dodaj komentar 41 komentara

1. hmm hrw05.05.2011. 19:10#1
   aha to su oni sto pisu za/protiv onog tko vise plati
2. Anti-nacionalist05.05.2011. 20:38#2
   Amerika još nije ni počela sa suočavanjem sa svojim nacionalizmom...Tamo nacionalizam izvire iz svih pora društva...
3. u bemti05.05.2011. 20:53#3
   sve sam americki ustasa do ustase sigurno su i u jasenovcu klali
4. daj05.05.2011. 21:32#4
   odjebi! Hrvati su idioti, Gotovina je mercenary, ali to ne znaci da nam sad packe trebaju davati i mala djeca iz vrtica...
5. djetinjarije ili podmetacina?05.05.2011. 23:47#5
   pogledajte vrste reakcija na ovaj tekst - 1) napadi na autoricu zato sto je mlada, 2) sumnjicenje da je to sve naruceno i placeno (takve protuoptuzbe su bile omiljena strategija starih komunista kada nisu htjeli odgovoriti na optuzbe), 3) prvo pocistite svoje dvoriste pa onda pricajte nama, i 4) nesto nerazumljivo. Nijedna od tih reakcija ne odgovara ni na jedan stvaran argument koji ona predstavlja u tom tekstu.
   
   To bi sve mogle biti djetinjarije neozbiljnih ljudi koji nemaju nista za reci u odbranu svojih idola, ali mogle bi biti i smisljene podmetacine ciji je cilj da nas zbuni i navede da odbacimo njen tekst kao nesto beznacajno.
   
   Njen tekst ima puno smisla za one koji ga zele ozbiljno razmotriti. Za one koji nemaju nista konkretno za reci jedina preostala strategija je da pokusaju minimalizirati njegov uticaj kroz ovakve perfidne strategije.
   
   Necemo se nikuda odmaknuti sve dok se ozbiljno ne suocimo sa samim sobom, sa nasom vlastitom prosloscu. Ja nisam nikoga klao i ne zelim da me se na ovakve bezobrazne nacine trpa u istu vrecu sa onima koji jesu.
   
   Pricajmo istinu o zlocinima koji su pocinjeni u Hrvatskoj, i o onima koji su pocinili Srbi i o onima koje su pocinili Hrvati.
   
   U Nevenino ime
6. nikakvih06.05.2011. 00:03#6
   argumenata u ovom tekstiu nema - samo placene srpske propagande zamotane u celofan "ljudskih prava"
7. Antibarbarus06.05.2011. 01:33#7
   Mislim da je presuda Gotovini bila previsoka,s obzirom na to da su Sljivancanin i Mrksic dobili duplo manje za sve zlocine koji su se dogodili u vrijeme razaranja Vukovara,a u kojima su i oni ucestvovali i osobno ih naredili.
   Ali da su nasi generali krivi i odgovorni sto nisu uspostavili red nakon Oluje,odnosno sto su pasivno dopustili onu "paralelnu liniju" zapovjedanja,to je jasno.Trebali su dobiti odredjenu kaznu,ali je visina u odnosu na druge nepravedna.Sljivancanin bi tada trebao dobiti 40 godina.
   
   A sto se nacionalizma tice,on mi se gadi.Ali ni Amerikanci,usprkos svojih 200 godina gradjanskog drustva nisu imuni od njega.Dapace,njihov je jos sto puta odvratniji.Njihovo likovanje nad ubijanjem Osame bin ladena,jednako je primitivno kao i kad su 81.,po arapskim zemljama plesali na ulici na ubojstvo Sadata.
   I to se odnosi ne samo na idiote na ulici nego i na njihove sluzbene vlasti.Jer sto je to kad kazu;mi ne priznajemo medjunarodni sud za nase vojnike,ili ;mi ne potpisujemo Kyoto,jer ne zelimo mijenjati nasu(losu) tradiciju,nas american way of life,sto je to nego odvratni,hitlerovski übermensch nacionalizam.
   Stoga gospodo pocistite svoje znantno smrdljivije i po citav svijet opasnije Augijeve staje,pa onda nek prodikuju.
   Je li itko od vas zivio u Engleskoj ? Pa oni i dan danas misle da su imali pravo na kolonije i da ih nisu pljackali i ubijali,nego su ih,pazi sad ovo-CIVILIZIRALI.
   Zao mi je ali sav taj liberalno demokratski svijet je jako sumnjiv i vrlo licemjernih arsina.
   Stoi god mislili,ali Josip Broz je imao najbolji stav u vanjskoj politici.Nezavisnost,nevrstanost i jednaki odmak od svih blokova i svijetova.Prijateljstvo,pragmaticnost i fleskibilnost,ali i vlastiti cvrsti i principijelan stav.
   Mi to nemamo,mi smo najobicnija gubernija,neokolonija s pajacima na vlasti,spustenih gaca.
   Pas mater Europskoj Uniji koja nam centralisticki namece takve fasisticke zakone kao sto je ovaj najnoviji Codex Alimentarius.
   To je cisti totalitarizam.U sluzbi korporacija.
   I dokazao je da ne moras zbog toga biti Sjeverna Koreja.
8. Politikum06.05.2011. 03:22#8
   Nekoliko puta se poteglo pitanje o visini dosuđene kazne generalima Gotovini i Markaču.
   Netko kaže previše i pritom usmjerava pažnju na neke druge počinjene zločine, te uspoređuje prirodu i okolnosti tih zločina, odnosno njihove dimenzije.
   Drugim riječima, ljudi traže nekakav faktor pravičnosti kojim treba pomnožiti broj pobijenih, te podijeliti brojem protjeranih, da bi se dobio postotni udio od maksimalne kazne, što će u konačnici predstavljati dosuđeni broj godina.
   Malo morgen.
   Evo, nudim jednostavniji primjer.
   
   Marko, 22 godišnjak pod utjecajem alkohola (ili zbog neprilagođene vožnje) je usmrtio neko dijete na putu do škole.
   Poduzetnik Ivo je počinio kazneno djelo utaje poreza, te je također došao pod lupu zakona.
   
   Da li mislite da je moguće, u skladu sa važećim hrvatskim zakonima da dosuđene kazne za oba kaznena dijela budu jednake?
   Moguće je.
   
   Da li mislite, da je moguće, a opet u skladu sa važećim hrvatskim zakonima, da dosuđena kazna mladom Marku, što je uzeo život djetetu, vozeči bjesomučno kroz naselje bude manja nego Ivi koji je izmuljao državi aparat i time oštetio priliv u državni proračun za brdo eura.
   Moguće je.
   
   Da li se na navedenim primjerima može zaključiti, da je državnom aparatu više stalo do novca kojim se hrani, nego do ljudskog života?
   
   Dakle, ako se nitko ne uzrujava zbog takvih vrijednosnih mjerila, te nitko ne traži prije pomenuti faktor pravičnosti u nebrojeno slučajeva koji se dnevno odigravaju u našem dvorištu, čemu onda nevjerica zbog metrike koju je upotrijebio međunarodni sud, hrvatskim zakonima priznat kao mjerodavan.
   
9. Otac Domovine06.05.2011. 08:49#9
   Ovdje se insinuira nacionalizam (američki) i korumpiranost Human Rights Watcha. To je totalna laž. Npr, evo što HRW piše o stanju ljudskih prava u SAD-u: http://www.wsws.org/articles/2011/jan2011/hrwr-j28.shtml
   
   Očima naših gotovinoljubaca, zar to nije nacionalna veleizdaja? Ali gotovinoljupci, naravno, kao što im i sam naziv kazuje, ne mogu prihvatiti mogućnost da nečije javno djelovanje bude motivirano zaštitom nekog načela. Recimo načela univerzalnih ljudskih prava. Nego samo djelovanje u interesu onog tko više plati.
10. cemu uzrujavanje06.05.2011. 09:52#10
    pa mozda zbog "sitnice" da se u slucaju generala ne radi o smrti jedne osobe ili o utaji poreza ili cijeni kokica u kinima
11. rompepe06.05.2011. 11:35#11
    @antibarbarus:
    
    1. ukupno gledano, mrksic i sljivancanin nisu dobili duplo manje, nego jedva nesto manje (mrksic 20, sljivancanin 10)
    2. mrksicu i sljivancaninu se nije sudilo za "sve zlocine" pocinjene za vrijeme opsade vukovara, nego samo za ovcaru. ako vec poredimo (a ne mislim da je to pametna praksa, jer vodi krivim zakljucima), m&s su dobili 30 godina za 200 mrtvih, docim su g&m dobili 33 za 600 mrtvih, 20000 unistenih objekata i 150000 prognanih.
    3. razaranje grada nije bio dio optuznice protiv m&s, nego optuznice protiv slobodana milosevica, te gorana hadzica.
12. abc06.05.2011. 12:58#12
    Iz razloga što mi je puna kapa ovih idiota, kjudskopravaških lešinara, američke docirajuće stoke, ljudi s memorijom zlatne ribice, insinuatora, lažljivaca, slijepaca, guski u magli, stavit ću 2 citata Milana Kneževića kojima je apsolutno raskrinkao neovelikosrpsku politiku predsjednika Borisa Tadića. Ne zaboravite Srbija još nigdje nedvosmisleno i eksplicitno nije priznala da je izvršila agresiju na Hrvatsku. Ne zaboravite da su srpski mediji dan nakon presude likovali s naslovom na novinama: HRVATSKA NASTALA NA ZLOČINU!. Nekakva Amanda Mckurac nam ovdje drži prodike o suočavanju s prošlošću. Mrš u pičku materinu smeće jedno. Što ti znaš?! Bolje ti je da začepiš gubicu, jer čim progovoriš prosereš sve okolo sebe! Bolje je de krenem na citate:
    
    "Ah, čini se da sam bocnuo gdje najviše boli :-) ...ne kukaj, Balad, sad ću te obradovati. Gle' silne sreće, konačno se imaš gdje otići pokloniti vođi svojih omiljenih "antifašista":
    
    http://www.index.hr/vijesti/clanak/sluzbeni-dokumenti-potvrdili-draza-mihailovic-je-pokopan-na-adi-ciganliji/510890.aspx
    
    "...dovoljno je spomenuti najrazvikanije osuđenike Norca i Glavaša. Ostalo se (spomenimao samo - koranski most, Pakračka poljana, Medački džep, Lora, Ovčara, Varivode, Sisak,…) može naći – ako nisi šovinistički idiot tipa Milana Kneževića – na netu i štampi, samo ako se potraži."
    
    Samo se ti spominji, ali što ćeš kad jednom izvadiš bradurinu iz pijeska i suočiš se s činjenicom da svi hrvatski ratni zločini u Domovinskom ratu - uključujući čak i one koji s ratom zapravo nemaju izravne sveze, poput slučaja obitelji Zec - stanu u, otprilike, jednu i pol Ovčaru? Što ćeš tad, Balad? Šiziti i plakati, kao i uvijek? :-)
    
    "2) “Udruženi zločinački poduhvat”
    -“Franjo je iz blagajne izvukao zemljovide koje je rasprostro po najvećem stolu: “Evo”, rekao mi je, “ovo je jedino pravedno rješenje!” I počeo mi je pokazivati koji će dio BiH pripasti Hrvatskoj, koji Srbiji, a i koji će dio bez izlaza na more ostati Muslimanima: “Pozvao sam te zato što si dobar sa Alijom Izetbegovićem. Pođi k njemu u Sarajevo i uvjeri ga da je ovo jedino valjano rješenje!” (Kiro Gligorov, bivši predsjednik Makedonije)
    -“Stenogrami o podjeli Bosne” (“FT” i “Dani” – Sarajevo)"
    
    Kakve ovo sveze ima s "udruženim zločinačkim poduhvatom"? U to vrijeme, planove za podjelu Bosne javno je iznosila i predlagala bukvalno svaka šuša, uključujući i međunarodne čimbenike. Tako je tadašnja Europska zajednica po portugalskom diplomatu Cutilleiru već 18. ožujka 1992. Sarajevu dala izravan prijedlog da se BiH podijeli na tri dijela, prema nacionalnom ključu, a plan je podupro i lord Carrington. Je li Tuđman možda i za to kriv? :-)
    
    "-“Sudija je napomenuo i da su neki preminuli hrvatski lideri također bili uključeni u zločinački pothvat:
    „Tačno je da gospodin Tuđman nije optužen, pošto je mrtav, ali da je živ, bio bi ovdje na optuženičkoj klupi. General Bobetko, da je živ, bio bi na optuženičkoj klupi. To treba imati u vidu kada se govori o udruženom zločinačkom poduhvatu.[8]“
    (Sudija Jean-Claude Antonetti)"
    
    Hoćemo kibi-dabi? Da Tuđmana nije ubila bolest, niti bi Hrvatska ostala obezglavljena, niti bi bila politički, gospodarski i medijski kolonizirana i porobljena. To ujedno znači da ovakva politička optužnica ne bi uopće ni bila podignuta, ni protiv Tuđmana, ni protiv bilo koga drugog u Hrvatskoj.
    
    "U članku se razmatraju reakcije na suđenje hrvatskim generalima optuženima za ratne zločine. U tom kontekstu, bavljenje srpskim (a ne hrvatskim) ratnim zločinima je bježanje od razmatranja vlastite odgovornosti (i krivnje)."
    
    Upravo nasuprot, i ovaj članak i ovo tvoje slabašno opravdanje samo su dijelovi istih, već odavno notornih pro-srpskih i pro-miloševićevskih pokušaja stvaranja slike da je povijest počela 1995. s Olujom. Odnosno, uopćeno rečeno, promicanja teze da se srpski i hrvatski ratni zločini u Domovinskom ratu mogu razdvojiti. E, ne mogu. To je nemoguće, jednako kao što je nemoguće, primjerice, govoriti o Hiroshimi ili Dresdenu, a ne spomenuti Hitlera. Onaj tko to učini ili je bolestan, ili filonacist, ili oboje. Biraj :-)
    
    "„Za domovinu treba i lagati“, „Spremna sam lagati za Hrvatsku” (Dunja Ujević)"
    
    Na samom početku rata, svijet nam je nametnuo embargo na uvoz oružja. U situaciji kada četnici i JNA imaju sve, a mi ništa, to je bilo ravno smrtnoj presudi hrvatskoj državi i narodu. Druge nam nije bilo - snalazili smo se, nabavljali smo oružje kako smo znali i umjeli, "na crno" ispod žita, za daleko veću cijenu, uz sva sranja, ucjene i opasnosti koja podrazumijeva takva ilegalna trgovina.
    
