Među brojne anti-kapitalističke prosvjede diljem svijeta, već se drugi mjesec ubraja i onaj studentske okupacije kafića američkog multinacionalnog lanca Starbucks, smještenog u sklopu državnog sveučilišta Boğaziçi u Istanbulu. Kafić je okupiran 6. prosinca u znak prosvjeda protiv komercijalizacije uvjeta studentskog života na tom sveučilištu koje se nalazi na, za Istanbul, izuzetnoj lokaciji nekadašnjeg američkog privatnog Robert Collegea.

Naime, početkom akademske godine zatvorena je jedina kantina na kampusu i dio njenog prostora iznajmljen je Starbucksu. Studenti, koje se nije konzultiralo o toj

Prosvjednici sada tamo donose i pripremaju vlastitu hranu i napitke, uče za ispite i organiziraju alternativnu nastavu

promjeni, naknadno su pokušali izraziti svoje stavove sastancima i prosvjednim akcijama, koje nisu naišle na odgovor od strane sveučilišne administracije, te je kao krajnja akcija uslijedila blokada tog prostora kojeg studenti smatraju komunalnim.

Prosvjednici sada tamo donose i pripremaju vlastitu hranu i napitke, uče za ispite i organiziraju alternativnu nastavu; organiziraju se filmske projekcije (prikazuju se i kontroverzni kurdski filmovi) te predavanja koja vode grupnim raspravama o različitim pitanjima od transrodne tematike, pitanja političkog zatvoreništa u Turskoj iniciranog protu-terorističkim zakonom, do arapske revolucije. Istovremeno, namjera je studenata da svojim prisustvom i tijelima otežaju normalno poslovanje dok radnici u Starbucksu nastavljaju posluživati mušterije koje nisu prosvjednici. Prvog dana okupacije održan je prosvjedni marš, a u nekoliko se navrata besplatno dijelila hrana.

Kako prosvjednici kažu, okupacijom žele osvjestiti simptome u kontekstu svojeg kampusa koji postaje sve više konzumeristički i u službi privatnog profita koji pogoduje samo imućnijoj klijenteli. Okupacija Starbucksa je tako simbolički čin protesta protiv skupih restorana i kafića u koje su prisiljeni ići, a koji im ne trebaju. Primjera radi, obična kava s mlijekom u Starbucksu košta oko 28 kuna (9 turskih lira), čime se može pokriti obrok u prosječnoj istanbulskoj zalogajnici. K tome, Starbucks je franšiza čije su najredovitije mušterije u Europi - američki turisti. Čin je i time simboličniji što se on odvija na sveučilištu koje su osnovali Amerikanci, kao prvu visokoškolsku ustanovu van SAD-a (1863.). Usto, studentske kantine su tradicionalno bile redoviti prosvjedni prostori turskih studenata u 1970-tima, dok se nakon vojnog udara 1980. diljem Turske nije krenulo s jačom sustavnom i političkom kontrolom sveučilišta, uz osnivanje privatnih sveučilišta koja su pritiskala državna na komercijalizaciju i kontinuirano dizanje troškova studiranja. Iako prosvjed na Boğaziçiju ima širi anti-kapitalistički kontekst, prosvjednici su u svojoj izjavi medijima poručili da je "okupacija je stvar praktične potrebe za zdravom i jeftinijom hranom na kampusu". Pritom su kao glavne uvjete za prestanak okupacije istaknuli jeftinije cijene u kafićima i zdraviju hranu nadopunjenu vegetarijanskim menijima u restoranima. Nadalje, žele da ih se, kad se radi o važnim strateškim odlukama, pita za mišljenje i poručuju da je kampus javno dobro, a ne prostor namijenjen velikim korporacijama. Prosvjednici nemaju pojedinačne predstavnike u komunikaciji sa sveučilišnim instancama i medijima te se o daljnim akcijama satima raspravlja na plenumima, "o najmanjim pitanjima kad je to potrebno...u prostoru koji nije podložen kapitalističkoj temporalnosti", stoji u izjavi.

Rektorat je reagirao priprijetivši istragom i među prosvjednike poslao policajce u civilu i privatne zaštitare. Glavni argument sveučilišne administracije jest to da je okupacija tip nasilnog prosvjeda. Iz Starbucksa su cinično poručili da se ne smatraju dijelom konflikta te se nadaju da će situacija biti uskoro razriješena. Podupiru pravo studenata da izraze svoje mišljenje, ali ih brine "pravo mušterija na kavu".

Trenutnu situaciju pobliže je opisao je jedan od prosvjednika, Zeynel Gül, student sociologije i asistent na Odjelu za sociologiju.

Prosvjedi među ostalim upozoravaju na gentrifikaciju Boğaziçija...

