H-Alter
Hoćemo besplatno visoko obrazovanje!
Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj je samo načelni prioritet aktualne politike koji se promovira na deklarativnoj razini terminima poput "društvo znanja", pri čemu se ni sami promotori ne mogu točno dogovoriti što taj termin točno znači i na što se odnosi. S jedne strane čujemo da se "društvo znanja" sastoji velikog broja (kvalitetno) visoko obrazovanih ljudi - koji bi u praksi doprinosili društvu uopće, razvijali našu kulturu i privredu, s druge strane čuju se povici o "društvu znanja" kao društvu s malim brojem iznimno kvalitetno obrazovanih stručnjaka. No postoji i treće tumačenje popularne sintagme koje se koristi na razini Europe, a označava informatizaciju društva - informatičku pismenost i dostupnost interneta što većem broju građana. Terminološka nedosljednost otkriva dubinsku strukturalnu nedosljednost provođenja politike.
Nerazmjer deklarativnog i strukturalnog očituje se u svim područjima - od donošenja zakona i raznih pravilnika do provedbe istih. U toku su izmjene i dopune skupine zakona o znanosti i visokom obrazovanju. Različita radna tijela rade na različitim zakonima i međusobno ne komuniciraju. Zakoni su i biti će međusobno neusklađeni, donose se bez javne rasprave s porukom "nacrt je na mrežnim stranicama".
U takvoj situaciji država pliva i kad je riječ o besplatnom školstvu. Rastrojena između socijalne pravde i svjetskih neoliberalističkih tokova, pomalo popušta pod pritiskom javnosti, malo pod pritiskom izvana. Već je početkom desetljeća pao neoliberalistički Prije godinu dana nismo znali što je to GATS, što se sve događa, da budemo iskreni nismo znali ni na kojim sve razinama možemo utjecati i mijenjati stvari, znali smo samo da možemo i hoćemonacrt zakona u kojem je stajala privatizacija sveučilišta, koji je Novi list dosjetljivo objavio kao prvotravanjsku šalu ove godine, no zatim je 2001. potpisan GATS (opći sporazum o trgovini uslugama) kojim se obrazovanje počinje tretirati kao roba. To je jedan od ugovora koji svaka zemlja mora potpisati pri pristupu WTO-u. Zatim je 2005. navrat nanos provedena bolonjska reforma samo da se zatvori poglavlje o obrazovanju u pristupnim pregovorima EU. Te iste godine ministarstvo počinje - neformalno - šuškati o tome kako će financirati diplomske studije svima u državi.
Godine 2008. studente se obavještava da će sami financirati diplomske studije, tri godine ni riječi o tome, tri godine borbe s tim što su ECTS-ovi, koje su obveze i prava studenata, a koje profesora. Umorni od obećanja, od mijenjanja pravila u hodu, od toga da budu pokusni kunići i mačići koje se baca u vodu, zabrinuti za kvalitetu obrazovanja koju dobivaju, studenti se bude. Nije to bila reakcija na učeničke prosvjede niti je bilo ad hoc reagiranje, već pravi trenutak u vremenu kad su stvari toliko zahuktale, kad su se napokon popisali svi problemi i kvalitete i plaćanja da se jednostavno moralo reagirati. Bilo nam je dosta!
Prije godinu dana nismo znali što je to GATS, što se sve događa, da budemo iskreni nismo znali ni na kojim sve razinama možemo utjecati i mijenjati stvari, znali smo samo da možemo i hoćemo. Imali smo toliko pitanja na koja nismo dobivali odgovore, imali smo toliko popisanih nepravilnosti da vladajući na svim razinama jednostavno nisu imali izbora nego udovoljiti nekim zahtjevima, shvatiti nas ozbiljno i početi razgovarati. Uzrok neefikasnosti vidjeli smo u međusobnom nekomuniciranju različitih razina (ministarstvo - sveučilište) i državnih tijela međusobno, te prebacivanju loptice odgovornosti jednih na druge. Ta navika još uvijek je sveprisutna, stoga ako želimo išta riješiti moramo vršiti pritisak.
Iz koje god perspektive promatrali, ne može se poreći činjenica da država treba visokoobrazovani kadar, ne može se niti zanemariti korelacija razvijenosti neke države s postotkom visokoobrazovanih građana, stoga se zahtjev za besplatnim školstvom ne može smatrati sebičnim prohtjevom studenata.
