Makarska kronika na svom portalu donosi izjavu don Ivana Turića na otkrivanju spomenika žrtvama četnika u selu Raščani. Svećenik Turić, između ostalog, kaže: "...našu Hrvatsku su stvorili poglavnik i ustaše, ... četnici su nas htjeli poubijati da nas nema u čemu su im pomagali Tito i partizani, .. Pavelić je bio dobročinitelj hrvatskog naroda i spasitelj Hrvatske od Hitlera (?), .. hvala bogu da nas kradu hrvatski lopovi, kome se to ne sviđa nek' se gubi iz Hrvatske."
Teško da je tu potreban ikakav komentar osim da je ova izjava dobar primjer za tvrdnju da vas nitko ne može prikazati u tako lošem svijetlu kao vlastite riječi. S druge strane mnogo puta ponavljane laži mogu mnogima istinu učiniti neprepoznatljivom i, dugoročno, biti izvor mnogih nesreća.
Nažalost, prema dosadašnjem iskustvu, vjerojatno će pravosuđe naći načina da ne prepozna u citiranoj izjavi kršenje riječi i duha Ustava, međunarodnih povelja koje je Hrvatska potpisala i čl. 174 KZ o govoru mržnje, a Crkva će u opravdanju ovih neistinitih, duboko nekršćanskih pa i blasfemičnih riječi naći drugačiju interpretaciju 7. božje zapovjedi - „Ne svjedoči lažno o bližnjemu svome." Tako nam ostaje da se za zaštitu od agresivnih budala koji bi protjerivali one koji se ne slažu s time „da su ustaše spasile Hrvatsku od Hitlera" ili da ih potkradaju lopovi s nacionalstičkom legitimacijom, obratimo (ili pomolimo) na neku višu adresu.
dodaj komentar 2 komentara
Zašto je važna reakcija na nebuloze don Ivana Turića? Zato što imamo „…nekog seoskog popa za kojeg nitko nikad nije čuo, iz neke zapizdine za koju nitko ni ne zna gdje je, a koji je, očito, popizdio.” (Milan Knežević) ?
Kao, što se diže graja zbog nekog izoliranog slučaja, izoliranog tipa iz izolirane popizdine?
No stvar nije baš tako jednostavna. Crkva non-stop ne reagira na cvebe svojih službenika, puštajući naivne da misle kako su oni izolirani, trknuti pojedinci, iz neke popizdine. A ne reagira jer, ti “pojedinci” upravo najbolje prezentiraju crkveni službeni stav – njihovu službenu politiku. Koju se ponajbolje iščitava iz njihova “NESLUŽBENOG” glasila. “Glasa koncila”. Genijalno, zamišljeno:
“Mi ćemo svoj SLUŽBENI STAV prezentirati preko glasila koje ćemo javnosti ponuditi kao NESLUŽBENO GLASILO. Pak će svi znati što mi ustvari mislimo, bez potrebe da javno demantirano izneseno.”
Kako don Ivan Turić nije tek marginalni pojedinac iz neke zabite popizdine, čije izolirane stavove trebamo tretirati tek kao uveseljavanje, inače “progresivne” hrvatske javnosti, svjedoči i slijedeći spisak svećenika “koji su se iskazali u borbi protiv društvene tolerancije, ljudskih sloboda, civilizacijskih dostignuća i zdravog razuma” (F.T. 24.8..2007.).
Babaić don Miljenko
Baković don Anto
Barišić msgr. Marin
Bogović msgr. Mičle
Bozanić msgr. Josip
Čorić don Josip
Ivan msgr. Ante
Jezerinac msgr. Juraj
Jurčević vlč. Franjo
Kaćunko don Anđelko
Kustić don Živko
Lasić don Vjekoslav
Pozaić msgr. Valentin
Prcela don Luka
Primorac don Pavle
Rebić Adalbert
Srakić msgr. Marin
Ursić don Andro
Vuco don Luka
Župan msgr. Valter
Jasno, spisak je mnogo dulji, no i ovo je dovoljno za ilustraciju. Sad, ako me pitate što je njihov krimen, odgovorit ću vam – ako ste inteligentni i imate malo volje, ako želite doznati objektivne činjenice, onda ćete se potruditi, te pronaći podatke. U štampi ili na netu. Neću valjda ja servisirati indoktrinirane ljenjivce koji imaju svoje stavove i prije no što znaju činjenice?
Što je u svemu tome najvažnije?
To, što službena Crkva u Hrvata uopće ne reagira na izjave svojih službenika koje su “suprotive” onome što bi trebao biti crkveni nauk.
To, što službeni organi RH uopće ne ragiraju na izjave, koje bi se moglo protumačiti kao uznemiravanje javnosti, krivotvorenje povijesti, širenje fašističkih ideja, šovinističkom isključivošću, govorom mržnje…,da ne nabrajam dalje.
Što sve bjelodano govori, kako o Crkvi u Hrvata, tako i o - u praksi provođenoj hrvatskoj službenoj politici, (licemjerno) jasno zapisanoj u Ustavu RH i hrvatskim zakonima.
Zato, treba reagirati. Svejedno, činili to istaknuti pojedinci, nevladine organizacije civilnog društva, obični građani ili međunarodna javnost. Da se da na znanje kako postoji i drugčija Hrvatska.
Ona koja bi trebala biti uzor “njima”, a ne oni nama!
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.