H-Alter
Apsurdnost jednoga krimena
Ovih dana moje su misli bile velikim djelom preokupirane uhićenjima koje je izazvalo bacanje dva molotovljeva koktela na grčku ambasadu u Beogradu. Da odmah otvorim karte: ne trebam ni govoriti koliko me ta cijela situacija dirnula, jer poznajem uhićene i već godinama smo bliski suradnici (da ne kažem onu danas neslavnu riječ, "drugovi"). Od samog sam početka provodio mnogo vremena na Internetu kako bih doznao neke informacije, nazivao uokolo mnoge poznanike da provjerim točnost informacija, ali možda se najviše brinuo sam kako da im pomognem. Kada sam idući dan pročitao da je optužnica promijenjena sa "izazivanja opće opasnosti" na "međunarodni terorizam" doslovno me, kako bi rekli Dalmatinci, "kolpalo". Međutim, ono što mi je još više zasmetalo bila je reakcija mnogih mojih suradnika, prijatelja i aktivista (u tom stadiju sam već slao mejlove uokolo obavještavajući o situaciji). Zasmetale su me dvije stvari - olako prekoračivanje preko optužnice za međunarodni terorizam, i s time u vezi, svođenje cijele problematike na pitanje njihove krivnje ili nevinosti (i onog famoznih pitanja: "A reci mi, jesu li oni to učinili?"). Za mene problem ove optužnice leži ipak u nečemu sasvim drugom.
Pored svih činjenica (koje su do sada nepoznate) i špekuliranja koja se u ovom trenutku svode na puko vjerovanje o krivnji i nevinosti osuđenih, smatram da, u sagledavanju ovog slučaja, trebamo iskoračiti iz tih zadanih (pravnih) okvira (krivnja/nevinost, legalno/ilegalno, pravno/protuzakonito). U cijelom ovom slučaju ne radi se toliko o tome jesu li uhićene osobe krive ili ne, već se radi o apsurdnosti državnog, i sudskog, karakteriziranja ovog čina kao djela "međunarodnog U cijelom ovom slučaju ne radi se toliko o tome jesu li uhićene osobe krive ili ne, već se radi o apsurdnosti državnog, i sudskog, karakteriziranja ovog čina kao djela "međunarodnog terorizma" terorizma". Da bi sagradilo ovu optužnicu, sudstvu je bilo dovoljno pozvati se na tako banalnu činjenicu da je molotovljevim koktelima pogođena jedna međunarodna ustanova (pa je prema tome i njezin geografski prostor međunarodni). Ta puka (geografska) činjenica prevladala je nad svim pitanjima konteksta, značenja, poruke i sredstava kojim je ovaj čin napravljen. Tako se, recimo, sudstvo uopće nije obaziralo na najvažniju činjenicu, da tokom akcije ni jedan civil nije stradao, te da se u tom smislu ona mogla okarakterizirati kao simbolički čin protesta. Taj simbolički čin može se vidjeti i u drugim državama i unutar drugih pokreta, te ustvari jako često i jest sastavni dio raznih (čak građanskih) demonstracija; od Francuske, Njemačke, Grčke i tako dalje i tako redom. Kako stoji u proglasu pročitanom na protestu ispred FF Beograd, ovako konstruirana optužnica, prema Krivičnom zakonu Republike Srbije, stavlja ovaj simbolički akt u isti koš sa "zločinom genocida, zločinom protiv čovječnosti, ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, organiziranjem i poticanjem na izvršenje genocida i ratnih zločina, vođenjem rata i sličnim". No ne treba biti pravnik kako bi se razumjelo da ovaj čin nije isti kao praksa vođenja imperijalnih ratova (koji nisu prestali ni danas), organiziranja etničkih čišćenja ili zabijanja aviona, automobila itd. u zgrade pune ljudi kako bi se postigao neki cilj ili odaslala neka poruka.
Na banalnoj razini, i jednostavnim jezikom rečeno, ne može se stavljati znak jednakosti između oštećivanja zgrade neke države (ili u nekim drugim slučajevima privatnog vlasništva) i ljudskog života. A ne zaboravimo da se u ovom slučaju radi o državi koja je svoju brutalnost uspjela dokazati u prosincu prošle godine ubivši mladog pankera, što je samo zapalilo fitilj namočen u koktel ekonomske krize, rasta nezaposlenosti, cijena života i stanovanja, te otuđenosti i besperspektivnosti jednog društva prožetog klasnim odnosom i "euro-fašističkom"/anti-imigrantskom političkom praksom. Ako je država, kao središte strukturalne regulacijske moći, metafora i čuvarica ovih odnosa, napad na njezinu simboliku može se gledati čak i sa simpatijama (jesmo li spremni misliti toliko daleko!), i još se prije može razumjeti. Najvažnije je da se takvo djelo ne može stavljati u isti rang sa akcijama koje sa sobom odnose gomilu ljudskih života, ili sa nevidljivim strukturalnim nasiljem kapitalizma, i to ne samo pod ljudski život nego i njegov okoliš. Pitanje je ustvari političko!
