07.02.2012.
Lijepa naša bez pisanog traga
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Što nas čeka
- Potpisom protiv Keruma
- Prosvjed protiv ACTA-e
- Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja/ Okrugli stol
- Peta otvorena radionica o direktnoj demokraciji
- Splitu je dosta
- ACTA - cenzura interneta - Diskusija, projekcija, druženje @ Hacklab01
- Lokalne aktivnosti za uštedu energije i energetsku učinkovitost
- Samogradnja solarnih kolektora/ Radionica
- → Više
- Buffy anarhosindikalistkinja u epizodi "Kapitalizam ubija!"
- Subota u Reciklaonici u Heinzelovoj 66
- Tjedan iranske kulture u Zagrebu
- Peticija: Zahtjev za postavljanje dvije nove klupe u pješačkoj zoni ulice Ljudevita Gaja
- Novi film Milča Mančevskog u kinu Europa
- Maja Marković: Oslanjanje/ Izložba u Dubrovniku
- Večeri planinarskog filma
- Film o hrani i "Slava kurvi" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za projekte organizacija civilnoga društva u okviru programa Europa za građane
- Natječaji za projekte suradnje gradova i općina u okviru programa Europa za građane
- Natječaj Američkog veleposlanstva
- "RTL pomaže djeci"
- 2012 Tourism Cares Worldwide Grants
- Natječaj u sklopu Europske inicijative za demokraciju i ljudska prava - EIDHR
- Natječaj za rezidenciju Akademie Schloss Solitude 2012
- Natječaj za udruge iz područja psihosocijalne i zdravstvene zaštite Grada Splita
- → Više
- Natječaj za kratki video u sklopu projekta "Pronađi svoj identitet": Identitet i europska integracija
- Triple Canopy - natječaj
- Nagrada Coal – umjetnost i ekologija
- Radionica kiparstva
- Alternative Processes – International Call for Entries
- International Computer Music Conference - natječaj
- Mislim kritički!/ Eduakcija studenata
- Javni poziv za priključenje Organizacijskom odboru Povorke ponosa 2012.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Srbija - razočaran pogled unatrag
- Panorama Ima li u Bosni i Hercegovini beskućnika?
- Gospodarstvo Grčka ipak mora progutati gorku pilulu
- Kultura Utrka može početi!
- Priča dana I u Njemačkoj se umire od hladnoće
Dresiranim dog(m)ama na studente
U posljednjih nekoliko dana raste količina moralnog smeća kojim se razni branitelji tržišnog modela življenja i školovanja nabacuju na nove studentske prosvjede i blokade u Hrvatskoj koje se pod krilaticom "Jedan svijet, jedna borba" ovaj put odvijaju i na više od sedamdeset fakulteta diljem Europe, i šire.
Je li stvarno moguće da su studenti toliko indoktrinirani i nazadni u svojim stajalištima ili su možda ipak njihovi revni kritičari ti koji slijepo prate neoliberalne dogme, dok se s druge strane čitav ekonomski sustav, zajedno s ekološkim, urušava u svojim temeljima, povlačeći za sobom u duboko siromaštvo, doslovce, milijarde ljudi. 
Komercijalizacija obrazovanja je samo jedan od poteza perverznog sustava koji time želi potpuno socijalno isključiti one na čijim su se grbačama i radu obogatili i zadržati ih tamo gdje im je i mjesto. S druge strane, želi se one koji studiraju, od malih nogu, naviknuti na dužničko ropstvo kroz razne "povoljne" studentske kredite i time ih u startu pretvoriti u poslušne automate koji će stidljivo obavljati, koju god, dužnost im poslodavac namijeni i strepiti hoće li na vrijeme platiti sljedeću ratu.
U nedavnom tekstu gospodina Ranka Matasovića u Jutarnjem listu smo čuli da su besplatne diplome isto što i ništavne diplome. Autor na taj način promovira glavnu kapitalističku izmišljotinu da je kvaliteta i vrijednost nečega inherentna njegovoj tržišnoj vrijednosti. Tom jednadžbom se automatski obezvrijeđuje sve ono što je "besplatno". Sve ono što smo dobili u naslijeđe, počevši od samog planeta Zemlje, pa do tkanja najrazličitijih spoznaja, koje nazivamo znanje, i koje je nastalo, ne zbog obećanih slave i novca, nego, prije svega, zbog čudesnog osjećaja spoznaje koji iznenada otvara novi misaoni pejzaž, prostor mašte i prostor slobode.
