Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Mojim prijateljima, kolegama i poznanicima koji se nisu rodili kao Hrvati, katolici, bijelci ili heteroseksualci. Uz ispriku za deset godina mog vlastitog šovinizma.
Nasilje prema Drugome (narodnoj/plemenskoj, vjerskoj ili konfesionalnoj, spolnoj ili rodnoj manjini, a time i političkim protivnicima) ideološki je motivirano. Ta ideološka motivacija ne mora uvijek biti prisutna u svijesti nasilnika, nego može djelovati i nesvjesno. Kao sklop predefiniranih postavki čija netolerancija spram Drugoga biva uzrok nasilja. Ideologija čije postavke generiraju nasilje prema Drugom, po logici je stvari dominantna ideologija ili istina društvenog bitka, kako bi se to drugačije moglo izraziti. Ta ideologija, taj sklop postavki koje čine projekciju svijeta, upravo projiciranjem slike sebi poželjnoga svijeta njega samog i proizvodi. Pod obavezno ona teži k tome da principe po kojima je uspostavljena pretvori u principe po kojima se odvija realitet. Pokojni Milan Kangrga je, objašnjavajući principe funkcioniranje ideologije koja proizvodi naš realitet, govorio da se tu radi o uzdizanju partikularnoga na razinu općega.
I dok su nam rezultati djelovanja dominantne ideologije neposredno dostupni u vidu nacionalističkog divljanja huliganskih skupina na stadionima koji koincidiraju s utakmicama nogometne reprezentacije, prosvjeda desničarskog polusvijeta protiv političkog prosvjeda za prava LGBTIQ populacije u Zagrebu i Beogradu, paljenja posljednjeg broja tjednika Novosti pred zgradom SKD-a Prosvjeta itd., ideolozi nesnošljivosti često su nam nedostupni.
Da ukine tu nedostupnost, premosti jaz između naše spoznajne moći i eksplicitnih općih formula šovinističke ideologije, pobrinuo se doc. dr. sc. Ivica Raguž, predstojnik

Foto: Ivica Raguž, teolog koji ne poziva na mržnju
Tamo on kaže sljedeće: "Tolerancija ne znači da ja nemam pravo izraziti svoje mišljenje ili odreći ga se. Imam pravo reći kako smatram da je homoseksualnost objektivno neprihvatljiva stvarnost, pri čemu to ne znači da nužno idem protiv homoseksualca. Nemojmo si dopustiti ukidati toleranciju u ime tolerancije.".
Ovaj esej ću iskoristiti za dvije stvari: za seciranje i prevođenje dvaju stavova - jednog o objektivnoj neprihvatljivosti identiteta, i drugog o toleranciji, te pokušati objasniti implikacije tih stavova.
Kada Raguž izjavljuje da je "homoseksualnost objektivno neprihvatljiva stvarnost", on ne poziva na mržnju. Zapravo, on svojom izjavom stvara mogućnost za izljeve mržnje prema Drugome. Prevedeno u jezik elementarne logike Raguževa izjava znači da nije moguća situacija u kojoj bi za ikojeg subjekta koji je homoseksualac vrijedilo da je njegova egzistencija prihvatljiva. Sintagma objektivna neprihvatljivost poziva na izoliranje i desubjektiviranje bića koje nosi neko svojstvo. Kao takva, ona ne predstavlja šovinistički ostvaraj, nego upravo paradigmu svakog šovinizma. Implicitno, takav sud znači odricanje mogućnosti partikularnom subjektu da u svojoj vlastitosti pronađe, kroz traženje svog čovještva kao suštine, mjerila vlastite egzistencije. Da ne bi bilo zabune, ovakav sud indirektno upućuje na Katekizam Katoličke crkve (2357-2359,) u njegovim odredbama odnošenja spram homoseksualnosti kao mogućeg seksualnog aspekta suštine čovjeka kao takvog. Pitanje koje se sasvim legitimno može postaviti Raguževa izjava znači da nije moguća situacija u kojoj bi za ikojeg subjekta koji je homoseksualac vrijedilo da je njegova egzistencija prihvatljiva jest poznaje li Katolička crkva svoje početke, naravno mislim na biblijsku Knjigu postanka.
U tom spisu, koji opisuje postanak svijeta, crno na bijelo stoji da Bog stvara čovjeka na svoju sliku i priliku kao muškarca, a od njegovog rebra da stvara ženu. Oboje kao tjelesne. Ono što Bog potom čini je da u njih uvodi život svojim dahom. Božji dah, posredstvom kojeg prvi ljudi oživljuju, nije ništa drugo doli duša, koja se u grčkom jeziku naziva psihe, a znači moć koja daje život. Možemo reći i životodajna ili oživljujuća moć. Kada može biti da je Bog udahnuo dušu anatomskim i fiziološkim različitostima kao što su muško i žensko, kako da ne može biti da ju je udahnuo seksualnim različitostima kao što su homoseksualno i heteroseksualno? Ako ćemo tjerati mak na konac do apsurda, možemo se pitati i koje su narodnosti bili ti prvi ljudi pa onda kao objektivno neprihvatljive označiti i suštine drugih narodnih identiteta.
Možda je zaboravljen i iskon kršćanske misli kao srodne s grčkom filozofijom koja iskon svega (primjerice u Platonovom dijalogu Timej) pokazuje kao (iskonsko) jedinstvo neodređenosti koja ima iz sebe rađati različitosti. Ta iskonska neodređenost, isto iz čega Bog u Knjizi postanka stvara nebo, zemlju, zemaljske žive stvorove i na koncu čovjeka, je u Timeju nazvana chora, a Bog iz knjige postanka je isto što i demijurg, proizvođač, obrtnik, oblikovatelj. Demijurg iz chore može proizvesti bilo što, a tom raznorodnom bilo čemu je svojstveno da jest! I to upravo takvo kakvim je stvoreno, bez ostataka s pravom da si dopusti biti prožeto tom psihe i živjeti u skladu s onim što mu/joj je dano, a ta danost je sloboda u pojmu stvorenog po nalici apsolutne Slobode, što bi bila jedna iz niza mogućih oznaka za kršćanskog Boga.
