Žalbeno vijeće prihvatilo je Šljivančaninovu "novu činjenicu" odnosno svjedočenje bivšeg načelnika štaba Šljivančaninove gardijske brigade, Miodraga Panića da Šljivančanin nije ništa znao o povlačenju vojnika JNA koji su osiguravali hrvatske zarobljenike na Ovčari. Po prvi put u povijesti Haškog suda i provelo preispitivanje drugostupanjske presude i time ga oslobodilo  svake odgovornosti za pomaganje u ubojstvu 194 hrvatska zarobljenika iz vukovarske bolnice, nakon pada Vukovara u studenome 1991. godine. 

Tako je tadašnji načelnik sigurnosti gardijske brigade koja je sudjelovala u napadu na Vukovar osuđen samo za pomaganje u mučenju zarobljenika na Ovčari, no ne i za njihovu likvidaciju, za što je na dvadeset godina zatvora osuđen samo Mile Mrkšić. 

Objavljujemo reakcije nekih od predstavnica civilnog društva iz Srbije i Hrvatske na na ovakav razvoj događaja. 

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji

Optužnica za Ovčaru bila je jedina optužnica za Vukovar i sada je i ona razgrađena ovim smanjenjem Šljivančaninu i to zbog svjedočenja koje je sasvim neuvjerljivo. S ovom dodatnom odlukom da mu se smanji kazna pokazalo se još jednom kakav je odnos prema Vukovaru kao točki rata koja je potpuno zapostavljena. Očigledno je da je to vrlo loše za kredibilitet Haškog suda jer je Vukovar ionako ostao zapostavljen u optužnicama i nije definisano što se tamo zapravo desilo. Isto tako amnestiran je vrh JNA zbog agresije i planiranja rata. Također nije podignuta optužnica za rušenje grada kao ni za sva dešavanja na području istočne Slavonije. 

Sve u svemu haški tribunal neće imati veći utjecaj na normalizaciju odnosa Hrvatske i Srbije jer se nije do kraja pozabavio pitanjem Vukovara, sada kada je presuda pravomoćna nema više načina da se to promeni i sad sve ostaje na nacionalnim sudovima.

Nataša Kandić, izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo

Presuda žalbenog vijeća haškog tribunala zasniva se na iskazu i obrani Šljivančanina koju je izneo načelnik štaba gardijske brigade Miodrag Panić. Ono što je začudujuće da članovi žalbenog vijeća izgleda uopće nisu ni pregledali spis suđenja pred Većem za ratne zločine u Beogradu iz kojih je bilo jasno koliko su bivši oficiri JNA nepozdani svedoci jer su branili sebe od krivične odgovornosti  i u biti su stalno iznosili svoje obrane.

Ključna rečenica koju je izgovorio Panić je da nije čuo da je  Mrkšić naredio Šljivančaninu da se vojna policija povuče s Ovčare je potpuno u kontradiktornosti s stvarnim događajima. Nemoguće je da Šljivančanin nije znao što se događalo na terenu. Moje je čvrst utisak na osnovu direktnog sudjelovanja  na suđenju pripadnicima Teritorijalne obrane i pripadnicima paravojnih formacija u Beogradu da se znalo da će nad zarobljenicima biti počinjen ratni zločin. 

Haški tribunal nije uopće raspravljao o ulozi JNA, ali sve činjenice proistekle iz iskaza svedoka ukazuju da je rukovodstvo gardijske brigade odgovorno za sve što se događalo u Ovčari i ne treba zaboraviti da svi oni tri dana nakon pogubljenja zarobljenika bili na prijemu kod Veljka Kadijevića. Jasno je da nijedan sud neće moći utvrditi činjenice odgovornosti samog vrha JNA već je jedina realna opcija regionalna komisija koja bi prikupila sve činjenice i napokon utvrdila što se točno događalo u Vukovaru. 

Vesna Teršelič, voditeljica Documente - Centra za suočavanje s prošlošću

Duboko žalim zbog ovog smanjivanja kazne jer je iz izjava svjedoka jasno da je Šljivančanin morao znati za zločine.  

Ostaje činjenica da zločini u Vukovaru nisu u cijelosti procesuirani ni pred Tribunalom ni pred sudovima u Hrvatskoj i Srbiji. Više je zločina ostalo neistraženo nego što ih je procesuirano. Poseban je problem što ključni odgovorni ljudi nikad nisu procesuirani. Nažalost, ostaje samo nepravda.