Antej Jelenić 24.07.2014.

Politika i alkemija

Antej Jelenić Neovisno o bilo kakvom programu ili kriminalnom ili čak ubilačkom poduhvatu, politička partija svemutirajuća je supstanca kojoj možemo pripisivati proizvoljna svojstva, kao što naivan alkemičar pripisuje tvari svojstva koja nemaju veze s njezinom prirodom.

Što nas čeka

Safety Net

Trg Burze

Deutsche welle

Mit o izoliranom umu

Fotografija članka
Velika većina ljudi razvija strah od psihoanalize, jer se dijagnozama trguje i etiketira vrlo lako u ime istine i onoga kojeg psihoterapeut vidi pred sobom. I na našoj "psihološkoj estradnoj sceni" opasno se trguje tim istim dijagnozama prema drugim javnim osobama.

Prije nego krenemo sa pričom sa zapada, nekoliko činjenica o stanju psihoterapije u Hrvatskoj. Što se tiče Hrvatske psihoterapija kao djelatnost ili zvanje psihoterapeut/kinja, ne postoje na popisu u Zavodu za statistiku!

Prošli vikend se u Zagrebu održala Prva međunarodna konferencija SPUHA-a (Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske) s ciljem poboljšanja trenutnih uvjeta psihoterapijske zajednice u Hrvatskoj i ukazivanja na regulatornu problematiku ovog zanimanja kod nas.

Psihoterapija se spominje jedino u plavoj knjizi HZZO-a kao postupak pri liječenju kojeg mogu izvoditi samo psihijatri i do kojeg se dolazi jedino preko uputnice. No, problem je što samo manji broj psihijatara ima završenu edukaciju  iz psihoterapije. U kombinaciji s predrasudama, psihoterapija u Hrvatskoj se nalazi u povojima. To ne znači da ljudi ne idu na psihoterapiju ili da nema zapadnih psihoterapijskih škola, to samo znači da ćete morati imati nešto više hrabrosti i povjerenja prilikom ulaženja u ovo područje, no nije li tako sa svime na brdovitom Balkanu?

Kako bih približila čitateljima teorijsku perspektivu polazišta ovog članka teoriju suvremene psihoterapije, prije svega želim ukazati na razlike u odnosu na tradicionalnu psihoanalitičku teoriju. Naime, tradicionalna psihoterapija, zajedno sa nekim svojim suvremenim pristupima ima snažne korijene u Decartesovoj filozofiji ''izoliranog uma''. Descartes je više nego itko u povijesti utjecao i na modernu znanost. Pojmovi kao što su znanstveni pozitivizam, racionalizam i dualizam bili su temelj klasične psihoanalize i psihoterapije do polovice dvadesetog stoljeća, a još su uvijek temelj svih prirodnih znanosti.

Naime, Descartesov čovjek živi i postoji izolirano od svijeta. Ja mislim dakle jesam. Sve što me okružuje može se jedino i isključivo objasniti u mom umu izoliranom od Drugog. Vrijeme u kojem danas živimo definirano je još u 17. stoljeću. Suvremeni psihoanalitičari (Robert D. Stolorow, R.D. Laing, Donna Orange) današnje vrijeme nazivaju podvojenim vremenom. Čovjek je podvojen unutar sebe, osjećaji i razum nisu u ravnoteži, odvojen je i od društva, društvo je nešto što se događa pored njega, objekt kojeg promatra.

Takva filozofija omogućava ‘'objektivno'' mjerenje i promatranje. Velika većina znanstvenika vodi se ovom idejom opće istine i libi se uvođenja subjektivnosti, no zahvaljujući radu naših suvremenika na području filozofije i psihoterapije, znamo da je nemoguće odvojiti promatrača od objekta promatranja.