Ne mogu se zanemariti dezinformacije koje bez zadrški širi resorni ministar kad govori o 20 posto visokoobrazovanih u Hrvatskoj. Kojim se on izvorima pritom koristi ostaje nepoznato, no prema Državnom zavodu za statistiku i podacima za 2008. od stanovništva starijeg od 15 godina više - ili visokoobrazovano je 11,2 posto žena i 12,8 posto muškaraca. Za dobnu skupinu 35-44 godina starosti i tamo imamo 17,5Ne mogu se zanemariti dezinformacije koje bez zadrški širi resorni ministar kad govori o 20 posto visokoobrazovanih u Hrvatskoj posto visokoobrazovanih žena i 15,9 posto visokoobrazovanih muškaraca. Statistikama se može manipulirati na razne načine, no koliki god da je broj, činjenica je da država treba još više visokoobrazovanog kadra nego što ga ima.
Pravo na obrazovanje je pravo prema svim konvencijama i poveljama i statutima, pravo na visoko obrazovanje prema Ustavu RH dostupno nam je na temelju vlastitih sposobnosti, a ne prema imovinskom statusu naših obitelji. S obzirom na konstantni rast školarina i razne druge financijske namete koji se iz godine u godinu povećavaju, stvara se diskrepancija u strukturi građanstva. Prijeti realna opasnost da javna i teoretski svima dostupna sveučilišta postanu jednako skupa kao privatni fakulteti. Neko pravo nije pravo ako se ne primjenjuje i ako nema veliki broj korisnika. Pravo na obrazovanje postaje ugrožena vrsta koju treba zaštititi. Borba za besplatno obrazovanje borba je za pravo na obrazovanje.
Besplatno školstvo je termin kojim se koristimo kako bismo postigli ukidanje svih vidova plaćanja obrazovanja na svim obrazovnim razinama. Kako bi se to odredilo jednom u konačnici, tražimo zakon kojim bi se obrazovanje u Republici Hrvatskoj odredilo i provelo kao pravo, svima dostupno na temelju sposobnosti (to znači zadovoljiti na razredbenom postupku i završiti fakultet).
Pritiskati se može toliko dugo koliko je potrebno, godinu, dvije, tri... Pritiskati se hoće dok se ne dobije zakon koji će visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj određivati kao besplatno. Modeli su razni, mogućnosti je mnogo. Da bi školstvo bilo besplatno, nužna je preraspodjela proračunskih sredstava i veće ulaganje u visoko obrazovanje. Da bi obrazovanje bilo pravo, ne smije se popustiti pod pritiskom smanjivanja sadašnjih upisnih kvota na sveučilištima za 50 posto - kao što se čini da bi se moglo dogoditi.
Autorica je studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu
prethodno1
Vezane vijesti
Dječurlija ne obitava u Ivana Lučića 3
Iza zahtjeva o besplatnom školstvu, ne stoje samo školarine, već težnja za određenjem prema obrazovanju kao pravu koje se ostvaruje za sve.
Objavljeno: 25.04.2009.
Ukidanje školarina je ukidanje komercijalizacije
Ukoliko želimo stvarati društvo koje će biti socijalno uključivo, koje će kroz sustav obrazovanja promicati društvenu mobilnost i…
Objavljeno: 07.12.2009.
Položili ispit iz pritiska na vlast
Studentski pokret barem je nakratko nametnuo na dnevni red pitanje komercijalizacije obrazovanja. Mobilizirao je i zainteresirao same…
Objavljeno: 02.12.2009.
Proizvodnja panike u sistemu
Umjesto proizvodnje sadržajno prazne retorike i čistih laži na koje smo navikli u polju onog što nam se predstavlja kao "politika", od…
Objavljeno: 02.06.2009.
Iz paštete uskočio na vrući stolac
Izgleda da je Primorčevo ministarstvo shvatilo da početna taktika u kojoj oni šute dok se studenti ne iscrpe, nije urodila željenim…
Objavljeno: 21.05.2009.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 65 komentara
a na što se odnosi "mediteran kakv je nekad bio" ???
hoću samo reći kako se parole i slogani koriste kako bi se prikrila stvarna situacija, akcija bombardiranja gradova na bliskom istoku je "nebeski anđeo mira" !!?? izbetonirana i ekskluzivirana obala, oduzeta običnim smrtnicima a data na "uživanje" i eksplataciju bogatoj privilegiranoj manjini naziva se mediteran kakav je nekad bio, olinjavanje sveučilišta, elitiziranje prava i pristupa kroz sulude prijemne i plačanje, a sadržajno ispražnjivanje znanja zove se "zemlja znanja"....
nisam nikakav spam niti robot, jebite se!
potpuno se slažem s tobom glede
tzv besplatnog školovanja
okrenuti paradigme, uciniti znanje pristupacnim, dostupnim, besplatnim, zanimljivim, cjelozivotnim, permanentnim, nenatjecateljskim, egotriperskim, fahidiotskim, elitnim... zato se isplati boriti, medju ostalim, jer je znanje emancipatorski faktor, donosi osobnu moc i slobodu, kao i odgovornost... sve ono cega nema ili ima nedovoljno
Koliko je ovakvo razmisljanje, kako je obrazovanje bolje kad se plati, iz temelja pogresno, ilustrirat cu samo na jednom primjeru:
Ja sam u SFRJ zavrsila srednju muzicku skolu. Skola je bila prakticki besplatna, ali zato neizmjerno bolja nego privatna muzicka skola u Torontu (Kanada) u kojoj sam imala prilike neko vrijeme raditi. Kad sam se zaposljavala, direktor mi je rekao: "Tvoj glavni zadatak je da djeca dodju u Muzicku skolu i da nastave dolaziti."
