Hrvatski mediji prenijeli su jučer informaciju kako je 13. srpnja ove godine Senat zagrebačkog Sveučilišta donio odluku prema kojoj svaki od ovogodišnjih brucoša pri upisu potpisuje ugovor s fakultetom u kojem stoji da će troškove svog studija platiti sami ukoliko država ne doznači Sveučilištu dogovorena sredstva iz proračuna. Ako druge javne institucije krenu slijediti zagrebačko Sveučilište, uskoro bi nam se moglo dogoditi da, na primjer, nakon što nam doktor postavi dijagnozu, a prije nego nas uputi na liječenje, također podastre ugovor kojim pristajemo da ćemo troškove sami podmiriti ukoliko to ne učini država. Ili nam se može dogoditi da nam usred noći netko provaljuje u stan, zovemo policiju, a oni traže broj naše kreditne kartice prije nego upute nekoga na mjesto zločina.
Želimo vjerovati da su za sve naše sugrađane ovo zastrašujući scenariji. No, posebno se moramo zapitati nad sudbinama onih koji ovakve troškove ne mogu podmiriti. Kako se studenti iz siromašnih obitelji mogu obvezati na to da će platiti školarinu? Čini se da donositelji ove odluke opet nisu vodili računa o tome da je potpisivanje takvog ugovora rizik drugačije težine za studente i studentice različitog socio-ekonomskog Posebno se moramo zapitati nad sudbinama onih koji ovakve troškove ne mogu podmiriti statusa. Kao i u slučaju naplaćivanja školarina gdje je platežni status vezan jedino za redovito ispunjavanje studijskih obveza studenata, Sveučilište u Zagrebu zanemaruje socijalnu dimenziju kako pristupa visokom obrazovanju tako i uspješnosti završavanja studija bez obzira na socio-ekonomski status.
Zagrebačko je sveučilište, kao i mnoge druge institucije visokog obrazovanja u Hrvatskoj i u Europi, zaista pod povećanim pritiskom države i dijela javnosti da smanji svoje zahtjeve prema sredstvima iz proračuna, da se izloži tržištu i samostalno ostvari prihode. Istovremeno, na njemu je i teret cilja povećanja broja visoko obrazovanih, odnosno pritisak da se svake godine povećavaju kvote ili barem zadržavaju na, za postojeće kapacitete, iznimno visokoj razini. Rezultat toga su frustrirane uprave sveučilišta te izmoreni nastavnici koji se ne osjećaju primjereno valorizirani za velike napore koje ulažu. Situacija u kojoj je narednu akademsku godinu potrebno započeti, a još nisu pristigla sredstva za financiranje nastave i popratnih troškova, ozbiljna je i zahtjeva reakciju.
No, upravo u ovakvoj situaciji bi se trebale pokazati vrijednosti akademske zajednice: Jesu li sveučilišni nastavnici, dio kojih je veselo „surfao" na valovima studentske pobune, sada ustali i rekli da neće održavati nastavu u uvjetima u kojima je svakom studentu o vrat okačena bjanko mjenica? čine li studenti i nastavnici zaista zajednicu, posvećenu unapređenju znanja i društvenog napretka u širem smislu? Jesu li stali zajedno i rekli da je ovakva situacija neodrživa? Jesu li sveučilišni nastavnici, dio kojih je veselo „surfao" na valovima studentske pobune, sada ustali i rekli da neće održavati nastavu u uvjetima u kojima je svakom studentu o vrat okačena bjanko mjenica? Je li uprava Sveučilišta napravila napore da pridobije izgubljeno povjerenje javnosti, prestane uzmicati i počne aktivno utjecati na sudbinu znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj? Na žalost ne. Umjesto toga najstarije i najveće sveučilište u Hrvatskoj ne staje na tome da povija kičmu pod najnovijim potezima vlade, već ide i korak dalje - i svoje probleme odlučuje rješavati preko leđa novih generacija studenata.
Karin Doolan doktorirala je u području sociologije visokog obrazovanja na Sveučilištu u Cambridgeu. U Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu bavi se istraživanjima društvenih nejednakosti u obrazovanju. Zanimaju je teorijska pitanja odnosa pojedinca i društva, društvene pravde te načini organizacije obrazovnih institucija koji omogućuju njeno ostvarivanje.
dodaj komentar 20 komentara
Razina gore navedenog za ovakvu odluku, prenatalno doba.
