Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Iako je poduzetim mjerama i aktivnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske i međunarodnih organizacija riješena većina slučajeva nestalih i nasilno odvedenih osoba tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata, pitanje nestalih i nasilno odvedenih osoba i danas je najaktualnije humanitarno pitanje ratnih posljedica u Republici Hrvatskoj, poručuju aktivisti organizacija civilnog društva povodom Međunarodnog dana nestalih osoba. Njihovo zajedničko priopćenje prenosimo u cijelosti:
Svaka obitelj ima pravo saznati gdje su njihovi najbliži. Međunarodni dan nestalih osoba je svjetski godišnji događaj kojim se 30. kolovoza svijet prisjeća osoba koje su nestale kao posljedica oružanih sukoba, zločina protiv čovječnosti ili kršenja ljudskih prava, a čije su sudbine i mjesta ukopa nepoznati.
Za obitelji nestalih u ratu prolaze godine nadanja i očekivanja te nastojanja da se putem pokrenutih postupaka traženja nestalih ili traženja posmrtnih ostataka, ostvari osnovno humanitarno pravo svake obitelji da sazna sudbinu svojih članova.
Iako je poduzetim mjerama i aktivnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske (Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti) i međunarodnih organizacija (Hrvatski Crveni križ, Međunarodna komisija za nestale osobe) riješena većina slučajeva nestalih i nasilno odvedenih osoba tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata (u posljednjih pet godina iz 143 masovne i 1 200 pojedinačnih grobnica ekshumirano je 4 678, a identificirano 3 748 posmrtnih ostataka), pitanje nestalih i nasilno odvedenih osoba i danas je najaktualnije humanitarno pitanje ratnih posljedica u Republici Hrvatskoj.
Naime, još se 1 804 osobe vode kao nestale, dok je za više od 400 osoba još uvijek otvoren zahtjev za traženje posmrtnih ostataka. Prema podacima Međunarodne komisije za nestale osobe u regiji se još uvijek traži oko 13 800 osoba. Njihovi posmrtni ostaci leže razbacani po masovnim grobnicama, grobovima i jamama širom post-jugoslavenskih zemalja, dok članovi/ice njihovih obitelji već dva desetljeća traže istinu o sudbini svojih najmilijih.
Zato još jednom pozivamo nadležne institucije u Hrvatskoj i susjednim zemljama da intenziviraju potragu za svim nestalim osobama te ubrzaju lociranje potencijalnih grobišta, ekshumaciju evidentiranih grobnica i lokacija sahrane te identifikaciju pronađenih posmrtnih ostataka.
Smatramo nužnim istražiti, utvrditi i javno iznijeti činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i sudbinu nestalih. Svi društveni akteri trebali bi posvećeno raditi na vraćanju dostojanstva žrtava, uspostavljanju odgovornosti i pravde, izgradnji povijesnog pamćenja na temelju činjenica, i sprječavanju ponavljanja zločina u budućnosti. Važno je i nužno javno priznati štetu koja je nanesena žrtvama i utvrditi odgovarajuću naknadu, kao i podići memorijale kojima se priznaje patnje i odaje počast svim žrtavama.
Sve osobe koje su preživjele mučenja, silovanja, premlaćivanja, nezakonita zatvaranja i njihove obitelji, kao i obitelji nasilno odvedenih i nestalih građana i građanki trebaju dodatne mehanizme kojima će se barem približiti pravednijem ishodu za žrtve i stradalnike. Stoga i ovom prilikom upozoravamo na značaj i ulogu buduće regionalne komisije (REKOM) koja nepristranim istraživanjem povijesnih izvora može biti važan iskorak u rasvjetljavanju sudbine nestalih i vraćanju dostojanstva svim žrtvama.