Ako neko nije shvatio, objasnit cu:
Najvaznije je da lova redovno dolazi na racun skole! Dakle, nikada kuditi dijete ako dobro ne svira, dobro paziti da mu se ne zamjeri sviranje, zabaviti ga na sve moguce nacine da ne bi prestao dolaziti na satove sviranja, a osim toga, naci vremena iza svakog sata da razgovaras sa roditeljem i da hvalis njegovo dijete (bez obzira da dijete nema pojma) kako bi roditelj nastavio slati dijete u skolu.
Da li je potrebno na kraju komentirati da je pod takvim uvjetima bilo, tako reci, nemoguce djecu bilo cemu nauciti, jer kako god da su svirali, sve je bilo super, glavno da se dijete ne buni i da je roditelj zadovoljan.
Studiranje je selekcija i profilacija najboljih, a ne kupovanje titule. Onaj tko se rodi ružan, siromašan, živi u pripizdini ali je pametan i marljiv - ima dužnost školovati se BESPLATNO, kako bi dao maksimalni doprionos našem društvu, a i obaveza svih nas da ga pomognemo. To što svaki tukac/tuka, kojem stari ima para može kupiti (završiti) prvo privatnu srednju ekonomičarsku, pa potom VERN ili Žužulevo Njavrinu akademiju, te poslije biti manager koji upravlja i zarađuje više od sposobnijih - to je potvrda rvacke kao go'vna od države za građane idiote.
Čujte samo stjefa koliki je mulac izrastao... nažalost to je slika društva.
http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/4457278.stm
http://www.youtube.com/watch?v=G0dAjP8rAh8
Besplatnim školstvom najbolje stručnjake školujemo da rade za druge. U svakom slučaju bolje je da svatko plaća školovanje sam, a da se ostavi mogućnost pokrivanja troškova studiranja kroz državne i privatne stipendije.
Besplatno školovanje se rješava zakonom ili uredbom, ali kako ćemo rješiti problem kvalitete školovanja?
Moram samo napomenuti da je ograničena primjena GATS-a u području usluga obrazovanja uobičajena stvar. Od 144 članice WTO-a samo 44 je liberaliziralo svoje obrazovanje, dok je nograničenu liberalizaciju visokoškolskog obrazovanja osim Hrvatske potpisala samo 21 zemlja.
e sad ja tu vidim i namjerno zadrzavanje "znanja" u rukama nekolicine sebicnih narcisoidnih akademika, cime osiguravaju koncentraciju moci u elitnom kruzoku, najcesce reptiloidnih figura, koje tim znanjem naprave vise zla nego dobra za drustvo
to se mora sve okrenuti naopako, ili nismo napravili nista posebno
ne znam jeste li primjetili kako je morh taman nekako kada je krenula prica o skolarinama na fakultetima, poceo sa svojom kampanjom 'mi ti platimo faks, a ti budi porucnik kod nas za to'.
vrlo interesantno kako morh moze placati studije parama sa drzavne sise, a sama drzava ne moze, jel? :-/
To je sve rezultat prevelikog i nekritickog odusevljenja americkim modelom. Dok ovdje u SAD-u svi s lijeva i s desna jamraju kako im obrazovanje ne valja, kako djeca izlaze iz srednje skole polupismena, kako ljudi zavrsavaju fakultete a da u zivotu nisu procitali knjigu od korica do korica i gdje obitelji prakticki od rodjenja djeteta pocinju stediti novac kako bi dijete moglo na studij bez da se zaduzi do grla prije prvog pravog zaposlenja, u Hrvatskoj, cini mi se, takav model se poceo slaviti kao najbolji moguci. Google, Facebook, Yahoo, Intel, Microsoft su najglasniji zagovornici liberalizacije imigracione politike. Zasto? Jer je vise od pola njihovih vodecih ljudi iz drugih zemalja: iz istocne Evrope, Indije, Koreje, tj. iz zemalja besplatnog visokog skolstva. Dok se Hrvatska odusevljava Americkim modelom skupog, a loseg obrazovanja, Ameri gotovo nostalgicno pricaju o kvaliteti besplatnog obrazovanja bivse komunisticke Evrope kao modelu. Tko je tu lud? Google ili Hrvatska?
