dodaj komentar 22 komentara

1. aha kuzim19.07.2011. 13:51#1
   vi "mladi" cetnici bi htjeli da se te okolnosti uzmu kao otegotne hmm pa odite u srbiju tamo cete biti sretniji praksom sudova
2. Zodiac19.07.2011. 16:22#2
   Gospođo Hruškar,oprostite,ali vi ste totalna glupača.Poštedite nas svoje pojave u javnosti.Zatvorite se u podrum i ne izlazite nikad na danje svjetlo.Ogromna mirovina će i dalje stizati na vašu kućnu adresu svakog prvog u mjesecu.
3. Bafalo19.07.2011. 16:56#3
   (4) da je optuženik u trenutku počinjenja zločina bio u "domovinskom zanosu"
   
   -----------------------
   
   Ovo je definitivno najjače. Sad kad nekog čušnem na cesti, policiji ću reć da sam bio u domovinskom zanosu jer je npr. Hrvatska izgubila utakmicu.
4. Kurbla20.07.2011. 05:57#4
   Da, ali se moraš pobrinuti da "domovinski zanos" bude dokaziv, npr. pjevajući neku domoljubnu pjesmu.
   
   "Rajska djeevo, kraljice Hrvata, naša majkoo ... ĆUŠ ... naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar ..."
   
   Na suđenju osim posebnih okolnosti (poraz reprezentacije) valja istaknuti i opće okolnosti, npr. bio si iznerviran time što je Hrvatska pala u dužničko ropstvo, Nemeš povalio Marijanu, i tako to ...
5. ajmo sad malo ozbiljnije20.07.2011. 07:47#5
   "(1) da je optuženik bio branitelj, (2) da je optuženik bio dragovoljac, (3) da je zločin počinjen tijekom legitimne vojne akcije ili (4) da je optuženik u trenutku počinjenja zločina bio u "domovinskom zanosu""
   
   1, 2 i 3 su legitimne olakotne okolnosti a cesto se navodi i cinjenica obrambenog rata medjutim 4 je besmislica za koju nikad nisam cuo vjerojatno pripada kakvom "sucu" kalibra onog milanovica iz gospica ili su je mladi inicijativni cetnici jednostavno izmislili
6. ap20.07.2011. 14:41#6
   Oko jednakosti nem čak ni bitnih nesuglasja a još manje bitnih razlika i suprotnosti. Sve struje i opcije su za privilegiranost raznih brojnih posebnih pojava i kategorija (faktora, uključujući ph) te time i drugim za diskiriminaciju općeg pa i čovjeka kao živog i društveno-politčkog bića.
   
   Samo se razlikuju u harmoniji i sudjelovanju u tome, a što je neizbježno već po karakteru stvari, kao razni instrumenti i glasovi u složenijim glazbenim pojavama.
   
   To ide do veleimprijalnih razmjera, ili su čak imperijalne razine donji uvjet i donja razina zahtjeva.
   
   Tako je i ovdje i naročito na ratovima devedesetih po ex SFRJ. Npr. na najpoznatijem i vjerojatnom najdrastičnijem primjeru Srebrenice. Već sama činjenica da su tu u pitanju mulsimani, i da je ostao SKJ i SKBIH i svi bili za to a da nije bilo Alije Izetbegovića i SDA, pa i da su se nekim čudom kada se lomilo svi učanili i bili aktivni i najaktivniji u helsinškim odborima i svim drugim mrežama za ljudska prava, pa i onoj mega hedge fond mešetara Sorosa, sve to ne bi bitno izmjenilo ravnotežu vjerskog i nacionalnog te time automatski i nacionalizma i najgore balkanske vriejdnsoti sa ljudskim i drugim pravima. Tj. opet bi i po kriterijima ljudksih prava bili više za logor i neku vrstu rješenja kao problema a egezekuotri i dušebrižnici više borci za čovječnost čovjeka i ljudska prava, naročito u naj djelu kao borci protiv balkanskih sranja i primitivizma.
   
   Tj. i ovi mladi za ljudk prava i sve frkacije su ne samo protiv elemntarnih prava naroda, vjera, pojava i pojedinaca, baš zato što su za razna posben prava i privilegije i time protiv većine stvarnih pojava, i te ne obično protiv nego obzirom na ozbiljne nedostake od stavrnih grupa do pojedinaca u smislu tih kriterija onda su i nehotice otvoreno i stvarno i rasisitički i imperijalno protiv svega, do pojedinaca i naročito konkretnih pojdinih živih ljudi kao prilično općenite masovne pojave.
   
   Za koga su onda konkretno sve napredne i bolje pojave i da li ikto stvarno zadovoljava ili je to utopija koja se ostvaruje? Nije utopija jer kriterije zadvoljavaju vodeći hedge fond menager i dioničar Soros, podosta Sverina a po najnovijemi Mitrović vlasnik Pink TV zajdno sa svojim partnerom Tončijem Huljiće, predsjdnici Tadić i Josipović itd. Naravno, ima toga još, ali kao ilustracija. Angelina Jolie ne zadovoljava potpuno ali možda hoće, najviše zbog toga što više ne stigne zadvoljiti neke estetsko-erostke nijanse toga.
   
   Sve ostalo je debelo u minsu, iako je je i dalje i za sve talve osnova ustavnog i političkog uređenja, tj. posbne privilegije, jer zadvoljava neke a drastično je u minusu sa ostalim.
   
   Dakle, ne radi se o nekoj fiktivnoj ili stvarnoj frankenštajnskoj pojavi i temi nego o ipak svima poznatoj estetsko-erotskoj itd. naprednoj imeperijalnoj biti i ravnoteži, o samoj imperijalnoj popularnoj kulturi i osnovi najboljeg.
   
   "Obični" smrtnici nisu djelom nesavršeni iz neznanja i nemogućnosti boljeg nego namjerno. Npr. više vole filmove Sregio Leonea i Orsona Wellsa nego razne druge, više stvarne žive estetsko-erotske složenosti i razno nego stilizirane fraze i fikcije ....
   