    Što smo u toj situaciji trebali svijetu reći? Priznati da kršimo embargo UN i izložiti se sankcijama? Ili ne nabavljati oružje i pustiti da nas JNA i četnici pregaze? Znam da bi oba ova "rješenja" tebi i tvojima bila vrlo draga i poželjna, ali to je, kako rekoh, tvoj problem :-)
    
    Dakle da, točno - za domovinu nekada treba i lagati. A svakom tko je za Hrvatsku lagao tada, ili u bilo kojoj sličnoj situaciji, suprotstavljajući se sramotnim rabotama prosrpskog i projugoslavenskog međunarodnog lobbyja, valja dati odličje. Javno, jasno i glasno.
    
    "Za ratni zlocin nad Hrvatima podignute su u Osijeku 352 optužnice, a osudeno je 109 ljudi, i to Srba.”"
    
    A tko je od njih bio na bilo kojem višljem zapovjednom vojnom ili političkom položaju? Koliko je od tih suđenja provedeno u odsutnosti, a koliko je osuđenika odista ikad izdržalo bilo kakvu kaznu? I tko je ikada, uopće, čuo bilo što *žrtvama njihovih zločina*? Gukni golube. Koja je "nevladina udruga", "borac za ljudska prava", ikad pisnula o njima?
    
    "“U knjizi "Zlocin i kazna" profesor Zagrebackog sveucilišta Jovan Miric piše: "Buduci da nije realno ocekivati ozbiljenje kršcanskog nauka da zlo uzvratimo dobrim i da oprostimo (zbog licemjerja kršćana koji se samo deklarativno kunu u Bibliju, uopće ne akceptirajući njene poruke – moja primjedba), moramo tražiti alternativan nacin prekidanja paklenog kruga zla, odmazde i protuodmazde." Koji je to nacin? Bogato je povijesno iskustvo zla i bešcašca pokazalo da to može biti samo istina. Cinjenice nisu cijela istina, ali je otvoreno i skrupulozno skupljanje i uvažavanje cinjenica nezaobilazan put prema onoj vrsti skladne povezanosti cinjenica koju nazivamo i koja predstavlja istinu.” (Z.Pusić, ibid)"
    
    Kako je to bilo moguće vidjeti i u prethodnim "raspravama", ovo tvoje (ovdje se zapravo vidi - vaše) tumačenje "kršćanskog nauka" toliko je besramno licemjerno i maliciozno, da čak i legitimnu obranu vlastitog života i života svojih najbližih pokušava prikazati kao - kršenje pete božje zapovjedi :-)
    
    "Hrvatski Srbi rođeni su na teritoriju RH i kao takvi imaju pravo i na hrvatsko državljanstvo, što im priznaje i ova država. Daklem. STVAR JE VIŠE NEGO JASNA!
    Osim IDIOTIMA i NEZNALICAMA tipa Cali, Milan Knežević i srodnima,"
    
    Nitko ne osporava niti je ikad sporio "krajnašima" pravo na hrvatsko državljanstvo, ali su ga, o muke silne, oni sami prvo morali *priznati* i *zatražiti* - kao i svi mi ostali. No, tko zna zašto, većina "krajinaša" se toga dosjetila tek nakon Oluje :-)
    
    Još par riječi, o članku.
    
    "...Lovrić je jedna od rijetkih koja je načela zdravorazumsku temu - što ako generali stvarno i budu osuđeni? A to je scenarij koji, uzgred budi rečeno, krajnje realan..."
    
    Što ako generali stvarno i budu osuđeni? Pa, ništa. Promijeniti se neće baš ništa, jer eto, ovo nije suđenje ni hrvatskoj državi ni hrvatskom narodu - uvjeravaju nas već cijelo desetljeće - nego "individualizacija krivnje", zar ne? :-) No, stavimo podjebavanje naših filočetničkih jugoslavenskih "humanista" za tren na stranu. Po meni, daleko je važnije pitanje - *za što* bi generali bili osuđeni.
    
    Optužnica se, naime, sastoji od više dijelova, od kojih su notorno najvažniji tzv. zajednički zločinački poduhvat i protjerivanje srpskog stanovništva. Obje ove optužbe su na prvi pogled, izrazito i nedvojbeno, političkog, nepravnog karaktera, i zato apsolutno sporne.
    
    Tko je imalo pratio dokazni postupak, ili barem, 'ajde, završne riječi tužiteljstva i obrane (poveznice na njih dao sam ovdje: http://www.h-alter.org/vijesti/europa-regija/finale-sudjenja-generalima), mogao je vidjeti da za njih nema baš nikakvih dokaza.
    
    Ne, ne kažem to zbog "navijanja" (iako je, naravno, vrlo jasno za koga ja navijam i time se ponosim, jer sam u ratu osobno sudjelovao), nego prvenstveno zato što haaško tužiteljstvo nakon gotovo cijelog desetljeća traženja, pa čak i pokušaja izmišljanja dokaza ("topnički dnevnici"), nije ponudilo bukvalno ništa novog.
    
    Tako gospoda još uvijek tvrde da je "zločinački poduhvat" nastao ("iskristaliziran") na famoznom sastanku 31. srpnja 1995. na Brijunima i jašu na djetinjasto istrgnutom fragmentu one već legendarne Tuđmanove rečenice. Ne srame se Martićev Knin tretirati kao grad u kojemu nije bilo legitimnih vojnih ciljeva. Vjerovali ili ne. Ne stide se reći da je Martićeva naredba za evakuaciju stanovništva bila nebitna, te da su "krajinaši" izbjegli zbog "prekomjernog granatiranja" gradova - iako nemaju dokaza ni za materijalnu štetu, ni ljudske žrtve.
    
    Ne smeta ih ni notorna činjenica što uopće *nikad nitko* bilo od "krajinaških" izbjeglica, bilo od njihovih poltičkih i vojnih vođa, u svim tim godinama prije optužnice, nije ustvrdio da su pobjegli zbog granatiranja. Nikad. Nitko. Toga se dosjetilo tek haaško tužiteljstvo.
    
    I zato nije ni čudo što se u nedostatku boljeg, kao utopljenik za slamku, hvataju "desetaka tisuća srpskih kuća spaljenih nakon Oluje" - iako je u dokaznom postupku utvrđeno da su brojke, koje se u pravom jasenovačkom maniru već godinama ponavljaju u medijima, pet ili čak i više puta pretjerane i napuhane. Podaci su skupljani "odokativno" iz automobila, uključene su i ne-srpske kuće koje su četnici porušili 1991-1995, a u nekim selima čak je "izbrojano" više "spaljenih srpskih kuća", negoli ih je uopće *bilo ukupno* :-)
    
    Stoga je posve razumljiva činjenica da se ti "podaci", koje su uglavnom prikupljali kanadski pripadnici UN snaga (jedan od njih je i budalad Andrew Leslie, inače legendaran po izjavi da je "u Kninu od granatiranja poginulo 10 do 20 tisuća Srba"), te sami "krajinski" Srbi, nikada pred tijelima UN nisu tretirali ni kao službeni, ni uopće kao vjerodostojni, jer su bili očit primjer malicioznosti i političkog pritiska. Pa čak je i Žarko Puhovski u svome svjedočenju, pritisnut dokazima, morao priznati da je HHO pretjerivao i objavljivao neprovjerene i preuveličane stvari.
    
    Dalje, haaško tužiteljstvo sebi u prilog navodi ne samo otežavanje, nego čak i onemogućavanje *masovnog* povratka Srba - kao da bi na tako nešto bilo Hrvatska, bilo koja druga država u sličnoj situaciji, ikada i ičim bila obvezna. Tko se ne sjeća izjava izbjeglih "krajinaških" vođa, da će se vratiti "samo masovno i samo u krajinu", a ne u ustašku Hrvatsku? Pobogu, pa neki ih ponavljaju i danas, kad god se približi obljetnica traktorijade. Tko bi imalo normalan, u situaciji poluratnog stanja i živog i zdravog Miloševića, dopustio *masovni* povratak neprijateljskog stanovništva na do jučer okupirana, jedva oslobođena područja..? :-)
    
    Naravno, takvih nevjerojatnih bedastoća ima još, koliko vam srce želi. Koga zanima, nek' ide čitati.
    
    Dakle, nadam se da sam jasan - kraj ovakvog činjeničnog stanja, za "zločinački poduhvat" i "protjerivanje stanovništva" naši generali mogu biti osuđeni samo i isključivo ako se ne odlučuje elementarnim zdravim razumom i primjenom međunardnog prava, nego - politički. To je jasno svima, i zato, kako već rekoh na drugom članku, takve osude nikada neće biti prihvaćene u Hrvatskoj, a Haag će potpuno diskreditirati i osramotiti.
    
    E, sad... ne, nije još gotovo. Najbolje tek slijedi :-)
    
    Vi koji ste imali strpljenja sve ovo dosad pročitati, a koji nemate baladne bradurine, jamčno se pitate kako je sve ovo što sam gore naveo uopće moguće, zar ne?
    
    Ono, 'ajde-de, osim kolateralnih žrtava, u tolikoj akciji, toliko ljudi i oružja na tolikoj bojišnici, moguće je da je štogod srpskih civila pobijeno nepravno, pa za to netko treba odgovarati. Iako je krajnje nepošteno prema generalima, zbog onako endemno široko postavljene zapovjedne odgovornosti, kojoj se međunarodna stručna javnost odavno neskriveno izruguje, to bi možda i bilo moguće nekako progutati. Ali ovakve idiotarije!?
    
    Pobogu, kako je Tuđman mogao uopće znati da će Oluja uspjeti? Martić & njegovi notorno su bili sve, samo ne "nenaoružana nejačad" kakvim ih prikazuje haaško tužiteljstvo. Miloševićevi tenkovi i avioni bili su blizu, Karadžićevi još bliže. Koji kreten može uopće pomisliti, kamoli reći, da je organizirati Oluju bila nekakva zajebancija, te da je ona zapravo bila samo *sredstvo* za "protjerivanje stanovništva", i to - pred očima cijelog svijeta!? :-)
    
    A čega se vrhunski, najveći kriminalni mastermind svih vremena Franjo Tuđman, sin Stjepana i Justine, zagorski lukavo dosjetio svega par dana ranije. I što je proveo tako tajno, smišljeno, krurški precizno i dijabolično, jebote patak, da su od silnog "prekomjernog granatiranja" Knin i ostali "krajiški" gradovi ostali čitavi, a 99,99% srpskh civila živi živcati :-)
    
    Dapače, djelovao je takovim misterioznim, transcedentalnim psihološkim specijalnoratovskim utjecajem i na vožda Slobu Slobodu, da je ovaj telefonski otprdio Martića i rekao mu da ili ad 1) izdrži bar nedelju dana, pa će on putem pritiska iz sveta da zaustavi ustaše, ili ad 2) da ode i da se ubije, bre. A jadni Mile ni pet ni šest, neg' sedam - napunio crven plave bele gaće, majke mu ga nabijem, i naredio bežaniju.
    
    I sad, kako od takve bedaste papazjanije napraviti optužnicu?
    
    Pa, zapravo, i nije bilo baš tako teško. Tuđman je jednom rekao onu žestoku o dijelu domaćeg stanovništva koje se, nažalost, još nije priviklo na vlastitu državu, a ni pomirilo s nestankom Jugoslavije. Kao i u većini drugih stvari, ovaj puta nažalost, bio je u pravu.
    
    Čim je umro, miševi su krenuli voditi kolo - isti oni politički i ljudski miševi koji su Hrvatskom "vladali" u Jugoslaviji. Koji su pognute glave *prihvatili* velikosrpske nacističke teze o o 700k pobijenih Srba u Jasenovcu, o genocidnom hrvatskom narodu, o "atifašizmu" četnika, o ustaštvu hrvatskog jezika, o ustaštvu *svega* hrvatskog što odbija biti jugoslavensko... itd.
    
    Da, da, prepoznajete ih. Oni isti koji danas, primjerice, obnavljaju spomenike četničkim klanjima i to zovu "antifašizmom", pišu knjige u kojima - vlastitom - hrvatskom narodu nabijaju kolektivnu krivnju za ustaštvo itd, itd. Isti ti, naravno, *naravno*, danas navijaju za haaško tužiteljstvo. Evo:
    
    "...U studiju je sjedio i dr. Ante Nazor, direktor Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, upravo se pjeneći u nastojanju da dokaže kako je optužnica pisana prema srpskom pogledu na stvari, točnije prema scenariju Save Štrbca, davno označenog kao glavnog neprijatelja svega hrvatskog, kojem se već godinama daju velebne zasluge za uspješno gađenje hrvatske države..."
    
    Tko je i što je Savo Štrbac, možete vidjeti ovdje:
    
    http://www.veritas.org.rs/
    
    Ono što tu nećete naći, jest da je on bio predratni oficir jugoslavenske Službe državne bezbednosti (SDB, prije UDB-a) i jedan od visokih dužnosnika tzv. "Republike Srpske krajine". Njegova udruga "Veritas" zapravo je od početka samo ekspozitura srpskih obavještajnih službi, a osnovana je, vidi čuda, kad i tzv. Hrvatski helsinški odbor. Evo ga tu:
    
    http://www.hho.hr/
    
    Zašto sad spominjem i njih? Pa jer nećete naći ni podatak da su te dvije organizacije, "Veritas" i "Hrvatski helsinški odbor", blisko i kontinuirano surađivale, e da bi raznorazna izviješća i dokumenti "HHO", na koje se često gledalo kao kredibilne, jer su, eto, hrvatski (a zapravo "Veritasovi"), na kraju bili izravno *pretočeni u optužnice našim generalima*.
    
