dodaj komentar 27 komentara

1. lolek01.12.2010. 13:42#1
   sudeći prema efektima, feministički pokret u hrvatskoj financira katolička crkva.
   
   nešto će se promjeniti teka kada inspiracija feministkinja postane Bruce Lee, a ne Judith Butler. nema ničeg lošeg u borilačkim vještinama
2. imenjakinja01.12.2010. 14:03#2
   zanimljiv intervju s đurđom objavio je i zamirzine
   
   http://www.zamirzine.net/spip.php?article10324
3. Kenjo01.12.2010. 15:26#3
   Ustvari nije ga objavio nego preuzeo ga je s Faktiva.net: http://faktiva.net/vest/da-se-u-sebi-nekuda-maknem
   I to u najbukvalinijem smislu, da ni pravopisne greske nisu ispravili.
4. ddd01.12.2010. 15:26#4
   Ovo je najpametniji intervju objavljen na ovom portalu posljednjih godina s jednom pametnom, angažiranom ženom koja ima što reći. Iskrene čestitke! Usput, sviđaju mi se njene analitičke opaske na tzv. hrvatsku feminističku scenu. Ovakav "feminizam" kakav nam prodaju u Hrvatskoj je potpuno BEZOPASAN. I kao takav - JALOV. A kad je nešto jalovo onda je - NEPOTREBNO. Nekoliko profesionalnih jebivetara dudla novce iz raznoraznih domaćih i inozemnih fondova i stvara privid da se nešto rješava, a ne rješava se ništa.
5. sioux01.12.2010. 15:57#5
   bavo, bistro i konstruktivno mišljenje. to za fem. pokrete vrijedi i za sve ostale "aleternative"
6. lolek01.12.2010. 17:33#6
   @Kenjo
   
   dragi kenjo, pročitaj oba teksta, pa ćeš vidjeti da su različiti. a prije diskreditacije kvalitetnih tekstova pokušaj se informirati, biti ćeš uvjerljiviji
7. lolek01.12.2010. 17:35#7
   @ Kenjo
   ups, sorry, komentar ti je bio na zamirzine. zeznuh se, moja greška...
8. maja02.12.2010. 01:26#8
   ok je to što kaže knežević, ali ja i dalje ne vidim da osim kritike, daje i neki konstruktivan prijedlog. i ne mislim da su naše ngo ženske grupe toliko eutanazirane, ima među njima sasvim korisnih aktivista.
9. @maja02.12.2010. 08:33#9
   To ti je po onoj: kritika - da, ali konstruktivna. Iz kojeg si naftalina ti izvrpoljila?
10. Lucija Sančes02.12.2010. 10:46#10
    @Maja
    
    Majo, mislim da bit kritike nije kritika osoba, odnosno "par sasvim korisnih aktivistkinja", nego cijele jedne strukture civilnog društva i menadžertsva koji su zavladali (i ustvari već dugo vladaju) ženskom scenom u nas, ali i drugdje u svijetu. (tako ni tih par dobrih aktivistkinja ne opovrgava ovu kritiku). Ako bi napravili i nužnu razliku između "ženskih grupa" (koje same po sebi ne govore puno osim toga da su bazirane na spolu) i feminizma (kao pokreta za ukinuće ženske (ali i muške) opresije, rodnih uloga itd.), onda je situacija po sam feminizam još gora.
    
    Kako se feminizam (kao pokret koji ima/je imao emancipatorski potencijal) mogao uglaviti u civilno društvo i sasjeći svoju oštricu, zadovaljavajući se paternalističkom politikom "zaštite žena" (i samim time sve se više okrećući državi/ama kako partneru)? Malo onih feminitskinja koje nisu ostale dio civilnog društva su se, barem se meni tako čini, pogubile u raznim "kulturnim politikama" i to ih uglavnom propagirajući u akademskom miljeu, sa "radikalnim" akcijama koje se isključivo baziraju na "aktivizmu jezikom" (znaš ono - ica, - aca, -kinja, kao da sama izmjena vokabulara mijenja relanost!).
    