Sve je to, dakle, bezvrijedno, ukoliko nije kupljeno od nekoga. A od koga, točno, bismo to trebali kupiti? Pa od najbeskrupuloznijih pojedinaca koje ovakav sustav promiče u vlasnike apsolutno svega. Naravno da je znanje zajednička baština i naravno da sam prijenos tog znanja na studente nije besplatan, ali još je naravnije da to obrazovanje bude svima jednako dostupno kroz njegovo javno financiranje jer je ono, na koncu, i glavni pokretač i korektiv jednog društva. Upravo je znanje ukazalo na perverziju trenutnog sustava i pokazalo se kao jedina šansa društva da pronađe alternativu. 
Dakle, prigovor da je besplatna diploma ništavna, ne stoji. Upravo zato jer gospodin Matasović, osim svojih dogmatskih uvjerenja, nije ponudio nikakvo objašnjenje zašto bi se snizila kvaliteta obrazovanja time što bi se promijenio model njegovog financiranja.
Međutim, postoji druga zastrašujuća dimenzija ovakvog stava. Ta druga dimenzija govori o prešutnom obećanju proklamiranih neoliberala da će se sve ono što je do sada bilo javno dobro, dostupno svima, srozati na najniže grane i biti poharano kao elementarna nepogoda ili će čekati da se desi stvarna (npr. privatizacija čitavog obrazovnog sektora nakon uragana Katrine u SAD-u). Nakon srozavanja slijedi napad i izručivanje privatnom interesu, kao što su činili i kod nas, kroz pljačku i uništavanje državnih poduzeća, otpuštanje radnika, kroz srozavanje svih obrazovnih kriterija putem bolonjske reforme, sve ne bi li se dočepali još jednog dijela društvene baštine.
"Jer, tko je bolji čuvar javnog interesa od otvorenog tržišta? Što može biti bolji korektiv u društvu i nositelj ideja solidarnosti i brige za sve svoje građane od imperativa profita?", pita se retorički gospodin Matasović između ishitreno nabacanih redaka.
"Zašto postoji bauk neoliberalizma?" Pa pored svih očitih perverznih devijacija koje je on donio, preko svih njegovih žrtava i bolesnih činjenica, kao što je ona da je američki IBM pružao čitavu računalnu infrastrukturu nacističkih logora u Drugom svjetskom ratu i pružao redovni servis na terenu, možda je i najpotresnije saznanje do kojeg sam nedavno došao da su Amerikanci pred nekoliko mjeseci raketirali, ni manje ni više, nego Mjesec. Mjesec, čija je uloga skoro ravna onoj Sunčevoj i o čijem postojanju ovisi toliki broj životinjskih vrsta na zemlji, pa čak i mi ljudi, oni su prisvojili na račun toga što imaju najveći broj nuklearnih bojnih glava i raketirali ga u potrazi za sirovinama i valjda vodom jednostavno zato jer to mogu. 
Kapitalist ne pita nikoga smije li nešto učiniti niti se ne obazire na posljedice, van same računice profita, već koristi svoje božansko pravo, koje si je sam dodijelio, da radi baš sve što mu padne na um.
I gdje su onda studenti u svemu tome? Studenti su ponudili jedan drukčiji model, oprečan onome u kojem se moć izručuje onome tko je dovoljno beskrupulozan. Predložili su plenum kao prirodni poligon za demokraciju, komunikaciju i, prije svega, solidarnost. Svaka moć koncentrirana na jednom mjestu je moć koja će se sigurno zloupotrijebiti i moć koja će monopolizirati pravo na istinu kroz kontrolu svih društvenih sfera. Nasuprot tome, imamo plenum gdje su, ne samo pojedinci jednaki, nego su i svi pristupi istini jednako vrijedni, ne postoji ideološki autoritet, što nije bio slučaj u čitavoj povijesti od boljševizma, preko fašizma sve do njihovog logičnog nastavka neoliberalizma.
Na subotnjoj alternativnoj nastavi (nakon tribine s radnicima Dalmatinke Nove) na Filozofskom u Splitu je upriličena projekcija dokumentarnog filma "The take" ili "Preuzimanje" koji je samo potvrdio ono što smo intuitivno znali, a to je da je direktna demokracija i studentski pokret jedina moguća strategija.