    Zapravo, erotska idila "Veritas/HHO" trajala sve do negdje mislim 2001. godine, kada je Savo Štrbac u interviewu nekom srpskom mediju otvoreno rekao da je "Veritasova" osnovna zadaća i svrha da se kompletni hrvatski politički i vojni vrh optuži pred Haaškim sudom za "zločinački poduhvat" u Oluji, čime bi se diskreditirala hrvatska država, a zatim tražila ponovna uspostava "krajine".
    
    Zvuči li vam poznato? :-)
    
    Interview je, naravno, bio prava poslastica. Odmah potom, gospodin Žarko Puhovski u ime "HHO" izdao je usplahireno priopćenje u kojemu, ah, oh, uh, upozorava da podaci "Veritasa", eto, nisu baš uvijek vjerodostojni, ono, bla bla. I nikom ništa.
    
    Drugi važan kanal kojim su jugoslavenska & velikosrpska propaganda ulijevane u haaške optužnice našim generalima jest Graham Blewitt, tada jedan od zamjenika u haaškom tužiteljstvu. Radi se o pripadniku britanskih obavještajnih službi, koji je, eto, i osobni frend Save Štrbca, i to još iz sretnih jugoslavenskih vremena dok su skupa naganjali Hrv... pardon, ustaše, po "neprijateljskoj emigraciji". How convenient, reklo bi se.
    
    Treći izvor haaških bedastoća jest notorni doživotni bivši predsjednik države Stjepan Mesić. Nekako u to isto vrijeme, javno se i drčno našim medijima pohvalio da je haaškim istražiteljima dopustio pristup Tuđmanovim predsjedničkim arhivama. Kako je ustavnim zakonom izričito propisano da se sva suradnja s Haaškim sudom obavlja isključivo putem osnovanog vladinog ureda, Mesić je time izravno prekršio Ustav (ustavni zakoni su s njime izjednačeni), što je bio ustavni razlog za - opoziv predsjednika.
    
    Svi koji su bili u stanju zbrojiti 2+2 to su znali, ali poduzeto, naravno, opet nije baš ništa. Dapače, "naš Stipe" osvojio je i drugi mandat, a nitko nikada nije otkrio odakle mu, sirotanu, novci za dvije masne predsjedničke kampanje. Do kakvih grozomornih ustaških strahota su haaški tužitelji uspjeli doći kopajući po Tuđmanovom prljavom rublju, možete vidjeti u optužnicama - famozni fragment Tuđmanove rečenice iz Brijunskog transkripta, Mesićevo je dijete.
    
    Okej. Zaključak? O, pa tko sam ja da zaključujem. Čitajte A. G. Matoša, on je odavno sve rekao. Nadam se samo da ste uživali :-)
    
    Opinio: "...cak i bez udruzenog zlocinackog pothvata Gotovini je dokazana zapovjedna odgovornost, Markacu isto..."
    
    Gdje i čime? Upravo suprotno, po mom mišljenju, jedino bi Čermaka tu mogli zakačiti.
    
    "...a nesporno je dokazano da je pothvat postojao i da su njegovi clanovi bili barem Tudjman i Radic koji su sate provodili stvarajuci novu etnicku sliku)..."
    
    Opet, gdje i čime? Btw, ako su članovi "zločinačkog poduhvata" bili samo Tuđman i Radić, generale ne mogu osuditi za njega.
    
    "Kada dodje osuda, jedino objasnjenje koje ce narod imati je zavjera i "politicko sudjenje" jer je u potpunosti uskraceno za informacije o tome sto je tocno dokazano na tom sudu, za sto su isto odgovorni mediji."
    
    Možda ne znaš, ali HTV2 je prenosio završne riječi u cijelosti, izravno."(Milan Knežević)
    
    
    "Okej, par ekskluzivnih informacija za lokalne "balade".
    
    Podsjećam - domaći haaški navijači i filosrpski propagandisti Puhovski, Čičak, Teršelić, Kajin itd. uporno, čak i nakon presude, ponavljaju i ponavljaju svoje (Veritasove) upravo jasenovački prenapuhane brojke "žrtava ratnih zločina", Srba "civila", navodno ubijenih tijekom i nakon Oluje. Evo jednog primjera:
    
    http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Hrvatska/HHO-Svi-ubijeni-nakon-Oluje-su-zrtve-ratnog-zlocina-ali-za-to-nitko-nije-osuden
    
    "...podatci HHO-a, koji govore o 677 ubijenih... Na popisu žrtava ... nalaze se isključivo i samo civilne žrtve ubijene poslije službenog okončanja vojno-redarstvene akcije Oluje", tvrde u HHO-u..."
    
    Dakle 677 (slovima: šest stotina sedamdeset sedam) "civilnih žrtava", tvrdi HHO. Ali, što piše u haaškoj presudi generalima?
    
    Predlažem da sjednete.
    
    Ukratko: presuda se ukupno bavi slučajevima svega 86 (slovima: osamdeset šest) ljudskih žrtava.
    
    Od toga, haaški suci *ne prihvaćaju* valjanim dokaze za 42 (slovima: četrdeset dvije) žrtve, odnosno, *prihvaćaju* da ima dokaza za 44 (slovima: četrdeset četiri) žrtve ratnih zločina.
    
    Moram ponoviti: svega 44 (slovima: četrdeset četiri).
    
    Par zanimljivosti: od te prihvaćene 44 žrtve, dobar dio su nesporno (tužiteljstvo se složilo) bili vojnici "krajine", ili su bili zatečeni u vojnim uniformama, ili u njihovim dijelovima, ili su na ovaj ili onaj način imali dodir s oružjem. Okej, ni vojnike se ne smije ubijati nasuprot ratnom pravu, ali... HHO besramno tvrdi da se radilo o "civilima".
    
    Od te prihvaćene 44 žrtve, za nekoliko slučajeva je već vođen sudski postupak u Hrvatskoj, nekoliko ljudi je i osuđeno. Možda medijski najeksploatiraniji slučaj Varivode, uopće *nije* priznat kao potkrijepljen relevantnim dokazima. Naposlijetku, u nekim slučajevima prihvaćenih žrtava jedan od sudaca se nije složio.
    
    Dakle - 44 (slovima: četrdeset četiri) dokazane žrtve ratnih zločina u vojnoj akciji u kojoj je samo na hrvatskoj strani sudjelovalo preko 100.000 vojnika (Granić neki dan reče čak 183.000, meni se to ipak čini pretjerano), vođenoj na više stotina kilometara bojišnice.
    
    Zaključak?
    
    Pa, pada mi na pamet, recimo, posthumno predložiti dr. Franju Tuđmana za Nobelovu nagradu za mir.
    
    Ali vi ne morate.
    
    Samo usporedite HHO-ovih (naravno, Veritasovih) besramno izmišljenih 677 "civilnih žrtava" s 86 priznatih slučajeva žrtava, za koje je haaško tužiteljstvo, nakon silnih godina potrage, silovanja i razvlačenja predsjedničke Tuđmanove arhive i strahovite medijske preparacije koja nažalost u ovoj tupoj i glupoj Hrvatskoj još uvijek traje, uspjelo pribaviti kakve-takve dokaze.
    
    Samo usporedite HHO-ovih (Veritasovih) besramno izmišljenih 677 "civilnih žrtava ratnih zločina" s 44 *stvarne* žrtve ratnih zločina za koje su haaški suci odlučili da zaista postoje validni dokazi.
    
    Samo usporedite."(Milan Knežević)
    
    
    
13. abc06.05.2011. 13:04#13
    
    Evo malo za naivce koji vjeruju da haška presuda govori o individualizaciji krivnje:
    
    "SENZACIONALNO OTKRIĆE SB
    
    Uznemirujući dossier “SB”: novi srpski velikodržavni “priručnik” - Srbija ima memorandum 2
    
    
    DRUGI MEMORANDUM SANU U TEORIJI I PRAKSI
    
    
    Tačno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Akademije nauka i umetnosti Srbije (1986. godine) koji je bio naučno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu „patentiran“ je njegov nastavak - Memorandum II čiji su strateški ciljevi gotovo identični sa „prethodnikom“, dakle velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uslovima, iz njega je izbačeno nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Prema saznanjima „SB“ ovaj dokument dostupan je uskom krugu srpske političke elite, koja praktičnim potezima, naročito posljednjih nekoliko mjeseci, operacionalizira novu spsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu
    
    Dobrica Ćosić i akademici SANU savjetuju političare: Kako u miru vratiti ono što je izgubljeno u ratovima?!
    “Zaštita interesa srpskog naroda u regionu je politički, istorijski, pa i moralni imperativ“, poručio je prošle nedjelje šef srpske diplomatije Vuk Jeremić.
    
    „Normalno je da je za nas prioritet položaj Srba u drugim zemljama u regionu…”, pojasnio je riječi Vuka Jeremića, ministar policije i lider SPS-a Ivica Dačić, nakon zajedničke sjednice Vlade RS i Vlade Srbije u Banjoj Luci.
    Nakon posljednjih izjava srbijanskih zvaničnika čak i oni potpuno neupućeni teško više mogu povjerovati u to kako su potezi koje u zadnje vrijeme povlači Srbija usmjereni na stabilizaciju odnosa u regionu. Istražujući i pokušavajući da dobijemo odgovore na čemu se zapravo zasniva srbijanska politike prema Bosni i Hercegovini i državama u regionu, naš list je došao do senzacionalnog otkrića.
    Dobrica Ćosić, prvi predsjednik SR Jugoslavije i glasoviti srpski književnik koji je od kreiranja Memoranduma SANU ponio i epitet «oca nacije», nedavno je sa prof. Ljubomirom Tadićem, ocem srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, i nekoliko akademika SANU-a, sačinio «Memorandum 2».
    
    Za razliku od “Memoranduma 1” koji je ispisan u SANU osamdesetih godina i obajavljen u dnevnom listu Večernje novosti 1986. godine, “Memorandum 2” je interni dokument koji je proslijeđen svim članovima Vlade Srbije. Kako saznajemo od izvora iz kabineta srbijanskog premijera Svetozara Cvetkovića, ovaj dokument ne bi trebao procuriti u javnost jer na sebi nosi oznaku “čitanje bez daljeg rasturanja».
    
    MEMORANDUM ZA NOVE BITKE
    Memorandum 2 je sačinjen sa ciljem da spasi Srbiju nakon svih balkanskih poraza i stavi je u ravanopravan položaj sa svim državama na koje je izvršila agresiju. U nekoliko poglavlja se navode osnovni pravci i ciljevi kako se Srbija treba i može spašavati u međunarodnim sudskim procesima. Također, kako umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i montiranim sudskim procesima staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju (Hrvatska, BiH, Kosovo).
    Autori Memoranduma 2 detaljno su razradili na koji način Srbija može odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha kojem se sudi u Haškom tribunalu - Vojislavu Šešelju, Jovici Stanišiću, Frenkiju Simatoviću, generalu Momčilu Perišiću. Isto važi i za političko, policijsko i vojno rukovodstvo Republike Srpske. Misli se na Radovana Karadžića, Miću Stanišića, Stojana Župljanina... Jedan od načina je da se pažnja javnosti zaokupi optužnicama, potjernicima i sudskim procesima koji će se odvijati pred srbijanskim pravosuđem protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova koji su učestvovali u ratu.
    
    Memorandum 2 razrađuje i načine kako susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.
    Takođe, kako se pokajničkim akcijama dovesti u ravan položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja. Zatim, na koji način kroz sve to spriječiti svaku izolaciju ili zapreku da Srbija pristupi pregovorima sa EU-om.
    Tu je i uputstvo kako se pažnja svjetske javnosti treba zaokupiti do prestanka mandata i rada Haškog tribunala. Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i tražiti da se general Ratko Mladić procesuira pred domaćim pravosuđem, takođe je jedan od ciljeva Memoranduma 2.
    Tu je još čitavo poglavlje u ekonomiji i podjeli imovine sa bivšim jugoslovenskim republikama.
    
    MEMORANDUM 2: SAD GA IMA, SAD GA NEMA
    Mračna politika srpskih akademika bavi se time na koji način treba destabilizovati vlade susjednih država, a sve pod motom „slaba vlast, slaba država“. U tom kontekstu potrebno je, prema autorima Memoranduma 2, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire. «U politički nestabilnim državama ujedno se slabi oštrica optužbi protiv Srbije», računaju autori Memomoranduma 2.
    Autori ovog državnog dokumenta savjetuju da se Srbija potpuno okrene NR Kini, politički, ekonomski i vojno, čime bi se kompenzirao izostanak ruske podrške koju je Srbija godinama imala.
    
    Iako se deklarativno tvrdi da se suverenitet susjednih zemalja ne dovodi u pitanje, zvanični Beograd ne odustaje od uhodane strategije instrumentalizacije Srba u zemljama u regionu. Upravo Miloševićevo „događanje naroda”, s kraja osamdesetih, čijeg se naslijeđa Ivica Dačić nikada nije odrekao, počelo je „brigom” za položaj Srba u tadašnjim republikama.
    Tako je posebno poglavlje u Memorandumu 2 posvećeno Republici Srpskoj, zatim srpskoj zajednica u Vukovaru, Istočnoj Slavoniji i sjevernom djelu Kosova. Ističe se da Srbi u ovim krajevima treba da budu konstituitivan narod.
    Autori «Memoranduma 2» nisu zaboravili ni Vojvodinu, kako zaustaviti njeno eventualno odvajanje i dalju regionalizaciju Srbije. Isto tako jedan dio je posvećen Sandžaku. Precizno je opisano koje aktivnosti treba poduzimati u Sandžaku i kako oslabiti djelovanje muftije Muamera Zukorlića.
    
