Mediji u Srbiji izvestili su o puštanju na slobodu i dolasku u Beograd bivše predsednice Republike Srpske Biljane Plavšić kao da je reč o pop zvezdi a ne o ratnom zločincu, čija je odgovornost utvrđena za progone i zločin protiv čovečnosti. Prema tački 3 optužnice, koju je optužena priznala i po kojoj je osuđena, navodi se da je Plavšićeva delujući kao pojedinac i u dogovoru sa drugima u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, planirala, podsticala, naredila i pomagala i podržavala progone nesrpskog stanovništva u 37 opština u Bosni i Hercegovini.

Pitanja koja su novinari u Srbiji upućivali Plavšićevoj nakon njenog oslobađanja uglavnom su bila o tome kako se oseća, planira li živeti u Beogradu, da li će posetiti Banjaluku... Novinari su takođe veliki deo svojih tekstova posvetili Plavšićkinom susretu sa rodbinom, tome šta je naručila da jede, pije, koju pesmu je neimenovani harmonikaš svirao na ulici ispred njene zgrade... Citirani su Plavšićkini prijatelji i pristalice, koji otvoreno negiraju njenu krivicu.

Niko nije spomenuo žrtve, niti zločine za koje je utvrđena Plavšićkina odgovornost. Zločini sistema na čijem je čelu bila Plavšićeva, zbog kojeg je oko 100.000 ljudi u BiH izgubilo život, dok je više od dva miliona moralo da napusti svoje domove,  mediji u Srbiji su ignorisali.

Aktuelni premijer Republike Srpske, Milorad Dodik, izjavio je medijima u Beogradu da smatra "svojom političkom, ljudskom i moralnom obavezom" da bude tu "kad dolazi jedna starija žena koja je odslužila svoju kaznu".

Takva izjava predstavlja svojevrsnu manipulaciju javnošću, jer Biljana Plavšić nije ni optužena ni osuđena kao „starija žena", već kao visoki službenik jednog političkog i vojnog sistema koji je odgovoran za smrt i stradanje ogromnog broja nevinih ljudi. Sve ostale Plavšićkine društvene uloge, i žene, i sestre, i profesora, nevažne su pred stvarnim razlogom zašto je ona osuđena, a to je njena uloga kao nalogodavca progona i torture nad ljudima drugačije nacionalnosti i veroispovesti.