Ovo da ti vojska plati studij ako se obavezes da ces nekoliko godina provesti u sluzbi je sasvim normalno ovdje i tako mnogi iz siromasnijih i manjinskih porodica zavrsavaju fakultet - zato je americka vojska natprosjecno crna i hispanoizirana. Kako je zbog ratova u Iraku i Afganistanu regrutacija postala jos teza, tako sad vojska ne samo da placa studij, nego daje regrutu i 10,000 dolara signing bonus na ruke....
samo ne znam je li lud gugl ili hrvatska :D
"...Ima jedan jednostavan naziv za one koji nastoje živjeti živote drugih ljudi iz sredina koje doživljavaju kao napredne i nedohvatne, koji sve što rade uspoređuju s tim razvijenim svijetom, koji ne vide što imaju pred nosom, koji se zapravo ne znaju suočiti sa svojim problemima, pa ne znaju ni prepoznati stvarne kvalitete drugoga, već se posvećuju samo površnim i plošnim prikazima. To su PROVINCIJALCI.... "
Zašto NITKO ne spominje (velik) dio studenata koji nisu baš tako marljive pčelice.
Budimo realni, postoji značajan postotak studenata koji koristi ovaj sustav na najbesramniji način, studirajući 100 godina, vođeni frazom "studentski život".
Svakako podržavam ideju besplatnog školovanja, no mislim da bi PRVI pomak trebao biti taj da studenti sami vide koje to njihive kolege država hrani da bi oni padali godine, i prvo te novce dati onima koji su sposobni i žele, a nemaju novaca.
Mislim da to nitko nema muda reći pred studentima jer to ne bi bila baš popuarna stvar.
Da se razumijemo, apsolutno podržavam besplatno školovanje, no NE ZA SVAKOGA nego za onoga tko želi i radi.
(1) Prema povelji o ljudskim pravima, pravo na visoko obrazovanje sastoji se u jednakoj dostupnosti svima prema njihovim sposobnostima.
Andrea to tumaci ovako: ako netko ima minimalne sposobnosti da polozi prijemni i s minimalnim ocjenama zavrsi studij, onda njemu studij mora biti potpuno besplatan - bas kao i onome koji je polozio prijemni s najboljim rezultatom i koji je studij zavrsio brze od svih ostalih s najboljim ocjenama. Nije li to uravnilovka koja ne stimulira slaboga da bude bolji, ali zato lako moze destimulirati izvrsnoga? Osim toga, nije li moguce ovakvo tumacenje clanka: ovisno o tome kako je netko polozio prijemni i s kakvim ocjenama prolazi kroz studij, on ce davati vise ili manje kao participaciju (moze se to uskladiti i s imovinskim statusom kandidata)? Pa su tako svi stimulirani da bude sto bolji. Pa tako i porezni obveznici mogu vjerovati da se njihov novac odgovorno i smisleno trosi.
(2) "Neko pravo nije pravo ako se ne primjenjuje i ako nema veliki broj korisnika. "
Htjela si reci da neko pravo nije pravo ako nije zajamceno, odnosno ako netko drugi nije obvezan tim pravom. Primjena prava je nerazumljiva kategorija. Mozda koristenje prava?
Nadalje, broj uzivatelja prava nema apsolutno nikakve veze s tim je li to pravo ili nije. Ako postoji zakonsko pravo na lijecenje od bolesti XY, a bolest XY ima samo jedna jedina osoba u zemlji, to je u istoj mjeri pravo ukoliko svi u zemlji boluju od te bolesti.
(3) "Borba za besplatno obrazovanje je borba za pravo na obrazovanje." Mozda. Ali borba za besplatno obrazovanje za sve - tko god prodje prijemni i uz minimalni angazman odstudira svoje - je borba za neracionalnu raspodjelu proracunskih sredstava, naime takvu raspodjelu koja ne stimulira studente da budu sto bolji i koja ne stimulira odgovornost (accountability). Osim toga, borba za besplatno obrazovanje za sve je borba za nekvalitetno visoko obrazovanje. Sorry, sve blokade FF-a nece to promijeniti.
što se tiče izvrsnosti - svi koji su se upisali na fakultet/visoku školu dovojlno su sposobni da to studiraju, zadovoljili su minimalne i nužne uvjete. izvorsnost je kategorija koja bi se trebala dodatno nagrađivati, ne bi se od 100% studenata trebalo tražiti da budu među 10% najboljih, pa onda kažnjavati 90% jer to nisu s argumentom "tko za te mari, nisi najizvrsniji" zašto bi svi morali biti najbolji? funkcionira li sustav da zadovolji najbolje ili da zadovolji većinu?
i kad je ikad itko rekao da bi studiranje do 35 ostalo nesankcionirano i plaćano od države?
ja bi radije da porezne opbveznike mori koliko košta drivin bmw i koliko je para propalo kroz kanalizaciju, koliko isprahne u rukama milog milana i koliko smo novaca mzoša utrošili u sveučilište u mostaru, koliko smo dali za ubijanje djece u afganistanu i s koliko smo tona otpada zagadili zemlju, zrak i vodu od kojih živimo, nego izvrsnost provedbe studija studenata.
pravo je na liječenje, a ne na liječenje od xy bolesti.
accauntability bi se trebala promatrati, kao što već rekoh, nagradimo bolje od prosjeka, ostavimo prosjek prosjeku (ali probajmo ga motivirati da bude bolji potencijalnim nagradama, a ne kaznama), a osigurajmo parametre nezabušavanja.