    Autori novog dokumenta Srbije, koji je na dnevni red vratio temu velikodržavnih aspiracija iz devedesetih, akademici koji su odgajali predsjednika Tadića, zbog čega se vjeruje da će Boris Tadić svesrdno podržati ovaj plan i prionuti na njegovo provođenje.
    Da se Tadić već angažovao u njegovom provođenju, govori i činjenica da je iznenađujućom brzinom otvorio još nezavršeni srpski konzulat u Herceg Novom i poručio da Beograd na Srbe u regionu ne može gledati kao na dijasporu. Kako naš izvor tvrdi, Tadićeva posjeta Crnoj Gori bila je isključivo sa ciljem da se što više građana Crne Gore na predstojećem popisu izjasne kao Srbi. Nakon žestoke reakcije Vlade u Podgorici, iz novouspostavljene državne „Strategije o Srbima u regionu”, izbačena je sporna odredba kojom se tražila politička konstutivnost za Srbe u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Da nije bilo pritisaka i oštrog protesta zemalja u regionu, ova odredba posljednjeg dokumenta Vlade Srbije ne bi bila zamijenjena formulacijom “pojačane brige za Srbe u susednim državama”. U tom kontekstu, iz Beograda poručuju da se o Srbiji više ne može govoriti kao o remetilačkom faktoru. Međutim, to nikako ne znači da je nestala i briga za Srbe u bivšim republikama. Upravo zato, ministar Jeremić hvali novu strategiju za Hrvatsku i Crnu Goru, ali i poziciju Srba u Bosni i Hercegovini.
    
    „Republici Srpskoj prilično dobro ide, u tom smislu. Pre svega treba odati priznanje rukovodstvu Republike Srpske, na čelu sa predsednikom Dodikom, jer Srpska je danas stabilna, prosperitetna, Srpska korača sigurnim koracima. Srbija je naravno tu, Srbija je potpuno posvećena da pomogne na svaki način“, kaže Jeremić.
    Dobrica Ćosić zvani Gedža, otac srbijanske politike druge polovine 20. vijeka, nedavno je za beogradske novine rekao da su Srbi u 20. vijeku izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u 21. vijeku trebaju gledati kako se «u miru dobijaju izgubljeni ratovi». Ova njegova formulacija postaje jasnija ako se dovede u vezu sa izjavom prof. Ljube Tadića, jednog od najistaknutijih srpskih intelektualaca: «Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili većina, mi ne smemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nemci nisu Istočnu Nemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu“.
    
    NASTAVAK SNA O VELIKOJ SRBIJI
    Nedavno usvojeni srbijanski Zakon o dijaspori i Srbima u regionu, čije je usvajanje u javnosti prošlo prilično neopaženo, a koji govori o tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu, što je samo eufemizam za veliku Srbiju, neodoljivo podsjeća na Memoranum SANU. Međutim, ne podsjeća slučajno. Njegovi autori su upravo akademici koji su ispisali “Memorandum 2”. Na odredbe ovog zakona nije reagovao niko iz političkog i javnog života niti jedne zemlje u regionu.
    Skoro neopaženo i u našoj kao i u političkoj javnosti zemalja regiona prošla je sjednica „Saveta za odnose sa Srbima u regionu“ održana 8. februara ove godine, na poziv srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Osnovna i jedina tačka dnevnog reda bila je ona koja se odnosila na popis stanovništva koji bi se u svim zemljama regiona, osim u Srbiji, trebao održati u toku ove godine. Miodrag Jakšić, sekretar srbijanskog Ministarstva za dijasporu, rekao je da je „cilj sastanka da Srbija potakne Srbe nastanjene izvan Srbije da se izjasne kao pripadnici srpske nacionalnosti“. Jakšić je naglasio da se „vlast u Srbiji protivi asimilaciji našeg stanovništva u zemljama regiona i eventualnom sprečavanju njihovog prava na slobodno izjašnjavanje tokom popisa“. Srbijanski režim čak otvoreno ističe kako predstojeće popise u zemljama regiona smatra „jednim od najvažnijih u istoriji srpskog naroda“. Naš dobro upućeni izvor ističe da je slijedeći korak politička i diplomatska borba za položaj Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj i Crnoj Gori, a odmah potom i zahtjevi za teritorijalnu autonomiju (konstitutivnih) Srba u tim državama. Posljednji korak bi bio onaj koji Milorad Dodik, predsjednik RS-a, provodi u BiH.
    Pomenutoj sjednici je prisustvovao i Milorad Dodik, koji je inače Tadićev sluga pokorni u izvršenju ciljeva iz «Memoranduma 2». Naš dobro upućeni izvor ističe da hapšenje generala Divjaka treba posmatrati u kontesktu provođenja ciljeva Momoranduma 2. Zapravo i pokretanje istrage protiv Ejupa Ganića, generala Jovana Divjaka, hrvatskog branitelja Tihomira Purde, dr. Vesne Bosanac predstavlja prebacivanje krivice, zamagljivanje istine, obmanjivanje javnosti i skretanje pažnje sa slučajeva koji se protiv srbijanskih zvaničnika vode u Haagu, što su glavi ciljevi novog srbijanskog memoranduma. U tom kontekstu je i Dodikova izjava da će policija RS-a uhapsiti generala Jovana Divjaka, Ejupa Ganića ili članove ratnog Predsjedništva BiH ukoliko se nađu na teritoriji RS-a i isporučiti ih Srbiji.
    
    Boško Jakšić, beogradski publicista i analitičar, za naš list kaže da su zvaničnici iz Vlade Srbije prekoračili svoje ingerencije i da se održavanjem zajedničke sjednice u Banjoj Luci direktno miješaju u unutrašnje stvari u Bosni i Hercegovini.
    «Moje mišljenje je da to nije posao Beograda i da zvanični Beograd može samo da se opeče ukoliko nastavi sa jednom takvom politikom. Jedno je legitimna odbrana interesa Srba van Srbije, međutim, potpuno je drugo ako to može da zadire i čak da se podvede u mešanje u odnose unutar jedne suverene države. Tako da mi se, nažalost, čini da, što se tiče odnosa sa Srbima u Republici Srpskoj, Beograd nije izvukao dovoljno zaključaka koje je mogao na osnovu događaja koji su se dešavali u vrijeme Miloševića i Karadžića i da Beograd dosta rizikuju jer radi neke stvari koje su suprotne njegovom interesu. Pod tim interesom mislim pre svega da Evropska unija od srbijanskih zvaničnika očekuje jednu konstruktivnu saradnju, da se pomogne saniranju situacije u Bosni i Hercegovini, a ne da se ona dovodi do toga da Milorad Dodik otvoreno može da govori da će Bosna i Hercegovina proći kao bivša Jugoslavija i da će se raspasti.
    Što se tiče uticaja Dobrice Ćosića i akademika i drugačije postavljenih velikodržavnih aspiracija o kojim vi govorite, u tom slučaju trebao bi da postoji ozbiljan plan zvaničnog Beograda kako on vidi Srbiju za dvadeset ili pedeset godina. Međutim, ja smatram da zvanični Beograd nema tu viziju koja bi dugotročno pozicionirala Srbiju i da postoji jedna politika koja ide cik-cak, koja se provodi od danas do sutra i u kojoj se vidno primećuju uticaji tih intelektualno-nacionalističkih krugova, gde je Dobrica Ćosić jedan od njihovih simbola. Taj uticaj bi prema političkim programima mogao i trebao da pripada stranci Vojislava Koštunice DSS, ali na žalost njega je moguće identifikovati i u Demokratskoj stranci na čijem se čelu nalazi Boris Tadić. Istina, Srbija ima svoja legitimna prava da se brine o položaju Srba van granice Srbije, da im pomaže, ako hoće da ulaže u Telekom Srpske, ali rešavanje nekih statusnih problema, to jednostavno ne dolazi u obzir jer je to već uplitanje u legitimne stvari suverene države», zaključuje za naš list publicista Boško Jakšić.
    
    Nova strategija Vlade u Beogradu mnoge je podsjetila na čuveni Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, koji je, uvodeći pitanje ugroženosti Srba van Srbije, udario temelje programa Velike Srbije. Međutim, mnogi analitičari u Srbiji ne znaju da se zapravo radi o prepakovanom memorandumu, koji srbijanske vlasti uveliko provode.
    Srđa Popović, beogradski advokat, u razgovoru za «Slobodnu Bosnu» kaže da su Ćosić i kompletna Miloševićeva ekipa iz devedesetih reaktivirani i angažovani na novim projektima.
    
    «Mislim da se radi o tome da u svesti ljudi ovde ne postoji da je Srbija poražena u tim agresorskim ratovima i da se ceo taj projekat koji je počeo 1991. godine završio porazom. Zato je i taj takozvani prevrat kada je srušen Milošević ostao jedan ambivalentan događaj. Jedni su smatrali da je podvučena konačno crta na celu tu prošlost, drugi kao što su Vojislav Koštunica i Dobrica Ćosić smatrali su da se sklonio jedan predsednik, da je došao drugi a da oni nastavljaju tamo gde su stali. Taj frontalni sukob oko 5. oktobra doveo je zapravo do Đinđićevog ubistva koje je celu zemlju bacilo u apatiju i zaustavilo procese koje je on započeo. Tokom Koštuničine vladavine sve je pokušalo da se vrati u pređašnje stanje i sada, u trenutku kada počinjemo da se približavamo ulasku u EU koja je jedina tekovina Zorana Đinđića koja je preživala i ima podršku u javnosti, njih hvata panika i oni žele da uzvrate kontaraudarom. Ja to osećam na sve strane i video sam pre neki dan kako su se uspaničili zbog zahtjeva specijalnog tužioca da ispita političku pozadinu ubistva premijera Đinđića. Odmah su prešli u snažan kontranapad. Pojavila se jedna peticija u kojoj se daje podrška Koštunici i njegovoj odluci da se ne odazove pozivu Tužilaštva. Koštunicu su podržali Đogo, Nogo, Brana Crnćević, Smilja Avramov, Vučelić, Dobrica Ćosić... to je kompletna ekipa iz devedesetih. Koštunica je sazvao glavni odbor svoje stranke na kojem je pozvao na pobunu nacionalnih samosvesnih i slobodnih Srba protiv kursa kojeg zemlja zauzima, a to je približavanje Evropi. Ja mislim da je sve to prilično anahrono i to je jedan očajnički pokušaj koji može da nanese veliku štetu. Oni su još uvek tu, oni su još uvek živi i još uvek nastupaju vrlo agresivno. Opasno je to što je zemlja u velikoj ekonomskoj krizi i to je pogodno podloga za tako neku populističku pobunu koju bi oni pokušali izvesti.
    Što se tiče tih velikodržavnih aspiracije Srbije prema BiH, za koje me pitate, to je deo te stare politike, nacionalne strategije i taj projekat da će oni kad-tad da se dočepaju Republike Srpske i razbiju Bosni u Hercegovinu, oni od toga nikada nisu odustali“.
    
    «Memorandum 1» je prouzrokovao genocid, urbicid, ratne zločine i razaranja, međutim „Memorandum 2“, prema njegovim autorima, treba da završi u miru sve one velikosrpske projekte koji nisu ostvareni u ratu.
    
    ĆOSIĆ: „SRPSKI PORAZI NISU KONAČNI“
    Profesor dr. Nebojša Popov, sociolog i urednik lista Republika, za naš list kaže da velika briga srbijanske Vlade prema Srbima u Republici Srpskoj zapravo predstavlja liječenje rana sa Kosova.
    
    «Svi nacionalizmi u bivšoj Jugoslaviji startovali su sa tezom o ugroženosti vlastitog naroda i što su bili grlatiji da tu ugroženost dramatizuju, time su opravdavali sve veće nasilje prema drugim narodima. To što oni brane svoju raniju politiku je istorijski i socijalno katastrofalno, pogotovo ako toj pogrešnoj politici nema šta da se suprotstavi. Kada bismo pravili paralelu sa devedesetim, onda možemo slobodno reći da nedostaje nešto što je onda postojalo, a to je jedan otpor nacifikaciji politike i države. Postojale su razne grupe građana, ja sam uglavnom s njima komunicirao, u Mostaru, Tuzli, Sarajevu, Brčkom i u drugim gradovime, gde su imali dosta jasnu poziciju ljudi koji se suprotstavljaju nasilnom rešavanju problema. Sada ne vidim da tako nešto postoji, dakle šta je alternativa da se bilo čiji remetilački pokušaji u formiranju normalne države BIH, spreče.
    Istina je da Dobrica Ćosić ne odustaje od svojih ideala. On se sam u današnjem broju Politike (ponedjeljak, 21. mart) vrlo jasno izrekao. On kaže da je do sada, pa i sada obavlja, pazite - sudbinske dužnosti. Ta mistifikacija ljudi na vlasti, ili kad padnu sa vlasti, da se ponašaju po nekom prstu sudbine koji ih uzima kao svoje instrumente za ostvarenje ciljeva, dakle nečim što ne domašuje životno iskustvo običnih pojedinaca, tu nikakvog izlaza nema i može trajati i duže od biološkog života tih raznih mistifikovanih junaka».
    Dobrica Ćosić je inače u listu Politika, u pismu kojeg je posvetio svom ratnom drugu Dragomiru Laziću Đurici, kazao:
    „Nisam sa svojom revolucionarnom generacijom uspeo da promenim sudbinu srpskog naroda; bila je to naša partizanska i mladićka iluzija; nisam kao predsednik SR Jugoslavije uspeo da promenim nacionalnu i državnu politiku i započnemo preporod Srbije u socijaldemokratsko, prosvećeno i civilizovano društvo. Ti neuspesi su generacijski i nacionalni porazi koji su u mojoj svesti i duši postali muka i patnja koje mi umanjuju uspehe i zadovoljstva koja sam pored svih poricanja imao u svom romansijerskom radu. Promena koja je nastala petooktobarskim prevratom, izvedena je narodnim gnevom i milionima dolara američke obaveštajne službe i njenih saradnika; prevrat je u kome sam i ja zabludno učestvovao. Ta promena poretka pretvorila se u užasavajuću stvarnost: kriminalnom kontrarevolucijom stupili smo u kriminalni kapitalizam. Ja sam vrlo brzo uvideo da smo opet obmanuti».
    Ćosić priznaje da je poražen, zajedno s ostalima koji su se borili za velike nacionalne ciljeve, ali nedavno u Ninu izgovara dvosmislenu rečenicu: «Ti porazi nisu konačni». Jedinu svijetlu tačku nalazi u «Republici Srpskoj» koja je dokaz da «smo osvojili i neke istorijske pobede, i u uvjerenju umnih i hrabrih ljudi sveta da smo na strani pravde i prava«.
    