Nadalje, Raguž uspijeva izreći da to što je rekao da je homoseksualnost objektivno neprihvatljiva stvarnost ne znači da on nužno ide protiv homoseksualaca. Nego što drugo takva izjava može značiti? Obično je kroz historiju označavanje neke stvarnosti kao objektivno neprihvatljive značilo i njezino ukidanje. Kao što je, na primjer, nacistička ideologija označila židovstvo kao objektivno neprihvatljivu stvarnost pa ju Nacistička ideologija označila je židovstvo kao objektivno neprihvatljivu stvarnost pa ju je anihilirala na način da je svoje žrtve temeljito uklonila sa lica zemlje anihilirala na način da ne samo da je oduzela dušu (kao moć života), nego je svoje žrtve temeljito uklonila sa lica zemlje čak i fizički pretvorivši ih doslovno u prah i pepeo. Složit ćete se, bila je to temeljito provedena desubjektivacija.
Nešto slično proveo je i režim Crvenih Kmera u Kambodži kada je označio građanstvo kao objektivno neprihvatljivu stvarnost i likvidirao oko milijun i pol ljudi. Ustaški režim označio je srpstvo kao objektivno neprihvatljivu stvarnost pa proizveo Jasenovac i Gradišku Staru. Staljin je pak kao objektivno neprihvatljivu stvarnost označio svaku kojoj on sam nije bio suština pa je po gulazima pobio nebrojeno ljudi. Ne, ne želim reći da će Ivica Raguž baciti kamen na pedere. Nego želim reći da ni Hitler, Pol Pot, Staljin, Ante Pavelić, a bogme ni Dobrica Ćosić, Ivan Aralica i slični nisu zapovijedali streljačkim vodovima, vješanjima i plinskim komorama. No, to ih ne ekskulpira od odgovornosti za njihovo djelo koje je još grozomornije od toga da ikojeg pojedinca liše njegove subjektivnosti na ovaj ili onaj način. Nabrojana gospoda, i mnogi njima nalikujući, zločinu su kumovali na način da su zlorabili svoje pozicije intelektualnih autoriteta ili političkih moćnika iz kojih su proizvodili ideološki okvir za mržnju spram nečije stvarnosti. Alternativa bi bila da je u dželatima nevinih samo iz sebe proklijalo neko neodređeno iskonsko zlo. Ali, dželata je bilo toliko mnoštvo da je u takvo što teško povjerovati.
Ragužev poziv da se ne ukida tolerancija u ime tolerancije, od početka mi se čini kao način perpetuiranja stanja svijeta u kojem većinu ljudi možemo svrstati u jednu od tri kategorije: ideolog-dželat-žrtva. Ukazuje to i na shvaćanje demokracije kod nas, pogotovo ako imamo na umu da je Ragužev nastup objavljen u subotnjem Magazinu najtiražnije i, nominalno, najslobodoljubivije visokotiražne hrvatske dnevne novine. No, što je ta tolerancija kojom Raguž i raguži ispiru usta? Prema rječničkoj definiciji preuzetoj s Hrvatskog jezičnog portala tolerancija (prema komu) je odnos koji u potpunosti prihvaća drugoga, drugačije običaje, druge narode, uvjerenja, mišljenja [rasna tolerancija; vjerska tolerancija]; snošljivost, trpeljivost. Dakle, tolerancija u svom pojmu znači da nije moguće da postoji nešto kao što je "objektivno neprihvatljiva stvarnost". No, vjerojatno uzrokovano već dvadesetogodišnjom tiranijom jednog sistema čiji je ideološki okvir zadala partija koja Ustaški režim označio je srpstvo kao objektivno neprihvatljivu stvarnost pa proizveo Jasenovac i Gradišku Staru. Staljin je pak kao objektivno neprihvatljivu stvarnost označio svaku kojoj on sam nije bio suština se pretenciozno naziva demokratskom zajednicom, kod nas tolerancija, pa ni demokracija shvaćena preko njenog pojma, ne znači prihvaćanje drugoga kao ravnopravnoga, nego pojam iz druge rječničke natuknice: dopušteno odstupanje od propisanih ili uobičajenih veličina [tolerancija 2%; nedopuštena (dopuštena) tolerancija]; otklon. I to takav otklon koji znači stopostotni otklon od demokracije. U demokraciji je nosilac suvereniteta, kao što pojam kaže, demos. Demos je pučanstvo u smislu zbira pojedinačnih subjektiviteta, po pojmu međusobno istih kao ravnopravnih, ali po ostvaraju od jednog do drugog raznolikih. U tom smislu i tolerancija znači prihvaćanje i podnošenje različitih ostvaraja, te s njima u su-življenju su-proizvođenje vlastitog realiteta po nalici njegove suštine koju predstavlja interakcija partikularnih subjektiviteta. S obzirom na to da je od uspostave takozvanog demokratskog sustava u Republici Hrvatskoj svoju drugost glavom platio određeni broj ljudi druge narodnosti i drugačijih pogleda na svijet, ovakav pojam tolerancije nije nešto neočekivano.
No, čini li Ivicu Raguža i druge raguže korespondiranje s prevladavajućom koncepcijom tolerancije u našoj državi tolerantnima i demokratima? Naravno da ne! Da bi pojedinac bio demokrat, on mora korespondirati s idejom demokracije kao takve, što znači i s idejom tolerancije kao takve, a ne s njihovim ostvarajima u lokalnim i lokaliziranim realitetima, ma koliko ti pak ostvaraji korespondirali ili ne s idejama demokracije i tolerancije kao takvima.