   Ili to isto drukčije - zašto sve i svakoga smeta da u vezi zločina stvarno iziđe što više toga, da se zločince i narolito istaknute u širem što bolje pazi da se pomoću njih može što šire i više rasvjetliti i činjenice i složenost i ostalo, bar do razmjera kako to radi Orson Wells u filmovima, a stvarnost toga je još i puno više impresivna? Pa zbog toga što biti ne samo ugorzilo osnovu i bit najširih naprednih snaga nego ih i rastsvorilo, kao vampire svjetlo, obzirom ne samo da su vezano u tome nego i da starno nisu poduzeli vječnost nikada ništa što su morali i mogli nego su išli na sigurnu taktiku samoproglašene izvrnosti bez i najmanje veze s tim i mrlje, i kada su duboko o govnima toga. kao i sadašnju krizu, i raotve devedesetih kao dio toga, su javno vidljivo i znastveno dokazano sustavno kreirale i dugo pripemale baš sve domaće i starne napredne snage, dobrim djelom ne kao namjeru neko kao pomoćno sredstvo i neizbježni dio radi svoje izvrsnosti i napretka u tome. To je klasična imperijalna inercija. Je li tko čuo i rječ i manju pažnju i bilo šta da ne tako izvrsno i napredno, iz čega neizbježno idu ratovi i krize osim možda kada je Slobodna Milošević i nehotice izrazio biti najširih snaga rečenicom "ako ne znamo da radimo, vlajda ćemo znati da se bijemo" - ako nećemo i ne znamo ništa drugo osim bitiu turbo napredni i izvrsni, valjda ćemo znati iskoristiti sve druge kao što to inače radimo, parazitiramo, rentiramo uzurpirano iplajčku, preseravamo se, forsamo do beskraja bez bitnog pokrića ...
   
   Dodne 1951. g. u stalnom uvodniku u lsitu "Combat" kojeg je pokrenuo s drugima kao dio otpora nacistima u 99 % kvislinškoj Francuskoj, Albert Camus je napisao nekoliko rečenica tipa kao Baudelaire u "Cvjetovi zla" i pnedka netko - šta svi salvimo, po čemu smo to stvarno najizvsrniji i izvrsniji nego itko ikada, da li su Staljin i SSSr tako idealni i božanstveni, da li je fantastično to što bujaju mega hidrogenske bombe i svi sve više slave a ne zna se šta ... To je bila bomba koja je jače djelovala od svega drugog, pa i proteklog II svj. i rastućeg hladnog rata i kolonijalne drame .... Samo je malo skrenuo pažnju na ta opća pitanj. tako je i inače.
   
   Npr. Tko je bar na frazama zadnji put pokazao stvarno da ga stavrno zanimaju ljudi i ljudski životi te šta se stvarno zbiva tu i oko toga te šta bi stvarno htjeli te šta se ljiudima stvarno čini vrijendim pa i izvrsnim, bitnim i šta ih stavrno raduje i daje ima nadu i motovira i u čemu i kako uživaju, pa i općenito erotski i estetski te za bilo kakva stavrna prava i mogućnsoti oko toga te zašto se gazi i eliminira sve tko oko toga bilo šta postigne ili otvori pitanje, pa i kada je Albert Camus ili netko drugi koga se teško ukloni kao da ga nema?
7. Knez Ovoga Svijeta20.07.2011. 16:50#7
   @ap
   
   Ja sam odgovor na sve.
8. @ap20.07.2011. 16:59#8
   Nijedan srbin nije pingvin
   
   Neki pingvini su Srbi
   
   Ova dva kategorička suda stoje na početku velebnog djela Vladimira Šeksa "Korjeni pravoslavlja u lokalnoj fauni".
   
   Šeks ovdje primjenjuje modalnu logiku kakvu smo imali prilike vidjeti u "Ogledima u slobodi polemike", te valjano utvrđuje razloge vjerske isklučivosti Atanazijskog vjerovnaja, koje u svojoj krajnjoj konzekvenci navodi neke pingvine da se deklariraju Srbima.
   
   Očita kontradikcija u kategoričkim sudovima nipošto ne prizvodi neistinit zaključak, ali do toga ćemo doći kasnije.
   
   Prvo o djelu. Ono nastaje netom prije Šeksovog bavljenja razlikom biti, bitka i bića jasona Voorheesa, i predstavlja njegovu ranu fazu.
   
   Uz pomoć lokalne vekije (u Osijeku popularno poznate kao drljača), Šeks pada u stanje delirija u kojem dobija sposobnost sporazumjevanja sa životinjama svih veličina i oblika.
   
   Inuiti Vladu znaju kao "šaptača pingvinima".
   
   ono što otkriva pri razgovoru s pingvinima najavljuje novu fazu otkrivanja mračnih planova pngvina Srba, koji, na žalost svih nas, imaju svoje predstavnike u SUPu (odred poznat onim rijetkima koji su ih imali nesreću sresti kao Ljudi u crno-bijelom).
   
   Svoje prve zaključke Šeks iznosi u malom baranskom kafiću, pri čemu, pod
   izlikom antidržavnih djelatnosti, biva zatvoren. U zatvoru On, uz nadljudske napore ispisuje djelo na komadićima WC papira, te ih, uz pomoć mladog djelatnika pošte, uspijeva iznijeti iz zatvora.
   
   ono što posebno zapanjuje je krajnji zaključak koji Šeks iznosi na 856. stranici, ali do toga ćemo doći kasnije.
   