Da, Boğaziçi je malo sveučilište s oko osam tisuća studenata. To je liberalna i elitna sredina te ga siromašniji ljudi teško mogu priušiti. Tako da je otvaranje Starbucksa na kampusu prilog daljnoj gentrifikaciji koja je uzela maha prošlogodišnjim odvajanjem domova za bogate i siromašne studente.

Rektorat je glavna adresa koju smatrate odgovornom za takve odluke?

Generalno sveučilišno vijeće ima odgovornost otvaranja novih mjesta na kampusu. Ali finalna odluka je na rektoru. I saznali smo da je on osobno prije godinu dana pozvao Starbucks na kampus.

Koje su, po tvome mišljenju, dosad značajne promjene i rezultati okupacije?

Kao prvo, rektor je bio primoran opravdati se dopisom sveučilišnim akademicima u kojem objašnjava proces sklapanja ugovora sa Starbucksom! To je prvi put da je rektor učinio tako nešto i značilo je primjenu principa transparentnosti. Drugo, bio je prisiljen sastati se sa svim prosvjednicima u sportskoj dvorani, tzv. "nepristranoj zoni". Sastanak je trajao pet sati! A najbitnija je stvar, pretpostavljam, široka rasprava o legitimnosti takvih kapitalističkih trgovina u državnim sveučilištima, koja je postala bitna za ljude na i van sveučilišta.

Dobili ste od rektora neka obećanja, pretpostavljam...

On je obećao prostor za studenstku kooperativu. Tamo planiramo surađivati s poljoprivrednicima i neposredno nabavljati zdravu i jeftinu hranu. I poljoprivrednici će biti plaćeni poštenije za svoju proizvode, što je puno drukčije od Starbucksove eksploatacije afričkih ratara.

Jeste li raspravljali o budućim planovima ako vam se udovolji zahtjevima?

Da, zasad imamo dva osnovna plana. Prvi je studentska kooperativa i kantina koja surađuje s njom. Drugo, ovo nije samo ekonomski problem. Mi nemamo pravo glasa u sveučilišnoj upravi. Nemamo predstavnike u ovakvom sveučilišnom sustavu. Profesori, osoblje i mi studenti dijelimo istu situaciju. Zato želimo osnovati Školsko vijeće kao alternativu ovom hijerarhičnom i monolitnom razumijevanju upravljanja.

Koliko solidarnosti su pokazali profesori i zaposlenici Sveučilišta?

Dosta profesora nas podupire. Mogu reći da je okupacija djelovala i na njih tako da su se organizirali, te jednom tjedno održavaju sastanke među sobom. Šezdeset (od oko četiri sto profesora) je potpisalo peticiju kojom se zahtijeva zatvaranje Starbucksa. Profesori nas redovito posjećuju, donose nam hranu, uključuju se u plenume i, naravno, imaju jednako pravo govora kao i studenti. Želimo razbiti hijerarhiju između nas i njih. Želimo se udružiti s njima van regulativnih i disciplinarnih učionica!

Imate li podršku izvana? Medija, akademika, općenito?

Da, stotine studenata i članova demokratskih društvenih pokreta u Turskoj su nam poslali svoju podršku. Skoro svi mainstream mediji su izvjestili o okupaciji, ali njihov interes se smanjio zadnjih tjedana.

Koliki je sada broj prosvjednika i kako on fluktuira?
Oko 250 ljudi cirkulira. Svake noći od 20-30 ljudi prenoći u Starbucksu. Kako su počeli završni ispiti, broj prosvjednika se smanjuje.

Starbucks još uvijek normalno radi?

Otvoren je zasad. Nismo branili ljudima da ulaze i kupuju kavu. Ali mogu reći da im je od početka okupacije prodaja pala za 90 posto.

Što je sa spomenutim istragama najavljenim od strane Rektorata? Kako su dosad pokušali zaustaviti okupaciju?

Prošlih godina Rektorat je inicirao sveučilišne istrage protiv studenata koji su se bunili protiv kapitalističkih sastanaka na Sveučilištu. Dvojica mojih prijatelja su kažnjeni trajnim isključenjem, a drugi pak su dobili ukore. Administracija je na početku okupacije prijetila istim sredstvima, ali su zasad, zbog široke potpore prosvjedima, odustali od toga.

Jesu li se nedavno dogoduile slične akcije u Istanbulu i Turskoj?

Naša okupacija potaknula je bojkote kantina na Srednjeistočnom tehničkom sveučilištu u Ankari i na Trakya sveučilištu u Edirneu. Kolege u Ankari su uspjeli smanjiti cijene hrane u kantini. K tome, našu okupaciju zapravo nazivamo kontra-okupacijom! Zato jer je Starbucks okupirao mjesto koje već pripada nama!