Osnovno je školovanje obvezatno i besplatno.
Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.
dostupno nije isto što i besplatno. još se treba dogovoriti što znači sposobnost .... ili to spada u kategoriju zna se
Članak 63.
Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.
Krivi su roditelji jer ne obavljaju svoje ustavom utvrđene dužnosti.
Uostalom da nema toliko studentarije iz zaostalih i nerazvijenih zajednica možda bi se sposobni studenti umjesto besplatnim školovanjem bavili zaustavljanjem rata u Afgenistanu, na opću korist društva.
Sposobnost je zaista tesko definirati - recimo Eisntein je bio slab u matematici, kad je krenuo u skolu. Tko bi rekao da ce od njega postati najznacajniji fizicar u povijesti, ne?
Dostupnost, naprotiv, je jednostavno definirati: ili imas love da si platis studiranje, ili je nemas.
Placanje studiranja ne podrazumijeva samo placanje skolarine, tamo gdje se vec mora placati, nego, takodjer i placanja stana, a i nesto treba jesti svaki dan tokom tih 4-5 godina, ne?
Dakle, cak i ako je samo pohadjanje studija besplatno, studiranje nije besplatno, nego ili ti starci moraju placati stan i hranu, ili si to moras placati sam, a ako ni ti ni starci to ne mozete izvesti, onda ti studiranje nije dostupno. Mislim da je to prilicno jasno svakome, ili?
Osim toga, sposobnost i dostupnost ne egzistiraju u svojim zasebnim univerzumima, nego utjecu jedna na drugu. Svi se recimo slazu da sposobnost treba garantirati dostupnost. Premalo se medjutim govori kako smanjena dostupnost utjece na sposobnost.
Cak i u sadasnjem sistemu tzv. besplatnog visokog skolovanja sigurno je moguce naci primjere studenata koji studiraju uz rad, jer moraju raditi da bi od necega zivjeli dok studiraju, i njihove ocjene zbog toga trpe, jer se ne mogu adekvatno pripremati za ispite, jer imaju manje vremena, jer moraju raditi - kako izmjeriti njihovu stvarnu sposobnost?
"Borba za besplatno obrazovanje za sve je borba za nekvalitetno visoko obrazovanje" - je hipoteza koju je nemoguce dokazati iz postojecih primjera. Cinjenica je da su zemlje sa besplatnim visokim obrazovanjem za sve, do sada tradicionalno pruzale kvalitetnije visoko obrazovanje nego zemlje bez besplatnog visokog obrazovanja za sve.
Ne slažem se. Već zato što kvalitetu obrazovanja određuju dvije strane: nastavnici i studenti. Besplatno obrazovanje za studente utječe na jednu stranu. (Utječe li loše ili ne? Svi smo se dosad besplatno obrazovali; ne vjerujem da smo baš i samo zbog takvog obrazovanja u banani.) S druge strane, ne vidim kako će plaćanje studija poticati nastavnike da budu bolji i više vremena posvećuju pojedinim studentima --- ili smatramo da će ti novci završiti u nastavničkim džepovima?
Ali možda će se novci prikupljeni od školarina ulagati u nešto drugo što će utjecati na kvalitetu obrazovanja? Što bi to bilo? Je li to itko rekao, npr. na FF?
Sto ce grad i drzava uciniti? Iskljucit ce struju i vodu zgradi fakulteta. Policija ce zauzeti busije oko zgrade i legitimirati/hapsiti ljude koji ulaze/izlaze. Drzavni mediji ce studente prikazati gradjanima kao vandale, kriminalce, teroriste. Profesorima ce biti prijeceno da ako se sloze sa studentima gube posao. Neki minimalni zahtjevi ce biti uz puno pompe zadovoljeni da bi se razbilo jedinstvo medju studentima. Eventualno, kolovodje ce biti izbaceni sa sveucilista, a neki i zatvoreni.
Andrea, ti se ocito slazes da je izvrsnost bitna, ali ne toliko bitna da bi se nju stimuliralo progresivnim oslobadjanjem od participacije. Stvar je u tome da je izvrnost apsolutno kljucna u znanosti i nastavi, jer je izvrsnost ta koja proizvodi i prenosi nova znanja. Ako je to tocno, a ja mislim da jest, onda izvrsnost treba ugraditi u sam sustav.