    Previše se dugo na ženskoj civilnoj sceni priča o "ženama" kao nekoj samorazumljivoj skupini, a dosezi tih politika jasno pokazuju da su njihove "beneficije" uglavnom koncentrirane na vrhu društvene piramide, odnosno pogodne za bogate žene (bilo ekonomskim, socijalnim ili simboličkim kapitalom). Naša je Jaca, sasvim sigurno retorički, jako zaigrala na "žensku politiku", ali ona i dalje ostaje "k.č.a" koja sistemski uništava živote tisućama žena, držeći ih na minimalnim plaćama, uništavajući cijele industrije i tako ih ostavljajući bez posla, ili im toliko otežavajući život da te žene jednostavno nemaju vremena ni razmišljati o "ženskoj emancipaciji i revoluciji". Jeli Jaca kao žena automatski naša sestra? Ja ne bih rekla, čak bi rekla da je ona na drugoj strani barikade.
    
    Čini mi se da izazov koji čeka feministkinje kod nas jest da svoje teorijsko zagovaranje intersekcionalnosti (znaš ono - "važna su i klasa, i spol i rasa") napokon pretvore u analizu (i zaista uključe sve te dimenzije u istu) i još važnije - političku strategiju. Tu će se zasigurno morati povezati i sa ostalim emancipatorskim subjektima, a njih danas čak i kod nas sve više ima.
    
    Meni je čak dobro da Knežević nije davala "recepte" jer iskreno mislim da ih ona ni nema, a niti da nam ih ona treba dati. Recepte trebamo tražiti sve skupa, kroz refleksiju, diskusiju itd. Ovaj intervju je samo mali početak u tom smjeru... Nadam se!
11. @maja02.12.2010. 10:59#11
    Ajd si pročitaj još jednom. Al polako. Blažene budale!
12. dina02.12.2010. 15:29#12
    ma nije tocno ovo za Zelenu akciju. Zelena akcija je sama odbila grant od USAID-a. ma koje laprdanje, ko nase politicarke samo djeluje sofisticiranje spominjanme Nyre Yval Davies i jos pokoje...vrti pricu kako joj pase. ma koja publicistkinja i knjizevnica??? dva knjizulkja i 20-tak clanaka od toga vecina na nvo portalu.
    ne rece zasto je Inoteka prestala s radom ako je tako bila znacajna. ili barem na stranicama nema nista od travnja 2009.ili zasto je Djurdja prestala vjerovati u Infoteku???
13. Lucija Sančes02.12.2010. 15:53#13
    Dina, a da mi ipak ostanemo na pitanju feminizma i klase i nehvatamo se marginalnih detalja ne toliko značajnih za ovaj intervju?
14. smeđi02.12.2010. 22:50#14
    bi li netko znao definirati pojam "kooptirati"?
15. ishmail03.12.2010. 08:07#15
    lucija sančes komentari su ti je odlični
    
    smeđi
    kooptacija ž. dopunski izbor članova nekog tijela (odbora, komisije i sl.) koje obavlja to tijelo, bez sudjelovanja šireg kruga birača...lat....
    kooptirati... uključiti koga u sastav čega (komisije, odbora itd.) izravno bez izborne procedure, bez postupka biranja...njem...
    Anić, Goldstein Rječnik stranih riječi
16. Sančes (Sančo) Pansa03.12.2010. 13:37#16
    ova moja lucileja, pametna ko sama đurđevija - da nisu ista pričinba?
    
    u boj u boj za status svoj, kamere, kamere su ono što muči đurđevliju. nako desetljeća (90-tih) služenja zločestim kapitalističkim fondacijama, pače monopolističkog položaja unutar klika (soros, koji je zbrisao od muke, GFW - otkud su ju otjerali, infoteke koja se igrala postmodernog elitizma), shvatila žena klasnu bit problema.
    