Mario Kopić u eseju Granice prava sjajno poentira: „Čovjekovo dostojanstvo i njegova nedodirljivost izviru iz prirode čovjeka kao takvog: kao konačnog i jedinstvenog, smrtno ranjivog bića. Ragužev poziv da se ne ukida tolerancija u ime tolerancije, od početka mi se čini kao način perpetuiranja stanja svijeta u kojem većinu ljudi možemo svrstati u jednu od tri kategorije: ideolog-dželat-žrtva Riječima njemačkog filozofa Franza Josepha Wetza: 'Upravo zato jer je čovjek dodirljiv i ranjiv, mora biti normiran kao nedodirljiv (unantastbar)'. I upravo zato ljudsko dostojanstvo kao temelj ljudskih prava ta prava svagda već i ograničava. Granice mojih prava su, kako glasi opće znana i prihvaćena formulacija, prava drugog čovjeka." Kopić nas navodi prema mišljenju same ideje demokracije i načinu na koji bi ona u našem realitetu bila koncipirana.
Zaključno pitanje ovog diskursa treba biti: Kako se odnositi prema šovinistima? Uz njega nužno i drugo pitanje, kako u odnosu spram šovinista i sam ne postati jednim. Gdje bi bila granica koju ne smijemo prijeći? Demokracija je dijaloška forma. Šovinizam je monološka forma. To je vidljivo iz tolerancije kojom demokracija obiluje - su-igra različitih koja uvijek i iznova gradi zajednicu i to počevši od njenih temelja, pitajući ideju demokracije kako činiti, idealni je prikaz dijaloga. S druge strane, monološka narav šovinizma objavljuje se svijesti kroz označavanje stvarnosti nečega kao "objektivno neprihvatljivog" - on iz sebe onakvog kako je puko prirodno i tradicijskim naslijeđem oblikovan, kao Hrvata, katolika, bijelca, heteroseksualca, proizvodi mjerila u koja očekuje da se nužno ušanči svatko, ma koliko ne bio Hrvat, katolik, bijelac ili heteroseksualac.
Pitanje koje treba uputiti šovinizmu je: Odakle ti pravo?! Drugi korak je ne dopustiti mu da na pitanje ne odgovori.
Hrvatska i dalje nije procesuirala svoje ratne zločince. Štoviše, umjesto toga su se ključne političke ličnosti obrušile na presude međunarodnih sudova, stoji u izvještaju Amnesty Internationala
Romi u Europskoj uniji nisu dovoljno uključeni u društvo i žive u lošijim uslovima nego njihovi susjedi, ocjenjuje Agencija za osnovna prava
Zastupnici Europskog parlamenta su na jučerašnjoj raspravi izrazili zabrinutost zbog niza otkazivanja Prideova diljem Europe
Organizacijski odbor Beograd pride 2012 najavio je da će ovogodišnja Parada ponosa biti održana 6. listopada
Pripadnici ruske LGTB zajednice još su 2006. predali prvi zahtjev za održavanjem Pridea, ali svi njihovi pokušaji završili su tako što bi ih rastjerivala policija
Gotovo 13 posto mladih ljudi u svijetu je bez posla, a njihov status se vjerojatno neće promijeniti naredne četiri godine, stoji u izvješću Međunarodne organizacije rada
Zbog ultradesničarskih prijetnji, policija je savjetovala organizatorima da odustanu od Povorke pola sata prije nego što je trebala započeti
dodaj komentar 36 komentara
Par komentara:
1. Crkva (i religije u širem smislu) nije demokratska ustanova i stoga ne možemo od nje i njenih prestavnika očekivati suvisle argumente glede tolerancije i sličnog (a povijest nudi bezbroj primjera o dostignućima Crkve u području tolerancije i ljudskih prava - npr. pitanja celibata i žena-svećenika).
2. Zbog gore navedenog mislim da nije potrebno koristiti biblijske argumente nego otvoreno prokazati Crkvu kao samoj po sebi nesposobnu za demokratski dijalog.
> Ta ideološka motivacija ne mora uvijek biti prisutna u svijesti nasilnika, nego može djelovati i nesvjesno.
Slažem se s ovim komentarom no to je istovremeno i argument koji prokazuje umjetnost pojma zločin mržnje (npr. nedavni H-Alter članak na istu temo koji govori o zločinu mržnje). Ako netko počini tzv. zločin mržnje, moramo moći dokazati mržnju u zločinu (sama činjenica da je žrtva, recimo, gej, za to nije dovoljna), a znajući da ona može biti nesvjesna, to nije objektivno moguće.
Drugo, dopustimo svima slobodu govora.
Moje mišljenje:
1) Borba za demokraciju uključuje (a ne ograničava se) i društvenu marginalizaciju netolerantnih ustanova na demokratski način (dakle, treba im dozvoliti pravo slobode govora).
2) Utjecaj netoleratnog govora - osim onog motivacijskog, na izvršitelje zločina - najviše se očituje u mlitavom i nevoljkom provođenju postojećih zakona od strane vlasti. Ovaj problem isto je moguće rješavati na demokratski način (što uključuje davanje podrške tolerantnim kandidatima na slijedećim i inim izborima).
Raguž je rekao da je "homoseksualnost objektivno neprihvatljiva stvarnost", nije rekao da su homoseksualci objektivno neprihvatljiva stvarnost u smislu njihovog ljudskog postojanja koje je nesumnjivo jednakovrijedno u odnosu na sve ostale ljude.Da je tako nešto rekao, članak bio bi u potpunosti opravdan i ja bih ga prvi proglasio šovinistom.Međutim, govoriti o Ragužu kao čovjeku sa potencijalom Hitlera i Staljina je u biti vrlo šovinistički, zlobno i nadasve suludo. Ja sam uvjeren da postoje ljudi homoseksualnih sklonosti i ne samo takvih koji na religioznost gledaju kao na "objektivno neprihvatljivu stvarnost" pa nitko ne orgija nad njima kada tako nešto kažu u javnosti. I nitko ne kaže, vidiš ti ljudi stvaraju uvjete za rasplamsavanje šovinizma usmjerenog prema svećenicima, koji je u prošlosti uzrokovao pokolje tisuće svećenika.
