Uspješna poslovna žena koja gradi karijeru, a o obitelji i djeci - ako ih uopće ima - brine uz pomoć supruga ili neke druge osobe bila je idealna žena za većinu Hrvatica i Hrvata 2007. godine.

Tri godine kasnije, situacija se bitno promijenila. Jaka i samostalna žena koja očekuje karijeru, dobar posao i ravnopravnost s partnerom u obiteljskom i domaćinskom životu pala je na drugo mjesto. Danas je najpoželjnija ona žena koja zarađuje, ali na nekom manje zahtjevnom radnom mjestu koje joj dozvoljava da sama brine o obitelji i djeci. I domaćica, nezaposlena žena koja se prvenstveno posvetila obitelji i djeci, kotira mnogo bolje nego prije samo tri godine.

Pokazalo je to istraživanje agencije GfK, čiji su anketari stratificiranom uzorku građanki i građana postavili jednostavno pitanje: kakva bi danas trebala biti idealna žena? Isto su pitanje prvi put postavili 1995. godine, zatim 2002., 2007. i, posljednji put, prije nekoliko dana.

Kao iz kataloga

Posljednji rezultati su, komentira Vlasta Fišer Kroflin iz odnosa s javnošću GfK, za nju razočaravajući - ženu se gura u kuću, a sve je manje na cijeni njezin napredak na poslu i samoostvarenje izvan kućanskih poslova.

Od početka istraživanja, odnosno od 1995. godine, odgovori ispitanika u svakom su sljedećem razdoblju bili sve liberalniji. Tako je - sve do ove godine - iz ankete u anketu padao broj onih koji su idealnom ženom smatrali suprugu i domaćicu. Prije 15 godina tako je smatralo 24 posto ispitanika, 2007. njih 15 posto, da bi se ove godine postotak vratio ponovno na - 20 posto. Uspješnu poslovnu ženu najidealnijom smatralo je 2007. najviše ispitanika, njih 40 posto, dok je taj postotak ove godine pao na 34 posto.

Čak 39 posto svih ispitanika danas smatra da je najbolje da žena radi, ali nešto što ne zahtijeva veći stupanj odgovornosti i angažmana kako bi mogla sama voditi brigu o kućanstvu i djeci. Dakle - ona žena koja zarađuje, ali istovremeno može osloboditi partnera većine obiteljskih obaveza.

Na prvi pogled, feministice bi mogle zaključiti da su za takav razvoj situacije prije svega odgovorni muški ispitanici. Kako je u prvi mah prokomentirala dr. Nadežda Čačinovič, profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta i jedna od utemeljiteljica feminističkog pokreta u nas, postavljeno anketno pitanje podsjeća na katalošku prodaju, pa ispitanici odgovaraju kakav bi im tip žene bio najprimjereniji, kakvu bi si ženu naručili da im olakša svakodnevni život.

Privlačnija je kuhača

Međutim, analiziraju li se odvojeno odgovori koje su dale samo žene, situacija je daleko poraznija: žene u istom postotku kao i svi ispitanici smatraju da je najidealnije biti zaposlena na nekom jednostavnijem poslu i brinuti za obitelj, no čak ni na drugom mjestu nije im uspješna poslovna žena koja gradi karijeru već - domaćica! Čak 28 posto ispitanih žena - ili gotovo svaka treća - želi biti nezaposlena i brinuti o djeci i obitelji.

Tek ih 20 posto želi karijeru, dok je među svim ispitanicima postotak onih koji takvu ženu smatraju idealnom čak 70 posto veći - njih 34 odgovorilo je da je poslovna žena idealna žena. Jedva dva posto žena smatra da je idealno angažirati se u javnom i političkom životu. Zašto je tome tako? Zašto žene sve više žele nezanimljiv, nezahtjevan, a time i manje plaćen posao? Zašto im je sve privlačniji povratak kuhači, pelenama i metli kao isključivom zanimanju?

Domaćice na silu

Kad bismo okrenuli priču, znači li to da im je, kao prije pola stoljeća, ideal u životu bogati, moćni muškarac koji će ih uzdržavati, koji će ih zaštititi i koji će ih osloboditi svih egzistencijalnih briga? Koji će ih, na kraju, osloboditi i bilo kakvog razmišljanja, koji će preuzeti kontrolu nad njihovim životima? Znači li to, u konačnici, da je feminizam mrtav?

"Feminizam nije mrtav", odgovara dr. Čačinovič. O tome, uvjerena je, nema ni govora. Trenutna situacija, odnosno njezina dva najbitnija elementa odgovorna su za sadašnje raspoloženje žena: kriza i sveopća tržišna logika.

"U vrijeme krize, kao što je ovo, svi smo skloni okretati se onome za što vjerujemo da je zaštićeno od bilo kakve krize, a to je obitelj. Ona je utočište i zaklon pred realnošću. U vrijeme opće zabrinutosti, nesigurnosti, najava otkaza, neželjenog pravca u kojem smo se našli, nije neobično da ženama izgleda primamljivije imati osiguranu egzistenciju, ne živjeti u stalnoj nesigurnosti i biti doma s djecom", objašnjava dr. Čačinovič. Također, mnoge su žene doista u ovo vrijeme silom prilika postale domaćice.

Potrošna roba

U nekim boljim, perspektivnijim vremenima, smatra, i odgovori bi izgledali drugačije jer dugoročno, kaže, mnogo je bolje, sigurnije - a i zabavnije - živjeti ravnopravno sa svojim partnerom i imati svoj novac.
S druge strane, osobito među mlađom populacijom, svoj danak odnosi i logika tržišne razmjene, koja se primjenjuje na sve segmente života i koja se posljednjih 20-tak godina agresivno nameće kao jedina moguća logika.

"Mi volimo vjerovati da su vrijednosti zaštićene od te logike, no to nije i ne može biti tako. Ne možemo živjeti u dva svijeta, a osobito ne mogu djeca", objašnjava dr. Čačinovič.

Osobitu je ulogu u tome odigrala i seksualizacija, a po nekim psiholozima i pornifikacija društva. Seks prodaje sve, sve djevojčice od predpubertetske dobi moraju biti poželjne i seksi, kako bi osvojile i zadovoljile jakog, moćnog i, naravno, bogatog muškarca. To je ideal. I djeca su ga prihvatila.

"I djevojčice su prihvatile logiku tržišne razmjene. Trebaju biti lijepe, uhvatiti muškarca i - to je to", objašnjava. U svjetlu ankete GfK - bit će domaćice i bit će idealne žene.

"Ali ako su djevojke roba, moraju biti svjesne da će se, kao i svaka roba, u jednom trenutku i potrošiti. Raspolagati svojom sudbinom, moći biti nezavisna i samostalna mnogo je bolje. I nije to izmišljotina feministica, povijest je naprosto to dokazala", kaže dr. Čačinovič.