog svijeta ne ogleda se samo u šarolikom ponašanju na stadionima, nego generira prelazak simboličnog u zbiljsko nasilje koje izražava diskriminaciju, rasizam, homofobiju, ksenofobiju, šovinizam i radikalizira svoju političku poruku. Pojave masnica ispod oka, polomljenih udova i kostiju, i svih ostalih oblika tjelesnog ozljeđivanja nisu baš nezamjetan raritet vezan uz nogometno navijanje, osobito na ovim prostorima. Te skupine, ti esktremisti su gurnuti na marginu i osjećaju se izoliranima i to isto može povećati njihovu spremnost za zbiljsko nasilje, tvrdi Lalić i dodaje da opće iskustvo tih tranzicijskih zemalja s navijačkim skupinama desničarskog nacionalističkog usmjerenja ne smijemo poistovjećivati s navijačkim skupinama u cijelosti.



Ekstremne navijačke skupine ne mogu proći kroz onaj glavni tok politike u Hrvatskoj i onda im prolaz uspijeva na marginama. Uvijek će biti jedan broj ekstremista, čak i u najrazvijenijim zemljama, koji se oko nogometa okupljaju zato jer su tu pogodni uvjeti za javno izražavanje svojih stavova i mišljenja, za okupljanje u navijačke skupine zajedno sa svojim istomišljenicima. Ali to je manjina u navijačkim skupinama, koja kao kristal gomile utječe na druge. Drugi to prihvaćaju, iako pojedinačno nemaju takve ideje, zato što su to dobre provokacije službene kulture. Radi se o subkulturnoj političnosti, a ne o političkoj subkulturi, gdje subkultura koristi politiku da bi provocirala službenu kulturu i da bi skrenula pažnju na sebe, tvrdi Lalić.

S obzirom na sve intenzivnije i praćenju zahtjevne strukturalne društvene promjene, primjećuje se i promjena navijačke kulture u razvijenijim europskim središtima. Sasvim je sigurno kako razvoj multietničnosti i kulturalnih formi svakodnevne razmjene utječu na promjenu prakse ponašanja, ali kako kaže Dupor, ta činjenica uzrokuje nesigurnost i strah, jer stanovnici često nisu upoznati s drugačijim kulturama i običajima. Prisutan je i strah od gubitka nacionalnog identiteta, što dovodi do preventivne mržnje svih oblika različitosti, no ohrabruju pomaci mlađe generacije. Jedan od boljih primjera je Engleska, koja je više godina bila na lošem glasu, no dogodio se konkretan pomak u svijesti ljudi, pa je engleska navijačka skupina danas jedna od korektnijih i tolerantnijih, do te mjere da su u pripremama akcije na Wembleyu, primjerice, ravnopravno sudjelovale dvije sredovječne žene pripadnice muslimanske kulture, potvrđuje Dupor.

Nasilničko ekstremističko navijačko ponašanje, nije jedina strana priče nogometnog navijanja, no ipak nogometne tribine danas sve manje izgledaju kao reprezentativna ogledala društva. Iako sva istraživanja pokazuju kako je relativno nizak postotak nasilnih navijača, i da nema previše zamaranja kako će se razvijati ponašanje rubnih skupina društva, preostaje sitno pitanje - hoće li problem nasilja, diskriminativnog diferenciranja i dugotrajnih obrazaca militantnog ponašanja postati rubnim društvenim problemom.