U ovom slučaju nije čak ni potrebno ići toliko duboko u političko-strategijske i teorijsko-idejne rasprave kako bi se pokazala apsurdnost ovog slučaja. Konkretna praksa srpske policije ukazuje koliko je ova odluka i klasifikacija za međunarodni terorizam ustvari politički motivirana. Naime, odvjtnik Dragoljub Todorović, koji brani Ratibora Trivunca, naveo je ne tako davni primjer kako bi ovo pokazao. U veljači 
2008. godine, nakon masovnih prosvjeda "Kosovo je Srbija", spaljena je američka ambasada, a u tom je činu smrtno stradao dvadesetogodišnji dječak iz Novog Sada. Međutim, jedinom optuženom, Milanu Živanoviću, izrečena je optužnica za "teško djelo protiv opće sigurnosti" te mu je dopušteno da se brani sa slobode. Upravo u ovome nalazi se suština apsurdnosti i licemjernosti, jer postavlja se logično pitanje tko, kako i na koji način definira koji se čin definira na ovaj ili onaj način. Zašto je akt direktno izazvan srpskim nacionalizmom tretiran kao zločin lakši od onog motiviranog solidarnošću sa političkim zatvorenikom koji je štrajkao glađu zahtijevajući slobodu? Povlači li to strah da je pravna država (kao metafora pretpostavljene racionalnosti i jednakog tretiranja građana) ipak ideološka, te je ipak jasno pozicionirana na hijerarhiji moći? Ako da, kojih to?
Ako, s druge strane, u obzir uzmemo prostu činjenicu da prema državi uvijek treba biti sumnjičav (ako zbog ničega drugog onda zbog sve koncentracije moći koju ona posjeduje), te povijesno znanje o njezinim kontrolirajućim praskama i dodvoravanju interesima kapitala, sumnje još više rastu. Pored toga, ovaj slučaj pokazuje kako je termin "međunarodni terorizam" prije jedna ideološka floskula, nego neki (fiksni) označitelj, on je ustvari jedna žvaka koja se toliko olako rasteže i kojom se tako lako razbacuje. Nakon napada na tornjeve (i to tek onda kada se tako masovno ubijanje dogodilo na Zapadu, u centru moći) fluidnost ovog pojma postala je još više prisutnija, a samim time još više ideološka i olaka oznaka protiv svih koji aktivno žele mijenjati svijet, ponekad i nelegalnim sredstvima, ali ne nužno i nelegitimnim.
Zato se u cijelom ovom slučaju ne radi toliko o uhićenim anarhistima (kojima se lako može strašiti javnost u kojoj se anarhizam, zbog raznih iskrivljavanja, predstavlja Ne može se stavljati znak jednakosti između oštećivanja zgrade neke države (ili u nekim drugim slučajevima privatnog vlasništva) i ljudskog života - a ne zaboravimo da se u ovom slučaju radi o državi koja je svoju brutalnost uspjela dokazati kao ideja kaosa i terora), niti o tome simpatizira li ih netko ili ne, koliko se radi o državi koja taj simbolički čin karakterizira kao djelo terorizma. Nadalje, radi se i o obrani slobode pojedinačnog ili kolektivnog protesta ili otpora protiv iskorištavanja i opresije u svijetu u kojem se razlike između bogatih i siromašnih na globalnom nivou produbljuju. A metode tog otpora ponekada (sa pravnog aspekta) nisu legalne (ni studentska blokada po nekima nije bila legalna!). Ne pričam pritom nužno o metodama bacanja motovljevih koktela, ili metodama individualnog terorizma, o kojem imam skeptičan stav. Ali taj stav nemam zato jer se u tim činovima radi o uništenju zgrade, već zato jer je taj čin pogrešna strategija na putu ka socijalnoj promjeni, iz jednostavnog razloga što dinamit ne može uništiti opresivne društvene odnose. Ali (ili zato), ukoliko uspije proći ovakva optužnica, građani Srbije riskiraju uvod u neke nove represivne državne prakse i izgradnju društva državne kontrole. Ako se dopusti ovakva logika, prijeti opasnost da neće samo kokteli postati sinonim za terorizam, nego će to lako postati i druge, sasvim legitimne (ali ne i legalne) metode - sabotaže na radnom mjestu, neprijavljeni prosvjedi (i moguće štete koju oni donose), generalni štrajk, i tako dalje i tako redom.