   Ako me prie toga ne uhvate.
9. ap20.07.2011. 18:07#9
   Tj. i pod ljsukim pravima i pod pitanjima ratova i zločina i pod pitanjem krize prije i poslije i pod raznim doniraju poprilično isti automatizirani samouvjereni navodno ili stvarno politički kriteriji i viđenja, beskrajne kombinacije razne prilično veleimprijalne materije itd. a sva pitanja, pa i naječemnatrnija i najopćenitija, stvarnih živih ljudi kao pojedinih i kao grupnih su manje više time prisiljena na ulogu iritantnih, onih koja uvijek sadrže dovoljno greški i rupa za bilo čiju jednostavnu diskvalifikaciju ... pa i kada se radi o masovnom broju stvarnih ljudi, pa i kada se radi o iznimnim zbivanjima, pa i kada se radi o najvrijednijim pitanjima i zbivanjima i ljudima i djelima i svemu.
   
   Naoko se to podrazumijeva i aksiomski točno uzima u obzir tako da je nepotrebno ponavljati a zapravo se radi o središnjem problemu bolnog raskoraka vodećih i dominatnih pojava sa ljudima u svemu.
   
   Došli smo u doba kada pošinje a na završava provjera svega, koliko toliko, u prvom redu navodnih naj pojava, istina, vrijednosti, djela, misli, kreacija ... pa čak i raznih osnovnih činjenica i najobičnijih orjentacija u svemu. Npr. kuda tko i šta vozi i forsira ...
10. O tome tko je jednak a tko jednakiji20.07.2011. 18:12#10
    Logori u Srbiji: Zločin bez kazne .
    
    Ponedjeljak, 21 Veljača 2011 12:13
    
    .Teško je dati točan broj civila i vojnika koji su mjesecima bili zatočeni, mučeni, silovani i ubijani u 30-ak logora širom Srbije. Na popisima Međunarodnog Crvenog križa nalazi se oko pet tisuća imena, dok predsjednik Udruge pravnika Vukovar 1991. Zoran Šangut raspolaže s podatkom koji govori da je više od 7 tisuća muškaraca, žena i djece prošlo kroz te logore.
    
    
    Gotovo 500 Vukovaraca još uvijek se smatra nestalima, a velik dio njih završio je upravo na području Srbije gdje im se izgubio svaki trag. Za pet najvećih logora, Stajićevo, Begejce, Sremsku Mitrovicu, Niš i VIZ Beograd, udruga je u svibnju 2008. podnijela kaznenu prijavu za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima srbijanskom glavnom tužitelju za ratne zločine Vladimiru Vukčeviću obogaćenu iskazima logoraša. Iskaze posjeduje i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku koje je pokrenulo istragu i istražne radnje. No, budući da je prema Zakonu o državnom odvjetništvu istraga tajna, iz osječkog Županijskog državnog odvjetništva nisu mogli ništa reći o trenutnom stanju predmeta. S druge strane, istraga u Srbiji nije daleko odmakla. „Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije još nikoga nije procesuiralo, još nikoga nije privelo, protiv nikoga nije dignuta optužnica.“, govori Šangut i ističe da su logori predstavljali dobro planiran i organiziran ratni zločin od strane Srbije o čemu govori i činjenica da su se stražari međusobno oslovljavali isključivo nadimcima. „Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije od nas logoraša, odnosno od hrvatskog državnog odvjetništva traži da kažemo ime i prezime stražara kako bi ih mogli procesuirati jer ostale institucije, uključujući i današnju vojsku Republike Srbije, negiraju postojanje logora. Velik broj zapovjednika i stražara, koji su tada bili u tim logorima, vjerojatno su i danas oficiri vojske Republike Srbije i vjerojatno zbog toga ne žele dati podatke o imenima i prezimenima kako zapovjednika tih logora tako i onih stražara koji su neposredno vršili ratne zločine.“, ističe Šangut.
    
    Do pakla i nazad u devet mjeseci
    
    O premlaćivanju i zlostavljanju logoraša već je mnogo toga rečeno. Ispričane su brojne priče o neljudskim uvjetima, svakodnevnoj fizičkoj i psihičkoj torturi i preživljavanju na jednoj kriški kruha i šalici čaja dnevno, o lijekovima o kojima se moglo samo maštati. Sve je to na vlastitoj koži iskusio danas 53-godišnji Ilija Ačkar koji je u rujnu 1991. iz Zagreba krenuo u smjeru Vukovara i u obrani grada sudjelovao do posljednjeg dana. Zarobljen je 20. studenog i autobusom otpremljen u logor Stajićevo, u bivšu stočnu farmu nedaleko od Zrenjanina. „Unutra su nas nabili, morali smo čučat' s glavama dolje i rukama na leđima. Toliko smo se nabijali jedan na drugog da sam imao osjećaj da je na jedan kvadratni metar stalo deset ljudi i više. Zašto smo se zbijali? Zato da mu manje ostaviš prostora da te odozgo može tući.“ Ačkar je više od devet mjeseci proveo u šest logora na području Srbije, sve do posljednje razmjene zarobljenika 14. kolovoza 1992. godine. Kaže da su premlaćivanja bila svakodnevna. Prije ili kasnije bi svatko došao na red tako da je teško naći logoraša koji je na koncu izašao bar bez slomljenog rebra. Nakon takvog tretmana zatočenici su potpisivali ono što bi im dali da potpišu. Na temelju jednog od takvih dokumenata Srbija danas progoni neke od bivših logoraša poput vukovarskog branitelja Tihomira Purde.
    
    
    
    
    Tko je vršio zlostavljanja i premlaćivanja? Ačkar kaže da su to isključivo bili vojnici i oficiri JNA srednjih godina i dobro obučeni upravo za ispitivanja. Iako su se zatvorski čuvari oslovljavali nadimcima, dosta je imena isplivalo, onih imena čiji progon logoraši traže, ali još uvijek uzalud. Primjerice, bivši logoraš Petar Lovrić posjeduje potvrdu o predmetima koji su mu oduzeti prilikom ulaska u logor. Na potvrdi koja govori o oduzetom novcu, o nekoliko oduzetih lančića, narukvica, naušnica i jednoj zubnoj navlaci stoji potpis dotičnog majora Zorana Ranđelovića. Kada je Lovrić zatražio povrat oduzetih predmeta iz Saveznog ministarstva obrane Savezne Republike Jugoslavije 2002. godine odgovoreno mu je da je obavljen razgovor s majorom Ranđelovićem kako bi se ustanovila vjerodostojnost Lovrićevih navoda. No, spomenuti Ranđelović je izjavio da mu ništa o oduzetom novcu i drugim predmetima nije poznato te da potpis na potvrdi nije njegov, već da je krivotvoren. Lovrić lančiće i zubnu navlaku nikada nije vidio, ali ni Ranđelović optužnicu za ratni zločin. Ačkar ističe da je ovo samo jedan od brojnih primjera koji pokazuju na koji se način Srbija opire progonu ratnih zločina iz svog dvorišta.
    
