Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Prije trinaest godina išla sam u osnovnu školu u Splitu i prva asocijacija kad bi netko spomenuo Loru bile su dosadne kazališne predstave koje smo u sklopu nastave iz glazbenog išli tamo gledati. Već odavno tu je sliku dvorane za priredbe zamijenila ona mučna slika o Vojno istražnom centru Lora kako mu „tepaju" naše vlasti, ili „logoru smrti" kako ga nazivaju oni koji su kroz njega prošli početkom devedesetih. No do dana današnjeg, unatoč brojnim novinarskim člancima i dokumentarnim filmovima koji su snimljeni, a koji su doveli do promjene pozicioniranja Lore u kolektivnom imaginariju grada, hrvatska sudska vlast, malo je toga učinila.
Logor je „radio" do 1997.
Od te 1992. godine, kad je logor otvoren po odlasku JNA iz Splita, Lora je radila još barem pet godina, dakle čak dvije godine nakon vojne operacije Oluja. Tako tvrde i potkrepljuju dokumetnom međunarodnog Crvenog križa Zoran Malenić, zarobljen nakon Bljeska, te Živko Mutić i Ranko Grbić zarobljeni nakon Oluje. Nakon stravičnih ispovijesti o neljudskim mučenjima u Lori koje su došle do javnosti, podatak da je logor funkcionirao do 1997. otvara sumnju o tome da postoji još neispričani dio ove tamne mrlje u povijesti grada Splita.
Dok su splitski mališani brojali minute do posljednjeg spuštanja zastora, Dok su splitski mališani brojali minute do spuštanja zastora za dosadnim predstavama u Lori, Malenić, Grbić, Mutić i njihovi spatnici dvije su godine po okončanju ratnih sukoba bili zatočeni u susjedstvu Malenić, Grbić, Mutić i njihovi kolege po zarboljeništvu dvije su godine po okončanju ratnih sukoba, bili zatočeni u njihovu bližem susjedstvu.
Zoran Malenić, koji je 6. svibnja 1995. zarobljen u Pakracu i prvo odveden u Bjelovar, sjeća se dolaska u Loru gdje je zatekao druge zarobljenike. Bilo ih je šesnaest. U Pakracu je uhvaćen kao civil. U vojsci je bio na mjestu „saobraćajnog policajca" Banja Luke. Nakon Oluje proveo je šest mjeseci u Kninu i neko je vrijeme proveo u Dugom Selu gdje je zajedno s drugim zarobljenicima bio na prisilnom radu. Ponovo je vraćen u Loru, a tek je 1997. razmijenjen i vraćen kući u Banja Luku.
Iz Lore je nakon Oluje odvođen „u pljačku" po okolici Knina. Kupili su iz kuća namještaj i druge stvari, pljačkali su za potrebe hrvatskih policajaca. „Skidali smo sve od Knina skoro do Bihaća", kaže Malenić. Njih dvojica također pričaju o dolascima vojnika s ratišta, koji su ih maltretirali. Navodi i pozitivne primjere ponašanja čuvara prema njima, ali ne želi govoriti o imenima čuvara jer se boji da bi ti ljudi mogli imati problema.
Živko Mutić, zarobljen u Novom Gradu, i Ranko Grbić, zarobljen u Kozarskoj Dubici, oboje nakon Oluje, u Loru su dovedeni nakon što su na neko vrijeme bili internrani u Sisku i Zagrebu.
Ranko Grbić sjeća se skidanja žice i bakra. Sjećaju se i dolazaka Tome Duića, optuženika u Lori 1 i 2, koji već godinama bježi od hrvatskih vlasti. I njegove tadašnje supruge Tanje, čije je podatke, uz izjave svjedoka, Dalmatinski komitet za ljudska prava još prošle godine dostavio policiji u obliku kaznene prijave.
Njih trojica, zajedno s još sedam zarobljenika, ostali su posljednji zatvorenici u Lori. Tek 4. kolovoza 1997. godine, dakle pune dvije godine nakon Oluje, devetoro od te desetorice ih je razmijenjeno za šest Hrvata koji su ostali u Banja Luci, a priča o desetom zasad ostaje nejasna. Dvije godine zaboravljeni i iskorištavani za prisilni rad, ovi ljudi nisu dobili nikakvu moralnu ni materijalnu satisfakciju, a sudeći prema brzini sudskih postupaka vezanih za slučaj Lora, pitanje je hoće li ikad stići na red.