Na kraju, nameće se stav koji su iznijeli članovi Saveza poljskih sindikata na protestu solidarnosti ispred srpske ambasade u Varšavi: Vjerujemo da se simbolički napad na vlasništvo države i kapitalista, kao odgovor na stvarne nepravde, sistematizirano nasilje i terorizam, ne može usporediti s ubilačkim oblicima terora nad milijunima ljudi nametnutim od strane države, njezine vojske i policije, ili iskorištavanju, robovlasničkih kapitalista. Nastojanja kategoriziranja radnji, poput napada na grčko veleposlanstvo, kao "terorizma" je samo još jedan primjer u dugom popisu zloupotrebe ove riječi od strane države.
prethodno1
Vezane vijesti
Prosvjed protiv policijske represije
Zagrebačka inicijativa organizirana oko kampanje ''Stop represiji!'' prosvjednom šetnjom na jedanaesti dan od uhićenja petero srpskih…
Objavljeno: 15.09.2009.
Sezona lova na anarhiste
Prije tjedan dana u Beogradu je pod optužbom za krivično djelo međunarodnog terorizma uhićeno pet anarhista, dok je šesti…
Objavljeno: 10.09.2009.
Ponovno suđenje beogradskim anarhistima
Nakon ukidanja oslobađajuće presude beogradskoj šestorci za navodni napada na grčku ambasadu, proces je ponovno pokrenut
Objavljeno: 07.02.2012.
Anarhistu vraćena putovnica
Nakon gotovo sedam mjeseci Prvi osnovni sud u Beogradu dopustio je Davoru Biliću napuštanje glavnog grada Srbije
Objavljeno: 13.09.2010.
Već šest mjeseci taoc birokracije
Zagrebački anarhist još uvijek nije dobio putovnicu i ne može se vratiti u Hrvatsku. Konzulat u Beogradu mu navodno ne može pomoći
Objavljeno: 27.08.2010.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 47 komentara
Razlike između jezika izgubile su na značaju kada smo vas čuli kako govorite o Državnoj korupciji, privatizaciji, prodaji javnog bogatstva. Reči i pojmovi kao što su nezaposlenost i neplaćeni radnici, naveli su nas da shvatimo da iza svih jezičkih barijera postoji zajednički jezik nepravde i besa, jezik kojim govore svi radni ljudi Balkana.
http://www.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=56692&topic=31&newlang=
1. primjena sile protiv volje ili prava onoga na kome se primjenjuje
"Pazili smo da u sve akte nasilja, u direktne akcije, bude umiješano cijelo naselje. Nismo se postavljali kao avangardna grupa koja ide okolo i radi takve stvari. Uključivali smo cijelo naselje, cijeli grad i sve ljude kojih se to ticalo. Nismo bili avangarda, nasilje i direktne akcije je sprovodila cijela zajednica."
Izvor: Anarhosindikalizam u Puerto Realu (Solidarity Federation)
hm, unatoč ovakvim tvrdnjama nisam uvjeren da je netko, iz mog ne tako obimnog poznavanja slobodarske materije, na ovaj način branio ili zagovarao nasilje. nasilje "zajednice" je tobože postojalo tijekom ruske revolucije i bilo usmjereno ka anarhistima i ruskom pučanstvu. za razliku od tog "nasilje" u špg i ukrajinskoj revoluciji od strane slobodara je u biti imalo drukčije korijene i oblik. drugi slučaj možemo posmatrati u kontekstu borbe protiv nasilja, tj kako ga i ja osobno poimam - nasilje dolazi i instrument je države, kapitalizma ili vlasti. unatoč tome što je optužnica u cjelosti idiotizam, i sama akcija u odnosu na srbijansku situaciju i moguće posledice po širu zajednicu su također idiotizam i odraz ili političke nepismenosti ili policijske provokacije. i zacijelo je pitanje kakav će utjecaj imati i na kolektiv kojem uhapšeni pripadaju (a već vidimo što mediji čine) i pokret u srbiji uopće. ako govorimo o radničkom nasilju, također je upitno koliko možemo govoriti o nasilju, i osobito pozivati na nasilje, a ne osjećati teret koji je potrebno nositi da se zaradi kruh i nahrani porodica koji su gotovo po pravilu žrtve takvog nasilja. pod nasiljem, ne podrazumijevam radničke direktne akcije ("nasilne" ili "nenasilne") jer se korijeni i način izvedbi, poruka, takvih akcija ne mogu staviti u opću priču o nasilju.