Za organizacije civilnog društva:
Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb
Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Mirjana Bilopavlović, Delfin, Pakrac
Iva Zenzerović, Centar za mirovne studije, Zagreb
Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb
Sandra Benčić, Kuća ljudskih prava, Zagreb
Mirjana Galo, Homo, Pula
Ljubo Manojlović, Srpski Demokratski Forum, Zagreb
Goran Božičević, MIRamiDA Center, Grožnjan
Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative, Poreč
Gordana Obradović, CESI, Zagreb
Mirjana Dobranović, UPIM, Zagreb
Ljiljana Gehrecke, Vukovar
Drago Pilsel, Zagreb
Miroslav Varga, Osijek
Sven Milekić, Zagreb
Hrvatska i dalje nije procesuirala svoje ratne zločince. Štoviše, umjesto toga su se ključne političke ličnosti obrušile na presude međunarodnih sudova, stoji u izvještaju Amnesty Internationala
Romi u Europskoj uniji nisu dovoljno uključeni u društvo i žive u lošijim uslovima nego njihovi susjedi, ocjenjuje Agencija za osnovna prava
Zastupnici Europskog parlamenta su na jučerašnjoj raspravi izrazili zabrinutost zbog niza otkazivanja Prideova diljem Europe
Organizacijski odbor Beograd pride 2012 najavio je da će ovogodišnja Parada ponosa biti održana 6. listopada
Pripadnici ruske LGTB zajednice još su 2006. predali prvi zahtjev za održavanjem Pridea, ali svi njihovi pokušaji završili su tako što bi ih rastjerivala policija
Gotovo 13 posto mladih ljudi u svijetu je bez posla, a njihov status se vjerojatno neće promijeniti naredne četiri godine, stoji u izvješću Međunarodne organizacije rada
Zbog ultradesničarskih prijetnji, policija je savjetovala organizatorima da odustanu od Povorke pola sata prije nego što je trebala započeti
dodaj komentar 6 komentara
Prva vijest:
--------------
Kosor: U Beogradu ključ za rešavanje sudbine nestalih, 30.08.2011
„Premijerka Hrvatske Jadranka Kosor izjavila je u utorak da je u Beogradu ključ za rešavanje sudbine nestalih i zatvorenih hrvatskih civila i branitelja. Ona je na obeležavanju Međunarodnog dana nestalih osoba u Petrinji istakla da "nulto pitanje u otvaranju bilo koje rasprave o bilo kojoj temi s predstavnicima Srbije" mora bude gde su dokumenta i podaci o nestalima. "Glavni ključ za rešenje pitanja zatvorenih i nestalih, ključ koji otvara vrata rešenja tog pitanja je u Beogradu", poručila je Kosorova, podsetivši da je u Hrvatskoj po zvaničnim podacima još 999 nestalih osoba.“
http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/20110830/500/500.html?id=24313000
Druga vijest:
--------------
Srbija: Porodice nestalih nezadovoljne brzinom potrage
“Porodice nestalih su u Beogradu na Međunarodni dan nestalih zatražile da se što pre ekshumiraju sve masovne grobnice na poznatim lokacijama i izrazile nezadovoljstvo radom nadležnih na pronalaženju nestalih. Prema podacima Fonda za humanitarno pravo Srbija traga za 905 nestalih.”
http://www.slobodnaevropa.org/content/porodice_nestalih_nezadovoljne_radom_nadleznih_institucija/24312812.html
Razmotrimo Kosoričinu izjavu:
"Glavni ključ za rešenje pitanja zatvorenih i nestalih, ključ koji otvara vrata rešenja tog pitanja je u Beogradu"
Čini se – barem po Kosorici - kako Beograd ne želi okrenuti ključ kojim bi razriješio problem nestalih osoba. Međutim, kako osim Hrvatske i Srbija (dakako i BiH i Kosovo) potražuje u ratu nestale osobe, ispada da „ti prokleti Srbi“ namjerno ne žele „okretati ključ“ NITI ZA SVOJE NESTALE OSOBE, e kako bi samo napakostili Hrvatima.
Realno gledajući, sasvim je jasno:
-da se problem nestalih ne može rješiti čarobnim štapićem Vlada, već da je on mnogo kompleksniji
-ako implicitno (a ponekad i sasvim eksplicitno) Hrvati optužuju Srbe za nestanak svojih građana, postavlja se pitanje: A tko je onda odgovoran za nestanak građana srpske nacionalnosti?
Odgovor je sasvim jednostavan – odogovornost je obostrana (odnosno, višestrana), te se ni problem ne može jednostrano riješiti, već je nužno učestvovanje svih zainteresiranih. To je jedan od prijedloga REKOM-a Vladama zemalja nastalih raspadom SFRJ.
Već iz ovoga se vidi kako se problem nestalih osoba – na veliku žalost njihovih rođaka, koji ne vide da ih se vuče za nos – koristi u političke svrhe, za prikladnu animaciju birača. U čemu hrvatska Premijerka prilježno učestvuje. Konačno, na izborima sasvim očito neće glasati – nestale osobe!
Popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu
Popis masovnih ratnih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim pripadnicima nacionalnih manjina u Domovinskom ratu.
1991.
Masovni zločin
Nadnevak/razdoblje
Žrtve
Počinitelj
Osuđeni
Opis
----------------------------------------------------------------
svibanj 1991.
pokolj u Borovu Selu
2. svibnja 1991.
12 Hrvata, 3 Srba
Napad na policijsku ophodnju.
-------------------------------------------------------
srpanj 1991.
pokolj u Kuljanima
26. srpnja 1991.
Pobunjeni Srbi.
Kod Dvora na Uni.
Masakr zarobljenih civila.
---------------------------------------------------
pokolj u Zamočama [1]
26. srpnja 1991.
Četnici.
Masakr hrvatskih policajaca.
--------------------------------------
pokolj u Strugi
27. srpnja 1991.
12 osoba.
Četnici iz Dvora na Uni.
Hrv.civili iz Zamlaća kao živi zid. Masakrirano 5 hrv. policajaca. Istog dana su ubijene još 3 osobe u Dvoru.
------------------------------------------------------------------
pokolj u Kozibrodu
26. srpnja 1991.
10 osoba.
Srp. vojska.
Pokolj pripadnika hrvatskog MUP-a.
-----------------------------------------------------------------------
kolovoz 1991.
pokolj u Dalju
1. kolovoza do prosinca 1991.
112 do 135 ljudi.
Pokolj pripadnika hrvatskog MUP-a i ZNG-a. Pokolj 25 civila.
--------------------------------------------------------------------------------
pokolj u Lovincu
8. kolovoza 1991.
5 osoba.
Radnici na željeznici, ubili ih kolege s posla, iz susjednog sela.
-----------------------------------------------------------------------------------
pokolj u Kraljevčanima
14. kolovoza 1991.
5 osoba.
5 staraca.
------------------------------------------------------
pokolj u Bjelovcu
14. kolovoza 1991.
Kod Petrinje.
pokolj u Lovincu
14. kolovoza 1991.
Kod Gospića.
pokolj u Peckima
16. kolovoza 1991.
4 osobe.
Srp. vojska.
4 starije osobe.
Čuntić i Dragotinac.
16. kolovoza 1991.
Pokolj policajaca u Žutoj Lokvi
24. kolovoza 1991.
4 osobe.
Srp. vojska.
Pokolj pripadnika hrvatskog MUP-a.
pokolj u Skeli
kod Gline
29. kolovoza 1991.
10 osoba.
rujan 1991.
pokolj u Graboštanima,
Stublju i Majuru.[7]
3. rujna 1991.
20 Hrvata.
Srp. vojska.
Kod Kostajnice.
pokolj u Četekovcu,
Balincima i Čojlugu.
3. rujna 1991.
24 Hrvata.
Srp. vojska.
Kod Slatine.
pokolj u Kusonjama
8. rujna 1991.
20 hrv. vojaka.
20 masakriranih gardista.
Tijela su otkrivena potkraj siječnja 1992.
Petrinja, položaj oko nove bolnice. [1]
18. rujna 1991.
17 osoba.
17 masakriranih pripadnika ZNG.
Ivanovo Selo
21. rujna 1991.
7 osoba.
7 ubijenih, 12 ranjenih, 1 nestala osoba. Sve žrtve su Česi.
autokamp Grabovac, Plitvička Jezera
25. rujna 1991.
3 malodobne osobe.
Srp. vojska. (JNA)
listopad 1991.
pokolj u Gornjem Viduševcu
kod Gline
1. listopada 1991.
pokolj u Čorcima
4. listopada 1991.
pokolj u Vagancu
9. listopada 1991.
pogrom u Lovasu
10. listopada 1991.
pokolj u Širokoj Kuli
kod Gospića
13. listopada 1991.
34 osobe
pokolj u Bukovcu
16. listopada 1991.
U općini Perušić.
pokolj u Novom Selu Glinskom
16. listopada 1991.
32 osobe.
Kod Gline.
pokolj u Karancu
17. listopada 1991.
4 hrv. civila
Mučeni u policijskoj postaji Beli Manastir i smaknuti na farmi.
pokolj u selima Skakavcu i Brešanima.
sredina listopada
pokolj kod Baćina
20. listopada 1991.
56 osoba[8]
pokolj u Lipovači
28. listopada 1991.