Županijski sud u „zimskom snu"
Naime, dosad je okončano tek jedno suđenje, i to zbog ratnih zločina protiv civila počinjenih od ožujka do rujna 1992. godine, u kojem je osam pripadnika vojne policije osuđeno na zatvorske kazne u trajanju od 6 do 8 godina (odnosno ukupno 58 godina). Riječ je o Tomislavu Duiću, Tonču Vrkiću, Miljenku Bajiću, Josipu Bikiću, Davoru Baniću, Emiliju Bunguru, Anti Gudiću i Anđelku Botiću. Dvojica od njih su od početka suđenja u bijegu, a dvojica su dosad već puštena na slobodu.
Miroslav Čučak, jedan od logoraša, kaže da se sjeća Tanje Belobrajdić po slikama objavljenim u novnama Protiv petorice od njih podignuta je optužnica za Loru 2, no kako tvrde u Županijskom sudu u Splitu, proces ne može početi dok se ne dobije odobrenje da se može suditi dvojici koji su u bijegu. „Optuženici Tomislav Duić i Emilio Bungur nalaze se u bijegu. Protiv njih je određen pritvor i raspisana je tjeralica, te se zbog toga ne može zakazati glavna rasprava. Ukoliko bi i bila zakazana, ne bi se mogla održati u slučaju da netko od optuženika ne pristupi raspravi. Glavna rasprava u odsutnosti optuženika može se voditi jedino ukoliko izvanraspravno vijeće suda donese odluku o suđenju u odsutnosti za jednog ili više optuženika", stoji u odgovoru koje nam je poslao glasnogovornik Županijskog suda u Splitu.
Posljednja optužnica za tzv. Lora 2 odnosi se na zločin nad vojnim zarobljenicima i to za smrt trojice srpskih ratnih zarobljenika (Bojana Vesovića, Dušana Jelića, Vlade Savića). Osumnjičeni su Tomislav Duić, Tonči Vrkić, Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić.
I dok to suđenje stoji na čekanju zbog birokratskih zavrzlama, sudsko razrješavanje ostalih zlodjela i počinitelja nije ni blizu.
Najdalje se otišlo u pripremi podizanja optužnice protiv Tanje Belobrajdić, bivše supruge vojnog zapovjednika Tomislava Duića.
Dalmatinski komitet za ljudska prava podnio je Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu kaznenu prijavu protiv bivše supruge ondašnjeg upravitelja Lore Tomislava
Duića, Tanje Belobrajdić (u to doba Duić) zbog ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika. Prijavu je podignuo „zbog osnovane sumnje da je u razdoblju od početka travnja do sredine kolovoza 1992. u prostoru VIC-a Lora u Splitu, u kojem su bili smješteni ratni zarobljenici srpske nacionalnosti, ove brutalno premlaćivala, mučila i vrijeđala njihovo osobno dostojanstvo osobito uvredljivim i odvratnim postupcima. Uporno je, sistematski i gotovo svakodnevno učestvovala u mučenjima, ponižavanju i drugim nečovječnim radnjama prema gotovo svim zarobljenicima, kako bi im nanijela velike patnje. Teškim fizičkim i psihičkim zlostavljanjem ozbiljno im je ugrozila i/ili povrijedila tjelesni integritet i narušila zdravlje".
„Još je rano za informacije o tome radi li tužilaštvo na slučaju Belobrajdić. S obzirom da trebaju ispitati čak dvadeset i četiri svjedoka, koji je zasad terete, morat ćemo tužilaštvu ostaviti još vremena", kaže Tonči Majić iz Dalmatinskog komiteta.
O Tanji Bjeloradić već se mnogo pisalo. Najgore brutalnosti koje su javnosti prezentirane često su, prema izjavama svjedoka, vezane baš uz njeno ime. O njoj i danas pričaju brojni svjedoci, koji je se nerado sjećaju. „Ulazila je u ćeliju u majici.

