dodaj komentar 1 komentar

1. ishmail17.09.2010. 12:30#1
   Visokoumna rasprava o religijskim slobodama i ljudskim pravima ovaj put ne dolazi u obzir, jer je u pitanju najodvratnije razbojništvo. A ni pitanje o pravima žene, jer pod nikabom je vrlo lako mogla biti skrivena i osoba muškog spola?
   
   
   Rasprava o nikabu, koja desetljećima potresa zapadnu Evropu, drma, evo, i naše zamagljene strane. Nedavno sam na ovome mjestu ironizirao zahtjev izvjesnog Kalabića iz Banje Luke, zastupnika u Parlamentu BiH, da se u našoj zemlji zakonski zabrani nošenje nikaba, ali crnjanskijevski "komedijant slučaj" ponovno mi u lice baca šlagvort: u Zavidovićima je osoba prekrivena nikabom opljačkala kladionicu.
   
   "U Policijskoj stanici Zavidovići u petak je prijavljena krađa novca iz sportske kladionice Derby koju je oko podne izvršila osoba pokrivena nikabom, potvrdio je FenA-i šef Ureda policijskog komesara Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona Senaid Hasić. Prijavljena je krađa novca u iznosu od 800 do 1.000 KM i policijski službenici poduzimaju radnje kako bi ovaj slučaj što prije bio rasvijetljen. Pod nikabom se krila žena koja je vodila malodobno dijete", kaže se u policijskome izvještaju.
   
   Visokoumna rasprava o religijskim slobodama i ljudskim pravima ovaj put ne dolazi u obzir, jer je u pitanju najodvratnije razbojništvo. A ni pitanje o pravima žene, jer pod nikabom je vrlo lako mogla biti skrivena i osoba muškog spola? Nije ni prvi put da se najdelikatnija pitanja religije koriste u razbojstvima i pljačkama - pa ipak pitanje pokrivanja ženskoga lica u našem, zapadnoevrospkom obzoru i dalje ostaje otvoreno.
   
   Iranski čador, afganistanska burka ili saudijski nikab postali su posljednjih godina kamenom spoticanja u evropskim demokratskim društvima - za većinu Evropljana oni su simbolom patrijarhata i ženskog ropstva, dok su u Iranu, Afganistanu ili Saudijskoj Arabiji to znakovi religijske čistote i vjerske dosljednosti. U Belgiji i Francuskoj zabrana nikaba je dugogodišnja politička tema, ali ni islamske zemlje Turska i Sirija ne gledaju baš blagonaklono na zastrto žensko lice.
   
   Francuski predsjednik Sarkozy nikab je nazvao "zatvorom koji hoda", a talijanski premijer Berlusconi izjavio je da čador "ponižava ženu kao biće i od nje pravi ropkinju". U ovim izjavama ne krije se toliko borba za ravnopravnost i slobodu žena, koliko potreba da se demonizira islamska dijaspora u tim zemljama i optuži za sva zla. Brojni islamski mislioci navode da pokrivanje ženskog lica nije dogmatski nalog Knjige, već pitanje običajnosti i osobnoga izbora. Najgore je, međutim, kad smrtni i grešni ljudi arbitriraju u ime Apsoluta - prije nekoliko dana u Iranu je jedna bračna preljubnica osuđena na smrt kamenovanjem. Ima li ijedan čovjek koji, pozivajući se na Boga, smije oduzeti život ijednom ljudskom biću?
   
   Prakticiranje nikaba može se gledati i kao protutežnja zapadnoj kulturi, u kojoj je zloupotreba ženskog tijela već dosegla demonske razmjere - prostitucija, pornografija, incest, odvratne perverzije, koje su od žene i njenog tijela odavno napravile objekt sadizma i prljave zarade. Ukratko, pitanje nikaba još dugo će biti u žiži teoloških, socioloških i političkih sporenja, nikakva zabrana nikad ništa dobro ne donosi. Samo, zasad bi nikab u nas trebalo zabraniti muškarcima, jer nezgodno je kad se ispod neprozirnog vela skrivaju brkovi, penis i - pištolj.
   
   Mile Stojić
   BH Dani br.688