"Raguž je rekao da je 'homoseksualnost objektivno neprihvatljiva stvarnost', nije rekao da su homoseksualci objektivno neprihvatljiva stvarnost u smislu njihovog ljudskog postojanja koje je nesumnjivo jednakovrijedno u odnosu na sve ostale ljude."
Znači ovako, ako netko kaže da je "religioznost općenito neprihvatljiva stvarnost", onda je to sasvim u redu. Imat ću to na umu.
2357 Homoseksualnost oznacava odnose izmedju muskaraca ili zena koji osjecaju spolnu privlacnost, iskljucivu ili pretezitu, prema osobama istoga spola. Ocituje se u vrlo razlicitim oblicima kroz vjekove i u razlicitim kulturama. Njezin psihicki nastanak ostaje velikim dijelom neprotumaciv. Oslanjajuci se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao tesko izopacenje, Predaja je uvijek tvrdila da su "cini homoseksualni u sebi neuredni". Protive se naravnom zakonu. Oni spolni cin zatvaraju daru zivota. Ne proizlaze iz prave cuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slucaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muskaraca i zena pokazuju duboke homoseksualne teznje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za vecinu njih predstavlja kusnju. Zato ih treba prihvacati s postivanjem, suosjecanjem i obazrivoscu. Izbjegavat ce se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom zivotu ostvare Bozju volju, i ako su krscani, da sa zrtvom Gospodinova Kriza sjedine poteskoce koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na cistocu.Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadsto uz potporu nesebicna prijateljstva, molitvom i sakramentalnom miloscu, one se mogu i moraju, postupno i odlucno, pribliziti krscanskom savrsenstvu.
Meni u ovom nizu nedostaju heteroseksualni muskarci.
Ne znam je li doista na stvari dominantna ideologija ili se drskoscu i agresivnoscu partikularno uzdiglo na razinu opceg.
"Znači ovako, ako netko kaže da je "religioznost općenito neprihvatljiva stvarnost", onda je to sasvim u redu. Imat ću to na umu." (car je gol)
Naravno, to je sasvim u redu, iako se ja sa time nikako ne slažem, međutim netko će reći da je homoseksualnost "objektivno neprihvatljiva stvarnost" i netko se opet neće slagati sa time, no to ne znači da će te se međusobno poubijati kako se manipulatorski pokušava nametnuti kroz medije. Ovo je čista medijska samopromocija u kojoj se na nizak način, autor želi prikazati kao veliki humanist, a u biti je običan "prosvijećeni sprečavatelj prosvjetiteljstva."
“Dijelovi ovog članka su ok, ali dobar dio argumentacije je teška besmislica. Prvenstveno mislim na pridavanje važnosti i ozbiljnosti Bibliji. Biblijski mit o postanku je samo mit i ništa drugo. Ako to nije bilo jasno prije 2000 godina, danas je to i više nego jasno. Autor je u velikom neprijateljstvu sa znanstvenim činjenicama i spoznajama i još uvijek živi u ideološkom modelu nastalom u spomenuto vrijeme.” (antifašist)
Mislim da nisi shvatio namjeru autora. Pozivajući se na Bibliju on samo želi, koristeći se logikom vjernika koji se pozivaju na “knjigu nad knjigama”, pokazati da i u okvirima njihove logike i pozivanja na vlastite vrhunske autoritete - Boga i Bibliju - nije prihvatljiv šovinistički odnos prema homoseksualcima. Drugim riječima, da Raguž i svi koji misle kao on, nepravilnom upotrebom logike iščitavaju i vlastite autoritete, uopće ih ne shvaćajući, na nepravilan način.
Daklem, da ni Bog ni Biblija - promatramo li ih sa vjerskog stanovišta (koje uopće ne mora korespondirati sa autorovim odnosom prema vjeri) uopće nemaju, ako ih se pravilno razumije i iščitava, utkane u sebe mržnju i diskriminatorski odnos prema različitostima. Tako ni prema homoseksualcima.
Što se tiče tvoje kritike antropocentrički usmjerenog antišovinizma (daklem, izuzimajući odnos prema životinjama) potrebno je malo stati na loptu.
- ljudska vrsta je evolucijski formirana kao svežderska vrsta
- tisućama godina ona se održala i razvijala između ostaloga koristeći u ishrani i životinjsko meso
- to čini još i dana danas
- ove gornje činjenice nimalo ne proturječe potrebi za etičkim (kako se to danas naziva) odnosom spram životinja, jednostavno rečeno - ljubavi prema životinjama
- međutim, ne može se održanje vlastite vrste dovesti u pitanje dovodeći tu ljubav do ekstremnih granica. Što ne znači da “jednog lijepog” dana čovjek neće prijeći na vegetarijansku, ishranu izuzimajući tako životinje od “svog zločinačkog djelovanja”. Danas je to iluzija.
- pitanje je također, za ekstremne ljubitelje životinja, gdje se njihova ljubav prema životinjama zaustavlja: kod čimpanza, krava, svinja, riba, glista, komaraca, ameba,…? Sve su to životine. U Indiji ima jedna ekstremna vjerska sekta čiji pripadnici hodajući, metlicama čiste put pred sobom kako ne bi zgazili nedužna stvorenja - bube, gliste, crve,…
- upotreba životinja u svrhu razvoja farmaceutskih proizvoda također je još uvijek opravdana, mada je treba svesti na što je moguće manju vjeru.