    i što sada da radimo sa svom tom mudrošću koja je btw tako neanalitična i površna?. okanimo se žena koje proživljavaju nasilje, odustanimo od institucija i zakona i sveg tog trulo-kapitalističkog blefa i trčimo po ulicama s transparentom - dolje kapitalizam?
    
    rekla je jednom doris lessing (aktivistica protiv appartheida, članica engleske KP, dobitnica trule nobelove nagrade) u svojoj zlatnoj bilježnici - bibliji socijalnog feminizma: ovi radikalni mijenjači svijeta u stanju su mrtvi-hladni gledati kao ljudi umiru od gladi, nemaju pristup zdravstvu, obrazovanju i čistoj vodi, jer sve su to glupe palijativne mjere. dok ne možemo promijeniti svijet iz temelja, nećemo raditi ništa. možda malo lamentirati i filozofirati, baš kao đurđevlija.
    
    njen je životno motto: živio (trenutno klasni) kapitalizam, smrt feministkinjama. a i taj klasni, spoznala je dovoljno kasno, nakon što se sama snabdjela na valovima tranzicijskih profita - od muzeja revolucije i neuspjelih pregovora s tuđmanom oko muzeja rata - do radikalnog zanovijetanja iz ladanjskog mira vlasnice nekretnina. malo joj, doduše, fale kamere i medijska pažnja - al šta ćemo kad su ti novinari korupmpirani i ne kuže gdje je prava mudrost. kenjati kvake, naravno.
17. Inessa Cervantes03.12.2010. 15:48#17
    hej Sancho Pansa, ako bas ne mozes misliti nista drugo nego "Kako sam strasno zavidna Knezevicki", ajde bolan suti.
18. Lucija Sančes03.12.2010. 22:22#18
    Draga Sančo,
    optužbe koje su iznijela nažalost su promašile adresu, jer te moram razočarati i reći da na drugoj strani žice nije Đurđa, niti jedna od njezinih učenica. Kada obacim dio koji se odnosi na Đurđu (jer se meni nisi obraćala) ostaje malo toga za komentiranje.
    
    Pozivaš se na analize i dubinu dok ih pritom ne pokazuješ barem na nekoliko mjesta:
    
    tvrdnji da radikalni aktivisti ne podupiru borbu protiv ženskog nasilja, prisljavanje institucija na ustupke i da ne rade ništa (čini se da Doris jako puno generlizira, komunistička partija nije baš najsjanije mijesto za sjesti radikale, kako je samoironično rekao Mao – najviše buržuja ima upravo tamo)
    tvrdnji o klasnom kapitalizmu, ja bih voljela znati kakav je to neklasni kapitalizam?
    Tvrdnji o korumpiranosti novinara koji je napravio ovaj intervju
19. dina04.12.2010. 11:08#19
    @Lucija
    ti kako kazes "marginalni detalji" daju podlogu cijelom tekstu jer na osnovu njih Durdja zakljucuje i iznosi sve ostalo.
    zaista ne znam otukd ideja za ovaj intervju s osobom koja nsita znacajno niej napravila u zadnje vrijeme (pa bar nekoliko godina), a u tekstovima uglavnom pljuje po svemu a sto je najgore po onome cega je dio bila do nedavno, slazem se Infoteka kao ellitisticka organizacija- a danas Durjda taj isti elitizam zamjera ovo malo preostalih organizacija. a dok je bila ona u tome svemu glasa digla nije. a mogla je jer je isto valjda i tada bila i publicistkinja i feministkinja i knjizevnica. i mogal je kritizirati i donatore ( u cijim je odborima sjedila) i politicare i politicarke i tko zna koga sve da je imala petlje. a sada iz jala i dosade (valjda Bracke dosade) pise uvijek isto. da joj nije presusila stipendija?
20. tatamata04.12.2010. 12:01#20
    Da li je ikako moguće da razgovaramo o tezama iznesenim u intervjuu, pa i da ih kritiziramo ako treba i ima podloge. Ovoj impresioniranosti u nekim prilozima likom autorice, čak opsesivnošću njezinim likom, nije mjesto u diskusiji o odnosu feminizma i klase već u terapijskoj grupi.
21. @tamata04.12.2010. 12:24#21
    tatek, primjedba bi ti bila na mjestu da ista autorica nije godinama stvarala "karizmu" baš tako da se opsesivno bavila drugim osobama, pa je bilo što što radi teško promatrati mimo biografske metode :)
    