    Uloga Crvenog križa
    
    Naš sugovornik kaže da je logorske torture riječima teško dočarati poput slučaja kada je devet dana i devet noći bio prisiljen stajati prislonjen uza zid dok su cijelo vrijeme dvojica pazila da ne bi slučajno sjeo. Logoraše bi ponekad odvodili i na takozvana lažna streljanja. Ačkar se prisjeća da su ga jednom prilikom izdvojili u neku prostoriju i postavili pred zid. „Onda veli tu ćemo. Zaveže maramu, stavi te uza zid. Kaže zini, ti zineš i sijevne ti nešto u ustima. Nakon pola minute se sabereš, ne znaš dal' da se od sreće veseliš, a on ti kliještima izvadi zub i to onako šta uhvati.“ Kaže da ni Crveni križ nije mnogo pomogao jer ljudi u bijelom nisu mogli ući bez prethodne dozvole uprave logora.
    
    
    
    Tada bi popisali samo one logoraše koje bi zatekli, a nisu ih zatekli sve pa tako ni našeg sugovornika za kojeg obitelj mjesecima nije znala je li živ ili mrtav. No, ipak dolazak Crvenog križa s veseljem se iščekivao. „Nama je puno značio i taj jedan dan kad dođu. Dan ranije te ne tuku ili ako te tuku, rade ti tu jednu debelu masnicu, a ne tisuću masnica. I što je najljepše, dva dana zaredom dobiješ grah. Zamisli, grah kojeg nikad nisam u životu volio bilo je nešto fantastično i konačno nešto što te zasiti.“ Sjeća se da ponekad danima ništa ne bi okusio, a kad se jednom kriomice uspio izvagati, vaga je pokazala samo 41 kilogram. „Od noge dole tu je samo neka kožica visila i kost. Nikad nisam mislio da ću više na noge stat'.“ Činjenicom da nitko nije kažnjen za patnje kroz koje je prošao kao i tisuće poput njega, Ačkar može biti samo ogorčen. Uvjeren je da srbijansko tužiteljstvo namjerno izbjegava istražiti ratni zločin nad zarobljenim Vukovarcima i ljude koji su odgovorni za njega uz isprike poput one koja kaže da se nije radilo o logorima, već o sabirnim centrima gdje su zatočene tek izmjestili iz ratnih stradanja.
    
    Silovanja kao organiziran i planiran zločin
    
    U logore na području Srbije nisu odvođeni samo muškarci, već i žene, mahom iz Vukovara. Kao što je poznato, nakon pada grada muškarci su odvajani od žena i djece. One žene koje nisu uspjele napustiti grad, završile su u logorima poput Veleprometa ili na obližnjoj Ovčari, u hangarima tadašnje farme vukovarskog poljoprivrednog kombinata. Ondje bi bile fizički zlostavljane, pozivane u posebne prostorije i zatim silovane i tako iz dana u dan. Prema podacima kojima raspolaže Hrvatsko društvo logoraša, najmlađa silovana žrtva bila je petogodišnja djevojčica, dok je najstarijoj bilo 80 godina. Ali, nisu samo žene bile žrtve silovanja jer današnja saznanja govore i o silovanim muškarcima pa čak i dječacima. Svjedočanstva žrtava silovanja već godinama prikuplja Marija Slišković, predsjednica udruge Žene u domovinskom ratu. „Silovanje se odvijalo u izdvojenim prostorima gdje nije bilo svjedoka i uz prijetnju ženama da ništa ne smiju govoriti kada ih vrate. Svaka bi došla, sjela i šutjela pa nitko nije mogao posvjedočiti što im se dogodilo jer je ženama bilo zabranjeno da s bilo kim razgovaraju na što se strogo pazilo uz prijetnju da će im ubiti djecu ili nekog člana obitelji. U strahu i bojazni da bi se to zaista moglo dogoditi, žene bi zločin prešućivale. “ Slišković kaže da ratni zločin silovanja nije bio čin nekog pijanog vojnika ili pripadnika paravojnih formacija, već je ono bilo organizirano kao planski način zlostavljanja koji na žrtvu ostavlja teške psihičke traume s kojima kasnije nije lako živjeti i noću zaspati. Nakon Vukovara, žene su, u pravilu, odvođene u logore na području Srbije gdje bi se iživljavanje nastavilo, osobito nad onim ženama koje se na ovaj ili onaj način sudjelovale u obrani grada. „Nad njima su vršena osobito okrutna silovanja, takva da je to bilo mučenje i maltretiranje nakon kojeg su žene jedva ostale žive“, svjedoči Slišković.
    
    Iz tri procesa samo dvije presude
    
    Gotovo dvadeset godina kasnije žrtve nerado govore o onom što im se dogodilo. Onaj mali broj koji je progovorio i prijavio zločin bio je osuđen na, kako kaže naša sugovornica, još jedno silovanje, ono u sudnici. Tijekom sudskog procesa žrtva često nije mogla izbjeći ponovni susret s počiniteljem, a iskaz o onom što je proživjela morala je iznova po nekoliko puta ponavljati pred nekolicinom njoj posve stranih ljudi. Slišković kaže da su u Hrvatskoj vođena tri procesa od kojih su dva završila presudama, jedan sedmogodišnjom, a drugi trogodišnjom zatvorskom kaznom, dok svjedočanstva i iskazi ostalih žrtava još uvijek čekaju negdje u nekoj ladici hrvatskog državnog odvjetništva.
    