-na kraju, postavlja se pitanje - koje može pomoći preciznijem smještaju čovjeka u životinjski svijet i odnos prema drugim vrstama, kao i ocijeniti radi li se zaista o šovinizmu ili naprosto o potrebi održanja vlastite vrste:
POKAZUJU LI I ČIMPANZE ŠOVINIZAM PREMA PLIJENU, KADA GA LOVE ZA HRANU?
Jednostavno rečeno - ne valja pretjerivati u svojim zaključcima. Naravno, slažem se da prava čovjeka nisu limitirana samo pravima drugih ljudi, već treba uzeti u obzir i druge činjenice i okolnosti. Ali kriterije po kojima će se čovjek ravnati, ODREĐUJE ON SAM a ne čimpanza.
autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/1500507735/šovinizam-i-biblija
Balad je više-manje dobro postavio stvar, pa ja neću duljiti. negirati Bibliju kao fakat, kao spis na čijem tumačenju se temelji nauk crkve je nonsens. s obzirom na to da je dotični raguž moj profesor na filozofskom, intencija od koje sam kretao u pisanje eseja je bila staviti raguževe ekskremente u kontekst one misli koja bi trebala biti supstancijalna poziciji crkvenjaka intelektualca, s koje on nastupa ma koliko ta pozicija bila neodrživa, i tu ga pobiti, odnosno staviti u pitanje korespondiranje njegovih stavova sa samom suštinom kršćanstva.
što se tiče besmislenosti moje argumentacije, taj stav je neodrživ jer pod milim bogom ništa nisam argumentirao, nego samo ocrtao skicu za portret raguževog šovinizma koji se poziva na kršćansku ideju s kojom veze nema. postavio par pitanja, ponudio par tumačenja i to je to. nema argumentacije u prilog ikakve teze.
što se tiče progresivnosti ljevice i specizma kao oblika šovinizma, držim da biti ljevičar ne znači imati vrijednosni sustav koji je sklopljen od sudva koji su u danom trenutku avangardni ili progresivni, nego da biti ljevičar znači misliti progresivno, misliti povijesno, i misliti svoje sada i ovdje kao potencijal za transformaciju u neko onda i ondje koje će transformirano postati iznova sada i ovdje te se nastaviti kretati putem negiranja i repozitiviranja.
pričati danas o pravima životinja je iluzorno! jer ista mogu biti životinjama dana samo od ljudi, kada se ljudi kao vrsta oslobode. isto kao što homoseksualcima, srbima i inim Drugima njihova prava moramo dati mi koji smo se rodili kao hrvati i heteroseksualci. to tako ide...
“Raguž je rekao da je “homoseksualnost objektivno neprihvatljiva stvarnost”, nije rekao da su homoseksualci objektivno neprihvatljiva stvarnost u smislu njihovog ljudskog postojanja koje je nesumnjivo jednakovrijedno u odnosu na sve ostale ljude.” (abc)
Da je Raguž rekao kako je “homoseksualnost SUBJEKTIVNO neprihvatljiva stvarnost…” iliti, jednostavnije - “homoseksualnost je ZA MENE NEPRIHVATLJIVA”, moglo bi mu se zamjerati tek na njegovom LIČNOM konzervativnom stavu. Ovako, on je objektivizirajući, podigao svoj stav na viši - OPĆI NIVO. Ako je nešto OBJEKTIVNO (prihvatljivo ili neprihvatljivo) onda to vrijedi za sve, bez izuzetka. Stavove koji odudaraju od tako objektivizirajućih stavova, možemo smatrati tek efemernim stavovima, stavovima marginalaca ili luda koje sa OBJEKTIVNOM, stvarnošću nemaju nikakvih doticaja.
Što znači OBJEKTIVNA STVARNOST? Nju formiraju elementi koji je čine, te odnosi između tih elemenata. Objektivna stvarnost ne visi negdje u zrakopraznom prostoru. Ako ne prihvaćamo objektivnu stvarnost, ne prihvaćamo ni elemente koji je sačinjavaju. Ne postoji objektivna stvarnost bez elemenata koji je tvore. Dakle, ako je Ragužu “homoseksualnost objektivno neprihvatljiva stvarnost”, onda su mu neprihvatljivi i elementi koji je tvore, konkretno - homoseksualci. Jer, ovakve objektivne stvarnosti (koja je Ragužu neprihvatljiva) nema bez homoseksualaca. Inače bi bila fikcija a ne stvarnost.
Dakle, njemu su neprihvatljivi i homoseksualci, a ne samo homoseksualnost, jer DRUGOGA NEMA BEZ PRVOGA. Daklem, neprihvatljivo mu je njihovo postojanje. Prema tome izgovori tipa -
“nije rekao da su homoseksualci objektivno neprihvatljiva stvarnost u smislu njihovog ljudskog postojanja koje je nesumnjivo jednakovrijedno u odnosu na sve ostale ljude”
- su pucanj u prazno, obična floskula. Naime, kako je homoseksualnost BITAN i NERAZDVOJNI DIO njihova ljudskog postojanja, licemjerno je tvrditi kako je “njihovo ljudsko postojanje JEDNAKOVRIJEDNO u odnosu na sve ostale ljude”. Nije (onima koji tako tvrde), jer im je u mislima onakav ogoljeli tip postojanja kakav je njima - RAGUŽIMA - prihvatljiv. Lišen svoje bitne karakteristike - homoseksualnosti. Kad oni tvrde da su sva ljudska postojanja jednakovrijedna, onda ih ogoljuju na obično, golo biološko postojanje - život lišen svih bitnosti koje ga čine ljudskim životom. Takvo postojanje oni imaju na umu (bolje rečeno, u podsvijesti) kad govore o jednakovrijednosti. Čim se na taj goli, biološki život, nakaleme karakteristike koje iz običnog, biološkog stvora - tvore ljudsko biće, odmah pjevaju drugu pjesmu (pitanje jel’ oni to sami uopće shvaćaju?). Nosioci njima neprihvatljivih karakteristika za njih tvore “objektivno neprihvatljivu stvarnost”!
