dodaj komentar 26 komentara

1. Trevor16.05.2009. 00:48#1
   I onda se ljudi čude što je blokada u Zadru o velikim problemima...
   
   - "nažalost", stanje je takvo kakvo je, bilo bi lijepo da je drugačije, ali nije, ah, što ću sad, jadan li sam, moram igrati po tim pravilima, i kad već drugačije ne može biti (okovala ga Moira), onda to proglašavam dobrim! -
   
   Ova blokada je iznjela na vidjelo činjenicu da smrt humanizma raste upravo iz humanističkih znanosti.
2. Nikola Vuletić16.05.2009. 03:46#2
   Poštovani kolega,
   
   student svojim potpisom na "potpisnoj listi" potvrđuje da je bio na predavanju, a ne jamči da mu je "isporučen zajamčeni sadržaj". To biste, nakon izvjesnog iskustva u nastavi, trebali znati. Studenti se, naime, potpisuju na početku predavanja, pa je logička greška tvrditi da svojim potpisom jamče za ono što se može nazrijeti tek potkraj predavanja. Ako baš želite zapakirati cijelu priču u takvu nedozrelu retoriku, onda student potpisom jamči da je neko vrijeme proveo na mjestu predviđenom za "isporučivanje sadržaja" i ništa više od toga. Treba li vas podsjetiti da su potpisne liste postojale i u vrijeme kada je jedino što je student plaćao na sveučilištu bio indeks?
   
   Inače, to što je nekom palo na pamet da prodaje znanje, ne znači da svi ostali moraju pristati na takvu vrstu trgovine. Studenti se ne razmeću velikim riječima, već opravdano traže ono što je donedavno u nas bilo sasvim moguće, a u dobrom dijelu zemalja koje su provele bolonjsku reformu, za koju tvrdite da regulira kupoprodaju znanja, još uvijek jest moguće: financiranje visokog školstva iz poreznih davanja.
   
   Ne znam što se htjeli s ovim tekstom, možda dokazati da na komercijalizaciju visokog obrazovanja treba pristati kao na neminovnu činjenicu? Meni ste "samo" uspjeli dokazati protiv čega se treba boriti.
3. Daniel Guerin16.05.2009. 09:54#3
   To da je sve postalo roba (što uopće nije novina, već je o tome pisao i predvidio jedan Karl Marx prije više od 100 godina) ne može uopće služiti kao opravdanje za ništa, pa tako ni za to da je znanje postalo roba.
   Od poražavajuće pozicije koju nudi autor ovog teksta može se uzmaknuti na sasvim drugačiju poziciju - onu borbenu - i vidjeti studentski bunt kao inspiraciju za borbu protiv robusnosti na mnogim područjima društvenog i ekonomskog života.
   Studentska borba obuhvatila je SAMO JEDAN aspekt tog puno većeg problema, a poručivati studentima kako je robusnost dio puno većeg problema pa se prema tome nema smisla boriti za ništa ustvari je stav prema kojem se ni jedna promjena ne bi mogla ostvarirti. Analogije ove besmislene pozicije mogu se redati u nedogled, npr. mislim, cijeli svijet je, nažalost, prožet nasiljem pa kojeg se onda smisla ima boriti protiv ratova, nasilja nad ženama, manjinskim skupinama itd...
   Uostalom, znanje i jest roba ne samo zato jer je kao takvo nametnuto od strane više instance nego i zato jer takvi papci i papučari, kao autor ovog teksta, samo mirno sjede, ali su eto svijesni toga, a ne rade ništa kako bi promijenili tu situaciju dok nadalje svojom funkcionalnošću reproduciraju upravo to znanje kao robu.
   
   
4. ido16.05.2009. 12:29#4
   Poštovani mladi gospodine!
   
