Jer, kad bi primjerice netko rekao da se zalaže za ravnopravnost ljudi i žena, onda bi to moglo izmamiti samo podsmjeh. Neki ljudi i intelektualci, međutim, ateistima, bezbožnicima, dakle onima koji su ravnodušni spram boga, uporno pripisuju čvrstu vjeru u nepostojanje Boga ili poricanje Boga što je, ako ne laž, onda neistina kojom se ateiste želi kompromitirati izjednačujući ih s antiteistima, protubošcima. Pa kada ateisti na to ne pristaju onda ih se dobrohotno savjetuje da se nazivaju agnosticima. Ali dovoljno je zaviriti u rječnike stranih riječi pa vidjeti da je agnostik onaj tko odbacuje mogućnost spoznaje, ne Boga, nego spoznaje općenito. Što znači da onaj tko ateista izjednačuje s agnostikom, spoznaju općenito svodi na spoznaju Boga i time uvlači u religiozni diskurs. Jednako kao što se religioznost drsko izjednačuje s duhovnošću, a religija s vjerom, pa onda slijedi da bez religioznosti i religije nema ni duha ni vjere, što ako nije laž, neistina svakako jest.

Zato što je ravnodušan prema Bogu, međutim, ateist niti je nužno lišen duha, niti vjere, niti odbacuje mogućnost spoznaje. Ako takav diskurs, dakle, ne proizlazi iz religiozne ograničenosti, onda je to uvredljivo podmetanje onih koji bi da sav svijet svedu na svoju religioznu mjeru. To mogu shvatiti i sa žaljenjem od njih prihvatiti. Ali kada to čine oni koji se izjašnjavaju kao ireligiozni, onda mi je njihova nepromišljenost mnogo manje prihvatljiva.

Jer, vrijeme je da se o istini i svijetu smije misliti i govoriti, te duhovno živjeti i vjerovati mimo Boga.

^{Autor je osnivač Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba Protagora}