Iako je homofobnih napada bilo i u prošlosti, recentna dva koja su se dogodila na zagrebačkim ulicama, poprilično su odjeknula u javnosti. Zahvaljujući prizanju žrtava da je riječ o napadima motiviranima na temlju seksualne orijentacije, ministar Tomislav Karamarko je po prvi put ove zločine nazvao njihovim pravim imenom - zločinima iz mržnje. I taman kada su se uzburkani homofobni duhovi smirili, predjednik Hrvatkog nogometnog saveza Vlatko Marković dao im je novi povod za sijanje mržnje. Naime, glavešina omiljenog sporta u Hrvata je u intervjuu za Večernji list izjavio kako u svojoj karijeri nije susreo gej nogometaša jer "nogomet igraju samo zdravi ljudi". O ovim događajima razgovarali smo s Frankom Dotom iz Udruženja Zagreb Pride, udruge zahvaljujući čijim pritiscima se na nekoj od budućih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije možda bude vijorila zastava duginih boja.

Recentni homofobni napadi poprilično su odjeknuli u javnosti. Znači li to da je hrvatsko društvo napokon počelo prepoznavati homofobiju i transfobiju kao važan problem te da su LGBTIQ osobe, barem u određenoj mjeri, prevladale strah od prijave takve vrste nasilja?

Napadi koji su se dogodi u posljednjih desetak dana zapravo su vrh sante leda, a i određeni simptom ovog društva. Naime, prema saznanjima koje imam na temelju onog što čujem u gej zajednici i onog što dođe do Udruženja Zagreb Pride, napada ima puno više, oni su učestali i većina njih ima karakter organiziranog napada s predumišljajem. Ono što je novo kod posljednja dva napada jest da su napadnute osobe tijekom prijave dežurnim policijskim službenicima rekle da se radi o napadu na osnovu seksualne orijentacije pojedinca ili pojedinke. Državne institucije upravo zbog te činjenice djeluju po osnovi zločina iz mržnje na temelju nečije seksualne orijentacije. To je važna poruka napadačima da se u ovoj zemlji neće tolerirati homofobija, a LGBTIQ osobama da prijavljuju slučajeve nasilja jer će država reagirati na temelju onoga što se stvarno dogodilo. Zagreb Pride, Queer Zagreb i Lori u suradnji s Centrom za mirovne studije ovih dana uspostavljaju službu pravne i psihološke pomoći žrtvama takve vrste nasilja.

Kako ocjenjujete rad državnih institucija u rješavanju navedenih slučajeva?

Koliko mi je poznato, za sad se čini da je stvar odrađena korektno i profesionalno. Nadam se da se to ne događa samo zbog pritisaka iz Bruxellesa budući da su u ovom trenutku postupanje pravosuđa i poštivanje temeljnih ljudskih i građanskih prava pod posebnim nadzorom Europske komisije. Želim vjerovati da se radi o želji da se Zakon o suzbijanju diskriminacije i odredbe iz Kaznenog zakona uistinu počinju provoditi u interesu svih građana Republike Hrvatske.

Imate li saznanja kakva su postupanja policijskih službenika kada im netko prijavi homofobni ili transfobni napad budući da je na dosadašnjim Povorkama ponosa bilo vidljivo kako policija prešutno odobrava zakonom zabranjeni govor mržnje?

Budući da nisam bio prisutan kod konkretne prijave ne mogu točno tvrditi što se zaista dogodilo. No u prošlim slučajevima bilo je pozitivnih i negativnih iskustava. Na primjer, prije nekoliko godina dogodilo se da je osoba prijavila pokušaj napada, a policijski službenik je inzistirao na njenom "priznanju" seksualne orijentacije, tj.  da mu "prizna da je homoseksualac". To pokazuje određeni mentalni sklop, odnosno uvjerenje da je seksualna orijentacija nešto pogrešno zbog čega bi se trebalo pokajati. Tijekom održavanja Povorke također smo imali pozitivnih i negativnih iskustava. Posebno je neprihvatljivo bilo kada 2009. godine policija nije reagirala na povike "Ubij pedera" i "Pedere u logore" upućene od strane sudionika takozvanog anti gej skupa, odnosno fašističkih orgija. Nije dovoljno da policija sankcionira samo fizičke napade jer, ako se  istovremeno dopušta govor mržnje, onda posao nije odrađen u skladu sa zakonom. S druge strane, samo policijsko osiguranje Povorke je na relativno korektnoj razini. Međutim, policija sporije shvaća da je tu zbog nasilnika, a ne zbog razdvajanja dviju neprijateljskih skupina. Jedna od tih skupina postupa po zakonu i mirno poziva na nenasilje i poštivanje ljudskih prava svih građana ove zemlje, a druga je zapravo banda homofoba, fašista i nasilnika.

Koliko ste zadovoljni radom ministra Karamarka budući da je, s jedne strane nakon poziva Zagreb Pridea osudio napad na Sveticama i nazvao ga homofobnim zločinom iz mržnje, dok s druge istovremeno dopušta održavanje anti gej skupa?