   Pročitao sam Vaš tekst i pokušao Vas zamisliti u ulozi docenta na jednom predavanju, koje slušateljstvu pokušava ponuditi uvid u unutarnju strukturu vrlo kompleksne ovisnosti znanja i ekonomije, da bi ga na kraju sveo na lapidarnu konstataciju, kako je «sve roba», iz čega onda «logično» slijedi zaključak, kako je, da bi se do željene robe moglo doći, u životu prije svega potreban novac!
   Poštovani mladi gospodine, kad bi Vaša teorija bila točna, to bi značilo, da je novac ne samo postojao prije početka ove civilizacije, već da je stariji i od samog Boga, jer bez novca nije moguće doći do znanja, a pogotovo ne do tako komleksnog, s kojim Bog navodno raspolaže.
   Ne sumnjam u to, da će Vaš «naučni» rad, na koji se pozivate i iz kojeg vjerojatno u skraćenom obliku citirate, bit primljen i visoko ocijenjen od vaših učitelja, ali vjerujte mi – elokventni pleonazam je svjetlosne godine udaljen od stručne kompetencije.
   
   Da biste razumjeli o čemu govorim, opisat ću Vam jedan svakodnevni fenomen, o kojemu se može razmišljati, naravno, ako se to želi. Dakle, ako ustanovite, da je ulica mokra, da li to znači automatski da je padala kiša, a kako se kod kiše radi o višoj sili, to tako mora bit u vijeke vjekova?! Što, ako je možda negdje u susjedstvu samo puknula vodovodna cijev, pa je voda stigla i do Vaše ulice?!
   
   Budući da se očito namjeravate baviti naukom, citirat ću Vam još jednu, u međuvremenu, čuvenu izreku Albert-a Einstein-a. On je navodno u jednom momentu rekao: « ... ne vidim načina, kako objasniti ribama, da je voda mokra!» U ovom kontekstu bilo bi žalosno, kad biste se zadovoljili s time, da život provedete kao ova Einstein-ova riba.
   
   Osim toga, bilo bi mi također žao, kad biste iz ovog mog teksta razumjeli samo, kako «ne cijenim Vaš pokušaj analize socio-ekonomskih problema». Dapače, duboko poštujem i potičem svakog mladog čovjeka na razmišljanje o procesima u društvu, te na njihovu analizu, ali ne kroz suženi vidokrug oklopnog bojnog vozila «modernog» neoliberalizma, već kroz široku prizmu saznanja, čiji je izvor humanistička filozofija. Za početak bih Vam preporučio Platonov SIMPOSION (Συμπόσιον = na hrvatski preveden sa „gozba“ = uostalom, već je sam naslov loše preveden).
   
   Na kraju, ako dozvolite, još jedno malo upozorenje. Upotreba jezičnih hibrida i arhaizama u naučnom tekstu, nimalo ne povećava ni stupanj njegove razumljivosti, ni stupanj njegove naučne preciznosti. Ono u najboljem slučanju na autora baca samo sumnjivu sjenu političkog komformizma.
   
   Puno uspjeha i lijepi pozdrav!
   