    Politiku srbijanske Vlade prema BiH možda je najpreciznije objasnila potpredsjednica Liberalno- demokratske partije Vesna Pešić: «Srbija je i dan danas remetilački faktor u regionu. Srbija neprekidno rastura BiH. Zbog toga nema ništa od našeg puta ka EU. Ne možemo da idemo ka EU, a da ostavimo našu Republiku Srpsku. To je sve folirncija. Oni rasturaju i pokušavaju svima da pokažu je Bosna jedna neuspela država. Pokušavaju na neki način da rasture Bosnu, da se osamostali Republika Srpska i da dođe do nekog ujedinjenja. Oni se bave teritorijama. Za to vreme čekaju neke pogodne momente da svima to dosadi. Njima se iz nacionalističkih razloga uopšte ne žuri ka EU».
    
    
    
    PROGRAM, STRATEŠKI CILJEVI I METODE SADRŽANI U MEMORANDUMU 2
    
    - Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju
    
    - Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu
    
    - Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima
    
    - Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja
    
    -Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem
    
    - Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije
    
    - Pomagati otcjepljenje Republike Srpske
    
    - Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu
    
    - Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku
    
    
    
    Šta je preporučivao memorandum SANU iz 1986. godine
    TEORIJSKE „SMERNICE“ ZA KONAČNO RJEŠENJE „SRPSKOG PITANJA“ NA BALKANU
    
    ...Memorandum SANU je dokument koji je stvorila Srpska akademija nauka i umjetnosti kao strateški program srpske inteligencije koji je trebao da odredi pravac rješenja srpskog pitanja unutar SFR Jugoslavije. Ovaj dokument bio je objavljen u "Večernjim novostima" u dva nastavka u aprilu 1986. godine.
    Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od velikosrpskog Garašininovog programa Načertanije iz 19. stoljeće, takođe se oslanjao i na politički program četničkog ideologa Stevana Moljevića, ali i Nacionalni i državni program Kneževine Srbije iz 1844. godine koji je također sačinio Ilija Garašanin.
    Program Momoranduma SANU-a između ostalog sadrži:
    - granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog "umjetnih" administrativnih granica koje ne predstavljaju "pravu" sliku
    - ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi
    - jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
    - potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda
    Memorandum SANU imao je dalekosežan uticaj na razvoj nacionalizma u Srbiji, ali i direktan uticaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u Memorandumu pokušao provesti u djelo: antibirokratska revolucija i ideja o velikoj Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.
    Memorandum SANU je bio inicijalni akt kojim je praktično počela drama jugoslovenskih naroda sa strahovitim pogibijama, zločinima, stradanjima civila, razaranjima gradova, progonima i iseljavanjem čitavih regija, koncentracionim logorima, rušenjem kulturnih i vjerskih objekata...
    Autori Memoranduma su akademici Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović...
    
    
    
    VLADIMIR POPOVIĆ BEBA, bivši šef Biroa za odnose sa javnošću bivšeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića, za “SB”
    TADIĆ JE NESPOSOBAN DA KREIRA BILO KAKVU SOPSTVENU POLITIKU I ZATO SE OKREĆE SAVJETIMA STARACA, SVOG OCA LJUBE, AKADEMIKA ĆOSIĆA, BEĆKOVIĆA…
    
    “Jedan aspekt ovih akcija je posledica prazne politike, bez suštine i strategije koja je počela da se raspada, i to i pred očima građana Srbije. Među njima ima i dva miliona onih koji su glasali za Tadića, pre svega u strahu da se ne vrate radikali. Evo već sedam godina Tadić i njegov tim za pljačku i opsene kroz nezapamćenu kontrolu medija prodaje sebe kao pametnog, obrazovanog, savremenog, modernog, vizionarskog Evropejca, a on nije ni jedno od toga.
    Taj balon od sapunice, koji najbolje oslikava politiku današnjeg DS-a i samog Tadića, raspao se još pre nekoliko godina, ali nas Tadićevi spineri i plaćeni mediji teraju da, mokri i umazani od iscurele sapunice, verujemo da je to ne balon, nego šatl i to naravno, jedinstven, najveći i najbolji na svetu.
    U toj paničnoj strategiji "kontrole štete", gladnoj i neutoljivoj potrebi da bude popularan, Tadić i njegovi savetnici tumaraju u svojim potezima, do tog nivoa da izazivaju sažaljenje i podsmehe, ali i stid u samom vrhu DS-a. Od posete izmišljenoj kući dede Novaka Đokovića prilikom zvanične posete Crnoj Gori, preko organizacije žura kod predsednika Hrvatske ne bi li upoznao i smuvao izvesnu pevačicu, pa do zajedničkih sednica Vlade Srbije i privatne grupe politicara Mileta Dodika, sve je to tumaranje i bolesni pokušaj da se bude popularan i voljen, a kroz poteze za koje njegovi savetnici veruju da se najbolje primaju u srpskom narodu.
    Drugi aspekt je činjenica da je Tadić u političkom smislu apsolutno zavisan od politike staraca, Brozovih i Miloševićevih apologeta, koji sebe vole da nazivaju disidentima. To su inače večiti zaljubljenici u Oznu i nikad neprežaljenu Rankovićevu UDB-u. Na čelu njih je akademik bez srednje skole Dobrica, potom agent UDB-e, akademik sa srednjom školom Matija, ali i tata Borisa Tadića, Ljubivoje, zaljubljenik u opskurne likove od Klare Mandić pa nadalje. Ova grupa staraca je dolazak na čelo države Tadića doživela kao ličnu pobedu i dolazak na vlast njihove grupe, koja će koristiti funkciju predsednika Srbije i najveću stranku u Srbiji DS kao sredstvo za ispunjenje svih ambicija koje u prethodnih 60 godina nisu bili u stanju da realizuju. Tako su svoje nikad neprežaljene neuspehe iz memoranduma zamislili da realizuju sada drugačijim metodama. Čuvene njihove parole su upravo bile - Srbija je dobijala u ratovima, ali gubila u miru! Sada su rešili da to rade drugačije! Da Srbija kao najveća, najbrojnija i najuticajnija država ex Jugoslavije bude lider u regionu, da zadobije poverenje EU činovnika i da drugačijim metodama ostvari stare ambicije osnivača Golog otoka i ostalih stradija građana Jugoslavije.
    Zato se i vodi specijalni rat protiv Crne Gore već sedam-osam godina. Prvo da se ne otcepe, pa onda da ih se diskredituje, da se nazivaju mafijašima, da ih se optužuje da su ubice, da se pomaže opozicija u želji da se ruši legalna vlast, sve u nadi i ubeđenju da će jednog dana na vlast u Crnoj Gori doći ’njihovi’ da će se ponovo organizovati referendum i da će se CG ponovo ujediniti sa Srbijom! Zato Tadića i DS interesuje na silu stvorena priča o tobože nekakvom političkom motivu ubistva kriminalnog vlasnika Nacionala Iva Pukanića, ali ga zato ne interesuje politička pozadina ubistva njegovog prethodnika Zorana Đinđića!
    Tako je i sa Bosnom. Kad je u Sarajevu, onda je Tadić čistokrvni Sarajlija, u Istri je jednom četvrtinom Hrvat, u CG je naravno Crnogorac, Srbiji Srbijanac! To je ta politika ništavila i sve i ništa. I traži da se vodi istraga protiv Koštunice, ali i da se potpiše peticija da se ne poziva! Ode u Evropu pa im tamo sve obeća, onda dođe u Beograd pa donese zakon o akcizama kojima Rusima daje privilegije, pa kad iz EU zaprete, onda traži da se akcize ukinu!
    Naravno da je problem sa Republikom Srpskom opasniji od svij ovih tumaranja, jer tamo imate jednog opasnog demagoga kao lidera Srba, a oko Tadića imate opasnu ekipu zločinaca, ratnih huškača i profitera koja insistira na tezi o samoopredeljenju Republike Srpske (ako može Kosovo) i to čini region i, posebno, Bosnu i Hercegovinu nestabilnom.
    Ipak sva ta bolesna politika, stvarana u glavama akademika bez obrazovanja, zajedno će s njima otići pod zemlju.
    Prazna i jalova politika Borisa Tadića, opsene i laži koje prodaju njegovi marketinški timovi, dok pljačkaju desetine miliona evra, doživljava ubrzani kraj. Toga su svesni i njegovi najbliži prijatelji i savetnici, zato i pojačavaju nacionalnu retoriku i poteze, kao uvek siguran fiks u lokalnim politikama ovih nesrećnih naroda kojima pripadamo”.
    
    .
14. abc06.05.2011. 13:05#14
    Evo i linka na tekst, da ne bi bilo nesporazuma:
    
    http://bosniainfocentar.phpbb3now.com/viewtopic.php?f=2&t=777&p=3929#p3929 . .
15. abc06.05.2011. 13:11#15
    Piše: Ivica Šola
    
    Srbija nastavlja agresiju protiv Hrvatske
    
    Objavljeno: 4.5.2011
    
    U zadnje vrijeme izbacuju se demagoške sintagme, posebno nakon presude Gotovini i društvu, o potrebi suočavanja Hrvata s prošlošću. Kao da se radi o milijunima maloumnih tuka koji ne znaju što se događalo, pa ih Vesna Teršelič, ili netko drugi od mnoštva antiratnih profitera zamotanih u humano ili humanitarno ruho, a zapravo produžetaka sasvim određene jugosferske politike, treba podučiti.
    Žrtve rata u toj su raboti sekundarne. Bitno je suočiti priglupi neinformirani hrvatski puk s prošlošću, e da bi se lakše proturila tzv. politika pomirenja.
    
    Pretvaranje zločinaca u žrtvu
    
    Naime, optimistični su oni koji kažu da se u takvoj politici radi o niveliranju krivnje, dok se sve više čini kako se radi o pretvaranju zločinaca i agresora u žrtve. Gotovo neprimjećeno prolazi priča u kojoj Dodik i društvo zdušno upozoravaju kako je zločinu nad Bošnjacima u Srebrenici prethodio zločin nad Srbima, da su Bošnjaci čačkali mečku i dobili što su zaslužili, da su se Srbi tamo branili od njih. Ova matrica već je primijenjena u Hrvatskoj, najprije na primjeru Osijeka, potom Vukovara.
    Naime, prije nego što je počeo proces protiv Glavaša, njegov patološki obožavatelj Drago Hedl godinama je pumpao priču o prijeratnim zločinima u Osijeku nad Srbima, pa je masakriranje Osijeka logična posljedica hrvatskih zločina nad Srbima, koje je potom JNA i ostali četnički izdanci išla spašavati od povampirenih ustaša. Rezime: Zapovjednik obrane grade robija u Zenici kao ratni zločinac, dok za agresiju na Osijek te više stotina mrtvih civila među kojima je više desetina djece, nitko nije odgovarao. Nakon toga isti Hedl istu matricu primjenjuje i na Vukovar, pa u dokumentarcu "Posljednji rez" govori kako su agresiji na Vukovar prethodili hrvatski zločini.
    
    Za Vukovar nitko nije odgovarao
    
    Voja Stanimirović onda kreće širiti ovu priču po beogradskim medijima na zgražanje svih koji su bili svjedoci toga vremena. Rezime: Za agresiju na Vukovar nitko nije odgovarao, samo za Ovčaru.
    (Usput, o Hedlu ću, kada se za to ostvare uvjeti, iznijeti jednu stravičnu činjenicu iz njegove biografije iz vremena komunizma, o kojoj za sada moram šutjeti, jer bih bio krivično gonjen zbog nepoštivanja Haškog suda.)
    Dakle, na Srebrenici se u zadnje vrijeme primjenjuje model već iskušan na Osijeku i Vukovaru gdje se ne samo relativizira i izjednačuje krivnja, nego se agresora pretvara u žrtvu. U Vukovaru je ova perverzija otišla tako daleko da se Purda, nakon "istorijskog" susreta u Vukovaru između Tadića i Josipovića, kao i dr. Bosanac, "procesuiraju" zbog sumnje u ratne zločine i nesavjesno liječenje (!?), dok Stanimirović, koji je s kokardašima konstatirao kako je palo zadnje ustaško uporište - vukovarska bolnica, uživa sva materijalne, zakonske i statusne blagodati države koju je išao rušiti. No bitno je da se Hrvate nuka da se suoče s prošlošću, i to na način kako je vidi REKOM, Savo Štrbac, ili srpske obavještajne službe i njihovi suradnici u RH. Tzv. politika pomirenja samo je nastavak rata drugim sredstvima: Srbija 2011. ista je kao ona iz 1991., s ciljevima i temeljnim postulatima, kao i u vrijeme Miloševića. Jedino se u Hrvatskoj mnogo toga promijenilo. Došli su Mesići, Sanaderi i Josipovići koji zdušno surađuju na tom scenariju."
    
    
    
    
16. crtica o namjeri06.05.2011. 13:13#16
    "Još par riječi za one koji razumiju. Neizravna namjera? Dakle, haaški sud smatra da su Tuđman i generali na Brijunskom sastanku bili svjesni da mogu počiniti djelo - zadržimo se ovdje na "protjerivanju stanovništva", da bi Srbi mogli otići - pa su na to pristali.
    
    Vjerujem da su tu već na prvi pogled očita bar dva problema.
    
    Prvi: protjerivanje = odlazak? Otkad? :-)
    
    Drugi: je li bilo moguće predvidjeti da će Srbi otići, u slučaju da Hvatska pokuša silom vratiti "krajinu"? Jest. Mislim da je o tome svjedočio i Galbraith.
    
    Notorna je stvar da *Srbi nisu htjeli živjeti u neovisnoj hrvatskoj državi*. To je jedan od *osnovnih razloga* zašto su uopće stvorili "krajinu", to je jedan od osnovnih razloga *zašto su počeli rat*. O tome uopće nema spora.
    
    I sad, ako se krene od tih - nespornih - premisa, slijedi pitanje: *kako je uopće bilo moguće provesti Oluju, a da Srbi ne odu*? Odgovor: na dva načina.
    