    ali dobro, evo malo i " argumenata o tezi", zar nije blesavo da radikalna feministkinja sa dovoljno konzumiranih stipendija s kojima je već mogla i doktorirati pada ispod nivoa :
    
    In 1921, V. I. Lenin wrote: “The female half of the human race has been doubly oppressed under capitalism. The woman worker and the peasant woman are oppressed by the capitalist, and moreover, even in the most democratic of the bourgeois republics, they still lack, in the first place, full equality of rights, for the law does not grant them equality with men; in the second place—and this is the main point—they are still in ‘domestic servitude,’ they are ‘domestic slaves,’ crushed by the most petty, the darkest, the heaviest, the most dulling work in the kitchen and the single-handed care of the house and family in general” (JPoln. sobr. soch. , 5th ed., vol. 42, pp. 368-69).
22. tatamata04.12.2010. 16:54#22
    osoba knežević mi je potpuno nezanimljiva sa svim stipendijama i nekretninama, pa molim bez imovinske, psihološke i bilo koje druge vrste osobnog kartona.
    Zanimam me međutim kako bi primjenila biografsku metodu na istraživanje odnosa feminizma i klase i drugo, otkud pobogu izvlacenje najopćijih mjesta (fraza) Lenjina uz more neusporedivo kvalitetnije literature o toj temi.
    
23. dina05.12.2010. 08:35#23
    pa valjda je tekst nerelevantan, zastario, nezanimljiv kad se o njemu ne diskutira. al evo. pokusaja, npr DK kaze: "Dogodi li se da je ženska radna snaga pogodnija za iskorištavanje - a već se i govori o fleksibilnosti ženskog rada, što u stvari znači manju zaštićenost na tržištu rada - kapitalizam će se tome rado prilagoditi. Reklo bi se da je to već na djelu, što se može staviti u vezu sa sve većim paradiranjem s ideologijom ravnopravnosti na svim razinama vlasti."
    
    dogodi li se? pita se Djurjda. da nije zaspala? pa naravno da je pogodnija za iskoristavanje i o tome se vec godina pise, npr. masa autora/ica kad pise o iskoristavanju ženskog rada pise o utjecaju zaposljavanja zena iz npr- tzv. treceg svijeta kao domace radne snage u kuci (umjesto zena iz npr. Njemacke, Italije....) na "Zapadu" i njihovog iskoristavanja i sto to uopce njima donosi i oduzima, zena u tzv. slobodnim ekonomskim zonama i njihovog iskoristavanja - pa niti oko toga se feministice i analiticarke ne mogu sloziti je li taj rad vise emancipatorski (jer su zene tu i nesto dobile) ili je iskljucivo iskoristavanje, ili kombinacija ili nesto cetvrto i peto.
    
    I kaze ona "promicanje "prava na jednake mogućnosti") u korist spolne jednakosti vrlo je ograničena"- no, dobro jutro! kao da to nitko ne zna. pa to smo imali u socijalizmu na jedan drugi nacin i durgacijeg naziva i znamo da je bilo ograniceno, a sada nakon osamostaljenja i puta u kapitalizam ponovo otkrivamo toplu vodu iz jednog drugog ugla potpomognuto guranjem kroz jednu drugu ideologiju/e i druge aktere (npr. EU, UN). u stvarnosti je upravo zbog drustvenih odnosa takvih kakvi jesu, to tesko provesti kako prije tako i sada. i tu smo gdje jesmo, neki se bar trude i pokusavaju i raditi i s radnicama koliko god bilo nepopularno i neisplativo, a neki se ne bave (mozda bas zato jer je nepopularno i neisplativo) i bacaju kamenje iz ugodne daljine.
    