5. banal16.05.2009. 13:00#5
   Po meni je najtočnije reći da je znanje *i* roba. Sve je stvar percepcije. Mi, kao društvo, možemo zaključiti da je u općem interesu imati što više visokoobrazovanih ljudi i financirati školovanje iz proračuna. Ako shvatimo znanje kao alat u službi intelektualne i uljudbene evolucije društva, onda je ono nešto više od pukog predmeta kupnje i prodaje. Ja naginjem takvom razmišljanju, ali ne mora se svatko složiti s time.
6. Kenjo16.05.2009. 18:55#6
   Radi se ovdje o tipicnom nesporazumu koji proizlazi iz "napetosti izmedju bitka i trebanja", kako bi rekli stari dobri marksisti. Danas je skoro sve roba i zivimo u vremenu u kojem se neminovno sve vrednuje sa stanovista toga moze li se bolje ili losije prodati. Po tome je znanje jednog pravnika, lijecnika ili inzenjera strojarstva daleko potentnija roba nego recimo znanje jednog profesora filozofije. Zato epicentar ove pobune i jest upravo na filozofskim fakultetima, naime ne samo zbog nezadovoljstva tih studenata sto se njihovo znanje ne moze tako dobro prodati, nego i zbog toga sto je njihovo prokleto znanje takvo da su upravo oni ti koji najbolje kuze o cemu se tu radi. I zato sto kuze, filozofe se vec 2500 godina u napetim situacijama radije ubija nego honorira, jer jasno je da to njihovo znanje na trzistu ne vrijedi ni pisljiva boba (osim ako ga se dobro ne dizajnira kao sto radi npr. Zizek), vec samo moze nanijeti zlo sustavu.
   Dakle znanje je danas i roba, dominantna tendencija je da se ono vrednuje iskljucivo kao roba, pa tako to tumaci i g. Kale, a u vezi blokada sveucilista radi se ocito o tome da se takav odnos prema znanju promijeni, sto g. Kale izgleda da ne moze dokuciti jer izgleda da je usidren u postojecemu. Howgh!
7. Profesor s PhD16.05.2009. 22:32#7
   Kenjo, stvrano si ovo dobro pogodio i obrazložio, pogotvo što se o filozofiji i njihovm znanju kao robi baš i ne zanimaju puno?
8. banal16.05.2009. 22:56#8
   Profesor s PhD, zanimljivo, ja mislim da Kenjo, između jako dobrih zapažanja, malo promašuje upravo s tom nekonkurentnošću filozofije na tržištu. Studenti filozofije ne bi trebali biti zabrinuti za prodaju svog znanja. Filozofi bi, zbog svojeg boljeg razumijevanja svijeta, trebali biti vođe, dakle kreatori stvarnosti. Nažalost, u ovom trenutku oni to nisu. Sabor bi trebao biti prepun filozofa, umjesto toga tamo je neopisiva menažerija likova, koja funkcionira na intelektualnoj razini stada ovaca (ili je možda bolja usporedba "čopora vukova").
9. ivek17.05.2009. 04:39#9
   Potpisne liste, kao sto Nikola Vuletic tvrdi, jedino potvrdjuju da je student prisutan na trznici znanja, tj. u ucionici, a ne i da je zaista preuzeo robu, za koju je unaprijed platio. A ako ne polozi ispit, onda ili se nije dobro sam pripremio, ili su predavanja bila losa - a pravi razlog se iz rezultata ispita ne moze dokuciti. Prema tome, nuzne su evaluacije profesora na kraju skolske godine, gdje studenti ocjenjuju profesore, a na temelju tih ocijena, uprave fakulteta donose odluke da li ce produziti radne ugovore istim profesorima. U zemlji gdje je znanje oduvijek bilo tretirano kao roba, i gdje semestar na nekim sveucilistima kosta vise bego sto prosjecna radnicka obitelj zaradi u godinu dana, tj. u SAD-u, takve evaluacije postoje i primjenjuju se.
10. dobrica17.05.2009. 21:01#10
    ako je znanje roba, zasto ga morate stjecati svojom mukom?!
    
    znaci, ne placa se znanje nego se, budimo iskreni, placa diploma - jer necete valjda reci da se placa mogucnost stjecanja znanja - mislim, mogu i sam doma uciti pa izaci na ispit. ne mi zapravo placamo diplome - pa onda mi sad tek nije jasna akcija indeks.... bit ce da mozes samo legalno drzavi platiti. ionako nije na kraju vazno koliko si naucio, nego jesi li se potpisao na pocetku ili kraju predavanja i koliko dobro mozes reproducirati profesorove rijeci. ne treba ti mozak, cim pocnes razmisljati - ljudi ce ti rec da si komunjara, jugonostalgicar i sta ja znam... a ova generacija je dragi moji rodjena pred sam rat i pojma nema o cemu vi pricate (bar u ovom smislu).
    