    Prvi način: da im se *ne ostave pravci za izvlačenje*, nego da se "krajina" okruži poput Vukovara i oslobađa/osvaja ulicu po ulicu, kuću po kuću. Bože dragi, vjerujem da je isto tako nesporno i lako predvidivo bilo da bi to dovelo do strahovitih ljudskih žrtava i razaranja. Vjerujem da je svakom imalo normalnom na ovome svijetu jasno, da tako nešto nije dolazilo u obzir, ni slučajno.
    
    Drugi način: nikako.
    
    E, sad razmišljajte.
    
    Osobito o tome, kakvo je stajalište haaški sud *zapravo*, *stvarno* zauzeo, razmatrajući namjeru hrvatskog državnog i vojnog vrha da se krene u Oluju."
17. abc06.05.2011. 13:31#17
    Piše: Ivica Šola
    
    Haški tribunal, dionik zločina u Vukovaru
    
    Objavljeno: 11.12.2010
    
    Šljivančanin će uskoro na slobodu. Haški tribunal je imao toliko razumijevanje za nepravdu koja je u postupku učinjena Šljivančaninu, da mu je preinačio pravomoćnu presudu. Kada bi isti sud bio toliko sućutan prema priklanom Vukovaru i ljudima, među kojima su još tisuće nestalih koji, očito, mirno počivaju prerezanih grkljana u nekim jamama, onda epilog ove farse ne bi izgledao ovako: 1. Za razliku od generala Gotovine i suboraca ova famozna trojka, koja je mjesecima rokala po Vukovaru, nije bila optužena za prekomjerno granatiranje. Zašto i bi, kada je Vukovar nakon ratnih operacija izgledao mnogo manje razoren od Knina, koji je Hrvatska vojska zbog prekomjernog granatiranja sravnila sa zemljom. Tribunal zato nije imao potrebe oficirima JNA poput Šljivančanina, kao Gotovini, staviti na teret takvo što, jer oni su jako pazili na civile i civilne ciljeve. Vukovar je nakon pada izgledao kao Las Vegas, dok je u Kninu, od bolnice do obiteljskih kuća, sve bilo sravnjeno. 2. Tribunal nikada nije nikoga osudio zbog agresija i masakra nad Vukovarom (vrh JNA?), već samo za Ovčaru, jer, logično, Vukovar je plod samorazaranja i masovnih samoubojstava, a na Ovčari se nije dogodilo nešto što bi Šljivančanin znao, pa mu smanjiše presudu zbog toga. Sve one silne snimke s njim u glavnoj ulozi su montaža hrvatskih nacionalista i ustaša. Šljivančanin je o masakru na Ovčari prvi put čuo iz medija, kada je u Politikinom Zabavniku pročitao da je Paja Patak prerušen u Paška Patka djeci u hrvatskim školama iznosio insinuacije da su nekakvi prerušeni hrvatski vojnici, koje je Stanimirović skužio, bacani u jamu nakon što su im iskopane oči kako ni mrtvi ne bi nekoga prepoznali. 3. Haški tribunal je od politike i geopolitičkih igara neovisno tijelo, pa je, s tim u skladu, od vukovarske trojke jedino bez po' frke osudio Mrkšića na 20 godina, dok je Radić oslobođen, a prema Šljivančaninu je pokazana nevjerojatna sućut da su mu čak i pravomoćnu presudu zbog “novih saznanja” ukinuli. Naime, Mrkšiću je glatko presuđeno ne zato što je bio nadređen Šljivančaninu, jer to nije točno, budući da je Šljivančanin bio major KOS-a, dakle, iznad Mrkšića. Mrkšić je glatko oderan jer je jedini od te vukovarske trojke hrvatski Srbin, što se uklapa u tezu o građanskom ratu. Haški tribunal je ovakvim pristupom masakru nad Vukovarom dionik toga zločina. No bitno je da se mirimo, da Tadić, Josipović, Lepa Brena i Severina isprave ono za što nitko, pa ni Šljivančanin nije odgovoran: Vukovar! Zapravo, zašto se mirimo kada rata nikada nije niti bilo. Samo pokoji izmanipulirani i neinformirani Šljivančanin.
    
    
18. Politikum06.05.2011. 13:31#18
    @abc
    
    Postoji li mogućnost, da svoj komentar nekako drugačije predstaviš? To je čisto tehničko i nikako sadržajno pitanje.
    
    Naime, imaš brdo citiranih navoda, koji polaku dosežu veličinu traktata, Odlično je što pružaš linkove i možda bi bilo uputno takvu količinu citiranih navoda postaviti na posebnu web stranicu, a priložiti samo poveznicu.
    
    Moj prijedlog nema baš nikakve veze glede mojega neslaganja sa tvojim načinom prosuđivanja, jednostavno sve skupa postaje jako nepregledno i pomalo kaotično.
    
    Ipak želim vjerovati, da ti to nije i jedini i krajnji cilj.
    
    Dva tvoja komentara i ljudi se "slome" pod pritiskom količine teksta.
    
    Još bi netko mogao zaključiti, da se sve to skupa ne može izreći na jednostavan način, a to možda i ne bi bila dobra pouka, zar ne?
    
19. abc06.05.2011. 13:36#19
    Piše: Ivica Šola
    
    Srpski predsjednik, heroj Vukovara!
    
    Objavljeno: 30.10.2010
    
    Prije tri mjeseca najveće švedske jutarnje novine Dagens Nyheter, objavile su komentar iz pera Richarda Swartza (suprug Slavenke Drakulić), u kojem tvrdi kako će se Srbiji popuštati pri eurointegracijama. Autor navodi da srbijansku politiku vode tri institucije: organizirani kriminal, Pravoslavna crkva i vojno-obavještajni kompleks. Ovaj potonji, naslijeđen iz titoizma, funkcionira kao država u državi, visoko je profesionalan i obilježen snažnim zajedništvom. Vlada je tu da sluša njih, a ne oni nju. Tko se pak uzjoguni, poslat će mu se Đinđićeva “fotka” kao jasna poruka. Dio te ekipe je i Ratko Mladić, odbjegli krvnik koji već petnaest godina nikako da bude uhićen. A kako i bi pored takvih zaštitnika koji samu vlast kontroliraju. Swartz zato zaključuje kako će EU biti popustljiva prema Srbiji, te da će i bez Mladićeva uhićenja koje je postavljeno kao jedan od uvjeta, Srbija napredovati u eurointegracijama, da će joj se, za razliku od Hrvatske, gledati kroz prste. Kada bi ovakav komentar, analizu stanja glede srpskog europskog puta napisao neki hrvatski autor, bio bi etiketiran ili kao teoretičar zavjere, ili nacionalist i sl. No, posljednji događaji ukazuju na tu tendenciju EU u odnosu na Srbiju. Premda je, među inim, uhićenje Mladića bilo uvjet za potpisivanje Sporazuma o suradnji i pridruživanju, isti je potpisan bez da je Srbija ispunila taj uvjet. Prošli tjedan, pak, i bez uhićenja Mladića Srbija je dobila “avis”, tj. otvoren je prvi korak stjecanja kandidatskog statusa. Ovakvo popuštanje EU prema Srbiji može se možda razumjeti kao vjetar u leđa “proeuropskom” Tadiću kako bi se lakše othrvao trolistu tutora svih vlasti ondje, posebno organiziranom kriminalu i vojno-obavještajnom kompleksu. No, iz Hrvatske perspektive, kojoj se stalno izmišljaju neki “topnički dnevnici”, ovakav tijek događaja budi kod mnogih laganu frustraciju. U te diple gledanja Srbima kroz prste puše i naš Predsjednik, pa će opet biti Tadiću smokvin list, kao i nedavno u Opatiji, promovirajući njegov posjet Vukovaru. Ako već EU daje Srbiji nezasluženi vjetar u leđa, pitanje je zašto to radi Josipović? Očito prema nalogu EU. No, gadljivo je da masakrirani Vukovar bude instrumentaliziran u proeuropskom redizajniranju Srbije. Perverzno je da žrtve pomažu svom nepokajanom krvniku, da na kostima mrtvih branitelja i civila Josipović i Tadić postaju zapravo pravi heroji Vukovara koji mu daju novi život nakon “konglomerata loših politika”. Očekujemo još jedan groteskni teatar ispričavanja, bez ikakvih opipljivih konzekvenci za Srbiju koja je i četnike, kojih smo ikonografiju gledali u okupiranom Vukovaru, prekrstila u - antifašiste!
    
    
20. abc06.05.2011. 13:37#20
    Piše: Ivica Šola
    
    Boris Tadić u Severininim štiklama
    
    Objavljeno: 3.11.2010
    
    Danas, dan uoči "povijesnog", zapravo turističkog dolaska srpskog predsjednika u Vukovar, u Novinarskom domu bit će promocija dviju knjiga. Obje se bave problematikom vukovarskog stradanja, kako i priliči danu i mjesecu kada će Vukovar, ne samo u ovdašnjim medijima, i zbog Tadićevog posjeta biti u fokusu. Prvu je napisao Drago Hedl, a naslov joj je "Glavaš, kronika jedne destrukcije", gdje se tematizira lik i djelo jednog od najodgovornijih Hrvata za vukovarsku tragediju, Drugu su napisala tri momka, Đikić, Pavelić i Krile, koji su Haag i sudnicu vidjeli samo na televiziji, a zove se "Gotovina, stvarnost i mit". U njoj se tematizira drugi krivac za vukovarsku tragediju, sitni francuski kokošar koji je kao legionar, došavši iz emigracije, probudio Srbima sjećanje na ustaše i Jasenovac, pa su Srbi u strahu od ponavljanja Jasenovca krenuli u spašavanje svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj, pri čemu je oslobađanje Vukovara od ustaša, poput Gotovine ili Siniše Glavaševića, bilo strateški važno. Dobro je da se ti momci, zajedno s izdavačem Goldsteinom, uoči Tadićevog posjeta Vukovaru bave hrvatskim generalima, zločincima i mitomanima. Jer, pobogu, nepristojno bi bilo i negostoljubivo da se danas organizira okrugli stol o liku i djelu Gorana Hadžića, odbjeglog četnika koji je ovdje u vrijeme SAO Krajine bio "gospodar života i smrti", pa i u Vukovaru.
    
    Promašena teza
    K tome, u turističkom meniju srpskog predsjednika, osim Vukovara, je i Paulin Dvor. To je mjesto gdje su hrvatski vojnici mučki pobili srpske civile. Jedan kolega u subotu je napisao komentar u kojem kaže kako je Tadićev žrtvoslovni turizam zapravo u funkciji "poravnanja krivnje", budući da će Tadić nakon Vukovara ići i u Paulin Dvor. Ta teza je promašena, jer, da bi se radilo o "poravnanju krivnje", trebali bismo imati krivce na svim stranama, a to ovdje nije slučaj. Naime, za Paulin Dvor donesena je pravomoćna presuda, gdje su akteri ovog zločina osuđeni prema individualnoj odgovornosti, što znači da se nije radilo o sustavnom zločinu. Za Vukovar pak, koji je bio sustavan zločin s jasnom zapovjednom strukturom, nitko nije osuđen, jer je C. del Ponte preinačila optužnicu svoje prethodnice L. Arbour, te ju reducirala samo na Ovčaru. Za Vukovar, dakle, još uvijek nitko nije odgovarao, a i Šljivančaninu se u Haagu, prvi put u povijesti Suda, radi revizija pravomoćne presude za Ovčaru.
    
    Za Vukovar nitko nije kriv!
    Bljuvotina i farsa je u sljedećem: Ni relativizacija, tj. "poravnanje krivnje", čak nije moguće jer, za razliku od Paulin Dvora, za zločin nad Vukovarom nitko nije kriv! Zato ne čudi ležernost i balkanski mačizam srpskog predsjednika koji u intervjuu uoči dolaska kaže kako se "svako jutro budi sa Severinom". Ako se time želio učiniti simpatičnim, bolje da tu pevaljku nije spomenuo u kontekstu tragedije Vukovara, jer time vrijeđa sve s kojima bi se svako jutro trebao buditi pa bi prednost pred Severinom trebao dobiti Siniša Glavašević i tisuće ubijenih i nestalih. Ovaj "povijesni" posjet stoga je skup transvestita, "državnika" koji put u "zajedničko 21. stoljeće" počinju u Vukovaru obučeni u Severinine štikle. To je pomirba pretvorena u hepening, moralnu transvestiju koja kaže da se u Vukovaru onomad zapravo nije pjevalo "bit će mesa, klat' ćemo Hrvate", nego: Afrika paprika!
    
    
    
    
21. abc06.05.2011. 13:40#21
    Piše: Ivica Šola
    
    Stanimirović, prvi plod povijesnog posjeta
    
    Objavljeno: 10.11.2010
    
    Nakon povijesnog posjeta Tadića Vukovaru, prvi plod procesa pomirenja nije trebalo dugo čekati. On je stigao iz usta Vojislava Stanimirovića, šefa SDSS-a i koalicijskog partnera HDZ-a, koji je u intervjuu beogradskoj Politici pokazao kako ta stranka vidi proces pomirenja.
    Prva Stanimirovićeva teza jest da Srbi nisu krivi za agresiju na Vukovar (i Hrvatsku), nego da je agresija prirodna reakcija Srba na teror koji su trpjeli od Hrvata prije napada na Vukovar. "Do sada je uvek rečeno da su Srbi počeli taj rat, što ne stoji", kategoričan je Stanimirović. Doduše, i Hitler je tvrdio da su za napad na Poljsku bili krivi Poljaci. Druga bljuvotina koju je Stanimirović izrekao odnosi se na pokolj na Ovčari. Tako napada RH koja "stalno potencira" kako su na Ovčari pobijeni samo ranjenici, bolesnici i bolničko osoblje, dočim je istina, po Stanimiroviću, sasvim drukčija, budući da su tamo zapravo pobijeni (i) hrvatski vojnici koji su se preobukli u bolesnike. Jedino nije jasno tko je od četnika-eksperata i prema kojim humanim kriterijima određivao nad jamom na Ovčari tko je civil, a tko prerušeni vojnik.
    