Inače, tipična karakteristika vjernika je da svoje stavove formiraju u vakuumu, bez čvstog oslonca. Tako, zamisle neko metafizičko biće - bez oslonca u stvarnosti - pa temeljem te ZAMISLI izvode sve svoje zaključke i onda ih projiciraju na stvarnost. Podjednako kao što OBJEKTIVNU STVARNOST zamišljaju IZOLIRANU OD ELEMENATA KOJI JU TVORE, pak im je ona “NEPRIHVATLJIVA”, dok su im ELEMENTI (HOMOSEKSUALCI) - NAVODNO - PRIHVATLJIVI. Kao - navodno - ljudske osobe.
Dakako, PO NJIHOVOJ ZAMISLI - LIŠENE SVOJE SUŠTINE!
autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/1506291086/objektivno-neprihvatljivo?
''Zaključno pitanje ovog diskursa treba biti: Kako se odnositi prema šovinistima?"
To pitanje u stvari glasi - ''kako da se mi šovinisti odnosimo prema šovinistima ?"
Ili moža glasi skromnije ''kako da se mi skloni silovanju odnosimo prema drugima koji su skloni silovanju ?".
Jedan od odgovora je - uobičajeno samo upravno, međusobno silovanje, zajedničko silovanje drugih, promjena poza i uloga ... Tj. samo upravno. Ako je to postalo komplicirano onda unutar toga samo pornografski a ostalo će se već nekao rješiti, za to je bitna pornografija sama a silovanje i poze su tehnika pornografskih užataka, pomoćno sredstvo. Pornografski užici se postižu i virtuelno, estetski, fiktivno ...
Ili moža glasi skromnije ''kako da se mi skloni silovanju odnosimo prema drugima koji su skloni silovanju ?".
Jedan od odgovora je - uobičajeno samo upravno, međusobno silovanje, zajedničko silovanje drugih, promjena poza i uloga ... Tj. samo upravno. Ako je to postalo komplicirano onda unutar toga samo pornografski a ostalo će se već nekao rješiti, za to je bitna pornografija sama a silovanje i poze su tehnika pornografskih užataka, pomoćno sredstvo. Pornografski užici se postižu i virtuelno, estetski, fiktivno ...(ap)
Slažem se sa ovime, a to potvrđuje i ova činjenica:
.
"Inače, tipična karakteristika vjernika je da svoje stavove formiraju u vakuumu, bez čvstog oslonca. Tako, zamisle neko metafizičko biće - bez oslonca u stvarnosti - pa temeljem te ZAMISLI izvode sve svoje zaključke i onda ih projiciraju na stvarnost."(Balad)
A ova činjenica, također potvrđuje i ovu rečenicu:
Ja sam uvjeren da postoje ljudi homoseksualnih sklonosti i ne samo takvih koji na religioznost gledaju kao na "objektivno neprihvatljivu stvarnost" pa nitko ne orgija nad njima kada tako nešto kažu u javnosti. I nitko ne kaže, vidiš ti ljudi stvaraju uvjete za rasplamsavanje šovinizma usmjerenog prema svećenicima, koji je u prošlosti uzrokovao pokolje tisuće svećenika. (abc)
-" su pucanj u prazno, obična floskula. Naime, kako je homoseksualnost BITAN i NERAZDVOJNI DIO njihova ljudskog postojanja, licemjerno je tvrditi kako je “njihovo ljudsko postojanje JEDNAKOVRIJEDNO u odnosu na sve ostale ljude”. Nije (onima koji tako tvrde), jer im je u mislima onakav ogoljeli tip postojanja kakav je njima - RAGUŽIMA - prihvatljiv. Lišen svoje bitne karakteristike - homoseksualnosti. Kad oni tvrde da su sva ljudska postojanja jednakovrijedna, onda ih ogoljuju na obično, golo biološko postojanje - život lišen svih bitnosti koje ga čine ljudskim životom. Takvo postojanje oni imaju na umu (bolje rečeno, u podsvijesti) kad govore o jednakovrijednosti. Čim se na taj goli, biološki život, nakaleme karakteristike koje iz običnog, biološkog stvora - tvore ljudsko biće, odmah pjevaju drugu pjesmu (pitanje jel’ oni to sami uopće shvaćaju?). Nosioci njima neprihvatljivih karakteristika za njih tvore “objektivno neprihvatljivu stvarnost”!(Balad)
A, Balade, Balade, licemjerni čovječe. Evo jednog tvoga citata koji se nalazi na članku o Amfilohiju Radoviću:
"Ne vidim u čemu bi moja izjava bila nepoštovanje prema vjernicima. Ja njih poštujem kao ljude ali ne poštujem vjeru. To su dvije različite stvari."(Balad-28.10.2010. 22:14)
Sada ti meni reci, da li ti možda pričaš floskule kada kažeš da poštuješ vjernike, ali ne i vjeru, jer kako ono ti kažeš, ogoljuješ njihovo postojanje na biološko, i poštuješ čovjeka, ali ne i njegovu religioznost koja je sastavni dio njegovog bića.Ili tvojim riječima:
"Čim se na taj goli, biološki život, nakaleme karakteristike koje iz običnog, biološkog stvora - tvore ljudsko biće, odmah pjevaju drugu pjesmu (pitanje jel’ oni to sami uopće shvaćaju?)."
Ova činjenica još dodatno osvjetljuje istinu koju je izrekao "ap":
"To pitanje u stvari glasi - ''kako da se mi šovinisti odnosimo prema šovinistima ?"
Ili moža glasi skromnije ''kako da se mi skloni silovanju odnosimo prema drugima koji su skloni silovanju ?".