    dakle, ako je znanje roba i ako je sve roba i ako je novac najbitniji, a ocito jest - jer ne mozes imati nista bez njega, zasto nedjeljom idete u crkvu? placate li i Bogu da se mozete pomoliti?
11. Kenjo17.05.2009. 21:32#11
    Trzisnu vrijednost filozofa mozemo lako ustanoviti ako usporedimo koliko na burzi rada ima nezaposlenih filozofa u odnosu na inzenjere elektrotehnike, strojarstva, pravnike itd, i ako te vrijednosti dovedemo u srazmjer sa ukupnim brojem radno sposobnih VSS-ovaca tih profila. Jedan od uzroka nezaposlenosti filozofa je tradicionalno zapostavljanje filozofije u srednoskolskom obrazovanju. Marksizam su nekad predavali vecinom politolozi koji nisu niti imali zavrsen pedagoski smjer. Danas se forsira vjeronauk koji pretezno predaju teolozi. Profesori/ice filozofije koji su skolovani zato da budu nastavnici u skolama zbog nemogucnosti zaposljavanja u skolama uglavnom rade kao profesionalni civilnodrustveni aktivisti, novinari, poduzetnici, konobari, politicari...
    Ideja da filozofi budu vodje mi se ne svidja. Nietzsche je bio izrazito protiv toga da filozofi uopce imaju svoje "ucenike", a kamo li svoje stado. Komunisticka partija je sebe smatrala avangardom koja je spoznala smisao povijesti pa taj smisao ima pravo svim sredstvima provesti, sto je covjecanstvo kostalo nekoliko desetaka milijuna mrtvih u XX st. Cak i nedotupavci poput Staljina smatrali su se / smatrali su ih filozofima i pisali su knjige sa filozofskim pretenzijama. Nas Francek Tudjman takodjer je imao pretenzije da filozofira o povijesti, sto nije polucilo blistavih rezultata ni na teorijskom ni na politickom planu. U nasem Saboru sjedili su filozofi poput Zlatka Canjuge, Djure Vidmarovica, Anta Kovacevica, Boze Kovacevica, Franje Zenka, Ivana Cehoka, sve redom veliki umovi. Suvremena predstavnicka demokracija spada medju podrucja koja su najvise usvojila tzv. zakonitosti trzista: kao i u samoposluzi, narod bira ono sto mu se po necemu najvise svidja. Demagozi tu imaju znatno bolju prodju nego kriticki kriticari.
12. @dobrica17.05.2009. 21:45#12
    Uzmi recimo nogometasa. On je roba po svojem znanju, tj. tehnickom umijecu, a ne po diplomi. Da bi se takva roba napravila potrebno je puno raditi, a onaj ko uspije dobro ce se prodati. Diploma mu tu nista ne bi znacila. Na trzisutu nogometaskog rada kad bi i postojale diplome, posve svejedno bi bilo ako bi netko dokazivao da je na ispitu trcao 100 metara za 10 sekundi, ili da je mogao tehnicirati pol sata bez damu lopta padne ako je kasnije zbog neprofesionalnog zivota pao na 15 sekundi a lopta mu se od noge odbija ko od partvisa. Lagodan je zivot onima koji dobiju posao na osnovu jednom stecene diplome i nakon toga 40 godina sakrivaju svoje neznanje na dovoljnoj udaljenosti od bilo kakve naknadne trzisne provjere ilitiga konkurentnosti.
13. banal17.05.2009. 22:48#13
    @kenjo
    
    Iskustvo nas uči da demagozi i populisti prolaze bolje nego ljudi s kritičkim stavom. To je i suštinski problem demokracije, svaka budala ima bogomdano pravo glasa, tako da posao ne dobiju oni koji bi ga najbolje obavljali, već oni koji bolje zamažu oči biračima.
    
