Pod krinkom borbe protiv prometnih prekršaja i pod parolom: "Zagreb, još sigurniji grad" započelo je legalno danonoćno špijuniranje stanovnika grada Zagreba. Bez ikakve javne rasprave ili obavještavanja šireg dijela javnosti Grad Zagreb je, u dogovoru s policijom, prije više od godinu dana odlučio kupiti 225 kamera i postaviti ih na 75 lokacija po cijeni od 21 milijun kuna. Taj novac je uzet poreznim obveznicima i iskorišten da bi ih se nadziralo i kažnjavalo. U utorak je postavljeno prvih 18 nadzornih kamera u Šubićevoj, Martićevoj i na Kvatriću, a špijunirat će početi, već sljedeći mjesec.

Iako je kupovina kamera na početku pravdana samo snimanjem prometnih prekršitelja pa ja kupac za potrebe "sustava automatske regulacije prometa" bio Zagrebparking odmah je bilo dano na znanje da će njihova primjena biti mnogo šira. Snimat će se apsolutno svi, a uvid u to tko je kad, s kim i gdje bio, imat će i policija. To svjedoči da postavljanje kamera ima i veće posljedice od samog nadziranja toga tko se nije vezao ili tko je krivo parkirao svoj auto. Policija će tako imati priliku da na temelju snimaka nadzornih kamera kazneno ili prekršajno goniti sve one koji rade protiv zakona. Snimke s kamera će se, znači, uzimati kao dokazni materijal na sudu.

Da bi represivni aparat djelovao što je moguće efikasnije i da "velikom bratu" ništa ne promakne dolazi do umrežavanja i centraliziranja cijelog nadzornog sustava. Njegovo središte (Sektor za komunalno i prometno redarstvo) u Jagićevoj ulici, u što je ustvari uložen dobar dio novaca, će biti mjesto iz kojeg će se prosljeđivati informacije prema odgovarajućim institucijama i mjesto iz kojeg će se moći dobiti informacije za potrebe rada na terenu. Takvo umrežavanje još više može zbližiti policiju i zaštitarske tvrtke koje su inače privatne i rade svakakve stvari za one koji im plate, sjetimo se samo slučaja Varšavske kada su doslovce napali prosvjednike zbog jednog transparenta i to pred budnim okom policije. U slučaju neke "kriminalne radnje" iz nadzornog centra preko radio frekvencija se može obavijestiti najbližeg zaštitara da djeluje. Do koje mjere bi oni smjeli djelovati i kakve sve ovlasti bi zaštitarske firme mogle imati ostaje nam za vidjeti.

No, ono što može zabrinjavati sve stanovnike je da ne postoji način da se kontrolira to sumanuto neprekidno špijuniranje. Eventualne zakonske zaštite o privatnosti, odnosno snimanju javnih površina, padaju kao pijane jednim dizanjem ruku političara. Više ništa ne može garantirati zaštitu privatnosti, a voajeri koji će cijelo vrijeme držati grad na oku mogu praktično raditi što hoće. Koliko će netko snimke čuvati, tko će ih smjeti koristiti i u koje svrhe možemo samo nagađati. Policija i tajne službe već odavno bez naloga suda gledaju kome šaljemo poruke, koga zovemo i gdje se pritom nalazimo, a sad će moći kontrolirati i svako naše kretanje.

I prije nego što su kamere postavljene čuli smo najave o potpunom kontroliranju Zagreba, o tome da će cijeli grad jednog dana biti premrežen. Tome se trebamo suprotstaviti na vrijeme i boriti se za naše pravo na privatnost. Recimo stop kontroliranju već 26. 11., na Maršu solidarnosti, jer svako povećanje ovlasti represivnog aparata bez našeg otpora je korak prema policijskoj državi.