    Žrtve silovanja koja su se događala na okupiranom hrvatskom području ili na području Srbije, Hrvatska ni na koji način nije obeštetila. One žene koje su se odvažile na sudski proces upućene su da materijalnu zadovoljštinu potraže u privatnoj parnici protiv počinitelja. „Poznajem silovanu ženu koja je sada 60-godišnjakinja, bolesna i koja nema ništa. Ni obeštećenje, ni invalidninu, ni bilo kakvu nadoknadu, već samo svoju starosnu mirovinu koju bi imala i da joj se nije dogodilo nasilje ratnog zločina“, kaže Slišković. No, nakon silovanja dogodio se i niz trudnoća. Djecu koja su rođena u takvim okolnostima i koja danas imaju samo majku, Hrvatska ni na koji način nije prepoznala kao žrtve rata te ih materijalno i pravno zaštitila. Naša sugovornica zaključuje kako je Hrvatska silovane žene i muškarce prepustila njihovim mučnim sjećanjima, ali ne namjerava odustati. U ime udruge, prikupljena svjedočanstva namjerava poslati hrvatskim nadležnim državnim institucijama, stranim veleposlanstvima i Europskoj komisiji kako bi podsjetila da je i silovanje ratni zločin te da Hrvatska u žrtvama tog mučnog zločina konačno treba prepoznati žrtve rata koje zaslužuju i pravičnu naknadu.
    
    Nisu se oslovljavali imenom i prezimenom, samo nadimcima
    
    Među svjedočanstva kojima udruga raspolaže nalazi se i ono danas 42-godišnje žene, a tada 23-godišnje djevojke iz Vukovara. No, prema saznanjima udruge, ime žene čije svjedočanstvo prenosimo našlo se na jednom od navodnih popisa srbijanskog tužiteljstva zajedno s ostalim Vukovarcima osumnjičenima za ratne zločine poput Tihomira Purde. Žena, čiji identitet iz razumljivih razloga ne možemo otkriti, govori da je nakon pada Vukovara prebačena u Dalj i smještena u improvizirani zatvor, a zapravo u prostorije nekakvog svinjca. Prisjeća se da je nakon tri dana, zajedno s još dvojicom zarobljenih muškaraca, premještena u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici. „Odmah su me odveli u Beograd na saslušanje, nakon toga vratili u logor Sremske Mitrovice. Prvo silovanje dogodilo se tijekom noći kada su zatvorski čuvari u prostoriju u kojoj sam se nalazila pustili četvoricu muškaraca koji su služili zatvorsku kaznu zbog kriminalnih radnji. Sva četvorica su me silovali na vrlo grub i brutalan način. Ta silovanja odvijala su se svake noći za vrijeme zatočeništva u logoru sve do razmjene. Za vrijeme zatočeništva nisam se okupala ni jednom a samo povremeno su me izvodili u šetnju. Silovanje se događalo noću a ostala maltretiranja danju. Svakodnevno su se iživljavali na različite načine, tukli su različitim predmetima. Jedna mi je zatvorska čuvarica rekla da 'ako ikada i izađem, izaći ću četveronoške'. U tim brutalnim silovanjima došlo je i do začeća. Silovanja su bila svakonoćna bez obzira na trudnoću. Kada sam bila u šestom mjesecu trudnoće doživjela sam spontani pobačaj, prijevremeno sam se porodila na podu ćelije u kojoj sam se nalazila. Zatvorski čuvari su došli, pokupili plod, a ja sam bila u stanju totalne rastrojenosti, duboko depresivna, s vrlo malo sjećanja na te trenutke. Odvezli su me u civilnu bolnicu u Sremskoj Mitrovici, tamo su me liječili tri dana. Za vrijeme boravka u bolnici, jednom rukom sam bila vezana za krevet policijskim lisičinama a pred vratima je bio zatvorski čuvar. Vratili su me natrag iz bolnice i ubrzo sam među zadnjima nakon devet mjeseci zatočeništva razmijenjena. Tijekom cijelog zarobljavanja nisam čula da ikoga zovu njegovim imenom i prezimenom, služili su se samo nadimcima.“ (hr svijet)
    
    
11. ap20.07.2011. 18:52#11
    Tj. iako se i dalje sve nameće kao zadnja rupa na svirali i tu i po Evropi i šire, zbivanja po našem području bivaju sve više bitniji evropski i svjetski dio, ne ni blizu tako ekskluizvno kao za hladnog rata (SFRJ) i devedesetih ali ne više ni kao isključivo jednostavno Balkan i nešto za beskrajno samonapuhivanje i iživljavanje i tu i evropski i svjetski.
    
    Ratovi devedesetih, kao ono što je slijedilo iza onoga prije i kao ono što je prije ovoga što je išlo i ide, su sve više složena sofistirana pojava a sve manje nešto jednostavno. Npr. ono što EU previre sada a i odnose prema Rusiji i USA i ostalo sada, sve to se još jače previralo devedesetih i iskazivalo podosta po ovim područjima. Ama baš nitko ne doživlajava niti misli da je u osnovi stavljena točka na i tzv. individualizacijom krivnje, da je više od 90 % svega po ovom području stvar i djelo snaga tu pa i politika, d asu bilo kakve dominatne izbrnsoti stvarno izvrsne, da jes veopća katastrofa ili da je Eu sveoći spas, da su likovi i djela koji se toliko forsaju i domniraju definitivno dominantni, da je bilo šta ...
    