Nisam rekao da ljudima ne treba pomoći. Dapače, tebi sam jasno poručio da lijepo uzmeš bočicu, zapališ je i hitiš na najbližu policijsku postaju ili na srbijansko veleposlanstvo. Ali kako je to tebi ipak malo previše jer si ti, zaboga, naklonjeniji mirnim prosvjedima i održivom razvoju s ovim novim štedljivim žaruljama i bez najlon vrećica, možda bi bilo bolje da u svoje ime i u ime svih solidarnih drugova zatočenog Trivunca sastaviš jedno nježno pismo srbijanskim ministrima vanjskih poslova i pravosuđa, a može i premijeru i patrijarhu, kojim ćeš ih zamoliti da budu milostivi i da vode računa da je sve to skupa ipak bila samo mladenačka zajebancija i da se, naravno, to više nikada - ali baš nikada - neće ponoviti. Ili, recimo, štrajkaj glađu. To je nekidan upalilo sa željezarom. Dobro, nije baš donijelo trajnije rezultate po sudbinu tvorničkog pogona, ali ljudi su opet počeli jesti. I to je nešto. Ili organiziraj potpisivanje peticije. To je prava stvar. Pritisak do jaja. Ima da se ukake. Baš kao što je bilo s onom za NATO. Ili kao što će tek biti s ovim najnovijim pismom podrške: "Neke svinje su jednakije od drugih". Možeš napraviti site podrške ili Facebook grupu za potporu. To je sada cool. Od toga se vlastima tresu gaće. Ili, znaš što, uzmi par lonaca i poklopaca pa kao oni iz Prava na grad udari iz sve snage. Nek' se ori, nek' čuje bagra silinu koja ledi krv u žilama. Ali, kad bolje promislim, možda bi bolje od svega ipak bilo da od svoje ekipe skupiš neku kintu pa se zaputiš u Beograd i obiđeš druga i kažeš mu: "Slušaj, nemoj se sad tu duriti i inzistirati na sranjima. Hebeš Grčku, ideje i ta .ranja. To je, je li, sad nevažno. Razumiješ. Lijepo pogni glavu, ne gledaj ih u oči i fino priznaj da si malo pretjerao i da nećeš više i da ti nisi mislio ništa ozbiljno. Malo ste popili. Jel' da da ste popili? Razumiješ. Najvažnije je da ti izađeš pa ćemo poslije razmisliti što ćemo dalje. Vidiš da su oni ozbiljni. Tko zna na što su sve spremni."
I, Luka, srami se kad diletantski, bezumni i nemušt potez jednog nepromišljenog očajnika uspoređuješ sa sjajnom i dobro promišljenom studentskom akcijom ili radničkim štrajkom.
MI naravno zelimo slobodu nasim drugovima, ali ukoliko drzava ne pristane na to tada ne zelimo da im se sudi za medjunarodni terorizam!