Hrvatska trenutno ima konzervativnu Vladu i isto takvog ministra unutarnjih poslova pa naša očekivanja ne mogu ići dalje od zahtjeva za poštivanjem zakona ove zemlje. Pozdravili smo njegovu poruku u kojoj kaže kako je u Hrvatskoj na snazi nulta tolerancija prema zločinima potaknutim mržnjom i homofobijom. Te riječi su važne jer je po prvi put na tako visokoj razini došlo do osude homofobije na način da je ona označena svojim pravim imenom. Ako je to stvarno njegov stav onda bi bilo dobro i da ga provede u operativu.

Zagreb Pride je povodom održavanja takozvanog anti gej skupa već apelirao na ministra i Vladu jednim vrlo jasnim primjerom: kako bi reagirali da se organizira anti ženski skup kojim se traži da se ženama oduzme pravo glasa ili da se organizira anti srpski skup na kojem bi se tražila zabrana proslave pravoslavnog Božića. Ti skupovi bi zasigurno bili zabranjeni, ali kad je riječ o održavanju anti gej skupa vještom manipulacijom se pokušava prikazati da se radi o različitosti mišljenja. Smatram da svatko u ovoj zemlji ima pravo prosvjedovati i izraziti svoje mišljenje oko političkih tema kakva bi na primjer bila legalizacija istospolnih brakova, ali traženje da se LGBTIQ zajednici zabrani javno okupljanje je protuustavno.

Zahvaljujući prijetnji tužbom, prekjučer je "isposlovana" i isprika Vlatka Markovića. Udruge Zagreb Pride, Queer Zagreb i Lori zatražile su od Markovića i Hrvatskog nogometnog saveza da s riječi prijeđu na djela u vidu razvijena zastave duginih boja na nekoj od sljedećih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije. Mislite li da je hrvatsko društvo spremno na takav poduhvat?

Apsolutno je besmisleno tvrditi da neko društvo nije spremno na zaštitu ljudskih prava jer se ne bi smjelo kalkulirati kada bi bilo najbolje vrijeme da se takvo nešto dogodi. Svako društvo je uvijek spremno za integraciju i razvoj različitosti. Ako Grad Zagreb na institucionalnoj razini dopušta razvijanje te zastave na Trgu bana Jelačića, ne vidim zašto HNS ne bi poslao istu takvu pozitivnu poruku građanima ove zemlje, europskoj javnosti  i domaćim navijačima i navijačicama koji su lezbijke i gejevi, a uvjereni smo da ih ima dosta.

Ispričao se Marković, Karamarko je osudio zločin iz mržnje, ali Katolička crkva i dalje prešućuje homofobne ispade odaslane od strane pojedinih svećenika i vjeroučitelja. Na takve istupe španjolski LGBTIQ aktivisti odgovorili su organizacijom prosvjeda za vrijeme posjeta Pape njihovoj zemlji. Spremaju li i hrvatski aktivisti nešto slično?

S dogmom se nema što raspravljati i svatko ima pravo vjerovati u svoja uvjerenja kakva god ona bila. Katolička crkva, kao društvena institucija koja se bavi politikom, ima pravo u javnosti govoriti jer je sloboda govora jedno od vrhunskih vrijednosti svakog demokratskog poretka. No, kada javni politički istupi iz crkvenih redova ugrožavaju, ponižavaju i vrijeđaju tuđe osobno dostojanstvo i kada takvi istupi daju pokriće za homofobiju i nasilje, u tom kontekstu treba osuditi i tražiti od Katoličke crkve da se u svojim istupima suzdržava od indirektnog poziva na diskriminaciju. Podržavamo nastojanja Koalicije za sekularizam da se organizira protest s obzirom na činjenicu da je posjet Josepha Ratzingera izrazito skup događaj koji u ovom trenutku Hrvatskoj nije najpotrebniji i budući da on ima i predizbornu motivaciju. Bitno je poručiti onom dijelu javnosti koja je spremna na dijalog da postoje osobe koje se ne slažu s politikom Katoličke crkve i da one imaju pravo izraziti svoje mišljenje u javnosti na dan kada Ratzinger bude u Hrvatskoj.

Spomenuli nepotrebni trošak koji sa sobom nosi Papin posjet što je zapravo i glavni argument protivnika održavanja Povorke ponosa. Što poručujete dijelu javnosti koji stalno ponavlja kako ne želi da se za tu manifestaciju izdvajaju sredstva iz državnog proračuna?