    Tj. bilo šta je bilo i jest sada se kao nikada otvara i otvara bolje stvarne mogućnosti i preispitivanja i novo i rekreiranja i popravke prošlog a koje prošlo je podosta i stvarna sadašnjost i budćnost ... Nema više ni globalnih ni djelomičnih apsoluta a iskstvo pokazuje da ih nije ni bilo, da su prekomjerni apsoluti osuđeni na prije ili kasnije propadanje. U tom smislu su neizbježne nove i nove kreacije i varijacije na temu ratovi, zločini, mir, krize, propulzivna doba, sva elementarna pitanja, provjere, razne točke na i će brzo biti zaboravljena farsa ili već bivaju ... Život u najširem smislu i ide dalje i mijenja kao od šale i najčvršće slike, oživljava mrtve a sahranjuje domiinatne žive ... Još ni blizu ne znamo šta se je zbivalo po Sisku i okolici a sve više znamo da je i tu u svuda bilo puno više sudionika nego što se je prikazivalo, i svjetskih, i da se je zbivalo bitno složenije i više toga nego što se pokazuje, misli, kao i prije kad je bio mir i poslije is ada i u buduće.
    
    Npr. u najmirnijoj Skandinaviji ni nakon 100 godina od zadnjeg sukoba, ni jedan Danac, ni freakovi, neće da prijeđe s druge strane kanala na jug Švedske, iako Šveđani masovno i stalno dolaze u Dansku i sve OK funkcionira. za veropske i svjetske kriterije i iskustva je impresivno sve što se izvan tzv. elitnih tokova zbiva na relaciji Vukovar - Srbija i oko toga a slično po raznim točkama. Kao razno najgadnije nije primjereno do beskraja forsirati i ne koristi da svi oko toga forsiraju, isto tako i to bolje je bolje podosta zaštiti izvan svjetala reflektora i beskraj publike te da se to pojavljuje sofisticiranije i pažljivije. Tako i sa za sada nepoznatim djelovima većih i dlujih zbivanja zločina. Ako je nešto vrh ispita za ljude i civilizacije, onda su to velike oscilacije rata i mira, napredovanja i kriza .. To nisu djelovi za tek tako i unedogled automatizirana samouvjerena ponavljanja.
    
    Npr. Vukovar i kao mir i potom rat i potom mir je još uvijek pretežno nepoznata bitna evropska i svjetska priča. To je veći problem za domantne EU i sange po ovim područjima nego za tzv. obične ljude, jer su te nazovi elitne snage oko toga i inferiornije i sve više im to treba nego tzv. običnim snagama jer te snage moraju kslađivati i rješavati nerješena pitanja koja se više ne daju rješit silovanjem pomoću raznih uhodanih rješenja i izlizanih trikova, pa njima zvona zvone dok ostalima nakon raznih havarija može ići samo bolje bar u velikim pitanjima. tako da su tzv. elitne snage sve više na ispitima i provjerama, nakon beskrajno obrnutih uloga u ekstremnim ramjerima i pojavama.
    
    Isto tako je i pitanje ljudskih prava sve više praksa u kojoj samoproglašeni nadležni bivaju sve više predmet preispitivanja oko toga, uključujući njihove više nego masovne uhodane velike diskvalifikacije i kvalifikacije i stalno radikalne promjene i kada su naoko diskretne i nema ih.
    
    Većina EU pitanja se više provjerava kod nas nego po EU a rat i zločini i odnso prema tome kao velikim nezgodama također. Ni dugi ratovi genocidnih razmjera koji su upravo završili na jugu Sudana, u najzabačenijem djelu Afrike, nisu pitanje koje lokalno izolirano i kao takvo završeno, nego tek slijedi nešto malo više oko toga, bar tako da će se malo više ljudi moći osvjedočiti i zanimati i doći na scenu. A ovo ovdje je kakav takav stalni dio svjetske scene i nikakva točka na i nije stvarno stavljena već samom činjenicom da oni koji je stalno stvaljau isti dan otvaraju nove točke iz II svj. rata i raznih doba i fikcija i zbilje.
12. @ap20.07.2011. 19:07#12
    Elem, prvi kontakti Šeksa s pingvinima odaju mu samo neke pojedinosti. Kao što je i uspio razaznati, Šeks od pigvinskih starješina saznaje da se u redovima njihove braće odvija nešto mračno i zlokobno.
    
    Naime, nekolicina njih uhvaćena je kako izučava tekstove jednolične melodije, iz kojih su uspjeli razaznati samo "...jajijaše, hristos...jajijaše..."
    
    Uhvaćeni pingvini, odbijaju dati bilo kakve informacije i odolijevaju mučenju do smrti. Slika koju je rupa bijelog zeca ovdje postala pokazuje kako te seanse mučenja izgledaju.
    
    Nakon povratka u Domovinu, Šeks, kako smo već rekli, biva uhićen. Osim pisanja djela, shvaća da će se morati dublje infiltirati u pingvinske redove i počinje sa izučavanjem drevne vještine Transmutacije.
    
    Izašavši iz zatvora nadljudskim naporima uspjeva napraviti ono što su prije njega uspjeli napraviti samo troje živućih ljudi, naime TRANSMUTIRA U PINGVINA. O daljnjim informacijama o Šeksovim tranmutaciama pogledati esej TriPutaNaja "Valdimir Šeks kao ugaoni kamen".
    
    U sljedećim nastavcima:
    
    ***** Susreti Platona i Imhotepa u tebanskoj pustinji pod nadzorom egipatskog klera, Klaopatra je muško - gender rapsrava, pingvini u Srpskoj Akademiji Nauka i Umetnosti, mračni plan, kraj politike i puno više *****
13. Knez Ovoga Svijeta20.07.2011. 19:12#13
    @ap
    
    Što ti u suštini želiš reći?
    
    Da svijet ide dalje, da se svakog trenutka mijenja i da je stoga besmisleno ukazivati na nekažnjen genocid jer su ionako svi već odavno u kurcu.
14. @ Knez20.07.2011. 20:38#14
    U vezi genocida i. ratova te vezama toga sa ostalim ne samo da hoću reći nego vidim obrnuto - neizbježno nam slijede složenija, zrelija i zahtjevnija suočavanja s tim i, što je ključno, bitno veća povezanost ostalog s tim, pa i bitnih pitanja razvitka i kriza i bitnih evropskih pitanja, uz sve više ispadnja iz igre raznih dominatnih pojava i stavjanja točki na i a sve više ulaska u igru stvarnijih, kreativnijih i boljih razina zbivanja oko svega.
    