Fašisti.
Dakle, drage autorice, da ste na Bjeliševom mjestu, što biste točno učinile da osigurate funkcioniranje Sveučilišta ako vam država ne plaća ni za hladni pogon, a da ne naplaćujete školarine?
Sto je najzalosnije, novaca ima, a jos zalosnije od toga ima novaca da se pokriju i tzv "vjecni studenti" cega sam osobno jako jako protiv, ali cinjenica je da novac postoji i oni ga imaju.
Stvar je tu tome da su se morali u ovoj, a i prosloj godini, zaposliti kceri/sinovi samih profesora ili poznanika profesora ( KVALITETA je pala astronomski) sto nikako nije ulazilo u proracun i nikako ne ogdovara broju kadra trenutno zaposlenih, jer znate kako to ide u "drzavnim firmama".
Iz ovog moze izac samo prosvjed i mozebitno rusenje ovih "komunjara" koji se vucaraju po tim foteljama od 90ih.
Uvjerena sam da autorice ne misle da bismo - uz povećanu progresivnu stopu poreza, porez na kapitalnu dobit i luksuz i kresanje državne uprave - opću stopu poreza trebali podići na kojih 65% kako bismo mogli izfinancirati javnu potrošnju koja, dakako, uključuje i sektor visokog obrazovanja.
http://www.seebiz.eu/hr/makroekonomija/hrvatska/sanader-i-kosor-zaduzili-hrvatsku-za-82-milijarde-kuna,85651.html
U kojem, između ostalog, jasno stoji: "Svim redovitim studentima koji od sljedeće akademske godine upišu prvu godinu studija - kako preddiplomskog, tako i diplomskog - na nekom od javnih visokih učilišta u Hrvatskoj, troškovi školarina u cjelini će biti pokriveni iz državnog proračuna."
Ono što rektor Bjeliš (dakako, ne personalno, nego kao krovni čovjek institucije) radi svojom odlukom je to da dezavuira jednu odluku resornog ministarstva na temelju nagađanja o mogućem neisplaćivanju i pritom je obija o leđa onih koji bi trebali s njime činiti akademsku zajednicu, umjesto da kao cilj svoje borbe postavi pritisak na MZOš da novac zaista i bude isplaćen. Ova je strategija, dakako, vrlo praktična jer je lakše ucjenjivati ljude od 18 godina kojima o obrazovanju na UniZG ovisi možda i životni put, nego pritiskati moćno ministarstvo.
No, ono što je još veći problem je jednostrano mijenjanje uvjeta s mogućim dalekosežnim posljedicama po socijalnu politiku, a bez adekvatne rasprave. Dakako, cijela priča o krizi i nemanju novaca je jedan lijep paravan za skrivanje činjenice da je MZOŠ donio odluku o pokrivanju troškova koju je sveučilište jednostranim potezom odlučilo proglasiti bezvrjednom, dok je argument o dugovima primjenjiv na bilo koju dimenziju socijalne politike.
Također, pretpostavka da vam država neće platiti ono što vam je obećala i da zato u startu morate pokrivati troškove svega je argument za ukidanje države, odnosno socijalne politike kao takve, jer što će nam država koja nije u stanju uvjeriti svoje građane da im nije u stanju ispuniti obećano? A tu smo već na teritoriju koji su nam zacrtali Reagan i Thatcher pred trideset godina pa ću samo ponoviti konstataciju o Heideggeru i 1933. kako bih istaknuo osebujnu ulogu rektora kroz povijest.
Lijepo je popovati svisoka i pritom zanemarivati činjenice.
Veliš da Bjeliš "dezavuira jednu odluku resornog ministarstva na temelju nagađanja o mogućem neisplaćivanju". Prvo, "nagađanje" o mogućem neisplaćivanju nije proizvoljno i neopravdano, već je utemeljeno na činjenici da postoji velik dug resornog ministarstva prema Sveučilištu, dug koji dovodi u pitanje funkcioniranje Sveučilišta i koji resorno ministarstvo već mjesecima ne rješava. Drugo, odluka resornog ministarstva NIJE dezavuirana sve dok se školarine faktički ne naplate od studenata, ukoliko resorno ministarstvo ne isplati dogovoren iznos. A kao što sam rekla, poslovanje MZOS-a u proteklih godinu dana sasvim opravdano stvara brigu da sredstva možda neće biti plaćena, a bez toga dolaze u pitanje ne samo plaće nastavnika nego i održavanje hladnog pogona.