"I kad je ikad itko rekao da bi studiranje do 35 ostalo nesankcionirano i plaćano od države?"
Ali ako studiranje do 35 hoces sankcionirati i izuzeti od financijskih beneficija, zasto provlacenje s prosjecnom ocjenom dovoljan (2), iz semestra u semestar, ne zelis sankcionirati i izuzeti od financijskih beneficija?
Ja sam porezni obveznik. Meni se ne cini pravednim da jednako sudjelujem u placanju studija nekome tko je jako inteligentan pa zna da moze tri godine tulumariti i provlaciti se s dvojkom uz par sati ucenja tjedno i nekome tko je manje inteligentan ali je motiviraniji, puno uci i ima vrlo dobre ocjene.
"osigurajmo parametre nezabušavanja"
Najsigurniji nacin da se to osigura je da se zabusante lupi po dzepu.
"svi koji su se upisali na fakultet/visoku školu dovojlno su sposobni da to studiraju, zadovoljili su minimalne i nužne uvjete"
Nije tocno. Upis na fakultet trazi jedan skup sposobnosti manifestiranih jednokratno koji se ne podudara uvijek ili nuzno sa skupom sposobnosti koji trazi uspjesno studiranje i veskratno manifestiranje. Jedna stvar je poloziti klasifikacijski ispit. Druga stvar je polagati kolegij za kolegijem, semestar po semestar.
"pravo je na lijecenje, a ne na lijecenje od xy bolesti"
Hvatas se za primjer, Andrea. Ako se zakonom zajamci pravo na lijecenje od teskih degenerativnih bolesti (sto bismo svi htjeli, jel'da?), pa se na popisu degenerativnih bolesti nadje neka koju ima samo jedna osoba - cinjenica da pravo na lijecenje od te bolesti ima samo jedna jedina osoba u zemlji nije nista manje pravo od prava koje uziva veci broj ljudi. Tvrdila si da pravo ovisi o broju "korisnika". Ja tvrdim da ne ovisi.
ivek, ne nasjedaj apokrifnim pricama. Daj mi jedan dokaz za tvrdnju da je Albert bio los u matematici. Osim toga, ovdje ne govorimo o osnovnom obrazovanju - koje mora biti besplatno i obvezatno - nego o visokom obrazovanju.
Sto se tice onoga sto kurbla veli, tocno je da studijska logistika kosta (jebiga kosta zivot i da odlucis samo zuriti sebi u pupak), ali tom problemu se moze pristupiti na vise nacina. Jedan je ovaj: oni koji prolaze s prosjekom visim od 4.5 (recimo, moze to ovisiti od faksa do faksa) ne samo da ne placaju skolarinu, nego i dobivaju stipendiju kojom mogu pokriti logistiku. Takodjer, ne vidim problem niti u studentskim kreditima s niskim kamatama, mozda djelomicno subvencioniranim iz drzavne blagajne.
"Cinjenica je da su zemlje sa besplatnim visokim obrazovanjem za sve, do sada tradicionalno pruzale kvalitetnije visoko obrazovanje nego zemlje bez besplatnog visokog obrazovanja za sve."
ivek, to ti je jos jedna "cinjenica". Najbolje visoko obrazovanje na svijetu, opcenito govoreci, stjece se u US, gdje cak ni state schools nisu besplatne. Dakako, najbolje visoko obrazovanje ne stjece se u state schools, nego u private schools, a ondje mozes upast ako si (a) jako bogat ili (b) jako talentiran/radisan.
Nego, sto te vise potice, sto te tjera da radis vise i bolje, kad predajes studentima koji su zainteresirani i koji se trude, ili kad radis s nezainteresiranim mediokritetima? Pretpostavljam da ti je poticanije kad imas posla sa studentima koji grizu. Ne bi li se onda visa kvaliteta studenata odmah odrazila na kvalitetu nastavnog rada?
Ja mislim da dobrog znanstvenika i nastavnika ne zanima je li student bogat ili siromasan, iz radnicke ili srednje klase, gay ili straight, ljevicar ili desnicar. Zanima ga samo to koliko student ima talenta, znanja i radisnosti. Dakle, zanima ga kako sustav postaviti da takvih studenata bude sto vise. Meni se cini da bi takvih bilo vise sa sustavom postupnog oslobadjanja od participacije u skladu s uspjehom, nego sa sustavom besplatnog skolovanja za sve cim predju prag klasifikacijskog i provlace se kroz studij s dovoljnim.
Da li nesto moze biti dalje od istine? Sustav nije poticao izvrsnost? Odakle vam to? Koliko li su nasi ucitelji, nastavnici, profesori i treneri, potrosili cak i vlastitog vremena, BESPLATNO, samo da postignemo izuzetne rezultate?