    Npr. povjesničarke u Srbiji, od Latinke Perović kao doajenke do mlađih, sve više dolaze do rezultat sa neočekivanim sve većim zanimanjem da su elite u modernoj povijesti Srbije i srbijanske orjentacije i politike kroz zadnjih 150 godina sa što više raznog i promjena sve više i uhodanije sprječavale bilo šta bolje pa i sve bolje, da bi mogli kontrolirati vladati te da je time Srbija došla do kraja krajeva, ili vječno dolje ili napuštanje jednog te istog koncepta, koje nisu uspjele promjeniti nikakve siile, ideoologije, zbivanja ...
    
    Na području Hrvatske u ne baš posve različitoj ali ipak drukčijoj osnovi dominiraju velike oscilacije i opredjeljenj i uvjerenja za prešareno najbolje, bućkuriš svega iz svjeta. osnova je slična ali bitni problemi posve drukčiji, do suprotno, kod nas se previre i preispituje u smjeru da se razno dovodi u pitanje, preispituje, skida ili diže, složeno reprodilira ... dok kod njih de facto treba početi idejno projektiranje stvarnih rješenja i smejrova, konstrukcija ... pri čemu ne idu tek tako evropske i druge preslike dok kod nas dugo idu teka tako tečno, sve ... a razne osnove i opći djlelovi su isti kao i svuda.
    
    U tom smislu ex sfrj područje i povatno djeluje na Evropu i svijet i neizbježno slijede bitno složenija i raznovrsnija zbivanja i rješavanja. Koncepije peglanja i primjene istih automatiziranih pojava i rješenja su većok krizi i besmislenostima nego navodno teško rješiva temeljna evropska i svjetska pitanja. Npr. financijsko stabiliziranje po EU, pitanje multikulturalnosti i ustavnih praksi itd. po EU iz naših pozicija su više njihova razmaženost i neobjektivno napuhane zajebancije, dok su njima i našim samoproglašenim elitnim snagama jednostavna pitanja raznog teško rješivog i složenog, kao kako jednoatavnom edukacijom (ispiranjem mozga) održati Balkan kao jednostavno pitanje niđe civilizacije i istovremeno crpiti oko 20 ejstra najboljih zarada i dobitaka iz toga - od radnika i stručnjaka koji najbolje rade a najamnje koštaju, preko najvećih zarada u povijsti na glupostima u trgovinbi i financijama do estetsko erotskih i bunga bunga uživanja, sve uz svjetski tip top velevažnost i izvrnost u svemu na osnu toga.
    
    Sada više ne ide kako je išlo ni sa arapskim svijetoma a Balkan ni tako ekskluizvan ni posve nevažan ni jedsnostavan posve drukčije nego do sada počinje preispitivati sve, bar malo po malo. Bar u djelovima pojava imamo bolje mogućnosti rješavanja i onako neizbježnog, posve neočekivano za većinu. Isto to se može razvijati u smjeru iznimnih evropskih kataklizmi u doba mira i sve većih EU razina i primjena. Npr. cijelo panonsko područje ili ide u smjeru respektabilnog evropskog djela, kao nekad, ili je samo malo do duge agonije baš pomoću navodno najboljih rješenja i vrijednosti. U tom smislu Vukovar nije bitna i iznimna ratna priča i zbilja nego i vjerojatno ili sigurno jedna od ključnih točki odlučivanja o evropskim smjerovima. U svakom slučaju bitni djelovi priča i zbibanja tek slijede. Ovo do sada su bila bitna zbivanja ali koja nisu kraj predstava, priča i svega bitnog. To tek slijedi. Ujedno će neke druge bivše, sadašnje i nove snage viđe doći do izražaja dok dugo site dominatne više nemaju šta ni reći ni odigrati niti su upotrebljive za bilo šta, pa ni za rješavanja pitanja rata i mira (tko uopće može uperiti prstom u bilo šta im koga od dominatnog i reći da je bitan, osim nešto jako malo toga, dok toga ipak ima ali ne može doći do izražaja).
15. @ap20.07.2011. 20:46#15
    Pretvoren u pingvina, Vlado kreće na potragu za mračnim društvom. U početku mu velike muke priređuje nemogućnost nabavke alkohola, ali to brzo prevladava fermentiranjem školjaka na 1000 m dubine. U pingvinskim kuloarima i danas kruži legenda o pingvinu koji je ronio dublje i duže od svih ostalih. Pingvini, naravno ne shvaćaju kakve posledice delirijum tremens ima na čovjeka, pa bio on transmutiran u pingvina.
    
    Jedini problem je što mu proizvodnja prirodne rakije oduzima toliko vremena da mu pothvat traženja crnih pingvina stoji na nuli. To Vladu previše ne zanima, budući da je zadovoljan day to day životom na Antartiku.
    
    Na njegovu, a i našu, dame i gospodo, sreću, jedan znatiželjan pingvin zahtijeva od Šeksa malo alkohola. Pijan mu priznaje d ae osobno član društva PHULA, i da je baza smještena među pingvinima s otočja Galapagos.
    
    Šeks provodi sljedećih šest mjeseci fermentirajući oveću količinu rakije i odlazi na Galapagos. Oduševljen je svojim perajama.
    
    Na Galapagosu pravi feštu, uslijed koje ulazi u razgovor s napijanijim pingvinom, koji mu pijan počinje pričati o potrebi stvaranja četiri pingvinske kaste.
    
    Platone? - Šeks će iz zajebancije.
    
    Molim? - Reći će Platon.
    