    Monstruozni cinizam
    Stanimirovićeva izjava odvratna je ne samo zbog relativizacije masakra na Ovčari, nego i zbog monstruoznog cinizma: i da su se hrvatski vojnici "preobukli", radilo se o zarobljenicima, kršenju međunarodnih konvencija. Umjesto da se poklopi ušima i šuti zato što je aboliran i nije procesuiran zbog oružane pobune protiv vlastite zemlje (?), ovaj reformirani četnik sjedi u Saboru i prima masnu plaću da bi širio srpske mitove iz devedesetih. To je isti onaj Stanimirović koji je nakon pada vukovarske bolnice izjavio kako je palo "poslednje ustaško uporište". Ovakvim relativiziranjem zločina na Ovčari Stanimirović očito brani i vlastitu prošlost, jer je i on nekažnjeni dio te priče. To je isti onaj Stanimirović kojega je Radovan Karadžić odlikovao za posebne ratne zasluge u oslobađanju Vukovara i "srpskih zemalja". To je isti onaj Stanimirović koji šuti o zločinu u Lovasu, iako je, prema tvrdnjama nekih svjedoka, viđen u poljoprivrednoj zadruzi kada su četnici slali hrvatske civile u šetnju minskim poljem. Danas je Stanimirović službeni predstavnik srpskog naroda u Hrvatskoj, što znači i da artikulira njihove stavove.
    
    Silovanje memorije
    Stoga bi se sami Srbi, posebno vukovarski, baš u duhu "izvinjenja" i procesa pomirbe trebali ograditi od ovakvih tipova. Jer ako takva reakcija izostane, čemu je služila "povijesna" Tadićeva isprika u Vukovaru? Ona je onda čista manipulacija, relativiziranje i zamagljivanje srpskog zločina i odgovornosti ondje, kako to i sam Stanimirović čini. Stanimirović je hraknuo Tadiću u usta (ili je rekao što Tadić misli, a ne smije reći zbog teatra pomirbe), ali i svim vukovarskim žrtvama kojima je poručio: Tko vam je kriv, da niste "čačkali mečku", da niste izazivali, ne bismo vas poklali, sami ste si krivi što niste pristali na liniju Karlovac-Karlobag-Virovitica. Što je onda pomirenje? To je proces u kojem Stanimirovići utvrđuju "istinu". To je proces u kojem, poradi novih geopolitičkih odnosa, nepokajani krvnik dva puta treba ubiti žrtvu da konačno zašuti i prestane okretati leđa, jer ne prihvaća krvnikovu "istinu" i pomirbu svedenu na humanitarni kičeraj. To je proces u kojem će i Kosorica vjerojatno prijeći preko ovoga i neće raskidati koaliciju, jer joj, metaforički govoreći, Stanimirovićeva krvava ruka treba za izglasavanje proračuna, čitaj - očuvanja vlasti. Čak i po cijenu silovanja memorije Vukovara...
    
    
    
    
22. abc06.05.2011. 13:40#22
    Piše: Ivica Šola
    
    Zavadi (žrtve) pa vladaj!
    
    Objavljeno: 13.11.2010
    
    U političke leksikone što hitnije, pored svih do sada poznatih oblika vladavine, trebalo bi dodati i jedan novi pojam - viktimokraciju. Pojam ima dvostruko značenje. To je, s jedne strane, oblik vladavine koji nastaje tako da se žrtve zavade kako bi se lakše usmjeravali politički procesi i manipulacije. I, s druge strane, to je stanje duha u kojem nema zločinaca, već su svi žrtve ili se natječu za status žrtve. Obje perverzije zorno su zasjale u kontekstu politike pomirenja s osovinom Tadić-Josipović uz asistenciju mnogih nevladinih udruga. Nakon Tadićevog "izvinjenja" među žrtvama srpske agresije na Hrvatsku i Vukovar dogodio se sukob. Tako udruga Vukovarske majke napada i osuđuje stav onih žena, majki, koje traže svoje najmilije zato što su, moleći krunicu, nenasilno i bez želje za osvetom, okrenule leđa Tadiću na Ovčari. Dok su zločinci za Vukovar nekažnjeni, žrtve se međusobno optužuju, pa jedna drugoj drži moralne prodike kako ova priječi okretanjem leđa put k istini. Jezivo. Na koncu su žrtve krive zato što je izostajala ili izostaje istina. Nije, dakako, dobro zatvoriti se u zlopamćenje i status žrtve, postajući tako definitivni talac počinjenog zla i zločinca. No mnogo je gore kada žrtva žrtvi počne predbacivati destrukciju procesa pomirenja, okrivljavati je da je loša žrtva nedostojnog ponašanja, ili je diskreditirati ako nije ili ne može oprostiti. To je dvostruko nasilje nad žrtvom, to više što oproštenje nije moralna obveza, već dar, težak i bolan, samooplemenjujući. Kada tako zavadiš žrtve, učiniš ih glavnom zaprekom pomirenju i putu k istini, pa možeš krojiti politiku i manipulirati memorijom kako te volja. Stari princip: Zavadi (žrtve) pa vladaj! Drugo značenje viktimokracija crpi iz političke strategije, kako Josipovića i Tadića tako i iz posljednje SDSS-ovske apologije Stanimirovića u kojoj se o Vukovaru govori kao o "oružanom sukobu". Iz takve politike pomirenja proistječe da su svi žrtve svih, da nema države koja je napala drugu, da je sve bilo nekakva neizdiferencirana spirala nasilja. Viktimokracija se ovdje manifestira kao teror nad razlikom, gdje se pomirenje postiže tako da se kaže da su svi isti - žrtve konglomerata loših politika. Kadijević, Adžić, Hadžić, Mladić... nestali su s horizonta, na pozornici dominiraju posvađane žrtve i "žrtve", koje su spretnim pravno-političkim manevrima i manipulacijama postali temeljno gorivo novih mesija pomirenja. Politika pomirenja zapravo je pokvarena viktimokracija u kojoj žrtve treba ili zavaditi ili svima dati taj status, pretvorivši sve u bućkuriš pacifističke retorike i demagogije. Viktimokracija i viktimokrati su stoga najveći neprijatelji pomirenja.
    
    
    
    
23. abc06.05.2011. 13:42#23
    Piše: Ivica Šola
    
    Tužbu za genocid ne povlačiti
    
    Objavljeno: 17.11.2010
    
    Kako se i očekivalo, nakon Tadićevog posjeta Vukovaru počela je snažna medijska kampanja za povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Za to se zauzima i naš predsjednik. Povlačenje tužbe bilo bi pogubno zbog više razloga.
    1. U posljednje vrijeme pod krinkom “procesa pomirenja” i “dobrosusjedskih odnosa” provlači se opasno relativiziranje koje ne govori o srpskoj agresiji na Hrvatsku, već se rabe formulacije kao "oružani sukob", "građanski rat" i sl. No samim proglašenjem nadležnosti za hrvatsku tužbu protiv Srbije Međunarodni sud pravde "presudio je" da se radilo o međunarodnom sukobu, a ne "građanskom ratu". Naime, taj je sud krovno tijelo Ujedinjenih naroda za rješavanje sporova među državama (!), pa je, pozivajući se na "slučaj Mavromatis" između Turske i Cipra iz 1924. godine, i hrvatska tužba tako tretirana.
    
    Klimavi argumenti
    2. Argumenti da bi tužbu trebalo povući zbog visokih troškova procesa, jer su šanse da se Srbiji presudi za genocid vrlo malene, također su klimavi. Naime, čak i da Hrvatska izgubi sud, obrazloženje presude postat će pravni temelj u daljnjem postupanju prema Srbiji u pravednim zahtjevima Hrvatske u mnogim pitanjima, uključujući ona o naknadi štete. Tako bi se otklonili sentimentalni ili voluntaristički dogovori ili manipulacije "novih lidera", a proces "normalizacije odnosa" dobio bi svoju pravnu referentnu točku, pa bismo se puno lakše "ostavili prošlosti i okrenuli budućnosti".
    3. Hrvatska tužba za genocid uteg je nastojanjima oko uspostave dobrosusjedskih odnosa, kažu. Ako dobrosusjedske odnose shvaćamo sintagmom "'ko nas bre zavadi", onda bi se i tako moglo reći. No dobrosusjedski odnosi temelje se na čistim računima, pa traženje pravorijeka na neovisnoj međunarodnoj sudskoj instanci vodi upravo "jačanju dobrosusjedskih odnosa" na pravnoj, a ne na kafanskoj "'ko nas bre zavadi" platformi. Susreti Tadića i Josipovića, bilo onaj turistički u Opatiji, bilo ovaj posljednji u Vukovaru, za pozdraviti su, no njihovu strategiju "u svetu ima jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo", ne treba miješati s kaznenopravnim aspektima odnosa među državama, genocid uključujući.
    
    Princip manjeg zla
    4. Stoga je neozbiljno uopće otvarati pitanje mogućeg povlačenja hrvatske tužbe. Ovdje se ne radi o sporu dvaju susjeda oko kikirikija, ovdje je riječ o genocidu, a genocid ne može biti stvar političkih nagodbi ili trgovine. Tko može u ime tisuća pobijenih i nestalih odlučivati i izvansudski se nagađati? Tadić, Josipović, Pupovac, Stanimirović, Kosorica, Pusićka?
    5. Kako upozorava jedan od autora hrvatske tužbe, prof. Damaška, povlačenje tužbe moglo bi vrlo lako biti protumačeno kao priznanje Hrvatske da je zapravo ona počinila genocid u oslobađanju zemlje, jer srpska protutužba tvrdi da je Domovinski rat bio genocidnog karaktera. Dakle, u svim tim političkim igrama i igricama oko povlačenja tužbe mnogo je prostora za manipulacije i falsificiranja. Zato je puno bolje da stvar riješi Međunarodni sud. Možda se ni Hrvatskoj neće svidjeti presuda. No, što je alternativa? Nagađati se s tipovima poput Stanimirovića ili Save Štrbca što se zapravo događalo u Vukovaru? Jer, podsjećamo, baš su Vukovar i Škabrnja supstrat hrvatske tužbe protiv Srbije. Zato, uza sve rizike, tužbu ne povlačiti, vodeći se principom manjeg zla.
    
    
    
    
24. abc06.05.2011. 13:55#24
    @Poltikum
    
    Evo, ispričavam se na onoj količini teksta, ali ja nekako računam da će ljudi prije pogledati ako se odmah tekst pojavi. To vjerojatno ovisi od osobe do osobe:
    
    http://www.glas-slavonije.hr/kolumnist.asp?rid=2892&page=3&id=21
    
    http://www.glas-slavonije.hr/kolumnist.asp?rid=2894&page=3&id=21
    
    http://www.glas-slavonije.hr/kolumnist.asp?rid=2900&page=3&id=21
    
    http://www.glas-slavonije.hr/kolumnist.asp?rid=2903&page=3&id=21
    
    http://www.glas-slavonije.hr/kolumnist.asp?rid=2906&page=3&id=21
    
    http://www.glas-slavonije.hr/kolumnist.asp?rid=2927&page=2&id=21ž
    
    http://www.glas-slavonije.hr/kolumnist.asp?rid=3039&page=1&id=21
    
    
    http://bosniainfocentar.phpbb3now.com/viewtopic.php?f=2&t=777&p=3929#p3929 . . .
    
    
25. ishmail06.05.2011. 15:04#25
    alo administratore ili tko već ureduje, da mi se čita ovaju ove pizdarije iz glasa ovog i onog kraja i podneblja onda bih to kupio na kiosku ili proguglao, može li se ovo ikako brisati
26. hrw06.05.2011. 19:38#26
    opce je poznato da tko vise plati taj postuje ljudska prava
27. Josip Broz Tito07.05.2011. 02:11#27
    @ ishmail06.05.2011. 15:04#2
    alo administratore ili tko već ureduje, da mi se čita ovaju ove pizdarije iz glasa ovog i onog kraja i podneblja onda bih to kupio na kiosku ili proguglao, može li se ovo ikako brisati
    
    Sunce moje binladenovsko, zar si toliko glup da stalno to čitaš. Jeli još uvijek to čitaš? Zašto ti netko kod kuće ne kaže da ne moraš više to čitati?! Odmori se malo, pa nastavi kasnije ako ti se toliko sviđa. Bosno moja divna mila gizdava...
28. Marko07.05.2011. 05:07#28
    Amanda,
    
    Podatak, da je 300 civila bilo pobijeno tokom Oluje, nije tocan. Hrvatske NVO su detaljno dokumentirale poboj najmanje 677 civila nakon Oluje, uglavnom staraca i starica. Evo clanak o tome, koji isto tako kaze da nitko jos nije odgovrao za te zlocine:
    
    http://www.vecernji.hr/vijesti/hho-nitko-nije-osuden-ratne-zlocine-nakon-oluje-clanak-280715
    
    
29. marko duso07.05.2011. 05:34#29
    ajde ne siri velikosrpsku propagandu pliz
    
    "Okej, par ekskluzivnih informacija za lokalne "balade".
    
    Podsjećam - domaći haaški navijači i filosrpski propagandisti Puhovski, Čičak, Teršelić, Kajin itd. uporno, čak i nakon presude, ponavljaju i ponavljaju svoje (Veritasove) upravo jasenovački prenapuhane brojke "žrtava ratnih zločina", Srba "civila", navodno ubijenih tijekom i nakon Oluje. Evo jednog primjera:
    
    http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Hrvatska/HHO-Svi-ubijeni-nakon-Oluje-su-zrtve-ratnog-zlocina-ali-za-to-nitko-nije-osuden
    
    "...podatci HHO-a, koji govore o 677 ubijenih... Na popisu žrtava ... nalaze se isključivo i samo civilne žrtve ubijene poslije službenog okončanja vojno-redarstvene akcije Oluje", tvrde u HHO-u..."
    
    Dakle 677 (slovima: šest stotina sedamdeset sedam) "civilnih žrtava", tvrdi HHO. Ali, što piše u haaškoj presudi generalima?
    
    Predlažem da sjednete.
    
    Ukratko: presuda se ukupno bavi slučajevima svega 86 (slovima: osamdeset šest) ljudskih žrtava.
    
