Dva dana nakon što je Turskoj započelo suđenje 44 novinara koji su optuženi za terorizam jer su se navodno ogriješili tako što su "svojim pisanjem podržali Kurdistansku radničku partiju koja se bori za osamostaljenje Kurdistana", Hrvatska je svoj obol turskom gušenju novinarskih sloboda odlučila dati u vidu donošenja apsurdnog sudskog rješenja.

Da Turska nije zemlja bajki kakvom se prikazuje u maratonskim sapunicama, koje se redovno u udarnim terminima prikazuju na domaćim komercijalnim televizijama, hrvatska javnost proteklih mjeseci mogla se upoznati kroz dva slučaja. Početkom lipnja hrvatska policija je na temelju međunarodne tjeralice, a koju je raspisala Turska, pod optužbom za terorizam uhitila Başak Şahin Duman. Bivšu studenticu medicine Sveučilišta u Ankari, dugogodišnju aktivistkinju i sadašnju stanovnicu Njemačke, Turska traži jer je 2004. godine u Ankari prosvjedovala protiv donošenja "antiterorističkih" zakona koji omogućavaju osudu za terorizam zbog kritike vlasti. Nakon 68 dana pritvora, Başak je oslobođenja pošto je Županijski sud u Zagrebu Sudsko rješenje Županijskog suda u Dubrovniku jednako je smisleno koliko i činjenica da se zemlja njegove visosti Sulejmana Veličanstvenog nalazi u pregovorima s Europskom unijomdonio odluku o odbijanju zahtjeva Republike Turske za izručenjem, a policija odobrila zahtjev za azilom.

No kao da slučaj Başak Şahin Duman hrvatskoj policiji nije bio dovoljna pouka, uskoro je tijekom boravka na godišnjem odmoru uhićena još jedna Turkinja s prebivalištem u Njemačkoj. Riječ je o Vicdan Şahin Özerdem, novinarki koja je devedesetih sudjelovala na prosvjedima protiv represivnih mjera turske vlade. Osim toga, političke elite smetali su i njeni lijevo orijentirani tekstovi. Kao danak Vicdan Şahin Özerdem je u turskim zatvorima platila neprekidnom torturom, PTSP-om i oštećenjem organa zbog dugotrajnog štrajka glađu.

Osim hrvatske javnosti koja se posljednjih mjeseci kroz brojne medijske napise mogla upoznati s represivnom atmosferom koja vlada političkim životom Turske, a zbog kojeg ta zemlja broji preko 10 000 političkih zatvorenika, od čega 1 000 djece, moglo se upoznati i hrvatsko pravosuđe. No to što Turska država svoje Vještice iz Rija kažnjava na puno brutalniji način, nije značilo ništa Županijskom sudu u Dubrovniku koji je donio rješenje u kojem zaključuje da ne postoji prepreka za izručenje novinarke koja se zbog svog lošeg zdravstvenog stanja već danima nalazi u zatvorskoj bolnici. 

Vicdan Şahin Özerdem

Županijski sud u Dubrovniku nije bilo briga što Şahin Özerdem uživa azil u Njemačkoj i što je ta europska zemlja već odbila identičan zahtjev za izručenjem još prije tri godine. Sudu je nebitno novinarkino ugroženo zdravstveno stanje i što bi u Turskoj ponovno mogla postati žrtva torture. Nebitno je i to što Turska, a na što upućuju dva spomenuta slučaja, očigledno zlorabi jednostavnu i loše nadziranu proceduru raspisivanja Interpolovih tjeralica. Zbog svega nabrojanog, sudsko rješenje Županijskog suda u Dubrovniku stoga je jednako smisleno koliko i činjenica da se zemlja njegove visosti Sulejmana Veličanstvenog, unatoč svim represivnim metodama pomoću kojih se obračunava s vlastitim narodom, nalazi u pregovorima s Europskom unijom. Istom onom tobožnjom zaštitnicom ljudskih prava koja proklamira poštivanje Europske konvencije o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda, a koja je u slučaju Vicdan Şahin Özerdem višestruko prekršena.