    Šeks pada u nesvijest.
16. ap20.07.2011. 21:40#16
    U vezi Šeksa i ostalog skreni malo priču na Beograd osamdesetih gdje je Šeks u žiži svih zbivanja. Osniva helsiniški odbor, PEN, on brani Šešelja na sudu, njega brani Srđa Popović (najbolji u SFRJ i sada) ... Ista rulja i osobe, većinom rulja a nešto i osoba, kruži i cirkulira već vječnost a urdno otpada sve drugo, prolazno.
    
    To je zanimljivo kao spekulacija da li će se reprizirati razno s istim likovima, a blizu je ili već teku reprize, uz eventualno sin zamjeni oca, šegrt učitelja i slično, uz sve svjetske uplive, režije, EU .... Jer i ako tako ide onda se lako mogu reprizirati i ostale pojave , tamo negdje do dr Vladka Mačeka i Dragiše Cvetkovića - smušeni neugledni Maček sa dva mlađa naoko apstraktna također smušena pomoćnika stiže vlakom a tamo najveći dobrovoljni svečani doček. Tu onda dolazi u pitanje i lik maršala kao takav a generali, Šeks i razni padaju debelo u deseti plan, dok na scenu izlaze Matoš, Tin Ujević, Tom Gotovac i razna bizarna rulja, još jači i zanimljiviji pijanci.
17. @ap20.07.2011. 22:00#17
    Srđa Popović je bio i Đinđićev advokat.
18. ap20.07.2011. 22:19#18
    Srđa Popović je branio sve političke optuženike u SFRJ i sada, njegov otac isto u staroj Jugoslaviji i FNRJ a sada i njegova kćer brani. U vezi Đinđića je sada u ime majke i sestre podnio tužbu za ubojstvo u kooj je, uz ostalo, optužio čelnog Koštunicu, čelnike tajnih službi i raznog.
    
    Dok je u Srbiji po tim pitanjima stalno više nego uzbudljivo, u Hrvatskoj i sa zadnjim navodno najvećim i velikim sumnjičenjima sve vezano s poliitkom u vrhu ide više nego gospodski i salonski dosadno. Glavno pitanje je da li će napuhani prazni šminkeri optuženi i njihovi odvjetnici itd. nešto reći, udobnost smještaja itd. Sve snage ulažu bskrajne napore u pažnji da nešto malo bude i odglume a da ipak ni malo nitko nikoga ništa bitno ne povrijedi, naročito ne toliko da ne bi opet mogli u zajedničku sliju i nstavake zabave, rješenja dokolice.
19. Knez Ovoga Svijeta20.07.2011. 23:34#19
    @ap
    
    "U vezi genocida i. ratova te vezama toga sa ostalim ne samo da hoću reći nego vidim obrnuto - neizbježno nam slijede složenija, zrelija i zahtjevnija suočavanja s tim i, što je ključno, bitno veća povezanost ostalog s tim, pa i bitnih pitanja razvitka i kriza i bitnih evropskih pitanja, uz sve više ispadnja iz igre raznih dominatnih pojava i stavjanja točki na i a sve više ulaska u igru stvarnijih, kreativnijih i boljih razina zbivanja oko svega."(ap)
    
    
    Bojim se da će to zrelije suočavanje biti na razini "pojeo vuk magare".
    
    
20. @ap20.07.2011. 23:35#20
    Srpska politička scena je općenito zanimljivija i još uvijek postoje čak i ideološke rasprave. A kad su imena u pitanju razne političke strane optužuju jedna drugu bez rukavica. Jednostavno se zna ko jei na "jednoj strani, a ko na drugoj".
21. ap21.07.2011. 00:10#21
    @ Knez
    
    Složenije i ozbiljnije suočavanje od ovakvih kao do sada je i kada se ništa bitno ne poduzima pa niti naglašava pa niti spominje kao u Španjolskoj, između Njemačke i Poljske sada ... drukčije od toga je interno u Njemačkoj sedamdesetih, što bi kod nas već moglo početi - djeca pitaju roditelje i bake, čak na nivou običnih radnika - kao to da ste vi tako nadmoćni i kao stari i jako uspješni, kako je to stvarno teklo i kako objašnjavate da ste vi tako spsobni a mi tako podređeni itd., kako je u stvari bilo i jest ovo ili ono, zatim presipitivanje najvećih likova, do veoma nezgodnih preispiitivanja, u svemu.
    
    To je u biti već krenulo. I kada je vuka pojeo magare, tko je jamio jamio, šta je bilo bilo ...tek tada, bar kod nas, je dolazilo do previranja, a previše i stupnja erupcija, obrata, ne finih ni jednostavnih nego burnih. već dugo nije, nakupilo se je previše toga, manje se radi i radi uobičajeno a više je vremena i preispitivanja u glavama, ni Škegro više nije za to da se sve plaća (kao i drugi je socijalnoj ispomoći kod Todorića a jako puno toga i sve je pojedo i popio pa i upucavao se damamam bez ikakvog plaćanja ....).
22. Knez Ovoga Svijeta21.07.2011. 01:12#22
    @ap
    
    "To je u biti već krenulo. I kada je vuka pojeo magare, tko je jamio jamio, šta je bilo bilo ...tek tada, bar kod nas, je dolazilo do previranja, a previše i stupnja erupcija, obrata, ne finih ni jednostavnih nego burnih. već dugo nije, nakupilo se je previše toga, manje se radi i radi uobičajeno a više je vremena i preispitivanja u glavama, ni Škegro više nije za to da se sve plaća (kao i drugi je socijalnoj ispomoći kod Todorića a jako puno toga i sve je pojedo i popio pa i upucavao se damamam bez ikakvog plaćanja ....). ."(ap)
    
    Volio bih da se dogode burni prevrati, ali čini mi si da se to u ovom slučaju neće dogoditi, jer sposobnost kažnjavanja zahtijeva i moć, a mi je nemamo kao što je imaju Židovi koji ne samo da su naplatili ratna stradanja, već su stvorili i industriju holokausta, dok mi stvaramo industriju tupana koji imaju memoriju zlatne ribice.