Jedan od odgovora je - uobičajeno samo upravno, međusobno silovanje, zajedničko silovanje drugih, promjena poza i uloga ... Tj. samo upravno. Ako je to postalo komplicirano onda unutar toga samo pornografski a ostalo će se već nekao rješiti, za to je bitna pornografija sama a silovanje i poze su tehnika pornografskih užataka, pomoćno sredstvo. Pornografski užici se postižu i virtuelno, estetski, fiktivno ..."(ap)
Balade, shvati da si bijeda od čovjeka, okani se tog svog suvremenog humanizma, ispadaš još gluplji nego što jesi.
Raguž je rekao:
„Imam pravo reći kako smatram da je homoseksualnost objektivno NEPRIHVATLJIVA stvarnost, pri čemu to ne znači da nužno idem protiv homoseksualca.” (Raguž)
Balad je rekao:
”Ne vidim u čemu bi moja izjava bila nepoštovanje prema vjernicima. Ja njih POŠTUJEM kao ljude ali NE POŠTUJEM vjeru. To su dvije različite stvari.” (Balad)
Kako drugome poturaš glupost, a sam si ne samo glup već i neobrazovan, opet mala lekcija – po HJL:
———————————————————————————————-
NEPRIHVATLJIV prid. (odr. –i)
Definicija:
koji se ne može prihvatiti, koji ne dolazi u obzir da se prihvati, koji se mora odbiti (o prijedlozima, idejama, zamislima, planovima itd.) [neprihvatljiva tvrdnja; neprihvatljivi zahtjevi; neprihvatljivi uvjeti], opr. prihvatljiv
POŠTOVATI (koga, što) dv. (prez. poštujem, pril. sad. -tujući, pril. pr. -avši, gl. im. –anje)
Definicija:
1.osjećati i izražavati svijest o tome da tko ili što posjeduje dobre i poželjne odlike; štovati, uvažavati, cijeniti
2. a. izbjegavati uplitanje, prekidanje, ozljeđivanje [poštovati akademsku četvrt]
b. sustezati se [poštovati čiju privatnost]
3. uvažavati, držati se (koga, čega) [poštovati dogovor]
———————————————————————————————-
Daklem, RAZLIKA između mog i Raguževa izričaja je SUŠTINSKA. Raguž NE PRIHVAĆA OBJEKTIVNU STVARNOST, slijedom čega – kako sam objasnio u prethodnom postu – ne prihvaća ni elemente te stvarnosti. Konkretno – homoseksualce.
Balad, naprotiv, PRIHVAĆA vjernike i njihovu vjeru KAO OBJEKTIVNU STVARNOST, ali NE POŠTUJE VJERU kao izraz vjerničkog svjetonazora, koji je sasvim neusklađen s tom objektivnom stvarnošću.
Da imaš zrnca elementarne logike u svojoj glavi, shvatio bi osnovnu i bitnu razliku između ta dva izričaja. Optužbe za licemjerje od vjernika me ponajmanje diraju. Što se toga tiče, evo ti linka koji je dao Ad Acta, a na njemu posebice pogledaj i poslušaj priloženi video:
http://www.sekularizam.org/milan-polic-u-hrvatskoj-nema-vise-od-30-posto-katolika.html
Dečko moj, badava vrtiš – ovdje i na drugim stranicama – uvijek iste citate idealističkih mislilaca. Vjera predstavlja element otuđene čovjekove svijesti, temeljem koje on promišlja od sebe jednako otuđenu stvarnost. I to ti je to, dečko. Da dovršim tvoje uzaludno obrazovanje, evo još.
———————————————————————————————-
OTUĐITI (se) svrš. (prez. otuđim (se), pril. pr. -ivši (se), prid. trp. otuđen)
Definicija:
1.(se) udaljiti se od koga ili od čega u duhovnom smislu [otuđiti se od porodice; otuđiti se od ideje]
2. (što) pren. oduzeti, ukrasti, prisvojiti
———————————————————————————————-
Ranije rečeno, razumljivije ponovljeno – ali ne i tebi razumljivo:
Vjernik se udaljio od prirode u duhovnom smislu, izgubio je sa njome svaki zdravi duhovni kontakt i to nadomješta “duhovnom” vezom sa svojom fikcijom koja mu nadomješta izgubljeno – PRIRODU!
Daklem, tvoje trabunjanje o vjeri, posebice obrana Raguža upravo sa tvoje pozicije vjernika, koju nikako ne možeš nadići, je zaista – kao što sam rekao – najobičnija floskula. Isprazno trabunjanje!
autentifikacija: http://balad.tumblr.com/post/1510600155/abc-i-ni-makac-dalje!
"Balad, naprotiv, PRIHVAĆA vjernike i njihovu vjeru KAO OBJEKTIVNU STVARNOST, ali NE POŠTUJE VJERU kao izraz vjerničkog svjetonazora, koji je sasvim neusklađen s tom objektivnom stvarnošću."(Balad)
Idiote, idiotski, upravo činjenica što smatraš da vjera nije usklađena s objektivnom stvarnošću tebe čini sekularnim šovinistom. Tko si ti da određuješ što je vjera naspram objektivne stvarnosti?Ako ljudi koji sebe nazivaju vjernicima nisu zbog svoje vjere usklađeni sa stvarnošću, po tvome mišljenju, to znači da je njihova egzistencija nevažna, dapače, nepotrebna, ta, što će nam ti nepotrebni ljudi koji zapravo po tebi niti ne postoje.
TKO SI TI DA TVRDIŠ JEL' FAŠIZAM USKLAĐEN SA OBJEKTIVNOM STVARNOŠĆU?
P.S.
Komp mi je u kvaru, a ne da mi se javljati sa javnih servisa. Kad-tad, dobit ćeš kompleksniji odgovor (i na Amfilohija) - nastojat ću te obavijestiti. Zasad samo toliko:
Na pitanje što je SREĆA ili, ŠTO JE ZIVOT postoje odgovori - ne mozeš očekivati da ih shvati čovjek koji NIJE DOZIVIO SREĆU, niti zivi stvarni zivot već onaj UVIJEN U MISTIKU. A to si ti!