Damjan Tripković, svjedok prijave protiv Tanje Belobrajdić
Sjeća je se i jedan od svjedoka sa suđenja u Lori 1 - Miroslav Čučak, u čiju je ćeliju dovodila neke žene kako bi ga ove tukle nekakvim šipkama. On je Tanju prepoznao na slici objavljenoj u novinama. „Ja ću dokazat da je ona bila u Hrvatskoj vojsci tada. Gledam je na slici u novinama i prepoznajem. Neka meni kaže u oči da nije sudjelovala u tome", potreseno priča Čučak.
A što je sa svim ostalima?
A što je tek s tisuću drugih zarobljenika koji su kroz Loru prošli i sedamdesetak ubijenih (neki u Lori, a neki su umrli od neposrednih posljedica mučenja u njoj)? Udruženje logoraša Republike Srpske ima popis od tridesetak čuvara koje njihovi članovi mogu identificirati. Više su puta apelirali na državnog odvjetnika Mladena Bajića da se pozabavi tim pitanjem.

Predstavnici Udruženja logoraša iz Republike Srpske
Majić nastavlja:
"Postoji i dvadesetak civila s Kupresa, uglavnom starijih ljudi koji su zadnji put živi viđeni u Lori. Njihova su ubojstva detaljno opisana. Lora 2 ne obuhvaća ništa od toga, kao što ne obuhvaća ni zatvorenike koji su ostali u zatvoru, ili su dovedeni nakon 'nemetinske' razmjene. Ne obuhvaća ni desetke od par stotina zatvorenika iz 1995."
„Kupreška skupina" uključuje sedamdesetak ljudi koji su uhvaćeni u ranim jutarnjim satima nakon napada hrvatskih snaga na Malovan početkom travnja 1992.
Osim „crnogorske i kupreške skupine" poznato je da su u Loru dovođeni i Srbi koji su živjeli u Splitu i okolici, o čemu je još 1992. pisala Slobodna Dalmacija. Tijekom godina u Loru su dovođeni i zarobljenici iz srednje i jugozapadne Bosne, istočne i zapadne Hercegovine, kninske krajine (nakon Oluje), te Dalmacije i Splita.
Kosturi iz Lore ugrožavaju Deklaraciju o Domovinskom ratu
No Lora kao logor smrti ne predstavlja samo mjesto najbrutalnijih iživljavanja, već zaziva i političku odgovornost, o čemu Majić kaže: "Gotovo ni jedan bosanskohercegovački civil i vojnik nije zarobljen na području Hrvatske. Njih su u proljeće 1992. HV, a tu i tamo HVO, zarobili u Bosni i odatle ih - kršeći pritom niz naših zakona, ali i normi međunarodnog prava, deportirali u Hrvatsku. Suđenja za Loru morat će odgovoriti tko je naredio ili odobrio deportaciju gotovo tisuću ljudi iz jedne države u drugu, odnosno njihov prelazak preko međunarodno priznatih državnih granica. Tko je odgovoran za zatvaranje civila u vojne zatvore? Brojni kosturi poispadali bi iz ormara na suđenju pred očima inozemnih promatrača."

Miroslav Čučak, jedan od svjedoka monstruoznog nasilja u Lori
I tako Lora u kolektivnom imaginariju ostaje tek mjesto gdje je par nekakvih odmetnika od pravila počinilo usputne zločine, unatoč postojanju dokaza i činjenica pomoću kojih bi hrvatsko pravosuđe napokon moglo prosuditi i iznijeti na vidjelo strahote koje su obilježile Split tijekom devedesetih. No kako je krenulo, izgleda ipak da će mojoj generaciji, i onima blizu, Lora ipak ostati u sjećanju po nekim dosadnim predstavama. Ili svadbi na kojoj su bili, jer je tamo nedavno otvorena sala za vjenčanja. Možda i netko od „zloglasnih čuvara" bude i na tom vjenčanju, i to kao danas uzoran građanin Hrvatske.
A brojnim svjedocima koji su tamo prisilno radili, poput Damjana Tripkovića ili Miroslava Čučka, koji žive uz svakodnevno prisjećanje na muke koje ni najmaštovitiji scenaristi horor filmova ne bi mogli zamisliti, ostaje tek nada da bi se jednom nešto moglo promijeniti i njihove patnje priznati. „Splićani ni sami ne znaju što su imali u Splitu", rekao je jedan od svjedoka, a na hrvatskom pravosuđu je da to promjeni u svrhu priznanja patnji onima koji su kroz Loru prošli, ali i građenja boljeg i pravednijeg hrvatskog društva.