    Ali u hipotetičnoj raspravi, tko bi bio bolji u zakonodavnoj (ne i izvršnoj) vlasti od filozofa? Da bi dobro ustrojio neki sustav i postavio pravila (zakone), moraš imati um koji je naučen preispitivati prirodu stvari. Naravno, osim toga je uvjet da zadržiš kakav-takav kontakt sa zdravim razumom, što se za likove poput Tuđmana i Staljina ne može reći.
    
    U Sabor se naravno uguralo nešto filozofa, ali se utapaju u općem sivilu/crnilu. Trodioba vlasti je fikcija, i tako će biti sve dok se birači ravnaju po ideološkim crtama i zaokružuju nečije ime ne znajući ništa o toj osobi (ja prvi).
    
    U svakom slučaju filozofi nemaju status adekvatan onome što mogu pružiti. Današnji studenti filozofije imaju šansu nešto promijeniti samo ako se među njima nađe jedan/jedna koji će osim uma i razuma imati i nastup i karizmu, netko koga će dovoljno ljudi moći prepoznati i reći "to je to". Takvi se naravno ne rađaju svaki dan.
    
14. dobrica17.05.2009. 23:35#14
    malo je onih koji imaju lagodan zivot nakon jednom stecene diplome. zelis li time reci da je jednom nogometsu zivot tezi od jednog lijecnika? zamisli da netko nakon zavrsenog studija medicine vise nikad ne procita niti jedno istrazivanje ili da npr. jedan prof. u skoli vise nikad nakon stecene diplome ne procita niti jednu knjigu?! ne kazem da nema loseg kadra, ali ako cemo zbog njih suditi svima, onda mi nije jasno zasto uopce i zivimo.
15. Kenjo18.05.2009. 10:26#15
    @banal
    Za predstavnicku demokraciju obicno se kaze ne da je najbolji od svih politickih sistema, nego da je najmanje los. U osnovi joj se nalazi uvjerenje da je covjek u biti racionalno bice, sto se od prosvjtiteljstva naovamo i empirijski i teorijski pokazalo pogresnim.
    Medjutim politika je posve prakticna djelatnost. Cak i ako bismo se nacelno slozili da bi nam bilo bolje kad bi na vlasti bili filozofi - sto nakon toga? Tko bi odlucio koji bi filozofi trebali biti na vlasti, tko bi birao one koji o tome odlucuju, kako bi izgledala izborna procedura? Nadalje, ako bismo se slozili cak i sa tvojom jetkom opaskom da svaka budala ima bogomdano pravo glasa (drugim rijecima: prirodno pravo da sudjeluje u stavima od javnog interesa), kakav bismo tada polozaj odredili za "budale", u drustvu kojim bi vladali filozofi? Da li bismo im uskratili jos neka temeljna ljudska prava pored aktivnog birackog prava? Na kraju, zar cijela koncepcija prirodnog prava nije upravo "izmisljotina" nekih filozofa?
    Nabrajajuci zastupnike-filozofe u proslom postu htio sam reci da su mnogi od njih u politici ostavili posve drugaciji uticaj od onoga u sto bismo romanticno zeljeli vjerovati. Bili su demagozi, potkupljivi, cinicni i reakcionarni.
16. Kenjo18.05.2009. 10:29#16
    @banal
    Da parafraziram Staljina: kad bi na vlasti trebali biti filozofi, na vlasti bi bili oni filozofi koji imaju najvise tenkova.
    Ali kad bi filozofi trosili svoje vrijeme na vladanje, tko bi tada filozofirao?
17. tukanu18.05.2009. 11:41#17
    kakav je ovo tekst? kakvo je ovo reduciranje? KAKVI SU OVO PROIZVOLJNI ARGUMENTI
    zašto je to na h-alteru?
18. crveni božo18.05.2009. 14:13#18
    zašto halter objavljuje ovakve pizdarije? kanite se lažne "neutralnosti" i "objektivnosti" i ne objavljujte bljuvotine
19. gost18.05.2009. 16:39#19
    Studentska inicijativa je bremenita raznim značenjima. S vremenom će, vjerujem, narasti u kolektivnoj svijesti naših sugrađana i biti mjesto na koje će se moći "pozvati" u argumentaciji, promišljanju itd.
    No, jedna je točka po meni najbitnija - ostvariti uspjeh u ovoj nakani potpuno iz budžeta financiranog školstva. To će značiti puno toga ali je najvažniji efekt spoznaja da je PROMJENA MOGUĆA!
    Moguće se organizirati i složno, bez nasilja i odmjereno pritisnuti političku elitu da radi nešto i za nas ostale.
20. banal18.05.2009. 17:30#20
    @Kenjo
    