to je osnovno u citavoj prici, pacifizirani stavovi, izraz lica prosjecnog stanovnika koji nakon sto mu se neke stvari pokazu, radije bira nesagledavanje, iliti zabija glavu u pijesak svakodnevnice
dakle, dokle god se ne dogodi da postoji zelja za gorkom pilulom osvjestenja i sagledavanja sebe u drustvenoj okolini, sa svim nakaradnostima koje se okolo dogadjaju, a za koje smo suodgovorni, dotle se tesko postize pomak, narocito na korjenskim razinama, u temelju nase svakodnevnice
bojim se da smo u velikoj manjini koji razmisljamo dubinski kriticno, pa su nasa nastojanja ako streme drugacijoj realnosti, pravednijoj raspodjeli, slobodi, autnomnom odlucivanju itd. jos uvijek osudjena na marginalnu poziciju koja cesto pribjegava ocajnickim pokusajima kako bi dobila paznju i izazvala barem polemiku
mogu se sloziti sa samoobranom radnog mjesta, zivotnog prostora, naravno, no sigurno bi se moglo braniti sofisticiranijim metodama od onih kojima sistem rado pribjegava, i ucinkovitije u brojnim drugim situacijama, ali to naravno zahtjeva kakvu takvu kriticnu masu okupljenu oko drustvenog pokreta solidarnosti sa svima i svime, dok je ta jos uvijek nepostojeca ili barem ne vidljiva, dotle je to tesko izvedivo
tu ide kritika prema ciniteljima pokreta, da ne kazem scene, jer to smrdi na pozu i paradu, dakle dok su osobe koje sebe vide u aktivnom otporu, umno nezrele za tako nesto, a to mi se cini da je dijagnoza danasnjeg mnostva, umno nezrele znaci nisu u stanju progledati kroz neke barijere ideologije i slijepog vjerovanja, aktivistickog dogmatizma, koji ih dijeli i razdvaja, a na stetu realnih materijalnih promjena, dokle nisu u stanju pregaziti preko barijera i gledati dublje sire i dalje nego li to rade sada, dotle smo pacifizirani cak i u kontekstu radikalnog pacifistickog otpora kojeg osobno smatram nepobjedivim
ovako su i jedni i drugi izbori metoda osudjeni na marginalni utjecaj, osim ako ne pridobiju snazniju podrsku pacifizirane utupljene umne javnosti, a bojim se da se ta ne pridobiva olako, mozda teorija stoprvog majmuna, pa stoga svaki/svaka koja se ohrabri promisljati i djelovati dalje, korjenitije, bezkompromisnije u smjeru dostizanja novog, pravednog, egalitarnog, slobodarskog, znaci mnogo, ima presudan utjecaj
nepravda prema jednom/jednoj nepravda je prema svima
"trajni mir moguce je postici jedino metodom koja jest mir i nikako drugacije! nikada dovoljno naglasivo! svaka iznimka od ovoga treba biti iznimka kojoj se pribjegava iskljucivo nakon sto niti jedna druga metoda nije upotrebljiva, u slucaju samoobrane i sl.
- Upravo to ti se ovdje i pokušava reći. Nitko nije zagovarao nasilje kao samo po sebi dobro ili cool. Ono što je sranje sa nenasiljem je njegov apriorizam koji te onda prije stavlja u okvire i ograničava tvoje djelovanje (pogotvo ono radiklano-korijenito)... Na nasilje treba računati (to ne znači isto što i zagovarati ga) da te ono nebi iznenadilo, da bi imao širi vidik... Recimo, da sutra radnicima okupiranog salonita uleti policija i pokuša sjebati sve, oni mogu tražiti mirno riješenje, ali ako to tada ne uspije oni imaju sav legitimitet braniti svoju okupiranu tvornicu nasiljem, koje je ustvari samoobrana a ne zagovaranje nasilja kao takvog...
... Ono što je najvažnije jest stvarati aktivizam, pokret ili što god, koji će uvijek težiti promijeni materijalnih osnova ovoga društva, koje su nasilne. To je nasilje u materiji samoga društva i ponekada je smiješno da se od ljudi koji su okruženi sa njime očekuje da eto budu "pacifisti" (postoji li materijalna osnova za to?). I onda kada se netko odluči i ustati protiv tih materijalnih osnova, mnogi krenu (a država i pacifisti) sa spikom da moraju biti pacifistični, odnosno da ne zadiru upravo u te temelje društva i problem njegove promijene... jer kada god netko krene da zaista mijenja to (a ne samo dekorira sistem i daje antibiotik zakone i terapije) država i kapitalisti su ti koji će im stati na put - sa svojom vojskom, policijom itd. Na to treba računati. Zato su smiješni aktivisti koji bi željeli radiklano mijenjati nešto, ali eto nisu spremni provesti noć u policijskoj stanici, da im starci kvocaju po glavi, da ih netko pljune na ulici, da ih skinjare napadu itd...
kolicina sistemskog nasilja ne moze biti argument za lako posezanje za istim, to pokazuje nedostatak mudrosti
nasilje moze dati katarzicne efekte, ali ovdje se radi o slojevitijim i kompleksnijim problemima, i njihovo rjesavanje nije moguce pojednostavniti i svesti na upotrebu nasilja
mogucnost otvaranja spirale nasilja kojoj se ne vidi ni kraja ni pocetka i koje guta sve vise zrtava a ne priblizava nas cilju treba shvatiti ozbiljno
Zaista ne mislim kako je dva molotova nesto strasno, pogotovo nije zabrinjavajuce, jer meta nisu ljudi, a simbolika ocita i ozbiljna. Takodjer je potrebno shvatiti kako je sve ono sto stvara sistem neprestalno, milijarde puta groznije odvratnije strahovitije od bilo kakvog ocajnickog pokusaja otpora nasiljem, i o tome valja kontemplirati svakodnevno. Ipak stvari su tako poslozene, a to bi mi svi trebali dobro znati, da masina propagande, medija, institucija... demonizira i okrivljuje upravo ocajnicki pokusaj otpora, nasilje u svojoj reziji zataskava ili ga prezentira nuznim, bitnim u ocuvanju poretka i "mira"...