Ovo ti je, baci anatemu na socijalizam, i onda je svako slobodan da izmisljava sto god zazeli, sto gluplje, tim bolje!
http://www.nytimes.com/2009/04/18/your-money/student-loans/18student.html
O cemu vi to? O entuzijazmu? Da, uvijek je bilo entuzijazma pojedinaca. Problem s entuzijazmom je taj sto se on brzo topi, na njega ne mozes racunati. Problem sa znanjem koje smo do sada proizvodili i prenosili u sustavu znanosti i vo bio je njezina zastarjelost i neprimjenjivost, uz trom, skup i netransparentan sustav. Naravno, tu i tamo bilo je odskakanja, u nekim podrucjima vise nego u drugim, ali sve u svemu - teska banana.
Ivek, svasta se moze prigovoriti US, ali ne i da im manjka izvanrednih sveucilista. Osim toga, kaj ti i tvoji radite tamo kad je sve tako grozno? Zasto se ne vratite u domaju gdje je sve tako divno i - jos uvijek besplatno. Ma med i mlijeko...
Naravno, to je moja teza, ali mogu li ja to dokazati? Mislim da mogu, ako pogledaš listu najboljih sveučilišta, vidjet ćeš da Amerika dominira samo u najužem vrhu. U svijetu ima oko 9 000 sveučilišta, u USA oko 2600 "akreditiranih" (~28%). E sad, u top 10 (0.1%) imaš prvih 7-8 sveučilišta. Što je izvrsno, ali u top 100 sveučilišta (top 1%) imaš već samo 37 sveučilišta! A među prvih 200 - a mi još uvijek govorimo o najboljih 2% sveučilišta na svijetu - imaš samo 58 američkih sveučilišta (~29%) i dominacija je gotova. U slučaju da je američki SUSTAV doista bolji, onda bi ta dominacija bila daleko uvjerljivija i ne bi se odnosila samo na gornjih 1% sveučilišta. Pogotovo što je USA jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, pa samim tim osnovom bi mogli očekivati i bolje rezultate nego li 58 sveučilišta od top 200.
Dakle, po mom mišljenju, ima malo razloga za tvrdnju o superiornosti američkog sistema studija (iako, najbolja američka sveučilišta ostaju najbolja - zbog razloga koji sam naveo.) Ali nisu ni loši, naravno. Samo nisu tako dobri da bi ih "automatski" uzimali za uzor - što i inače nije najbolja praksa.
(Podaci prema http://www.topuniversities.com ali kako postoje različite liste, konzultirao sam i druge koje se donekle razlikuju, američka dominacija se uvijek odnosi samo na najuži vrh.)
"Osim toga, kaj ti i tvoji radite tamo kad je sve tako grozno? Zasto se ne vratite u domaju gdje je sve tako divno i - jos uvijek besplatno. Ma med i mlijeko..." - kaj si ostao bez argumenata? a kaj ti ne dodjes ovdje, ak mislis da tu teku med i mlijeko i dosta ti je groznog domaceg sistema koji koci tvoju izvrsnost?! nitko ti ne brani da apliciras na Harvard, ne?
Amerika ima 8 od 10 najboljih sveucilista, a Hrvatska ima 8 sveucilista ukupno. Amerika ima 4140 sveucilista sve skupa i preko 14 miliona studenata. Osim toga zakaj ti uporno, mazohisticki branis sistem u koji nisi uspio uci? Trebao si nac nekog da ti pregleda esej. I sto ti bi da trazis preporuke od profaca koji nisu nista objavili i koji ih ne znaju napisati??? Ima u Hrvatskoj i profaca koji objavljuju knjige i koji znaju pisati preporuke za americka sveucilista.
ivek, ja bih radije da me netko naucio kako se pise esej. U HR ima jako malo profaca koji objavljuju vani u relevantnim publikacijama, nesto vise ih je na PMF-u, ali nista ili jaaaako malo ako studiras promet ili arhitekrutu ili dizajn ili ekonomiju ili niz studija na FF-u.
I da se razumijemo, ne branim ja americki sustav u smislu da bismo trebali njega preuzeti. Ja sam htio upasti u taj sustav jer se ondje mogu naci mjesta s najjacom znanoscu i nastavom. Ono sto ja branim je sustav koji je kod nas moguc (drzavno financiranje) ali koji u sebi ima ugradjene efikasne mehanizme kakvog-takvog poticanja izvrsnosti. Sustav koji jamci besplatni studij za sve studente neovisno o njihovom uspjehu mi se cini da nema ugradjene takve mehanizme. Upravo suprotno, cini mi se sustavom koji ima ugradjene mehanizme stvaranja mediokriteta.