Lipovača/Drežnik.
studeni 1991.
pokolj u Petrinji
4. studenog 1991.
76 osoba.
pokolj u Poljanku
7. studenog 1991.
6 civila.
U općini Korenica.
pokolj u Petrinji
8. studenog 1991.
42 osobe (16 djece).
pokolj u Erdutu
9. studenog 1991.
15 osoba.
TO SAO SBZS i arkanovci.
Žrtve su Hrvati i Mađari. [2] [3]
pokolj u Erdutu
11. studenog 1991.
5 civila.
TO SAO SBZS i arkanovci.
Žrtve su Hrvati i Mađari. [4] [5]
pokolj u Saborskom
12. studenog 1991.
29 osoba.
JNA i pobunjeni
Srbi iz Plaškog.
Ovčara
18. studenog 1991.
255-264 osobe[9]
Masakr u Škabrnji
18. studenog 1991.
48[10]-86 osobe[11]
pokolj u Nadinu [12]
19. studenoga 1991.
14 osoba.
JNA
pokolj u selu Klancu
sredina studenog 1991.
20 hrv. civila.
Četnici.
Kod Slunja.
pokolj u Dabru
21. listopada 1991.
7 osoba.
Kod Vrhovina. Ekshumirani su 4. travnja 1992.
pokolj u Vrhovinama
22. i 23. studenog 1991.
8 hrv. civila.
Četnici.
Vrhovine i Dabar. [6]
prosinac 1991.
pokolj u Smoljancu
4. prosinca 1991.
7 osoba.
Plitvički kraj.
pokolj u Čanku
10. prosinca 1991.
Uk. 7 civila.
U općini Korenica.
pokolj u Gornjim Jamama
11. prosinca 1991.
15 hrv. civila (3 malodobne djece)
Pripadnici postrojbe t.zv. RSK t.zv. "šiltovi".
Gornje Jame, Glina.
pokolj u Voćinu
i Humu kod Slatine
12.-14. prosinca 1991.
47 hrv. civila.
Voćin i Hum kod Slatine.
pokolj u Kostrićima
15. studenoga 1991.
16 hrv. civila (2 djece od 2 i 4 godine.)[13] [14]
Srp. odmetnici.
Kod Hrv. Kostajnice.
pokolj u Joševici
16. prosinca 1991.
21 hrvatski civil (4 djece).
IDG Jose Kovačevića i "Šiltovi".
Joševica na Banovini,
kod Gline. [7], [8]
pokolj u Erdutu
26. prosinca 1991.
7 osoba.
Žrtve su Hrvati i Mađari. [15]
pokolj u Jasenicama
30. prosinca 1991.
5 hrv. civila (5 staraca).
U zadarskom zaleđu. [9]
1992.
Masovni zločin
Nadnevak/razdoblje
Žrtve
Počinitelj
Osuđeni
Opis
siječanj 1992.
pokolj u Polju i
Lađevačkom selištu. [1]
16.-21. siječnja 1992.
10 osoba.
Četnici.
10 hrv. civila. Kod Slunja.
pokolj u zaseoku Šašići kod Ervenika (Knin). [16] [17]
18. siječnja 1992.
4 osobe (2 malodobne djece.)
Četnici.
1993.
Masovni zločin
Nadnevak/razdoblje
Žrtve
Počinitelj
Osuđeni
Opis
veljača 1993.
pokolj u Medviđi
9. veljače 1993.
10 civila.
rujan 1993.
pokolj u Kusonjama
8. rujna 1993.
3 civila, 11 ranjenih.
Od mine, prigodom počasti.
Evo da se jasnije vidi link:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_masovnih_zlo%C4%8Dina_nad_Hrvatima_u_Domovinskom_ratu
"Do kolovoza 2006., ni 15 godina poslije, tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte ni jednom nije došla upoznati preživjele stanovnike Škabrnje. Ni 15 godina poslije, Haaški sud još nije pokazao interes za ovaj srpski ratni zločin u mjeri u kojoj je to trebao.
Prema svjedočenjima preživjelih Škabrnjana, počinitelji pokolja nisu bili Srbi iz dalekih krajeva, nego Srbi iz Ravnih kotara; pojedine su prepoznali po govoru.[2]
O sudioništvu mjesnih srpskih zločinaca, svjedoči i to što dan-danas nitko od Srba-povratnika koji su se planirano evakuirali u kolovozu 1995., nije svjedočio tko je počinio zločin.