Drugaciji su i konteksti npr. chiapasa, danske, beograda... tesko je davati sud, ali je svakako potrebno pokusati djelovati najmudrije stvarajuci pritom minimalno kontraefekta, dajuci im sto manje prostora za ocrnjavanje pokreta, narodnog ustanka, kojeg kod nas jos uvijek nema. Vrlo je bitna kritika samokritika i rasprava
ovdje smo da se borimo
... smatrali mi da su oni (za nas) krivci ili ne njima ce se suditi (pa kako god okrenes), a ono sto ti predlazes je da u vezi toga ne cinimo nista kako eto nebi dali legitimitet drzavi, i tako (ajme majko grijeha) onecistili svoju moralno-anarhisticku poziciju! totalno idiotska pozicija!!!
"ZA TRAJNI MIR BORIMO SE METODAMA KOJE JESU MIR I NIKAKO DRUGAČIJE!!! "
Caps lock znači da se dereš, narušavaš mir u raspravi, time proturječiš sam sebi :)
Evo ti jedna pametna sa ove rasprave;
"apriorno zagovaranje nasilja ili nenasilja iditotski jer apsolutizira poziciju..."
@Baxter
"nemamo mi situaciju da su neki ljudi uhićeni, nego ti neki ljudi imaju situaciju da su..."
Izgleda da ti nemaš ništa :)
Luka, nemamo mi situaciju da su neki ljudi uhićeni, nego ti neki ljudi imaju situaciju da su:
- ili neozbiljne budale koje nisu uzele u obzir s kim bi mogle imati posla,
- ili su naivne žrtve vlastitog infantilnog čina koji im služi u internacionalizaciji osobne "aktivističke" promocije,
- ili su, u što bi ti koji ih poznaješ trebao biti čvrsto uvjeren, bili posvema svjesni svih mogućih posljedica i odlučni u svojoj nakani da se "vatreno" obračunaju s postupcima grčke države.
Što god da je od navedenoga na stvari, svaki naš angažman u pritisku na srbijansku vlast radi preinačenja kaznene kvalifikacije bio bi kontraproduktivan - jer time, to jest porukom: kaznite ih ali po blažoj kaznenopravnoj osnovi, priznajemo, naime, državi legitimitet da uporabi zlouporabljenu moć i pristajemo uz tvrdnju da su ti neki uhićenici zapravo KRIVCI. Nadalje, posebno u slučaju treće motivacije (svijest o posljedicama), time bismo vrlo vjerojatno učinili ono što uhićenici svakako ne bi htjeli, što bi onda bila naša nekolegijalna pljuska njihovom političkom i moralnom htjenju. Ako je, pak, riječ o neozbiljnim budalama, možda im "unutra" i neće biti tako loše, a može, gotovo sigurno, djelovati preventivno: da ih spriječi u namjeri da naprave neku veću glupost od gađanja zgrada bocama. Iskreno se nadam da kod njih nije riječ o onoj drugoj motivaciji (osobna promocija), jer bi naš angažman da Srbija ublaži kaznenu kvalifikaciju snažno udario na njihove taštine, a to bi moglo biti bolnije od samog boravka u zatvoru.
meni je ovaj mali što baca molotovljeve koktele, ako ih je uopće bacio, odličan a sve ostalo je spektakl, pa i ove naše lamentacije na netu...
dečki i cure su iz solidarnosti s kolegom bacili koktele, vjerujem da su to napravili ozbiljno razmislivši o mogućim posljedicama koje prate takav čin,
e sad: veliko je pitanje da li su oni računali i s tm da žive (kao i mi uostalom) u državi koja je majka terorizma, pljačke, korupcije, sprege kriminala i politike, i što su njene službe jedva dočekale svog "pedra" kako bi prikazale svoju budnost i odlučnost da se s opakim teroristima, možda i međunarodnim (ako su brlju za koktel kupili u bosni ili bugarskoj) obračunaju...
jebi ga država se može podrivati i iznutra, cijeli establišment srpski i hrvatski do devedesete je subverzivno djelovao unutar partije i svojski je glodao iznutra nemilo trošeći i tada na stanove, auta, večere, putovanja... a sve u cilju rušenja mrske neprirodne tvorevine eseferjota, trbalo s pomučiti i pojesti sve te janjce, prasce itd...
slijedeći primjer revolucionara ovih zadljih pedesetak godina ja bih mladim anarhistima, u svezi i glede petljanja s koktelima poručio: bolje bloody mary u ruci nego molotovljev na zidu
ZA TRAJNI MIR BORIMO SE METODAMA KOJE JESU MIR I NIKAKO DRUGAČIJE!!!