    Jasno mi je sve što pišeš, samo malo zamišljam što-bi-bilo-kad-bi-bilo. Kako kažeš, osnovni problem je što ljudi u suštini nisu racionalna bića. Odnosno, racio prevladava samo u situaciji "biti ili ne biti". Svatko zna povući ruku iz vatre, ali ako mu prsti nisu u neposrednoj opasnosti, situacija odjednom nije tako jasna.
    
    Zaključak je da je bolji sustav neprovediv. Iako, sjećam se da sam davno čitao neku SF knjigu; nakon propasti demokracije, uvedeno je novo uređenje u kojem je pravo glasa trebalo zaslužiti, u pravilu nekim angažmanom za opće dobro. Tako bi pravo glasa imali, ako već ne najinteligentniji, onda barem oni kojima je najviše stalo. Ideja možda nije sasvim nebulozna?
21. Kenjo19.05.2009. 16:27#21
    Ideja demokracije zasluznih, tj uspostave nekakvoga cenzusa; uvijek se namece pitanje dominantnog diskursa po kojem se odredjuje tko je zasluznik. Predstavnicka demokracija sve donedavno je podrazumijevala nepostojanje opcega prava glasa. Glasati su mogli samo ljudi ciji imetak im garantira neovisnost, dakle radnicki slojevi i pauperizirani seljaci su bili izuzeti od glasackog prava, a zene u nekim zemljama sve donedavno. U danasnjoj Hrvatskoj, dominantni diskurs je takav da bi vjerojatno branitelji Domovinskog rata bili proglaseni zasluznicima i ljudima kojima je, dokazano, "najvise stalo". Dakle, u ovom slucaju uvijek se postavlja pitanje tko i po kojem kljucu bira one koji biraju one koji imaju pravo odlucivati tko ce obnasati vlast.
    Ma ne, ja zaista mislim da opce pravo glasa nema zasad alternativu. Ono mora biti popraceno drustvenim angazmanom osvijestenih ljudi koji stalno moraju pritiskati vlast, tj. raznim formama neposredne demokracije, a sadasnji studentski angazman daje nam nadu da mozda stasa generacija koja je za tako nesto sposobna.
    Ivan Supek imao je zanimljivu ideju koja je pala u zaborav, a to je da nekadasnji Zupanijski dom Sabora postane sluzbena parlamentarna pozicija s koje bi intelektualci / intelektualke kriticki prosudjivali rad drzavnih tijela i raspravljali o strateskim pitanjima razvoja drzave i drustva.
22. banal19.05.2009. 20:38#22
    Prešli smo na teme o kojima se može nadugačko i naširoko, pa da zaključim. Nisam uvjeren da je ovaj naraštaj studenata taj koji će donijeti prosvjetljenje. Mislim čak da nije ključan dolazak novih naraštaja, već napokon odlazak onih starih, nepopravljivo indoktriniranih.
    