    Od toga, haaški suci *ne prihvaćaju* valjanim dokaze za 42 (slovima: četrdeset dvije) žrtve, odnosno, *prihvaćaju* da ima dokaza za 44 (slovima: četrdeset četiri) žrtve ratnih zločina.
    
    Moram ponoviti: svega 44 (slovima: četrdeset četiri).
    
    Par zanimljivosti: od te prihvaćene 44 žrtve, dobar dio su nesporno (tužiteljstvo se složilo) bili vojnici "krajine", ili su bili zatečeni u vojnim uniformama, ili u njihovim dijelovima, ili su na ovaj ili onaj način imali dodir s oružjem. Okej, ni vojnike se ne smije ubijati nasuprot ratnom pravu, ali... HHO besramno tvrdi da se radilo o "civilima".
    
    Od te prihvaćene 44 žrtve, za nekoliko slučajeva je već vođen sudski postupak u Hrvatskoj, nekoliko ljudi je i osuđeno. Možda medijski najeksploatiraniji slučaj Varivode, uopće *nije* priznat kao potkrijepljen relevantnim dokazima. Naposlijetku, u nekim slučajevima prihvaćenih žrtava jedan od sudaca se nije složio.
    
    Dakle - 44 (slovima: četrdeset četiri) dokazane žrtve ratnih zločina u vojnoj akciji u kojoj je samo na hrvatskoj strani sudjelovalo preko 100.000 vojnika (Granić neki dan reče čak 183.000, meni se to ipak čini pretjerano), vođenoj na više stotina kilometara bojišnice.
    
    Zaključak?
    
    Pa, pada mi na pamet, recimo, posthumno predložiti dr. Franju Tuđmana za Nobelovu nagradu za mir.
    
    Ali vi ne morate.
    
    Samo usporedite HHO-ovih (naravno, Veritasovih) besramno izmišljenih 677 "civilnih žrtava" s 86 priznatih slučajeva žrtava, za koje je haaško tužiteljstvo, nakon silnih godina potrage, silovanja i razvlačenja predsjedničke Tuđmanove arhive i strahovite medijske preparacije koja nažalost u ovoj tupoj i glupoj Hrvatskoj još uvijek traje, uspjelo pribaviti kakve-takve dokaze.
    
    Samo usporedite HHO-ovih (Veritasovih) besramno izmišljenih 677 "civilnih žrtava ratnih zločina" s 44 *stvarne* žrtve ratnih zločina za koje su haaški suci odlučili da zaista postoje validni dokazi.
    
    Samo usporedite."
30. kontrafidelio07.05.2011. 11:07#30
    U proteklih dvadesetak godina susretao sam (ne samo po "Balkanu") popriličan broj raznoraznih što "aktivista/kinja" što "istraživača/ica" što tzv."experata" za "prostor bivše SFRJ" - i od kraja '90-tih sve do u ovu svakojaku nam sadašnjost - tzv."experata" za "suočavanje s prošlošću". Obrni-okreni - "krasila" ih je u veeelikoj većini praktički totalna neupućenost u poznavanje prošlosti tog (po njima odioznog) "Balkana" - kao da im se moglo iz očiju čitati onu poznatu:"mili bože, đe sam zašo..." Prošlost, dakle, pa i povijest ovog istočno-mediteransko/jugoistočno-europskog prostora, od predantike i antike nadalje, a svakako prošlost i povijest nastanka i trajanja "modernog doba", uključivo genezu formiranja građanskog društva u "društvima" toga prostora, pa sve do prošlosti i povijesti post-versajskog "uređenja", Kraljevine SHS, tzv."prve Jugoslavije", Drugog svjetskog rata, tzv."druge Jugoslavije" (mnogih "kriza" i turbulencija, koje su kulminirale od sredine '80-tih ka "zaoštravanju odnosa" i "ratovima na prostoru bivše SFRJ" tijekom '90-tih) te prošlosti i povijesti "poraća" i eto, suvremenosti.
    Ti su, dakle, ljudi svoje "osobno suočavanje s prošlošću" ljudi ovog "prostora" - vrlo elegantno izbjegli, kao što im je "nepotrebno" zamarati se sa cjelokupnom ljudskom prošlošću i povijesti, a napose sa, recimo, kolonizatorskom i eksploatatorskom prošlošću Europe, u kojoj je počinjeno toliko genocida, zločina i pljački, da je to zastrašujuće. Dakle, nekakav "prvi princip" u tzv."suočavanju s prošlošću" - uputi se i ovladaj meritumom (radi na sebi) - nije im bio bitan. Nekakav "drugi princip" u "SsP" - prvo "počisti" stvari u svome dvorištu - nije im (osobno) bio "ni na mapi" (ili, kako su prodavali fore - nije im bio na "had to do" listi). Često sam - u razgovorima s njima - slušao njihove fraze:"ali o tome nemam pojma"; "nije mi palo na pamet", "pa kud bi došli da si damo tol'ko truda"... itd.
    Što se tiče interpretacije te čuvene prošlosti i povijesti (posebice za '70-te, '80-te i '90-te), bila ona "narativ" ili historiografija - ti "experti" su se oslanjali na "interpretacije" osoba na koje ih je netko "uputio", osoba za koje im je "sugerirano" da vladaju materijom", osoba za koje im je bilo "rečeno" da su "vjerodostojne" i objektivne (za razliku od "mase" ili "masa" - čitaj: ljudi, stanovnika "ovih prostora" - za koje ljude/mase im je bilo "rečeno" da su (svi) u nacionalističkoj i revanšističkoj euforiji i ludilu. Prateći i medije i publicistiku i javne nastupe i "oralke" u ovih proteklih dva desetljeća, zamjetno je da su ti "sugerirani interpreti" mahom bili jedni te isti - koji su u javnom diskursu "zagovarali" mišljenje da o se o ničemu ne može "zauzeti konačan stav" - jer (kao) ne znamo što se događalo i dogodilo, jer će nam na to "konačan odgovor" dati tek povjesničari za 50-tak ili 100-tinjak godina - dok su u tim "diskretno-privatnim lamentacijama" (čitaj: sažetom pojašnjavanju i upućivanju "novodošlih" u "prilike") bili egzemplarno pristrani - predstavljajući sebe kao autentične heroje demokracije i filantrope bez straha i mane, koji, eto, moraju "braniti i spašavati istinu", kad su svi drugi tvrdoglavo i "balkanski" posjednuti virulentnim nacionalizmom. Naravno da su ti/te "aktivisti/kinje", "istraživači/ce" i "experti/kinje" o tim "prikupljenim objektivnim interpretacijama i pokazateljima" sastavljali "izvješća", kao što su u svoja "znanstveno/istraživačka" djela inkorporirali fragmente ili cjeline tih i takvih "lamentacija". O tim se "izvješćima" i istraživanjima praktički nikada - niti na "ovim prostorima" - nije razvila javna diskusija, nisu interdisciplinarno procjenjivana od strane znanstvenih institucija i pravih experata... itd. (da stvarno ne duljim)
    Tako da kad neki nadobudni tekstić - poput ovoga Amande McRae - započne rečenicom:"Negativne reakcije na presude iz Haaga uobičajene su na Balkanu." to je tipična i "standardna" diskvalifikacija "balkanaca" tutto completo :) "Na zapadu ništa novo", reklo bi se.
31. abc07.05.2011. 12:17#31
    @kontrafidelio
    
    Napokon. Jasno i glasno!
32. alo administratore07.05.2011. 14:11#32
    napuši se kurčine :)
    
    mene si onomad brisao jer lajem, a sad dozvoljavaš da kojekakvi nacionalisti spamaju sajt pejstanjem cijelih tepiha kojekakvog Glas-Slavonije-Proljeva.
    
    nek svoje frustracije ispuhuju negdje drugdje.
    
    meni je pun kurac njihovog kukumekanja i cviljenja.
    
    u mom malom selu kera koji puno cvili "uspavamo"
33. Merlin08.05.2011. 18:59#33
    kontrafidelio, jako dobro si napisao...to sve stoji...ja ću samo dodat, sve te silne amande ne razlikuju se nimalo od teršelički i inih (osim što su ove "domaće" pa ajmo reć' da nekog boga iz povijest balkana valjda ipak bolje kuže od tih raznoraznih stranih kokica koje su tu došle, ili dolaze povremeno, within the frame of the projects za ovo i za ono, napišu par riječi (copy paste radi ko' lud) i dobiju za to lovicu. TO je njihov jedini interes, a iskreno, jebe im se i za balkan i ljudska prava i za bilo što..dok razni Norwegian Councils, OSCE, Soros, EK...you name it daju lovicu za te "pametne" projekte koje nikom živom ne koriste...njima super. zato mislim da nekakav znanstvena diskusija na temu tih uradaka, analiza i slično...pa skoro da i nemam smisla..pa i oni ozbiljni znanstvenici znaju da je sve to više manje teški shit ..odnosno, projekti isključivo usmjereni na to da raznorazne amande, teršeličke, čički, podumnjaki i ini....poberu nekaku lovu. ne treba se uopće obazirati na takve, a H-Alter im, ne znam zašto, daje na važnosti..
34. abc08.05.2011. 22:49#34
    @Merlin
    
    Halter im daje na važnosti jer se s njima od riječi do riječi slaže
35. Milan je metastazirao09.05.2011. 01:56#35
    I mene boli racko za Šolu - lijepo i ugodno bi bilo od administratora kad bi nas oslobodio tog smeća. Nekad je Milan davao samo linkove, a sad nam njegov alter ego copy/pastea pamflete i Milanove citate - nemreš se bolesnika nikako oslobodit. (Još se i kakti milkaju međusobno po mozgićima.)
    Sam notorni Milan nemuštom apologijom generala, ili točnije: zločina nakon Oluje, kontaminira sve forume - pa i pollitika.com.
    A ja kažem a, a gdje je (kemo)terapija?
36. abc09.05.2011. 02:21#36
    Ja nisam Milan Knežević. Pitaj Balada kad se pojavi na forumu on će znati jer smo imali već žestoke rasprave na drugim temama.
    
    Šola smeće? Što je? Činjenice bole? Razotkriva se Memorandum i prave namjere vas velikih "humanista".
37. abc09.05.2011. 04:09#37
    "Sam notorni Milan nemuštom apologijom generala, ili točnije: zločina nakon Oluje, kontaminira sve forume"
    
    
    Zaista je nevjerovatno s kojom lakoćom bezočno lažete i izokrećete činjenice. Kad je Milan Knežević branio zločine? Dajte i jedan primjer kojim biste potkrijepili tu tvrdnju. Bijednici lažljivi!
38. josipovic se sjetio da je predsjednik09.05.2011. 09:25#38
    ali nazalost samo za potrebe posjete hrvatima u dijaspori
    
    http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/126637/Josipovic-Upozoravali-su-me-da-su-iseljenici-radikalno-desni.html
    
    "'Odgajani u ustrajnoj, gotovo romantičnoj ljubavi prema domovini, zemlji svojih korijena, američki su Hrvati (...) vrlo emotivno i teško primili presudu Haaškoga suda generalima Gotovini i Markaču. Baš kao i domovinu, najviše ih zbunjuje zasnivanje presude na pretpostavci postojanja udruženog zločinačkog pothvata', piše Josipović.
    
    Napominje kako se na predavanju koje je održao na prestižnom Chicago Clubu u suradnji s Katoličkim sveučilištem De Paul, osvrnuo i na tu kontroverznu presudu. Dodaje kako je o tome razgovarao i s profesorom Sheriffom Bassounijem, jednim od najuglednijih svjetskih teoretičara i praktičara međunarodnoga kaznenog prava koji za odgovornost prema konceptu tzv. zločinačkog pothvata kaže da nema presedana u nacionalnim zakonodavstvima, a ni u međunarodnom pravu koje je prethodilo presudama Haaga."
    
    'Za zločine, koji su se pritom nesumnjivo dogodili s hrvatske strane, kad ih već nismo spriječili, odavno smo morali naći i kazniti krivce. Sada to čini Haag i bilo bi dobro da to čini prema kriterijima koji ne bi izazivali kontroverze, a time nehotice relativizirali moralnu i svaku drugu osudu zločina', dodaje.
    
    Ističe kako je Hrvatska pravna država, članica međunarodne zajednice, koja poštuje međunarodni pravni poredak, dakle, i presude međunarodnih sudišta. 'To je i naša pravna obveza. Hrvatska će poštovati odluke Haaga i kad nam se ne dopadaju. Ali, pritom, nema obveze da se svakoj odluci bezrezervno i divimo', napisao je predsjednik."
    
    hocete prijevod sustine ovog opreznog diplomatskog rjecnika u rukavicama do lakata a koju sam autor nikad ne bi priznao javno --nazalost vjeojatno cak ni sebi samom?
    
    evo je
    
    LICEMJERI HAASKI AKO VAM JE TREBALA BOLESNA PRAVNA EKVIBRILISTIKA BEZ PRESEDANA ---NEIZRAVNA (EVENTUALNA) NAMJERA ZA "ZLOCINACKI PODUHVAT"--- DA OSUDITE MRTVOG COVJEKA E ONDA NEK VAM BUDE JASNO DA TO NIKAD NECEMO PRIHVATITI
    
    narod ovo ne zna vecina ovo ne zna ni napisati ni razmjeti - ali svi *osjecaju* koliko je veliko neposteno i nepravedeno to sranje
39. tycho09.05.2011. 15:08#39
    A bogami, i Sjedinjene Države imaju još puno za raditi na suočavanju s prošlošću, i sa sadašnjošću...
40. dejan11.05.2011. 01:07#40
    @josipovic
    
    Ako je "udruzeni zlocinacki pothat" izmisljen, onda pada i presuda protiv Milana Martica i Milana Babica u RSK, te za sve oni koji su s njima bili osudjeni za udruzeni zlocinacki pothvat - Adžić, Babić, Kadijević, Mladić, Sešelj, Stanisic, itd. Karadzicu se takodjer sada sudi za udruzeni zlocinacki pothvat, kao i drugima - znaci otpada i takva presuda prema tim "strucnjacima" medjunardnog prava
    
    
41. Balad02.09.2011. 18:04#41
    http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/sesardicev-cinizam#komentar51732