Novinari Avi Lewis i Naomi Klein u filmu prate nekoliko argentinskih tvornica koje su se ili izborile ili se tek bore za radničko preuzimanje pogona i pokretanje proizvodnje. Situacija u tim tvornicama je bila gotovo identična onoj u Hrvatskoj. Privatni vlasnici su se nakon nekog vremena povukli, u dobro znanoj maniri, u potrazi za jeftinijom radnom snagom, obustavili proizvodnju i ostavili za sobom neisplaćene plaće i ispražnjene tvornice, čiju su imovinu kriomice prodavali. Film prikazuje mukotrpnu borbu kroz okupaciju tvornica od strane radnika i kroz pravnu bitku u kojoj pokušavaju dokazati da su vlasnici nelegalno prodavali stečajnu masu. Neizbježan dio priče su sukobi s policijom i samim državnim vrhom koji je u direktnoj sprezi s predstavnicima krupnog kapitala. 
Međutim, svojim ustrajnim višemjesečnim okupiranjem i pritiskom na strukture, radnici su, na koncu, natjerali parlament da izglasa novi zakon o eksproprijaciji tj. preuzimanju proizvodnih pogona od strane radnika. Danas u Argentini postoji preko dvjesto institucija, tvornica, bolnica, škola koje su uvele samoupravu. Funkcioniraju po principu plenuma i svi imaju jednake plaće kao i jednaku odgovornost prema svome radnome mjestu. Bitna je razlika da samouprava nije, kao u prijašnjim sustavima, nametnuta s viših instanci, nego sa samog dna, od radnika. Kao mjehur u vodi koja počinje ključati, pokret se širi i pokazuje realnu alternativu sadašnjem eksploatatorskom sustavu u kojem sav višak vrijednosti ide u džepove kapitalista čime se pokazuje da su studentski prosvjedi širom svijeta puno značajniji i dalekosežniji od same ideje besplatnog obrazovanja.
Studentski prosvjedi otvaraju novu-staru ideju i mogućnost da se elitizmu, kompetitivnosti i individualizmu, koji na svaki čin solidarnosti gledaju kao prepreku osobnom uspjehu, suprotstavi jednostavan pojam zajedništva. Natjecanje u kojem se na drugog gleda kao na prijetnju ili u slučaju studenata na onoga koji bi nas mogao istisnuti na niže rangirano mjesto, mijenja apsolutna suradnja i razmjena znanja među studentima. 
U samo nekoliko dana blokade, u zoni slobodnog duha plenuma, tribina, alternativne nastave i stalne rasprave o svim mogućim pojmovima, naučili smo puno više nego u čitavom dosadašnjem obrazovnom procesu.
Sloboda je, dakle, glavna pretpostavka boljeg društva, sloboda od misaonog i fizičkog autoriteta, sloboda od svake vrste diktature i tiranije manjine koja je privatizirala moć i ukinula svaku naznaku demokracije, a studenti su upravo ti koji su svojom borbom pokazali realnu mogućnost za njezino ostvarenje putem direktne demokracije. Zato, gospodo kritičari i svi ostali koji pametujete iz svojih sigurnih budoara, dođite na plenum ili jednostavno zašutite!
Vezane vijesti
Tko se boji studenata još?
Hrvatski mediji su nezavisnoj inicijativi za potpuno budžetski financirano visoko obrazovanje presudili kao dosadnoj i povremeno kao besmislenoj.
Objavljeno: 16.12.2009.
Bilježenje "izvoza" direktne demokracije
Igor Bezinović u razgovoru za H-alter povodom premijere njegovog filma "Susret" na Human Rights Film Festivalu: Zanimljiv mi je je bio…
Objavljeno: 05.12.2009.
Rezanje studentskog bunta u korijenu
Krajem prošlog tjedna dio studenata osječkog Sveučilišta i zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti na uvid su dobili prijedlog…
Objavljeno: 21.09.2009.
Proizvodnja panike u sistemu
Umjesto proizvodnje sadržajno prazne retorike i čistih laži na koje smo navikli u polju onog što nam se predstavlja kao "politika", od…
Objavljeno: 02.06.2009.
Studenti pronašli inovativnu formu direktne demokracije- 2.dio
Rastko Močnik u intervjuu za H-alter: Ovo što se ovdje događa je bunt novog proletarijata, kognitivnog proletarijata, za kojeg je…
Objavljeno: 28.05.2009.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Neustavna zabrana istopolnih brakova
Američki savezni sud u San Franciscu presudio je da je osporena zabrana istopolnih brakova u državi Kaliforniji neustavna
Ponovno suđenje beogradskim anarhistima
Nakon ukidanja oslobađajuće presude beogradskoj šestorci za navodni napada na grčku ambasadu, proces je ponovno pokrenut
Najsmrtonosnija godina za izbjeglice
Više od 1500 osoba utopilo se ili je nestalo u Sredozemlju 2011. godine, objavilo je Visoko povjereništvo UN-a za izbjeglice (UNHCR)
Štrajkaši Jadrankamena žele novu tvrtku
Radnici Jadrankamena iz Pučišća na Braču, koji su u općem štrajku, pokrenuli su aktivnosti na utemeljenju nove tvrtke za koju će od države tražiti da joj dodijeli koncesiju za vađenje kamena
Nužno je dokidanje duple smjene
Višnja Ljubičić: Žene ne mogu biti aktivne u političkom i poslovnom svijetu dok god odrađuju duplu smjenu - na poslu i kod kuće.