    Vjerojatno neću doživjeti stvarni preporod, ako on uopće dolazi, i to me malo žalosti. S druge strane, realna je mogućnost da civilizacija uništi samu sebe, a to ne bih želio doživjeti. Dvoumim se, dakle, bih li pojeo jabuku i otišao na vožnju biciklom, ili smlatio hamburger i nastavio dangubiti na Internetu.
23. Grumpy20.05.2009. 07:51#23
    Jos jednom sam se uvjerio da su pojedini komentari po analiticnosti, razumijevanju, te, na koncu, i pismenosti eonima ispred priprostih teza 'zavijenih' u pompezne jezicne konstrukcije.
24. Domagoj01.06.2009. 23:33#24
    Grumpy, slažem se s tvojom konstatacijom.
    Sad, što se tiče članka, meni se čini da se ne bi trebalo olako i ishitreno kritizirati. Naime, u ovom članku vidim mogućnost jednog zdravog stava. Taj stav bi uključivao priznanje stanja stvari kakvo jest danas, što je nužni prvi korak u promišljanju bilo kakvih daljnjih mogućnosti promjene. Ipak, nepobitno je da stoje komentari koji se tiču manjkave argumentacije i idioma kojeg autor koristi. Samo kažem, možda ne bi trebalo skakati na svaku riječ koja se čini manjkavom ili onemogućavajućom.
    
    Inače, studiram na FFZG-u i smatram da sam dio te generacije o kojoj se povela raspravicu u nekoliko posljednjih komentara. Za bilo kakav utemeljen sud glede opravdanosti optimizma još nije dovoljno vremena prošlo. Krv još vrije, misli divljaju, impresije i nade su jedan cijeli mikrokozmos (ispričavam se zbog patetike). Ipak, ono što je nepobitno, po meni, jest da energija, volja i određeni stupanj znanja i kompetencije postoji. I to me raduje, ali u isto vrijeme to me također plaši. Znate, onaj produktivni strah koji tjera na vječito preispitivanje i promišljanje.
    
    I još samo da se nadovežem na raspravu o buućnosti reprezentativne demokracije. Netko je rekao da opće pravo glasa danas nema alternativu. Slažem se, ali problem je moguće i drugačije postaviti. Zapitajmo se ima li binarna opreka "reprezentativna d. - direktna demokracija) mogući međučlan. Nešto što bi se moglo nazvati participativnom demokracijom.
    Eto, toliko od mene. Pozdrav svima.
25. Lošiji08.06.2009. 19:14#25
    Sa zakašnjenjem sam otvorio ovu stranicu i upao u vrlo interesantnu temu koja sa svakom rječju otvara neki novi nerazjašnjen problem. Jadran je u pravu, znanje je roba. Međutim, to je tek jedna ljuska istine, jer znanje je roba samo na tržištu rada. Samo u onim odnosima gdje je, jasno vidljivo ili ne, prisutna logika zarade. Na sreću još uvijek najveći dio "ljudskog prostora" pripada odnosima izvan logike zarade u kojima se i ćutimo kao ljudska bića (ma što god to bilo). Naravno, mislim da je Jadran trebao to spomenuti, glede struke kojom se bavi. Jer ako bit obrazovanja svedemo samo na ona znanja i umijeća kojima "zarađujemo", vrlo brzo imaćemo kolone programiranih "kao ljudi", a s kim ću onda moći popiti kafu, moj Jadrane?
26. Lošiji08.06.2009. 19:14#26
    Sa zakašnjenjem sam otvorio ovu stranicu i upao u vrlo interesantnu temu koja sa svakom rječju otvara neki novi nerazjašnjen problem. Jadran je u pravu, znanje je roba. Međutim, to je tek jedna ljuska istine, jer znanje je roba samo na tržištu rada. Samo u onim odnosima gdje je, jasno vidljivo ili ne, prisutna logika zarade. Na sreću još uvijek najveći dio "ljudskog prostora" pripada odnosima izvan logike zarade u kojima se i ćutimo kao ljudska bića (ma što god to bilo). Naravno, mislim da je Jadran trebao to spomenuti, glede struke kojom se bavi. Jer ako bit obrazovanja svedemo samo na ona znanja i umijeća kojima "zarađujemo", vrlo brzo imaćemo kolone programiranih "kao ljudi", a s kim ću onda moći popiti kafu, moj Jadrane?