Važno je da građani  uvide da mnoge udruge vrlo pozitivno doprinose deviznoj bilanci Republike Hrvatske jer uglavnom povlače sredstva iz inozemstva koja se onda troše u Hrvatskoj

Ljudska prava i osobne i društvene slobode nemaju cijenu i tu ta rasprava staje. Ako ćemo već o troškovima organizacije pojedinog događaja, mogu reći, a Zagreb Pride je uvijek bio i ostat će potpuno transparentan što se tiče financija, da porezne obveznike Povorka ponosa košta jako malo. Ove godine je za nju, što iz lokalnog što iz državnog budžeta, izdvojeno točno 31 tisuća kuna. Kako za Zagreb Pride tako i za većinu ostalih organizacija civilnog društva u Hrvatskoj, većina donacija dolazi iz inozemstva. Važno je da građani koji kritiziraju trošak civilnih udruga uvide da mnoge udruge vrlo pozitivno doprinose deviznoj bilanci Republike Hrvatske jer uglavnom povlače sredstva iz inozemstva, raznih europskih i sličnih fondova, koja se onda troše u Hrvatskoj. Novac koji Zagreb Pride dobije iz proračuna dobrim se dijelom troši na osiguranje koje je potrebno da bi se sudionike Povorke zaštitilo od  nasilnika. Dakle, Pride ne košta ništa, nego koštaju nasilni homofobi.

Osim što je udruženje Zagreb Pride zajedno s Queer Zagrebom i lezbijskom udrugom Lori osnovalo savjetovalište za pomoć žrtvama nasilja, često zajedničkim snagama vršite pritiske na određene institucije i javne osobe. S druge strane to isto rade udruge Iskorak i Kontra. Smatrate li da taj svojevrstan raskol unutar aktivističke scene zapravo otežava poziciju LGBTIQ osoba u Hrvatskoj?

Ne bih rekao da se radi o raskolu već o različitim udrugama koje imaju različite vizije i politike. Baš kao i ostale politike, i LGBTIQ politike su heterogene. Bilo bi pogrešno očekivati da različiti politički aktivni pojedinci moraju uvijek o svemu misliti isto. Ja sam uvjeren da je naš zajednički cilj jednak, a to je sloboda i jednakost svih ljudi u društvu. Međutim, u društvima koja se katkad nazivaju razvijenijima od našeg postoji

heterogenost LGBTIQ politika, ideologija i teorija pa smatram da je vrlo dobro da i unutar hrvatskog LGBTIQ pokreta dolazi do jasne diferencijacije. U društvu postoje različita mišljenja koja neki put rezultiraju konfliktima, a poznato je da su nenasilni konflikti zdravi za zajednicu, da pomažu da se kristaliziraju mišljenja i stavovi, pozicioniraju pojedinci i skupine prema važnim društvenim pitanjima, da se vidi koji je put i koja politika bolja a koja nije. Važno je naglasiti da su sve razlike koje postoje unutar hrvatskog LGBTIQ pokreta zapravo razlike u vizijama, politikama i načinima organiziranja. Neke osobne razmirice su nevažne i nisu u pozadini tih razlika.

Dogodine u lipnju Zagrebom će prošetati jubilarna deseta Povorka ponosa. Što bi ste istaknuli kao najveće uspjehe Zagreb Pride u tih deset godina?

Društvena i kulturna vidljivost i pravno na postojanje i javno djelovanje LGBTIQ osoba u Hrvatskoj ogromno su i prevažno dostignuće zagrebačkih Povorki ponosa. Pokazali smo da postojimo, da ovdje pripadamo, i da iz ovog grada i društva nećemo nikud otići. Pokazali smo da tu imamo pravo živjeti, raditi, voljeti i da, ako želimo, imamo pravo reći kako živimo, radimo, volimo i kako se seksamo, da se nećemo skrivati, da više ne pristajemo na mrak i poniženja. Pride je u prvom redu otpor i pobuna, ustanak protiv nepravde i nasilja. Jedan cilj, koji je već dobrim dijelom ostvaren, je širenje prostora sloboda za sve pripadnike društva. Volim reći da Pride ne mijenja samo LGBTIQ zajednicu, već Hrvatsku kao takvu, i to nabolje. Drugo što je važno jest da je kroz Zagreb Pride  izgrađen jedan snažan, samosvjestan i društveno odgovoran politički identitet LGBTIQ osoba. Gradi se i solidarnost unutar LGBTIQ zajednice, a gej i lezbijski pokret postao je važan i utjecajan sudionik hrvatske civilne i političke scene. Tu su i pomaci u zakonskoj legislativi i praksi, koji nisu uvijek zadovoljavajući, ali su ipak tu. Reakcija institucija još uvijek nije dobra, što uostalom stoji u izvješću o napretku Hrvatske u pristupnim pregovorima Europskoj uniji, ali na poboljšanju toga će se svakako raditi u budućnosti. Pozivam zato sve LGBTIQ osobe koje su bile žrtve diskriminacije da se obrate našoj novoosnovanoj pravnoj službi na e-mail info@zagreb-pride.net, a sve ljude dobre volje koji vjeruju da ono što Zagreb Pride radi doprinosi poboljšanju ovog društva, pozivam da se prijave za sudjelovanje u organizaciji jubilarne desete Povorke ponosa.