Jednako budalasto pitanje kao i onaj koji ga postavlja, ima vrlo jednostavan i shvatljiv odgovor. Ne i za bedake koji kroče nad zemljom po oblacima mistike. Kako poslije kiše uvijek dolazi sunce, SUNCE RAZUMA rastjerat će OBLAKE VJERE. Ti upravo ziviš u dobu kada se "klima" nepovratno mijenja! Samo si dovoljno glup da ne vidiš kako je to povijesni, dakle - vremenski zahtjevan proces. Upravo rad DUHOVNE INERCIJE - povezane sa manjkom širokog obrazovanja - "mističnih hodača po oblacima".
Ti si glup čovjek s kojim nema smisla raspravljati. Dokaz da ti nikad nećeš shvatiti što je doista NEPATVORENA VJERA jest to što je uspoređuješ sa fašizmom. U zadnja 3 tjedna pokušavam ti objasniti što je vjera, a što je njezino instrumentaliziranje, ali "nadčovjek" Balad zapravo pokazuje užasne simptome o kojima je tvoj ljubljeni Nietzsche pričao:"Najveći neprijatelj istine nije laž, već uvjerenje." (A, eto i sam Nietzsche je pokazivao takve sklonosti.) Ti si očito toliko indoktriniran pričama o religiji kao najvećem zlu koje postoji, da nisi svjestan vidjeti drugu stranu medalje, nisi uopće sposoban vidjeti i pročitati što onaj drugi tvrdi i poručuje. Ti si uvjerenik moj Balad, daleko si ti od istine, kako reče Johnny Štulić.
P.S.
Nemoj se truditi odgovoriti na ona vječna pitanja jer:
Svi mogući odgovori koji pretendiraju na to da dadu konačan sud na ta pitanja nisu ništa drugo doli hinjena mudrost, koji su zapravo izraz najveće naivnosti, no postavljati takva pitanja su hinjena naivnost, koja su zapravo izraz najveće mudrosti.
ZATO, BALAD, NE BUDI NAIVAN!
AH, PA DA, TI SI NAJVEĆA NAIVČINA KOJA POSTOJI! UZ TO BILO BI DOBRO DA SE UČLANIŠ U NEKU POLITIČKU STRANKU, POŠTO SI TI JEDAN OD NAJVEĆIH PRODUCENATA STEREOTIPA I STOPUT VIĐENIH FLOSKULA, KOJE SAM IKAD DOŽIVIO.
IDI SPAVATI, MOLIM TE
.
Upravo kao što ti podjednako donosiš svoje sudove - i o vjeri, zar ne? Razlika je samo jedna:
TVOJI SUDOVI SU IDIOTSKI I NA NIČEMU NE POČIVAJU SEM NA IDIOTSKOJ ZAMISLI!
Ma bravo, Baladiću moj.
Rekao sam ti IDI SPAVATI!
Objektivno neprihvatljiva stvarnost je pojam s kojim se treba biti veoma oprezan, osobito kada se iznosi mišljenje ili komentar u javnom tisku. Dr. Raguž je tu napravio pogrešku, te učinio protu-uslugu i sebi, a i instituciji kojoj je odgovoran - Crkvi. Kako službena politika Crkve diktira toleranciju prema homoseksualnim manjinama, on, kao predstavnik i dužnosnik Crkve, doista nema pravo govoriti da su homoseksualci (kao LJUDI) objektivno neprihvatljiva stvarnost.
Da se razumijemo, objektivno neprihvatljiva stvarnost doista ponekad POSTOJI. Objektivno neprihvatljiva stvarnost su oni elementi društva koji samo društvo ugrožavaju, potkopavaju, osiromašuju ili destabiliziraju iznutra. Primjer toga su kriminalni bossovi, fašistički ekstremisti, itd. Neki od najreprezentativnijih "objektivno neprihvatljivih" primjera navedeni su u tekstu, tj. - nacisti, fašisti, crveni khmeri, staljinisti i drugi. Mislim da je svima jasno kako su osnovna obilježja ovih "objektivno neprihvatljivih" elemenata društva - militarizam, nasilje, netolerancija, šovinizam, kriminal i regres društva općenito.
Imaju li homoseksualci MAKAR JEDNO od ovih obilježja?
Naravno da ne. :)
Dr. Raguž je sebi skočio u usta s ovom tvrdnjom, te bi trebao ispraviti svoju izjavu. Naravno, kao što je i sam rekao, ne vjerujem da je pozivao na bilo kakvo nasilje ili netolaranciju prema homoseksualcima, ali je, kao što autor ovog članka kaže, ostavio tu mogućnost "otvorenom".
"koje znanosti?Teologije???" (dr.čega?)
A evo još jednog postmodernog policajca koji dobije napad bjesnila čim čuje bilo što povezano sa religijom, crkvom i na kraju krajeva sa teologijom o kojoj vjerojatno ne zna ništa, a ako i zna onda se pravi pametan i umišlja si da je pravi heretik i nonkonformist, a zapravo je običan cinik.
A zašto se pametnjakoviću moj ne zapitaš zašto onda filozofima i povjesničarima umjetnosti pored imena stoji titula "doktor znanosti". Da li su po tebi filozofija i umjetnost - znanosti? Znanosti, na onaj način na koji ih ti očito implicite definiraš, a to su očito prirodne znanosti, koje se koriste promatranjima, eksperimentima i izvođenjima zaključaka koja slijede iz toga. Zar ne vidite da ste svi vi koji samo čekate priliku da pljujete po teolozima, zapravo obični bijednici i licemjeri, pomodne ovčice koje reproduciraju medijske stereotipe.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.