O neugaslosti namjera mjesnih velikosrpskih zločinaca, Srba-povratnika, te Srba koji dolaze kao gosti iz inozemstva (bilo četničko iseljeništvo iz Europe i Sj.Amerike, bilo ini Srbi iz inozemstva koji su dobili hrvatske domovnice i slobodno ulaze u Hrvatsku), svjedoči to što je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2006., Škabrnja osvanula išarana grafitima četničkog i velikosrpskog sadržaja."
Poseban vid agresije na Hrvatsku je obavještajno-dezinformativni rat kojeg su protiv Hrvatske vodile Srbija i velikosrpski krugovi na vlasti u Crnoj Gori te države nesklone Hrvatskoj. Krajem vojnih operacija, ovaj rat nije prestao, nego se nesmiljenom žestinom nastavio i traje i danas.[64]
Jedan od vidova ovog rata je defamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske države, etiketiranje hrvatske borbe za državnu, narodnu i jezičnu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika, pomaganje partikularizama - posebice u medijima, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima, jezičnom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturološkog i inog udaljavanja od Srbije, sijanje mržnje među Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveličavanje zločina u ratu počinjenih sa hrvatske strane, omalovažavanje, prešućivanje i sakrivanje srpskih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovažavaju se hrvatski vojni uspjesi, prikazuje ih se kao zločinačke akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na oslobođenje od okupacije.
Medijski se napada naglašavanje postojanja stratišta na kojima su masovno smaknuti Hrvati i Hrvatskoj odani pripadnici manjina. Isto je i sa masovnim grobnicama (u koje su ti ljudi pobacani kao otpadno meso), kojima je bio cilj sakriti velikosrpski zločin nad Hrvatima. U tom informacijskom ratu prikazuje se to kao neku ultranacionalističku retoriku, "otvaranje starih rana", "neokretanje budućnosti". Informiranost hrvatskih građana o pojedinim masovnim grobnicama je nikakva, jedini izuzetak je Ovčara, a o ostalima znatno slabija. Medijski se omalovažava ili vrlo slabo pokriva sjećanje na hrvatske žrtve, tako da svaki pokušaj dostojanstvenog obilježavanja sjećanja na svoje nedužne civilne žrtve kao što primjerice država Izrael dostojno obilježava spomen na žrtve svog naroda u holokaustu, završava samo kao jednominutna vijest.
Jedan od vidova problema je i taj što je najdojmljiviji film o hrvatskom gradu mučeniku - Vukovaru nije snimio hrvatski filmski umjetnik, nego je čast spasio inozemac koji je snimio takvi film. Hrvatsko gledateljstvo praktično nije imalo poštenu prigodu upoznati se s tim filmom[65], a brojni i danas ne znaju da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistički filmovi patetično niske umjetničke kvalitete, čijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost, prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je hrvatsko gledateljstvo višestruko pokazalo da ih uopće ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima).
Poseban je problem sakrivanja informacijâ o pobijenim hrvatskim obiteljima. Hrvatska javnost uopće nije upoznata ni sa jednim slučajem pobijenih hrvatskih obitelji na području pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba[65]. Zasluge za to imaju "sluganski krugovi u hrvatskoj političkoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici"[65].(wikipedija)
"Popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu"
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/medjunarodni-dan-sjecanja-na-nestale2#komentar51841
---------------------------------------------
Zaista si retard.
MEĐUNARODNI DAN NESTALIH OSOBA
odnosi se na sve nestale osobe. Hrvate, Srbe, Kineze, Marsijance, četnike, ustaše, partizane, talibane,... Pa i na tebe, da kojom srećom nestaneš (i dabogda te nikada ne pronašli!).
No, što ćeš "genima kamenim" si vezan za svoje krdo, i kao krava tražiš samo svoje izgubljeno tele. Pogledaj se u ogledalo i - pronašao si se! Tako ćeš bar smanjiti broj nestalih u svom krdu, kad te već samo ono zanima.
A mi ostali ne tražimo telad, niti nas zanimaju krda. Tražimo NESTALE OSOBE bez obzira na pripadajuće im karakteristike. Pa bi tako netko vjerojatno tražio i tebe iako si tele. Jer bi te (možda pogrešno) ipak smatrao ljudskim bićem, što ti - očito je - uskraćuješ drugima.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.