    
24. Lucija Sančes05.12.2010. 21:22#24
    Dina posljednji kometar ti je ok, ako zbog ničeg drugog onda zato jer se odmaknuo od spomenute 'bografske metode' (iako se na kraju opet vraća na nju), koja mene osobno, kao mladu ženu radnicu koja se nije razvijala u domaćem feminističkom miljeu, ne zanimaju ili su mi od marginalnog značaja. Da te smirim mogla bi potvrditi kako je i Djurdja bila dio problema (a ne čini mi se da to u ovom inetrvjuu negira!) i 'liberalni NGO subjekt' :D. Pa čak i da jest - ljudi se mijenjaju, jeli? Ako stoga izbrišemo Djurdju, neke teze i komentari i dalje ostaju prisutni. Zbog njih sam i počela sa svojim komentarima, ne zbog 'biografija'.
    
    Ipak, mislim da su ti komentari promašili regiju tj. da su oni i dalje 'uvezeni' sa 'Zapada' o kojem naravno puno znamo i o kojem je lako pričati, kako ti kažeš, 'sa sigurne udaljenosti'. Međutim, mene zanimaju domaće radnice, njihov položaj kao klase (zajedno sa muškarcima-radnicima, i zasebno od njih) i uloga domaćega feminizma u tome, kao i politička strategija feminizma koja neće, kao do sada, ostati slijepa na klasu i pričati o 'ženama' kao nekoj samorazumljivoj kategoriji te se orijentirati na politike od kojih ja kao žena radnica konkretno imam malo koristi (tu ne mislim, da opet to naglasim, da je apsolutno sve loše, više mislim na jedan okvir feminističke borbe). Koji će meni kurac npr. razne razvojne politike 'žena na tržištu rada' (evo baš je vijest o tome opalila Jaca na stranici svoje vlade) - kada ću ja najvjerojatnije i dalje raditi u dućanu, a moje mogućnosti da se od njega maknem bit će iluzija i to ne toliko zbog mojeg roda koliko zbog moje klase (jedini đender mejstriming o kojem se ja mogu nadati je da postanem automehaničar, vatrogasac, građevinar - ali 'No tnx!'). Jedini napredak kojeg ja mogu dobiti od takvih politika jest da svojem šefu, ili ako politika đender mejnstriminga upali - svojo šefici, akumuliram kapital, u stalno dosadnom i repetitivnom poslu kojeg sam prisljena raditi, koji me zatupljuje i otuđuje od sredstava proizvodnje kojima stvaram socijalno bogatsvo iz kojeg sam isključena (i svakim daniom sve više!). Koliko sam imala uvid u feminističku literaturu (domaću, a ne stranu, svi znamo da bell hooks piše o tome, ali i radi sa tim ljudima!) - ove teme su neprisutne, a politička strategija ne postoji. Za kraj, meni je osobno sasvim irelevatno iskorištava li me muškarac ili žena, jer 'sestrinska solidarnost' ili navodno 'humanija ženska politika' u rad-kapital odnosu lako ispari. To je u ironijskom ismijavanju nacionalizma (znaš ono 'naši' šefovi su bolji) u Komunističkom manifestu posrao još Marx.
    