ASI stvara pokret u Srbiji, a ne scenu.
Scena je rezervirana za burzujsku djecu koja se izdrkavaju, scena nista ne mijenja, s njom sve ostaje isto.
Uvijek me indoktrinirana omladina koja se fura na nasilje protiv sistema, prvo iznervira a onda i razalosti, imam osjecaj kao da prica najtezi fundamentalist, dogmatik, a ne slobodno mislece i kriticno bice.
NE nepovređivanje nije neko budisticko sranje, mozda je autor te visoko razumske filozofske izjave, zaglibio u vlastito sranje i sad ga razgazuje okolo, kao ono imam stav. Nepovredjivanje je najvise eticko i moralno nacelo, bez obzira na kolicinu sistemskog nasilja, ovo se ne mijenja. Svaki put kad se s nasiljem sluzimo u svrhu samoobrane, treba to imati na umu.
MiR i R(e)VOLUCIJA
ajde da surađujemo, ovo "filozofiranje" ne vodi nikuda..
kada sam spominjao kolumbiju i europu nisam mislio na to u smislu u kojem ti pišeš, nego u smislu u kojem nasilan čin može vrlo lako naići na opravadnje u kolumbiji, ali ne i u europi. Bačen koktel u grčkoj nije isto što i bačen koktel u Hrvatskoj, ili srbiji (ovaj slučaj to lijepo pokazuje). Ovdje te nasilje, u ovom trenutku, može samo mariginalizirati, a to je kobno po pokret koji se želi afirmirati. Tek onda kada "narod" shvaća zašto se poseže za nasiljem ono može imati neki smisao. Primjerice, naši su partizani detonirali bombe na vodovodima, tračnicama, elektranama itd... ali ti su činovi imali veliki legitimitet u narodu i u tom smislu to nije isto kao i danas (nažalost!).
Isto tako, treba uvijek imati na umu da je nasilje samo jedno od sredstava otpora, ali ono nije apriorno niti jedino sredstvo jer ako bi bilo tako tada ne samo da bi to bilo žalosno, nego bi iz otpora isključili sve one kojima ono ne leži (zbog kojih god razloga)... Načini otpora mnogostruki su i treba u njih uključivati sve više ljudi... Lijep primjer toga pokazan je filmu "Libertarias" u kojem je sa anarhosindikalistima rovove dijelila jedna bivša svečenica, zakleta pacifistkinja koja je apsolutizirala tezu "zločin je zločin"... Ali bilo bi sasvim krivo optužiti nju za kontrarevolucionarnost ili nesudjelovanje u revoluciji, ili joj soliti pamet, jer je ona svakodnevno odlazila kilometrima kako bi borcima donijela hranu, vikala iz megafona kako bi uvjerila suprotnu stranu (vojnike, odnosno, radnike) kako im anarhisti nisu neprijatelji. Njezin doprinos revoluciji je JEDNAK onome boraca koji su nosili oružje... to je ono "od svakog prema mogućnostima" i upravo je to za mene najdirljiviji (najljudskiji) dio revolucije...
ali Rata to nije napravio. Takva akcija je protivna svim načelima anarhosindikalizma. Anarhosindikalisti se ne bavim takvim akcijama. Sam Rata je reko da ne smatra takve akcije plodnima ni korisnima iako ga boli kurac za grčku ambasadu.
Slažem se. Trebalo bi biti manje, no to ne isključuje nasilje, malo ili puno, nasilje je nasilje, obraniti zauzetu tvornicu, fax, zauzeti tvornicu, fax..ono što ja osobno smatram da se ništa bez nasilja barem na nekim razinama ne može postići, sustav se nasiljem održava, nasilje će ga i srušiti.
"Prema meni je svako apriorno zagovaranje nasilja ili nenasilja iditotski jer apsolutizira poziciju..."
Apsolutizirao bih poziciju samoobrane. Čisto onako potez inteligencije, ne fetišizma na nasilje.
