Europski sud za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu donio je u četvrtak dvije presude protiv Republike Hrvatske u kojima je ustanovljeno da nadležna pravosudna tijela nisu provela odgovorajuće istrage u vezi s nestankom dviju osoba za vrijeme Domovinskog rata.

Sud je donio presudu u predmetu koji je pokrenula Marta Jularić iz Osijeka, čijeg su supruga 3. listopada 1991. godine u Vukovaru odveli pripadnici JNA. Nekoliko minuta nakon što joj je suprug odveden, Marta Jularić je čula pucnjeve iz automatskog oružja, a nedugo zatim vidjela je mrtvog muža ispred kuće.

Ona je odmah prijavila ubojstvo policijskoj postaji u Vukovaru, a u ožujku 1992. godine podnijela je kaznenu prijavu pri vojnom tužiteljstvu u Osijeku protiv nepoznatih osoba za ratne zločin protiv civilnog stanovništva. Vojni sud u Osijeku pokrenuo je u kolovozu 1992. godine istragu i izdao nalog za uhićenje osumnjičenih. Između 1993. i 1997. godine podnositeljica kaznene prijave, njezin sin i drugi svjedoci dali su iskaz pred sudom, a istraga je proširila krug osumnjičenih. U svibnju 1997. istraga je obustavljena jer su se osumnjičeni i neki svjedoci nalazali na tada okupiranom teritororiju, nad kojim hrvatske vlasti nisu imale nadzor. Nakon što je Hrvatska ponovno uspostavila nadzor nad tim područjem u siječnju 1998. godine, predmet je prebačen na Županijski sud u Vukovaru, a istraga je nastavljena u studenome 2000.

U drugom predmetu Skendžić i Krznarić riječ je o prijavi troje hrvatskih državljana, Josipe Skendžić i njezine dvoje djece Tamare Krznarić i Aleksandra Skendžića. Njihova supruga i oca, etničkog Srbina, uhitila je hrvatska policija pod sumnjom za terorizam 3. studenoga 1991. godine u njihovu stanu u Otočcu. Prema svjedočenjima šefova policije u Otočcu on je kratko zadržan u policijskoj postaji u Otočcu i onda je prebačen u policijsku postaju u Gospić. Svi dosadašnji pokušaji obitelji da doznaju za njegovu daljnju sudbinu ostali su neuspješni.

Na zahtjev obitelji, domaći sudovi u ožujku 1998. godine donijeli su odluku da se od 2. studenoga 1996. godine M.S. smatra mrtvim. U svibnju 2005. godine sud je potvrdio da je država odgovorna za njegov nestanak i smrt i dodijelio obitelji 230.000 kuna naknade. Josipa Skendžić se 2006. i 2007. žalila misiji OESS-a u Hrvatskoj i Ustavnom sud zbog izostanka napretka u istrazi. Na odluku Ustavnog suda još se čeka.

"Sud je utvrdio postojanje bitnih nedostataka u obje istrage, koje se provode neobjašnjivo sporo", kaže se u priopćenju Europskog suda za ljudska prava.

"Sud je utvrdio da su istrage u vezi s ubojstvom supruga gospođe Jularić i nestankom M.S. bile neučinkovite, čime je prekršen članak 2. Europske konvencije o ljudskim pravima. Postojao je očiti sukob interesa u činjenici da je istraga o uhićenju i nestanku M. S. dodijeljena istoj policijskoj postaji koja ga je uhitila i prebacila u Gospić", dodaje se.

ECHR je ocijenio da naknada prema presudi domaćih sudova u predmetu Skendžić i Krznarić od 230.000 kuna prelazi uobičajeni iznos koji u sličnim slučajevima dodijeljuje ECHR i odbacio zahtjev podnositelja prijave za naknadu nematerijalne štete. Republika Hrvatska će platiti tri tisuće eura sudskih troškova.

U slučaju Jularić ECHR je presudio da Hrvatska treba isplatiti 30.000 eura naknaade za nematerijalnu štetu.

Tijekom sljedeća tri mjeseca svaka od strana u postupku može se žaliti na presudu. U tom slučaju vijeće od pet sudaca razmatra treba li dalje nastaviti predmet. U slučaju pozitivnog odgovora, slučaj preuzima Veliko vijeće ECHR-a koje donosi konačnu presudu. Ako neme žalbe presuda postaje pravomoćna tri mjeseca od donošenja.