Veliš da bi si Bjeliš kao "cilj svoje borbe trebao postaviti pritisak na MZOš da novac zaista i bude isplaćen." Nemoj se ljutiti, ali uzimanje desetak tisuća studenata kao jamce ("taoce") meni se čini kao vrlo efikasno sredstvo borbe upravo u ovom smjeru koji zagovaraš. Zaista, ako dođe do naplate školarina, što misliš, prema kome će biti usmjereno nezadovoljstvo, prema upravi UniZg ili prema MZOS-u koje nije isplatilo dogovorene obaveze u skladu s dokumentom kojega citiraš?
I konačno, usporedba s Heideggerovim "Rektoratsrede" ti je stvarno neumjesna.
Dakako, iz dosadašnje komunikacije Bjeliša s MZOŠ i samim studentima vidjeli smo prilično jasno koliko je motiviran za pritisak na MZOŠ. Mehanizam je krajnje jednostavan - prisiliti tisuće studenata da se upišu pod drugačijim uvjetima od onih pod kojima su birali svoje smjerove nakon odluke Ministarstva i ako Ministarstvo ne plati, lova je tu. A jednom kad se Bjeliš love dočepa, onda će na MZOŠ pritisak raditi tko? Studenti? Jer ako i do sada nismo vidjeli nikakve natruhe energične akcije prema ministarstvu od strane rektorata, možete misliti što će biti jednom kad se Sveučilište namiri.
Studenti ionako nemaju izbora, osim odustajanja od obrazovanja - što je sjajna socijalna mjera, zar ne? I lijep način pranja ruku - politička i akademska elita će se razbacivati obećanjima, a ceh će platiti građani.
Tako da priča o dezavuiranju države ima i dublju dimenziju. Naime, čim se nešto otvori kao opcija, to znači da postoji procedura kojom se tako nešto ostvaruje i stvar postaje točno to što piše u naslovu - presedan. On možda neće biti aktiviran ovaj put, ali ostaje kao princip.
A tu se onda uklapa i priča o studentima kao "jamcima" (lijepa bankarska retorika), i to jamcima sveučilištu za troškove ministarstva.
Pitanje koje se postavlja dalje je jednostavno - je li saldo dovoljan argument za ukidanje socijalne politike (recimo, je li prije donošenja takve mjere napravljena analiza koga će i kako pogoditi)? I je li se pritom mislilo koje su konzekvence uvođenja politike naplaćivanja troškova jedne javne institucije obećanih od strane druge javne institucije iz džepova korisnika državnog proračuna i kakav se princip tu uvodi?
Tako da ću morati, unatoč svim ungemütlich konotacijama, ostati pri tezi da se pozicija rektora u smislu najave novih socijalnih tendencija slabo razlikuje od 1933, pri čemu je naglasak na najavama, a ne na sadržaju najava.
Naime ovdje se ne radi o tome ima li novca ili nema, nego jednostavno o ugovornim obvezama. Ako je građanin obvezan državi platiti porez, država dio tog poreza usmjeriti u MZOŠ, MZOŠ u svečilište, a sveučilište zaposlenicima i dobavljačima, tada se te obveze moraju poštovati. Sve ostalo je čisto bezakonje.
Suludo je da građani HR (studenti) budu jamci neodgovornom dužniku (Vladi HR), a da su im novac za isporučenu uslugu (školovanje) ti isti građani (roditelji studenata) već dali (kroz porez).
To bilo isto kao da odete u banku, pa vam službenica na šalteru kaže da morate potpisati da će vam mjesečna naknada poskupiti na tisuću kuna ako im slučajno Todorić ne vrati kredit. Jer vidite, niste dovoljno zaradili, pa niste dovoljno kupovali u Konzumu, pa Konzum nema za platiti ratu, a banka nema za plaće... To nije moj problem, nego banke i Konzuma. Ista stvar je s MZOŠ-em i Sveučilištem.