I da ne bismo vise nas dvojica monopolizirali ovaj blog, ja cu prestati pisati - u nadi da ce mi Andrea i filolog mozda ipak odgovoriti na postove od prije koji dan.
e sada: što je zapravo stvar obrazovanja koje mora biti dostupno svakome, a što stvar studija i specijalizacije. ne bi trebalo zanemariti činjenicu da je naše srednješkolsko obrazovanje zapravo ono temeljno, opće, obrazovanje nakon kojeg se započinje specijalizacija u studiju
te studije se na prirodoznanstvenim i tehničkim fakultetima ipak doživljava drugačije nego na humanističkim i društvenim, a što se vidi iz komentara na razne tema vezane uz obrazovanje.
po prirodi stvari ovi prvi, zajedno s medicinom, su više redukcionistički i specijalistički i u jakoj interakciji s visokom tehnologijom, pa se logikom stvari tu vrte i velika sredstva jer se očekuju i veliki rezultati, po principu koliko para toliko muzike, naravno da se u tome ne možemo mjeriti s usa sveučilištima na kojima su i društvenohumanističke znanosti potpuno podvrgnute diktatu prirodoznanstvenih metoda i u funkciji tržišta i industrije (prije svega vojne)
e sada je pitanje kakvo društvo hoćemo, pa će nam odgovor na to pitanje pomoći u pogledu toga kakvo nam obrazovanje uopće treba: želimo li društvo visoke i skupe specijalizacije, koja je onda neminovno u službi tržišta, kapitala i vladajuće elite, ili ćemo humanije duštvo, visoke socijalne osjetljivosti gdje se norme postavljaju više solidizirajućom odgovornom sviješću a manje represijom...
du, du, du, nema nam pomoći...
Da, rečeno je negdje: svi plaćamo porez, koji se distribuira i na školovanje (dakle, ono je već plaćeno). poznato je i koliki dio iz državnog proračuna odlazi na školstvo, zdravstvo, vojsku...., iako ja ovog trena nemam podatak pri ruci. ali tu je kvaka 22, puno premalo tog našeg novca odlazi na školstvo.
ali to je stvar standardizacije, na SAD sveučilištu to te nauče još u high school, ili na koledžu i u MA programu imaš mogućnost usavršavati formu akademskog eseja koja je vrlo čvrsta, improvizacije nisu poželjne i nije neki kunst svladati ju.
mnogo je veći problem imaš li ti znanja i štofa da taj esej ispuniš nekim relevantnim sadržajem. ne baš svi, ali većina moje generacije ta je znanja ipak stjecala.
Besplatno skolstvo uvjetovano je potrebom drzave za nekim profilom. Deficitarni profili uglavnom sve dobivaju besplatno, a ako se netko zeli obrazovati za profil koji drustvu bas i nije na prvom mjestu, onda ne moze traziti da drustvo plati njegovo skolovanje.
Uz besplatno skolovanje, imamo situaciju da se ljudi upisuju na fakultete samo zato da bi osigurali studentska prava za slijedece dvije godine. Mjesto u domu, klopa na iksicu, besplatno zdravstveno... a vrli student, umjesto da uci, gradi karijeru na sanku neke birtije...
PS socijalizam (marksizam) ne funkcionira. Odite u Sj. Koreji, tamo je sve besplatno.
Poanta je bila u tome da se besplatna mjesta za sve fakultete odredjuju upisnim kvotama koje MZOS odredjuje na osnovu procjenjenog broja potrebnih strucnjaka iz navedenog podrucja. Na taj broj fakulteti dodaju ostala mjesta do ukupne kvote, na osnovu broja raspolozivih mjesta.
Primjerice, na medicini je ove godine KVOTA POVECANA za 60 besplatnih mjesta u odnosu na 2008/09. Ukupno 190! Na Ekonomiji je KVOTA SMANJENA na 100 besplatnih.
Zakljucak - ako zelite besplatno, studirajte ono sto drustvu zaista treba, a kome se studira za svoj gust, neka to sam i plati! Takav stav drustva meni je OK.
A sto se tice tvog komentara, ne treba nam vise casnika, nego obrazovani casnici! I to zato da bi se rijesili neobrazovanih koji su kroz rat dosli do cinova, a nikada nisu stekli potrebnu strucnu spremu (porucnik=dipl. ing, bojnik=Mr., pukovnik=Dr.). Nazalost, kod nas valjda jos ima i bojnika s osnovnom skolom i ratnim zaslugama, koje ne mozes smijeniti dok ne obrazujes nove...
Popravimo nasu statistiku aktivnim ukljucivanjem u visoku naobrazbu na samo vojnika nego i sportasa.
Tako na primjer nogometas u prvoj ligi moze biti ing, nogometas u kupu UEFA ili internacionalac Mr, a nogometas u ligi sampijona Dr.
Svaka cast studentima na otporu. Uopce nije vazno jesu li u pravu ili nisi. Sama spoznaja da netko ima volje pruzati otpor veseli.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.