Svaka treća osoba ili nezaposlena ili ispod granice siromaštva
Međunarodna organizacija rada sumnja da će nezaposlenost početi padati prije 2016. te ujedno očekuju još jednu recesiju razvijenih zemalja u prvoj polovini ove godine
Privedite pravdi odgovorne za ubojstvo Milana Levara
Desetak aktivista Amnesty Internationala jučer su Jasmini Dolmagić, zamjenici državnog odvjetnika, uručili pisma i peticiju građana kojom se traži razrješavanje slučaja ubojstva Milana Levara
dodaj komentar 29 komentara
26378208@N06/sets/72157617012760225/" rel="nofollow">http://www.flickr.com/photos/26378208@N06/sets/72157617012760225/
tehnologija nije ni dobra ni losa ali je nacin na koji se koristi vise los i katastrofican nego dobar, dobar je samo u tragovima
milijarde milijardi idu u tehnologiju koja se uglavnom i u pravilu razvija u svrhu manipulacije, kontrole, vojske i obavjestajaca, gmo eksperimenata...itako dalje i tako blize, moglo bi se reci da je to u pravilu protiv prosperiteta zivota na zemlji, a na njegovu nepopravljivu stetu i gubitak
pokusajmio samo zamisliti koja se sve korist moze ostvariti za svih u pravcu kvalitetnog i slobodnog, sretnog zivota kad bi stvari bile drugacije postavljene, kad bi se sva silna energija koristila za korist ljudi i prirode, za znanje, kulturu, zdravlje.... eto ti raketiranje miseca i borbe studenata u vrlo direktnom odnosu, ako mozes shvatiti, a ako ne onda se naseli tamo i zivi u svemirskoj bazi, ali ne zaboravi baciti koju nuklearnu raketu na sebe, tako da te vise nema
ja ne zagovaram ni unistavanje zemlje ni seobu covjecanstva na mjesec pod staklene krovove. Al da mi je uzbudljiva ideja svemirskih istrazivanja, je. I da smatram da se znanost i tehnologija trebaju i dalje razvijati, smatram.
Meni je uzbudljiva ideja gradnje svemirske postaje na mjesecu i kretanja u nova istrazivanja :)
Pa kako ne kuži svu glupost i ispraznost logike ove nazovi civilizacije koja ide u smjeru da uništi sve što vrijedi ovdje na zemlji, vodu, zrak, zemlju, životinje pa da onda iste te uvijete traži i razvija na mjesecu pod staklenim krovovima ?? Koje budalaštene i bacanje 1000 milijardi dolara na gluposti.
btw. drago mi je da si odustao od psovki i presao na citiranje poezije. to vec bolje zvuci.
Tebi možda nije jasno da je mjesec zemljin vitalni organ i način na koji se ponašaš prema njemu se odražava na bezbroj načina na život na zemlji. Sve što nema direktne vidljive posljedice nekim ljudima je nezamislivo, ali intuitivno je više nego jasno da se radi o nepoštivanju vlastitog životnog prostora koji je ne samo životni prostor nego i ono što te određuje pa čak je i sastavni dio tebe. Jebiga nekome je odmah očito o čemu se radi a nekome nije dovoljan ni čitav životni vijek da nešto shvati.
There's a natural mystic blowin through the air
if you listen carefully you can hear
ma reci mi tko daje amerikancima za pravo da promjene makar i jednu pjegu na mjesecu, a kamoli da ruju po njemu ko da je njihov osobni rektum, a šta se tiče računalne infrastrukture postoje jasni dokazi da se radilo o računalima IBM-a koji naravno nisu bili laptopi sa wirelessom nego na principu bušenih kartica ignorantu jedan. sam ibm je priznao da su računala bila njihova, ali da ne znaju kako su švabe do njih došle, ali takve uređaje je trebalo održavati i ko to bolje radi od samog IBM-a. ima o tome u filmu "the corporation".
boli tebe kurac za bilo šta dok god imaš para za malo parizera i kremu za hemoroide
Ovo društvo nije spremno da bude slobodno, no slobodan pristup znanju korak je ka nekoj budućoj slobodi.
Dodaj komentar