Odlukom Ujedinjenih nacija od 4. prosinca 2000. godine, u cijelome svijetu 20. lipnja 2001. počeo se obilježavati Međunarodni dan izbjeglica. Broj izbjeglica u svijetu kontinuirano raste, a prema UNHCR-ovom izvješću danas brojimo 43,3 milijuna ljudi raseljenih iz svojih domova. Republika Hrvatska jednako je tako dom brojnim izbjeglicama, iako se bilježi pad broja tražitelja azila u odnosu na prethodne godine. Hrvatska ipak bilježi malen, ali značajan porast broja izbjeglica koje uživaju zaštitu. Danas u Republici Hrvatskoj živi 18 azilanata/ica i 12 izbjeglica pod supsidijarnom zaštitom između onih 1.300 zahtjeva koje su Republici Hrvatskoj uputile izbjeglice radi pružanja utočišta i zaštite.

Iako institucije Republike Hrvatske već dugo vremena rade na razvoju, unapređenju i standardizaciji postupka priznavanja azila, odnosno reguliranja statusa azilanata u RH, problemi sa kojima se azilanti/ice svakodnevno susreću potakli su nas da opetovano napomenemo nedostatak sustavne i osmišljene integracijske politike, državne strategije i direktne pomoći integraciji izbjeglica koje ovdje trebaju pronaći svoj novi dom. Nažalost, umjesto da se izbjeglicama koje su protjerane iz svojih domova u RH osigura siguran i dostojanstven život, vrlo često se događa da se patnja, izolacija i nesigurnost tih osoba i obitelji nastavljaju. Naime, praksa je pokazala kako broj osoba sa dodijeljenom zaštitom raste, dok broj priznatih statusa ne slijedi mjere i aktivnosti vezane za integraciju prema zadovoljavajućim standardima prihvata i uključivanja izbjeglica u društveni, kulturni, obrazovni i ekonomski život u Hrvatskoj.

Ako integraciju shvatimo kao dvosmjeran proces, odnosno proces u kojem angažman u uključivanju u društvo iskazuju i doseljene osobe i društvo primitka, vrlo brzo ćemo primijetiti kako nedostaje proaktivan odnos određenih institucija koje trebaju osigurati (barem) minimalne uvijete koji utječu na položaj izbjeglica. Nažalost, pojedina ministarstva već se godinama oglušuju na pozive da se aktivno uključe u rješavanje ne samo potencijalnih problema koji će nastati dugoročnim izborom ignoriranja ove tematike, već da se urgentno uključe u rješavanje gorućih problema, ali i na ispunjavanje minimalnih zakonskih obveza.

Pored Ministarstva unutarnjih poslova, ostala nadležna ministarstva kao što su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (MZSS), Ministarstvo kulture (MINKUL) te Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) do danas nisu donijeli potrebne zakonske odredbe, ili se ne provode one donesene, koje bi azilantima/icama omogućile savladavanje hrvatskoga jezika, mogućnost nalaženja zaposlenja, odgovarajuću zdravstvenu zaštitu i sustavno dugoročno rješavanje stambenog pitanja azilanata/ica. Iako su pojedini pravilnici koji reguliraju navedena područja trebali biti doneseni odmah nakon usvajanja novog Zakona o azilu (stupio na snagu 1.1.2008.godine) to se do danas nije dogodilo, dok se oni doneseni ne provode kvalitetno, sustavno i integrativno politici azila.

Primjerice, MZOŠ se oglušuje na pozive osnovnih škola koje pohađaju djeca azilanata za pomoć i podršku u adekvatnom radu i podršci ovoj ranjivoj skupini, prisutna je neadekvatna financijska pomoć za nezaposlene azilante te za obitelji sa većim brojem djece, nepostojanje organiziranih programa psihološkog savjetovanja i drugih oblika podrške. Pored toga, bilježi se i nepostojanje pozitivnih mjera prilikom upisivanja na fakultete.

Azilanti/ice su u svakodnevnom životu prepušteni najčešće sami sebi, a pojedina ministarstva odbijaju preuzeti veću odgovornost za integraciju azilanata/ica. Iz svega navedenog, tvrdimo da sustav azila u RH ne funkcionira na kvalitetan, uključujući i pravedan način. Stoga zahtijevamo:

- da nadležna ministarstva urgentno donesu mjerodavne politike (pravilnike, odredbe), izgrade kvalitetne institucionalne mehanizme i unaprijede prakse koje će omogućiti istinitu, strukturno cjelovitu i dugoročnu integraciju azilanata/ica

- da nadležna ministarstva u suradnji s lokalnim institucijama vlasti i nevladinim udrugama izgrade prakse cjelovitog uključivanja tražitelja/ica azila u život zajednice

Ne želimo živjeti u zemlji čije institucije nisu spremne adekvatno odgovoriti na očite probleme. Ne želimo zatvarati oči pred očitim propustima. Želimo da se azilanti osjećaju kao u svome domu i da uživaju ista prava kao građani/ke Republike Hrvatske. Ovom prilikom pozivamo i medije da se uključe u sustavnije i objektivnije praćenje problematike azila te napose potrebu izvještavanja o temama, uspjesima i problemima na polju integracije izbjeglica u hrvatskom društvu. Nadamo se kako ćemo zajedno sa onima koji u Hrvatskoj započinju novi život Dan izbjeglica obilježiti iduće godine na jedan dostojniji način.

Srdačan pozdrav,

Azil tim Centra za mirovne studije