Hrvatska i dalje nije procesuirala svoje ratne zločince. Štoviše, umjesto toga su se ključne političke ličnosti obrušile na presude međunarodnih sudova, stoji u izvještaju Amnesty Internationala
Romi u Europskoj uniji nisu dovoljno uključeni u društvo i žive u lošijim uslovima nego njihovi susjedi, ocjenjuje Agencija za osnovna prava
Zastupnici Europskog parlamenta su na jučerašnjoj raspravi izrazili zabrinutost zbog niza otkazivanja Prideova diljem Europe
Organizacijski odbor Beograd pride 2012 najavio je da će ovogodišnja Parada ponosa biti održana 6. listopada
Pripadnici ruske LGTB zajednice još su 2006. predali prvi zahtjev za održavanjem Pridea, ali svi njihovi pokušaji završili su tako što bi ih rastjerivala policija
Gotovo 13 posto mladih ljudi u svijetu je bez posla, a njihov status se vjerojatno neće promijeniti naredne četiri godine, stoji u izvješću Međunarodne organizacije rada
Zbog ultradesničarskih prijetnji, policija je savjetovala organizatorima da odustanu od Povorke pola sata prije nego što je trebala započeti
dodaj komentar 32 komentara
Ma čekaj malo, zar nije bio "kuvar"? :-)
Izvadio sam ti citat, pročitaj ga još jednom - tip je, dakle, zarobljen kao "civil", ali je ipak "bio u vojsci", i to na mjestu "saobraćajnog policajca"!? Stvarno, može li se napisati išta bedastije? :-)
Zapravo, može. Podsjetilo me odmah na jedan stari tekst Ivice Đikića iz Ferala o Gospiću, gdje se biser zgraža kako su hrvatski vojnici nasred ulice izrešetali jednog takvog sličnog "civila" - u JNA uniformi i s puškom u rukama :-)
Ništa čudno za ovu zemlju u kojoj fašisti imaju svoju emisiju TV Kalendar. Danas su bila događanja iz Splita '91 kad je zadavljen jedan makedonski ročnik od nekog kretena. Naravno TV Kalendar opet ispunjava svoju propagandnu dužnost i govori da je došlo do pucnjave u kojoj je poginuo vojnik JNA. Isto kao što su neki dan za likvidaciju 20 vojnika u Sarajevu izjavili da je došlo do "žestokog okršaja", iako je samo jedna strana pucala.
Kad se dogodilo to u Sarajevu ,još nije bilo nikakvih bombardiranja tržnica. Ne ide ti kronologija kao ni svakom kurcoljubu.
Ukaza čovjek na nelogičnosti, pa udri po njemu.
Ima da bude nelogično.
Istinabog, i na zarobljenim četnicima je moguće počiniti zločin, ali čak da se to i dogodilo, zašto ih prikazivati onim što nisu bili, "civilima" namjesto pripadnicima neprijateljske vojske? Pa vrlo jednostavno, zato što intencija članka nije utvrđivanje istine i briga za ljudska prava, nego jeftina propaganda.
I tak fino Topolanek. Pročita, zamisli se, otvori ladicu. Što imamo unutra? Aha, “Klerofašista“. Ima i drugih, ali ova je dobra. Će etiketiramo s tom.
Ima toga. Puna ladica etiketa, za svaku situaciju.
Kad ne ide logikom, ide etiketom.
Komunističko naslijeđe
što su radili u Banja Luci?
da nisu možda bili u zatvoru?
kada bi bili došli doma, bi li uopće došli da nisu zamijenjeni?
Ovo drugo su takva trakeljanja da si mogao samo napisat kfjčjkdčgjkgnfvnfjčjgagjkfgjfnjčanfjnjačjfbnfjčajfbnjutpbj
To je kad netko poluinteligentan mediokritet misli da je "skužio"....
Itekako je važno radi li se o civilima ili vojnicima. Zašto? Pa da otvoreno piše "vojnici neprijateljske vojske" - kao što se unatoč muljanju vidi da jesu - onda tekst posve gubi miloševićevsku propagandnu komponentu "civila" nad kojima se iživljavaju "ustaše", onda više nema više "nenaoružane nejačadi" koja je, eto, ni kriva ni dužna zalutala u rat koji je izazvao netko drugi.