    Za mene, bez klasne analize, feminizam ne znači puno (što ne znači da mi ne znači uopće, daleko od toga) zato jer moj život i moje iskustvo žene i radnice je neusporedivo sa iskustvom jedne političarke, jedne direktorke ili jedne feminističke akademkinje koja malo leti u Pariz, malo u Brisel a malo u Dubrovnik kako bi pričala o ženskim pravima, ženskoj solidarnosti itd., rodovima/spolovima, feminističkoj epistemologiji, nasilju nad ženama itd. Ja za to nemam mogućnosti i neću je imati dokle god je kapitalizma (a dodala bi i države). U ovakvom društvu takve eskpedicije (ne radi se sigurno o 'politikama' iako se često vole predstavljati kao takve) predstavljaju trošak, a ne užitak, druženje ili uopće neko važno mijesto za moj svakidašnji život radnice i žene. Dodala bih i to da u vremenu kada se sa ženskim pravima parodira sada već i u strukturama vlasti i kapitalizma (što predstavlja boljitak samo za manjinu žena) važnost klase još više raste.
    
    Odakle da krenemo u tome? Nemam pojma, ali možda recimo možemo početi sa ženama iz Hrvatske koje svaki mjesec idu u Italiju kao bi čistile i čuvale stare buržuje (ne trebamo pričati o ženama iz 'trećeg svijeta' i Njemačke, jer to već imamo na svojem terenu).
    
    Ja bi se mogla složiti da feministkinjama ova tema nije zanimljiva, da je možda vide kao prožvakanu itd. ali rekla bih da je to samo gore po sam feminizam i da samo potvrđuje otuđenost od 'male' žene (radnice) i, da budem malo zla, barem djelomično potvrđuje staru staljinističku optužbu o feminizmu kao buržujskom pokretu :D (zezam se malo). Sa druge strane, tvrdnja o generalnoj nezainteresiranosti za tekst čini mi se ne stoji i u kontradikciji je sa poprilično mnogo preporuka za tekst na facebook-u (vidi ispod teksta).
    
    
    
25. pipi06.12.2010. 21:10#25
    ja bas mislim da moramo pricati o zenam treceg svijeta i provg i drugog svijeta jer mi nemamo informacija i stalno otkrivamo toplu vodu. ono sto se desava tamo desit ce se i vodje samo u nekom drugom obliku. i ovdje bi a bogme i trecem svijetu htjeli zivjeti ko u prvom (bar materijalno) i niti mi (ovjdje) ne shvacamo da to nije moguce, odnosno ovdje zivimo ko begovi ionako i ponasamo se tako troseci ko ludi na kartice po shopping entrima i kukamo da nemamo i cekamo neke Filipinke (jer su npr.katolkinje pa ce se bolje ukopiti) da dodju cistiti po nasim kucama umjesto nas. moram to sve povezati jer bez povezanosti nema razumijevanja niti onog sto se desava ovdje. mi smo kao opijeni, jedva da reagiramo, al to vrijedi za cijelo drustvo. pa i te radnice smo zvale da nam se pridruze (dobro se sjecam prije nekoliko godina), sindikati ih zvali da podijele price javno i nisu htjele ( a ja ih razumijem da su se bojale izgubiti posao i placu, ne shvacajuci da je to vec izgubljeno). i sto sad? ne kazem da treba odustati, treba pokusavati, samo nek si nitko ne da za pravo i ne soli pamet!
26. Lucija Sančes07.12.2010. 08:27#26
    Pipi - slažem se da se trebaju povezivati analize analize (upravo zato jer je kapitalizam svijetski ekonomski sistem, kao što je i ženska opresija - i kulturna i ekonomska - globalni fenomen), ali ipak mislim da naše analize trebaju kretati prije svega sa domaćeg terena - jer i ovdje ima masu posla za odradit i puno borba za voditi, i ženskih i radničkih.
    A tu se pitanje o strategiji opet nameće, ne radi se o soljenjuju pameti, prije se radi o drugačijim perspektivama
27. Kenjo07.12.2010. 09:44#27
    Meni ove rasprave nalikuju na Grassov "Lumbur". Skupile se feministice da sude ribetini jer da je kriva za 10 000 godina patrijarhata. Sve prsti od izlizanih argumenata i kontraargumenata, naucenih floskula i usvojenih dogmi, a zrna kreativnosti niotkuda. Oh, Grass je tako lijepo uocio i jos ljepse izrazio uobicajene boljke feminizma.