Marija Jurić Zagorka (1873-1957) kao prva profesionalna novinarka i reporterka, najčitanija hrvatska književnica ostavila je dubok trag u društvenoj i političkoj povijesti Zagreba i Hrvatske kao veliki borac protiv tadašnje društvene diskriminacije.

Kroz svoj novinarski i književni rad borila za prava žena, socijalnu pravdu te protiv pogubne germanizacije i mađarizacije. Pokrenula je i uređivala prvi moderni časopis za žene »Ženski list«, a pisala je i jedno vrijeme uređivala poznati »Obzor«.

Svesrdnu podršku u radu dao joj je Josip Juraj Strossmayer, koji ju je i nagovarao na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. Zagorkine teme ponekad su arogantno ismijavali tadašnji muški dio »establišmenta« društvenih kroničara i kritičara. Bez obzira na zle jezike, njezina prozna djela doživjela su suvremenu dramatizaciju i ekranizaciju. Najpoznatiji njezin roman "Grička vještica" pojavio se u lektirama, čak i u formi stripa u školskim listovima.

O životu i radu Marije Jurić Zagorke uvijek će postojati rasprave i dvojbe, čak i oko datuma njezina rođenja. Dosad se smatralo da se Zagorka rodila 1. siječnja 1873., no uvidom u matične knjige u Arhivu Hrvatske naknadno je ustanovljeno je da je ona rođena 2. ožujka 1873. u selu Negovec kraj Vrbovca u imućnoj obitelji na velikom seoskom imanju baruna Raucha. Umrla je na današnji dan 30.studenoga 1957. u Zagrebu. Iako sređenih materijalnih prilika u gospodskom okruženju, obitelj u kojoj je bilo četvero djece nije bila sretna. Pučku školu, u kojoj je bila na glasu kao inteligentno i nadareno dijete polazila je u Varaždinu i Zagrebu. U petnaestoj godini, pred sam završetak, napušta školu zbog nesređenih obiteljskih odnosa s neizvjesnim planovima. No, ipak je htjela postići neko zvanja i u tim godinama njezina je velika želja bila postati poštaricom. Nakon šest godina školovanja u zagrebačkom Samostanu milosrdnica, Zagorka odlazi iz Zagreba, u koji se vraća tek nakon sedam godina i ostaje do kraja života.

Nesređen život pratio ju je i u intimnom životu. Na nagovor majke 1891. pristala je na udaju za čovjeka kojeg uopće nije poznavala, zadrtog mađarskog željezničkog činovnika. Iako se otac protivio udaji zbog velike razlike u godinama, brak nije zabranio. Lukavi muž, ujedno i mađarski nacionalist htio je unovčiti Zagorkin spisateljski talent, nudeći novac i namještenja samo ako bude pisala u mađaronskom duhu. Zagorka, vjerna sebi i duhu svojeg naroda, odbila je takvu nemoralnu ponudu a brak joj je uz pretrpljeni nervni slom skončao uz kućne svađe i konflikte za samo tri godine, i to na sudu, dramatičnim bijegom iz muževe kuće u Mađarskoj u sigurni dom ujaka u Sremskoj Mitrovici, nakon čega se vratila u Zagreb. Otac joj je pomogao u sređivanju rastave, a vlastita majka je svjedočila protiv kćeri, zbog čega je mađarski muž bio oslobođen plaćanja alimentacije i vraćanja njezine osobne imovine.

Godine 1896. Zagorka je objavila prvi članak u listu Obzor. Članak je bio napisan kroz prizmu rodoljubnog i društvenog revolta pod nazivom "Egy Percz" ( Jedan časak) . Nakon tog teksta, na preporuku biskupa Strossmayera Zagorka ulazi u redakciju Obzora kao referent za mađarsko-hrvatsku politiku. Biskup joj je dao posebnu sobu da je nitko od posjetitelja ne bi vidio, samo zato što je bila žena. Mogla je pisati bez cenzure, ali zbog svog spola, samo anonimno. Zagorku je ova diskriminacija opravdano ljutila i vrijeđala, ali se nije iznenađivala. Unatoč takvim nepovoljnim okolnostima Zagorka je ipak pokazala zavidnu premoć svog duha i talenta u tadašnjem novinarstvu, a borba da se ravnopravno nosi sa svojim kolegama i dokaže svoje znanje pratit će je cijeli život. Izvještavala je o političkim zbivanjima, iz Parlamenta, bila dopisnica iz Budimpešte i Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije. Za vrijeme utamničenja dvojice urednika Obzora 1896. sama je uređivala list pokazavši zadivljujuću energiju i inteligenciju. Uređivala je prvi list u Hrvatskoj namijenjen ženama Ženski list od 1925. do 1938., zatim Hrvaticu. Unatoč tome stalno je bila izložena podsmijehu i poniženju. Surađivala je i u Vijencu i u sarajevskoj Nadi. Počinje pisati romane koji su predstavljali društveni i nacionalni protest. Prvi roman je Roblje (1899.), koji je zaslugom Strossmayera izlazio upravo u Obzoru.

Dvadesetak Zagorkinih romana

Zagorka se u književnosti javlja još 1886. crticom »Pod Sljemenom« koja je izlazila u »Bršljanu«. Pravu čitateljsku afirmaciju stječe ciklusom romana Grička vještica (Male Novine 1912.-1914.). Na poticaj Strosssmayera u razdoblju od 1912.-1953. godine napisala je i objavila dvadesetak romana. Neuklopljiva u tadašnju književno-stilističku matricu Zagorkina djela nisu pratile tzv. ozbiljne književne kritike. Svejedno, čitatelji su s nestrpljenjem očekivali nove nastavke romana koji su izlazili u Malim Novinama, Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku i Hrvatici. Uz najpoznatiju Gričku vještica napisala je i roman Gordana, Kći Lotrščaka, Kneginja iz Petrinjske ulice (kriminalistički roman iz 1910.i romansiranu autobiografiju Kamen na cesti (1937).