Osobito je komičan dio kako bi svjedočenja tih ljudi "mogla izrešetati saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu". Na stranu sve ostalo, ako je primarna intencija teksta odista osuda svih zločina i zaštita ljudskih prava, otkad su iskazi o stradavanju ljudi političke ocjene i zašto se u to uopće petlja politika? Pa vrlo jednostavno, zato što se i autorici i sugovornicima živo jebe i za zločine i za ljudska prava - oni bi htjeli nanovo napisati povijest.
Golemu većinu su pripadnici Hrvatske vojske zarobili ili pohapsili u BIH, vrlo često u blizini njihovih gradova i sela. Zatim ih je ta ista HV transportirala preko granice u Hrvatsku. Toliko o Deklaraciji.
Ovo su sve javni podaci. Koga vraga ih onda ponavljam? Zato što kažu da treba ponavljati dok i najgluplji ne shvati. Ponavljam dakle zbog upravo takvih medju komentatorima.
Mi ljudi, jedinstvena ziva stvorenja na zemlji koja se biju i ubijaju medjusobno trebamo se ugledati na ostale zivotinje.
Komentarisite iz srca i cistog razuma, a ne iz mrznje prema drugoj naciji i iz pogresnog informisanja. MIR SVIMA !!!
Ako je to točno, zašto onda s *njima* nije obavljen razgovor, nego s ovakvim "civilima" iz teksta? Zašto se ove prilkazuje kao "civile", kad to očito nisu bili?
"Golemu većinu su pripadnici Hrvatske vojske zarobili ili pohapsili u BIH, vrlo često u blizini njihovih gradova i sela. Zatim ih je ta ista HV transportirala preko granice u Hrvatsku. Toliko o Deklaraciji."
I što s tim? Na koji način je to suprotno Deklaraciji? Ti očito misliš da je činjenica da smo mi išli u Bosnu sama po sebi dokaz za... što? I još jednom: kakve to veze ima s navodnom "brigom za ljudska prava"?
"Ovo su sve javni podaci. Koga vraga ih onda ponavljam? Zato što kažu da treba ponavljati dok i najgluplji ne shvati. Ponavljam dakle zbog upravo takvih medju komentatorima."
Što je gore, biti "glup", ili biti pro-četnik? :-)
I Mirko Norac je imao priliku....jel neko zna gdje je on?
Idiote koji se izivljavaju na zarobljenicima i civilima treba procesuirati i kraj price. Mene ne zanima jel on hrvat ili srbin, voli slatko ili slano, idiote u zatvor i prisilni rad. Cemu toliko komentara?
Nadam se da ova ugledna gradjanka Splita Tanja nije odgajateljica u nekom splitskom vrticu, da predaje etiku ili slicno.
Jaoooo, kako smo mi narod niskih moralnih vrijednosti.
Aha, znači tako se to radi u Rijeci. A ja, naivac, mislio da i tamo vrijedi ustavna odredba da je, citiram, "svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja" - dakle, da nitko ne treba "dokazivati svoju nevinost", nego da mu tužiteljstvo mora *dokazati krivnju*.
Oprostite mi, evo spakirao sam se, vlak za Gulag polazi uskoro.
naravno da nije čak Srbija ni ne priznaje da su na njezinu tlu postojali logori u kojima su bile na tisuče zarobljenih u Vukovaru i okolici.
On tvrdi odgovorno da su se ta tanja i njen muž mrzili i da su se rastali puno prije oluje još i da je ona otišlaa on se ponovo oženio. i tvrdi da je sve ovo medijska propaganda tončija majića da se napravi fama žena hrvatski zločinac.Njegovo je mišljenje da i nije procesuirana jerje istraga utvrdila da su sve ovo budalašti neili da je neka druga žena možda ili žene dolazile. i da nije njega ne bih se čudio našim medijima, uostalm sve ovo što i ovdje piše je samo izvor zarobljenih srba kojima je stalo da se osudi bilo tko da dobiju odštetu ,svoje mirovine i budu žrtve. ovoga je svjestan i tonči majić ali ako ispliva ispast će totalna budalapa će sve i ono što je istina ispasti laž. zato tjera dalje
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.