H-Alter
Foto: Haiku PetrovićFoto: Haiku PetrovićLit–squatting je nova kovanica koja označava gerilsko useljavanje literarnih sadržaja u zapuštene gradske mikro-prostore poput starih reklamnih vitrina, izloga, ograda i kontejnera. Nerijetko je odabir književnih tekstova formatom i temom prilagođen mjestu ili ulici u kojoj je instaliran. Negdašnja ružnoća i oronulost preko noći postaje mala, skrovita ljepota, vizualna i potencijalno duhovna. Zamjetno je to na varaždinskoj uličnoj sceni. Haiku ploče postavljene su na ograde, u neposrednoj blizini tržnice izlog je poezije, a naljepnice na koševima za smeće podsjećaju na remek-djela kajkavske književnosti.

Inkubator i generator književnog aktivizma

Ova vrsta literarne penetracije ne mora nužno biti gerilska, već se može realizirati suradnjom s, primjerice, vlasnicima zapuštenih izloga, ili čak s predstavnicima lokalnih vlasti na razini mjesnih odbora, u kojima ponekad sjede i osobe zainteresirane za dugoročnu dobrobit svoje zajednice. Oba primjera - radikalne i dogovorne gerile, zamjetna su na varaždinskoj uličnoj sceni.KORZO, hrabren neposrednim reakcijama građana i brojnih gostiju, sprema nove smjele inicijative

Inkubator i generator ovih gibanja je Varaždinski književni salon KORZO koji je od prošle godine na glavnome gradskom trgu otvorio prvu specijaliziranu zavičajnu knjižaru s djelima literata i publicista sjeverozapadne Hrvatske.

Ujedno, u suterenskom konferencijskom prostoru, organizira književne promocije, tribine i glazbene večeri. KORZO je u već zamrloj gradskoj jezgri postao cirkulator demokratskih i pluralističkih ideja o kulturi kao javnom dobru s općim pravom na kreativnu participaciju.

Lit-squatting u gradskoj jezgri aktivistička je potvrda kulturne politike za koju se zalažu pisci, umjetnici i aktivisti okupljeni oko KORZA.

Piščeva škrinjica u Uskoj ulici. Obnovljena je starinska vitrina pored davno zatvorenog dućana. Izložene su knjige recentno najzanimljivijih naslova Barice Pahić – Grobenski, Tomislava Ribića, Robertina Bartoleca i Predraga Daraboša.

Književna vitrina u Nazorovoj. U neposrednoj blizini tržnice izlog je poezije varaždinskog pjesnika Dragutina Pakšeca, pisana neposrednim izričajem varaždinske svakodnevice, često dojmljivo ispovjednog tona.Inkubator i generator ovih gibanja je Varaždinski književni salon KORZO koji je od prošle godine na glavnome gradskom trgu otvorio prvu specijaliziranu zavičajnu knjižaru s djelima literata i publicista sjeverozapadne Hrvatske

Galerija Devetka u Domu željezničara. U zapuštenom zdanju, negdašnjem središtu radničke kulture i omladinske zabave još preživljava kuglana i neugasli kultni kafe Devetka, zanimljivo stjecište radnika, boema i susjedstva. Nedavno je dio prostora zaposjela udruga vojnih veterana. Stara i nepotrebna oglasna ploča poslužila je kao izložbena galerija Ratnih portreta Mladena Genca, ratnog reportera, publicista i suradnika KORZA.

Projekt Kajkavska Kolodvorska

Kolodvorska ulica, nekoć najljepša prometna i promenadna ulica, nimalo slučajno izabrana je za kulisu kajkavske obnove u gradu koji je, uz Zagreb, obrazovna, kulturna i duhovna prijestolnica kajkavske književnosti i jezika koji je, nemojmo zaboraviti, sve do 1850- tih bio službeni jezik velikog dijela današnje Hrvatske.

Na stup kao jedini ostatak davno srušene kuće, varaždinski umjetnik Željko Prstec instalirao je KAJ i simbolički ga smjestio u riznicu svjetskih jezika. Instalacija je zapravo hommage dobivanju certifikata kojim je kajkavski jezik službeno priznat jezik sa svojom književnošću. Jezični ISO 639-3 kod je kjv. 

Time prestaju rasprave o kajkavskom dijalektu, a nastavljaju se one o kajkavskim idiomima. Postavljanje KAJ na pijedestal kućnog dvorišta u Kolodvorskoj 2 bilo je ritualno posvećenje cijele ulice ideji kajkavske renesanse.

Kaj portal. Ugledno odvjetničko društvo ustupilo je prazan prostor secesijske galerije u kojem su sada izloženi stilski plakati s pjesmama istaknutih domačih vitizancof .

Haiku ploče. Postavljene su na ograde, posebno se ističe nagrađeni haiku Željka Funde, varaždinskog majstora haikua koje piše podjednako dobro na kajkavskom i na engleskom.Na stup kao jedini ostatak davno srušene kuće, varaždinski umjetnik Željko Prstec instalirao je KAJ i simbolički ga smjestio u riznicu svjetskih jezika. Instalacija je zapravo hommage dobivanju certifikata kojim je kajkavski jezik službeno priznat jezik sa svojom književnošću.

Krležine Balade na jeziku Nemcof. Kajkavski izvornik i njemački prepjev čuvenog ulomka iz Khevenhillera. Sponzor ploče je bilo Društvo hrvatsko- njemačkog prijateljstva, a prepjev je djelo još jednog domovine sina – Borisa Perića.

Spomen ploče. Dragutin Novaković proveo je mladost u kući u Kolodvorskoj 4. Legendarni Šarli – pjesnik, slikar i velika glazbena duša ovoga grada kojeg je silno volio, začetnik kajkavske šansone. Slavni kazališni redatelj Petar Veček svoj je životni put dokončao u Kolodvorskoj 8, a jedna od posljednjih velikih predstava bila mu je uprizorenje Sna ivanjske noći na varaždinskoj kajkavštini.

Naljepnice na koševima za smeće sa stihovima iz Balada doista su neobičan način prisjećanja na remek-djelo kajkavske književnosti.

U Varaždinu ne postoji medij koji bi ozbiljnije pratio ili komentirao kontinuum ovih inovativnih umjetničkih intervencija. Gašenjem Radio Varaždina Naljepnice na koševima za smeće sa stihovima iz Balada doista su neobičan način prisjećanja na remek-djelo kajkavske književnostinestao je posljednji koliko-toliko nezavisan i objektivan informator pa stoga ne čudi ignorancija privatnih, korporativnih medija kojima je kultura na dnu ljestvice profitnih očekivanja.

Srećom, Varaždin je dovoljno malen grad pa se sve može saznati i vidjeti i bez njihove pomoći. A KORZO, hrabren neposrednim reakcijama građana i brojnih gostiju, sprema nove smjele inicijative.

______________________________________________________________________________________________________

Više o autoru ovog teksta, Pradragu Darabošu, pronađite na Pikok.org.
<
Vezane vijesti