Ne postoji uzročno-posljedična povezanost migracija i jačanja desno-populističkih stranaka. Naprotiv, u zemljama u kojima je broj migranata nizak, desničarski populizam je veći nego u zemljama u kojima živi više doseljenika. "Primjećujemo da je, na primjer, u Poljskoj i Mađarskoj desničarski populizam veoma jak", kaže Andreas Zick, znanstvenik s Instituta za interdisciplinarno istraživanje sukoba i nasilja pri Sveučilištu u Bielefeldu.

"Ukoliko nije poželjna, migracija se shvaća prijetnjom"

I primjer belgijske nacionalističke stranke Vlaams Belang (Flamanski interesi) pokazuje kako je mržnja prema strancima na plodnom tlu - kontakt između starosjedioca i stranaca je veoma slab. Slična situacija može se naći i u Švicarskoj. "U regijama u kojima živi malo muslimana protivljenje izgradnji novih minareta bilo je znatno veće", ističe povjesničar Damir Skenderović iz Fribourga. "Za rasizam nisu potrebni migranti", naglasila je Anetta Kahane, predsjednica odbora zaklade Amadeu-Antonio koja se zalaže protiv rasističkog nasilja.

No populisti često ističu upravo one probleme koji dolaze od strane migranata i pri tome ciljano kod stanovništva izazivaju strahove. "Primjećujemo porast odjeka u onim dijelovima u kojima se političke stranke i skupine ne brinu o potrebama i strahovima građana po pitanju nezaposlenosti. Migracija može imati velike fatalne posljedice na mentalitet stanovništva. Nju se može shvatiti i kao prijetnju, ukoliko nije poželjna", smatra stručnjak za društvene znanosti Zick.

To je slučaj posebno tamo gdje je društvo sprovodilo pogrešnu integracijsku politiku - to je slučaj u mnogim zemljama zapadne Europe. Kao primjer Anetta Kahane navodi muslimane. Za razliku od Europe, u državama poput SAD-a ili Australije postoji jedan znatno bolje integrirani muslimanski sloj: "Muslimani koji se doseljavaju u te države, čine to iz jednog potpuno drugog razloga, nego što je to slučaj u Europi." Oni žele postati dio tih društva a pritisak koji one na njih vrši oni shvaćaju kao priliku. "To su ljudi koji žele ostvariti karijeru", kaže Kahane.

No migranti koji iz Sjeverne Koreje, Turske ili arapskih zemalja dolaze u Europu, oni imaju znatno kraći put iza sebe i njihovi su motivi drugačiji. "Oni žele ostati u zemlji u koju dođu i žele da ih se ostavi na miru. To nije slučaj u klasičnim migracijskim zemljama, u njima migranti žele postići uspjeh", priča ona.

Predmet nacionalističke migracije

Povjesničar Skenderović ističe kako su zapadnoeuropska društva dugo vremena sama pridonosila stagnaciji integracijskih napora migranata: "Migrante se smatralo gastarbajterima i kao takvi su obično bili gosti u zemlji. O priznanju da smo migracijsko društvo koje dio svog gospodarskog rasta postiže i zahvaljujući migrantima, počelo se raspravljati tek zadnjih deset godina." Upravo se zbog toga Skenderović zalaže za prisjećanje na migraciju tijekom 50-tih i 60-tih godina. Kao primjer mogli bi poslužiti ugovori o vrbovanju inozemne radne snage, koji su potpisani nakon rata, kaže on i dodaje:

"Zašto se ne obilježavaju godišnjice tih ugovora, paralelno s europskim ugovorima? Država je, naime, učinila korak koji je pozitivno utjecao na poslijeratno društvo." U zemljama istočne Europe, ni u komunizmu ni nakon njega, nije postojala slična migracija. Zbog toga se populisti više usredotočuju na manjine koje već stoljećima žive u tim zemljama. Romi i ostale etničke skupine brzo mogu postati predmet nacionalističke mobilizacije, kao što je to slučaj s Mađarima u Slovačkoj. Posebno je u mnogim zemljama i dalje snažan antisemitizam. "U zemljama poput Rusije, Ukrajine, Poljske, Češke, Mađarske, a da ne govorim o bivšoj Jugoslaviji, ali i u Rumunjskoj ili Bugarskoj postoje jake grupe koje se obračunavaju s manjinama i ljude ubijaju na ulici", kaže Kahane.

Kao razlog ona ističe "nacionalno-revolucionarni duh koji je pod utjecajem nacionalizma, šovinizma i rasizma", koji je previše anti-kapitalistički. On naravno odbacuje sve što je vezano uz "modernizaciju i globalizaciju". Pri tome se radi o nuspojavi iz komunističkog vremena, koje je bilo "i strukturno autoritativno i neprijateljski nastrojeno prema otvorenom društvu". A tu je dolazilo do toga da su ideologije desničarskih i ljevičarskih ekstremista začuđujuće bile slične.