U okvirima sistemske komercijalizacije visokog obrazovanja koja se dodatno "oslobađa" novim prijedlozima zakonâ iz ovoga resora, vijest o besplatnom postdiplomskom studiju u Zadru zvučala je kao fikcija. U trenutku kada je ta ideja doživjela svoje birokratsko ostvarenje njena potpuna realizacija dovedena je u pitanje eksplicitnom zabranom akademskim radnicima Filozofskog fakulteta u Zagrebu da sudjeluju kao mentori budućim doktorantima iz humanističkih područja na ovom postdiplomskom studiju. Kao studenti spomenutog fakulteta i zagovaratelji potpuno javno financiranog obrazovanja, osjećamo se pozvanim reagirati na ovu "naredbu" čelnika našeg fakulteta!

Naime, velik broj akademskih radnika s hrvatskih i europskih sveučilišta voljan je mentorski raditi pro bono sa studentima u cilju ostvarivanja doktorata za one koji zbog svoje ekonomske situacije ili socijalne pozicije nisu u mogućnosti nastaviti svoje obrazovanje nakon završenih diplomskih studija. Ono što iznenađuje je odluka čelnika najvećeg humanističkog učilišta u Hrvatskoj - Filozofskog fakulteta u Zagrebu - kojom se zabranjuje nastavnicima ovog fakulteta da sudjeluju kao mentori budućim doktorantima od kojih je velik dio završio diplomski studij na ovom fakultetu, ali si ne mogu priuštiti postdiplomski po astronomskim cijenama (šezdeset tisuća kuna košta cijeli studiji) u Zagrebu.

Naviknuti smo, u sličnim situacijama u procesu jasne (i javne) komercijalizacije obrazovanja, na pozivanje na zakonsku regulativu i konstantni nedostatak "javnih sredstava". U slučaju odluke dekana Damir Borasa i takva argumentacija je izostala ozbirom da nema zakonskih ni financijski prepreka u ostvarivanju takve (prve) praktične "primjene" hrvatske (tranzicijske) humanistike. Jedina ponuđena argumentacija je čisto tržišna i može se svesti na plasiranje okamenjenih i nedovoljno kritički prorađenih termina zdrave konkurencije i centara izvrsnosti. Zdravorazumski je našem čelniku da nitko ne može studirati "za badava" koristeći resurse našeg fakulteta, pritom bi resursi trebali biti akademski radnici koji po zakonu imaju pravo obavljati ovakvu djelatnost?

Takvo nedvosmisleno pristajanje uz neoliberlane tendencije Filozofski fakultet svrstava na stranu onih kojima je znanje doista roba koju može platiti samo manjina. U ovom slučaju riječ je o velikom udarcu i na akademsku slobodu onih koji nisu voljni svoje znanje i znanje budućih doktoranata shvaćati kao konkurentsku robu na tržištu. Više je nego jasno iz javnih i privatnih poruka uprave našeg fakulteta da se i ovom odlukom (kao i ugovorima kojima se studenti obvezuju plaćati studiju ukoliko država ne izvrši svoje obveze) pokušava preko leđa akademskih radnika i studenata voditi "bitka" s državom koja sve manje sudjeluje javnim sredstvima u financiranju znanosti i visokog obrazovanja, što svoj vrhunac i konačno točku "otvaranja tržištu" dobiva novom zakonskom regulativom koja se od nedavno nalazi u javnoj raspravi.

I dok smo naviknuti na ovakva svrstavanja većine vodećih ljudi naše ustanove, ono što nas puno više iznenađuje jest pretvaranje dijela akademske zajednice u salonsku zajednicu redovnih kritičara sistema koji svoju kritiku skrivaju među četiri zida kabinetâ i predavaonica, ne usuđujući se u ovakvim trenucima dignuti glas protiv ugrožavanja vlastite slobode i produbljivanja ionako dubokih klasnih razlika u sektoru koji bi se svojim "planom i programom" trebao suprostaviti takvim tendencijama.

Toliko puta zazivana "akademska solidarnost" i ovaj put će se svesti na dva-tri imena koji će u okvirima upravnih tijela (redovnih sluga čelnikâ i sistema) sastavnica Sveučilišta stati na stranu otpora odlukama koji pozivanjem na "zdravi razum" bivaju vođeni jedino logikom i principima tržišta. Mi ćemo i dalje, u praksi i teoriji, provoditi ideju solidarnosti očekujući od deklarativno solidarnih da naprave iskorak iz nametnutih okvira.

Stoga, vođeni idejom potpuno javnog financiranog obrazovanja i socijalne jednakosti, tražimo od Fakultetskog vijeća u Zagrebu da se suprotstavi ovakvom nedemokratskom i neakademskom pokušaju opstruiranja sudjelovanja profesorâ Filozofskog fakulteta na poslijediplomskom studiju humanistike na Sveučilištu u Zadru, što je (zasada) jedini pokušaj bar djelomičnog otvaranja najviših stupnjeva obrazovanja svima onima kojima je zbog ekonomskih razloga onemogućeno daljnje znanstveno usavršavanje. U suprotnom plenum Filozofskog fakulteta će razmotriti i druge mjere borbe protiv ovakve službene politike Fakulteta.