Pravi Senat koji ne bi bio beskičmenjački, napravio bi pritisak na MZOŠ, imaju dovoljno resursa (pogotovo ljudskih) da to naprave. Da ne spominjemo da mogu tražiti blokadu računa Ministarstva - kao što se traži blokada računa bilo koje firme.
I kladim se da bi se novac našao u roku jedan dan.
Ponavljam, ovakva odluka je sramotna. Nije mi samo jasno kako je prošla ovako tiho, bez nekih odjeka u javnosti. Stvarno smo narod koji voli da ga se gazi.
@Robert: "Suludo je da građani HR (studenti) budu jamci neodgovornom dužniku (Vladi HR), a da su im novac za isporučenu uslugu (školovanje) ti isti građani (roditelji studenata) već dali (kroz porez)." Roberte, ono što su roditelji dali kroz porez za obrazovanje, za zdravstveno, za mirovinsko itd. kad bi se sve stavilo na hrpu misliš da bi bilo dovoljno da pokrije sve troškove redovnog funkcioniranja vrtića, osnovnih škola, srednjih škola, sveučilišta i veleučilišta u zemlji, bolnica, domova zdravlja? Please... Velim ti, porez bi morao biti 65%.
"Da ne spominjemo da mogu tražiti blokadu računa Ministarstva - kao što se traži blokada računa bilo koje firme. I kladim se da bi se novac našao u roku jedan dan."
Ma jasno, samo treba dići ruku i lijepo zamoliti blokadu računa Ministarstva i odmah će kesa biti razriješena. Samo da se Šuker još malo zaduži u inozemstvu.
ova stupidna banana tvorevina koja se hrvatskom naziva je suvišna, i treba ju ukinuti. zemlju treba podijeliti gladnima iz afrike koji bi bili spremni useliti, a ovu gamad odavde prisilno prebaciti na antarktiku neka jebu pingvine.
jebem vam naciju i državu čiji su 'očevi' udbaši i komunjare mesić, tuđman, manolić i šušak. fuj !
-----------------
1. 'ajmo ovako, van Zg se u 1-om selu(gradu) sufinancira privatna VŠ s 50%sredstava, tj. po polazniku 15K kn, s tim da polaznk nema razredbenog. DIVOTA. Oni koji imaju - njima još daj, i to da prostiš - za drek. Dakako da i rektor zna nešto o tome. Ups?
2. ova ušljiva, nesposobna vlast IMA PARA, pa ako se MAMIĆ i ini mogu izboriti da muške potkoljenice imaju sponzore/uše, onda neka se i rektor izbori za pare za sveučilište, ili nek se makne s tog mjesta.
3. Ili misliš kao famozna ravnateljica Ruđera koja je brslala o pokojnom Prof.Supeku, da bi ona djelovala kao i on i da mu se divi i da bi u to ime navukla još n projekata u dealu s NATO-om za isti Ruđer kojeg je Supek osnovao. DIVOTA !!! Samo što je Prof.Supek bio pacifista (osnivač Pagvaša), a njoj ta malenkost ili nije poznata ili je potpuno ušupčena (da prostiš) od kada se vrnula iz Amerike. Za to bolje da studenti plaćaju za šivanje čizama i odjela za ubijačinu, tko im je kriv što nisu djeca tzv 'elite' (svake vrste). Upsssssss????
A bode li te u oči i to što se vlada mora zaduživati jer veliki broj građana uživa velike povlastice, uključujući penzionere u četrdesetima, jer su građani nepoduzetni, lijeni i nesposobni? Ali zašto su nepoduzetni? S/M će reći da je kriva vlast. Pa možda i jest, jer umjesto da snizi poreze kako bi potaknula ulaganja i otvaranje radnih mjesta, ona povisuje poreze kako bi mogla izfinancirati postojeću javnu potrošnju. Koju pak ne može izfinancirati bez vanjskog zaduživanja. A u tu istu javnu potrošnju ulazi i javno financiranje nepotrebno velikog broja studenata koji dobivaju neupotrebljivo znanje. Da ne spominjem broj nastavnika koji ne proizvode i ne prenose upotrebljivo znanje...
Ono što je najgadljivije od svega što se brucošima priprema sačekuša u referadi zbog toga što Vlada nema muda da odluči da se studiranje plaća.
Ako novaca nema, nema. Ali ovo je valjda najgora moguća opcija. Kako je rekao jedan od komentatora: ucjena.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.