Prošle su već dvije godine otkako su se studenti pokrenuli u borbi za svoja prava i više od godinu dana od prvoga vala blokadâ kojima se tražilo besplatno (javno financirano) obrazovanje dostupno svima na svim razinama. Studenti i dalje ne odustaju od postavljenog zahtjeva, ključnog za napredak i boljitak čitavog društva.

No isto se ne može reći i za vlast i odgovorne dužnosnike, tj. one koji bi se navodno trebali brinuti o ispunjavanju javnoga interesa, što javno financirano obrazovanje na svim razinama svakako jest. Pritom ne treba raditi veliku razliku između Vlade, Sabora, Ministarstva, senatâ, rektorâ i dekanâ, koji, iz ovih ili onih razloga, svi i dalje provode istu štetnu politiku kao i dosad - nastavljaju s komercijalizacijom visokoga obrazovanja čineći ga sve manje pristupačnim i sve teže priuštivim velikom dijelu stanovništva, pritom srozavajući kvalitetu istoga obrazovanja. To nas ne treba čuditi, imamo li u vidu druge poteze vlasti koja izravno radi protiv interesâ većine najavljenim promjenama Zakona o radu, kojima se ukidaju kolektivni ugovori, i neoliberalnim gospodarskim reformama kojima se pogoduje ekonomskoj eliti, a težina krize se prebacuje na leđa običnih ljudi.

Na sveučilišnim je senatima upravo u tijeku usvajanje novog modela naplaćivanja obrazovanja koji nadležne strukture u svoj svojoj birokratskoj drskosti zovu "besplatnim obrazovanjem". Po tom će novom modelu samo prva godina biti besplatna, dok će se na višim godinama plaćati ovisno o broju nepoloženih ispita, čija se vrijednost računa u tzv. ECTS-bodovima (jedan ispit ima prosječno oko 5 ECTS-bodova, no to ovisi o ispitu i fakultetu). Iako takav model može na prvi pogled izgledati privlačno, riječ je samo o zgodno upakiranoj zamci. Naime, po tom novom modelu će svoj studij morati plaćati čak i više studenata nego dosad. Jedini koji će od plaćanja biti izuzeti su oni studenti koji polože apsolutno sve ispite tijekom godine, uključujući i izborne i prenosive ispite. To će u praksi, s jedne strane, značiti da će vjerojatno oko 80% studenata plaćati svoj studij, a, s druge strane, da će doći do pada kvalitete studiranja jer će mnogi htjeti na silu dati što više ispita (da ih ne bi morali plaćati) bez obzira na ocjenu i kvalitetu naučenog. Ne treba ni spominjati da će opet najdeblji kraj izvući studenti lošije financijske situacije koji uz studij moraju raditi pa nemaju toliko vremena za učenje.

U izloženom modelu čak ni tzv. "izvrsnost" studenata, koncept koji se inače često upotrebljava kako bi se opravdalo naplaćivanje studija, ne utječe na (ne)plaćanje studija. Naime, moguće je da npr. student koji prolazi s prosjekom od 5.00, ne položi li primjerice dva izborna i/ili prenosiva kolegija, plati za njih više tisuća kuna. Pritom cijena jednoga ECTS-a (a time i cijena pojedinih ispita) neće biti propisana zakonom, tj. bit će ostavljena na proizvoljno određivanje pojedinim sveučilištima i fakultetima. Kako sada stoji, jedan ECTS-bod će iznositi između 300 i 1000 kn (cijena od 924 kn po ECTS-bodu je već izglasana u Osijeku za Medicinski fakultet!), a nemoguće je reći koliko će cijena ECTS-ova rasti u budućnosti. Ono što se, prema dosadašnjem iskustvu, može pretpostaviti jest da će država i dalje smanjivati financije za fakultete, čime će oni biti prisiljeni povećavati cijenu ECTS-bodova, a vrlo vjerojatno i broj studenata koji plaćaju pooštravanjem kriterijâ na ispitima.

Spomenuti model već je usvojen na svečilištima u Splitu i u Osijeku, a 8. lipnja bi trebao biti usvojen i na Senatu Sveučilišta u Zagrebu, unatoč tome što čelnici Sveučilišta informacije o tome kriju kao zmija noge.

Studentima je jasno da je borba za besplatno obrazovanje ozbiljna i dugotrajna politička borba za opću dobrobit čitavoga društva i stoga smo u svojim zahtjevima neumoljivi i jasni. Novi model plaćanja studija je još rigorozniji od sadašnjega i time je potpuno neprihvatljiv. To ćemo svojim odlučnim akcijama jasno i pokazati. Bolju nam budućnost nitko neće dati na poklon, za nju se treba izboriti.