"A pitanje nasilja i nenasilja treba se uvijek stavljati u kontekst (npr. radi li se o Kolumbiji gdje Coca-Colini odredi smrti ubijaju radnike, ili nekoj profinjenoj Europi)"
Svede se na isto, ubijaju li te doslovno streljačkim vodom, ili ubijaju li te lošim i skupim zdravstvom, malim mirovinama, nepostojećim godišnjim odmorima, malim plaćama..ubijaju te.. to što je teže prepoznati ga ne znači da ga nema..
"Netko je naveo dobar primjer kada je rekao kako nenasillje (koje je u demokratskom društvu apriorno) više služi državi i eksploataciji nego socijalnoj promjeni."
ja sam rekao, par komentara dolje;
"Slažem se, nenasilje odgovara onima koji eksploatiraju i gaze po lubanjama i to po cijelom svijetu."
"Upadanje u drugi ekstrem jedanko je tako loš..."
Pa jasno, nije nasilje cilj, već sredstvo.
Što više ljudi jest uključeno u neki pokret to bi posezanje za nasiljem trebalo biti manje. Prema meni je svako apriorno zagovaranje nasilja ili nenasilja iditotski jer apsolutizira poziciju... A pitanje nasilja i nenasilja treba se uvijek stavljati u kontekst (npr. radi li se o Kolumbiji gdje Coca-Colini odredi smrti ubijaju radnike, ili nekoj profinjenoj Europi)... Netko je naveo dobar primjer kada je rekao kako nenasillje (koje je u demokratskom društvu apriorno) više služi državi i eksploataciji nego socijalnoj promjeni. Upadanje u drugi ekstrem jedanko je tako loš...
To nikako ne znaci da je to ucinio, sto i nije.
Informacije iz prve ruke, ili iz srpskih medija?
Nad čitavom klasom ljudi, ako smijem nadopuniti..
Nasilje drzave i kapitala nad pojedincem se cesto ne karakterizira kao nasilje ;)
Ah, očaran sam :)
Slažem se, nenasilje odgovara onima koji eksploatiraju i gaze po lubanjama i to po cijelom svijetu. Ali samo problem je da individualni nasilini istupi ne vode nigdje, samo do još veće represije nad određenim skupinama i dobivanje markica "terorist". I to onda ide samo prema podizanju nasilja, sve dok se ne stvori neka nova urbana gerila, a svi znamo da je to žestoka tapija.
U nasilju treba sudjelovati cijela ili barem većina lokalne zajednice, ekipe sa radnog mjesta itd. Dakako da je nasilje odgovor, koriste ga u svim svojim ekonomskim/političkim uspjesima, a nama pune glavu o nenasilju dok nad nama parazitiraju.
npr. da ubijes li milion miliona zivotinja u razno razne svrhe, sve ok, ako se neka organizacija za obranu tih bica (koja se ne mogu braniti jer nemaju odvjetnike, ni jezik za komunikaciju sa nama, ni moc, ...), napadne "imovinu" za legalni masakr, onda se to naziva terorizmom
vojske mogu i rade svakodnevno protiv interesa obicnih ljudi i zivota, ako iz protesta i zelje za apelom napadne netko usrani stroj za ubijanje, bez ljudi, dakle samo masinu, taj je terorista
razni otimaci aviona su kul , jer su ugrozili zivote nevinih ljudi iz nekog nacionalistickog intersa, taj je dobar, napadnes li obican simbol moci to je terorizam
klinci koji zapale kontenjere prilikom nekog nacionalistickog ludovanja, nogomet, gotovina ovo ono, sve prodje, jer taj se oblik zabave ne smatra losim, to je nestasno i nase je...
kolko nasilja stvara sistem? na svim razinama i u raznim oblicima? ukrades li hranu i podjelis je sirotinji nahebo si, ukrades li milionima zemlju, vodu, pravo na zivot ili rad... tad si diplomat, poduzetnik, jet set, biznismen...
gledao sam jucer dokumentarac na kojem su prikazali poljoprivrednika kojeg je unistila mmf, monsanto, svjetska banka i vlada, covjek je na prosvjedu imao transparent mmf ubija, i noz si je zabio u srce, umro je na podu, jel to oblik nasilja koji imamo pravo iskazivati? takvih je po indiji stotine i tisuce, i po latinskoj americi se dogadjaju najodvratnije stvari sistemskog nasilja nad ljudima, i u africi, i u aziji, i svuda, .... uzas
Dodaj komentar