Zanimljivo je što najprodavanijia literatura novijeg doba pod zajedničkim nazivnikom "self help" također počiva na ovom mitu -  čovjek si sam pomaže kao da nije određen društvenim kontekstom. George Atwood (intersubjektivist i psihoanalitičar) ih kroz šalu naziva "kartezijanskim mutantima", jednostavno bićima iz nekog drugog svemira.
Za razliku od klasične psihoanalize, intersubjektivna analiza je postkartezijanska psihoanalitička perspektiva u čijem fokusu je svijet iskustava pojedinca. Svijet se gleda kroz prizmu relacijskog konteksta, odnosa i interakcije s Drugim.

"Robert Stolorow i George Atwood, osnivači intersubjektivne psihoanalize, polazeći od kritike toga mita o 'izoliranom umu' smatraju kako je psihi potreban društveni kontekst ne samo za razvoj, već i za kasnije postojanje. Taj kontekst oni nazivaju 'drugima koji reguliraju sebstvo' (engl. self-regulating others). Budući da psiha bez tih drugih ne može opstati, promatranje sebstva kao entiteta izoliranog od okoline ili potpuno autonomnog, problematično je, kako u teorijskom diskursu, tako i u kliničkom kontekstu. Slični zaključcima intersubjektivne psihoanalize su zaključci sociologa Emilea Durkheima. On smatra da je društvenost preduvjet individualnog postojanja, te da poremećeni kontakti s društvom vode do individualnih poremećaja", piše Iva Paska u svom članku Važnost intersubjektivnog i društvenog konteksta za individualnu psihičku organizaciju.

Kako bih primjerom približila ove gore teoretske postavke, oslikati ću to metaforom u kojoj se bilo tko od nas može postaviti. Zamislite da se osjećate kao da vas nema, da ste udaljeni od ljudi, da ste prazni, umrtvljeni i da se tako osjećate već neko vrijeme. U vremenu bez prostora za pokazivanje osjećaja kako nadvladati nesumnjivo svima poznatu tugu, ukoliko se ona nigdje ili rijetko ne spominje?Kad bi vas kartezijanski psihoterapeut upitao kako ste  danas, možda bi odgovor bio: osjećam se milijun svjetlosnih godina udaljen od svega. S obzirom da je "istina" da se nalazite na pola metra udaljeni od druge osobe i u svom  tijelu, da ne postoji takva mašina koja bi vas milijun svjetlosnih godina udaljila od svijeta, kartezijanski psihoterapeut može zaključiti da umišljate (dijagnostika se temelji i na ponavljanju određenog simptoma). Ukoliko krene dalje ispitivati o toj mašini koja vas je udaljila million svjetlosnih godina od svijeta, osjetit ćete nesigurnost i nametanje, što će ga navesti na zaključak, da vaša osjetljivost i ranjivost prilikom interakcije sa drugim osobama trigerira bizarne reakcije, zbog patoloških procesa, koji se odvijaju u vašem umu i tijelu. Shvaćajući ovaj pristup, jasno je zašto velika većina ljudi razvija strah od psihoanalize, jer se dijagnozama trguje i etiketira vrlo lako u ime istine i onoga kojeg psihoterapeut vidi pred sobom. I na našoj "psihološkoj estradnoj sceni" opasno se trguje tim istim dijagnozama prema drugim javnim osobama.

Sad zamislite postkartezijanskog psihoterapeuta koji pristupa čovjeku drukčije, koji pronalazi načine, kako bi potvrdio tu umrtvljenost, i koji razumije vašu spremnost da se predate njegovom definiranju vas samih. Govoriti će možda u trećem licu, teorijski potkovano i dovoljno osobno, reći će kako je to jedan grozan osjećaj, kako niste sami u situaciji koja vas je snašla, kako razumije ili barem želi razumijeti što vas je snašlo. Iznenađeni ovim drukčijim pristupom, zapravo se počinjete sjećati prihvaćeno i shvaćeno, i paradoksalno počinjete osjećati trenutke života u sebi, izlaza iz tupila. Ovi trenuci javljaju se zbog prepoznavanja i potvrđivanja onoga što osjećate. Drugi vas je prepoznao i iako se ovdje čini kao lagan proces, takvi trenuci su prožeti osjećajem raspadanja, pa čak i žarenja kao kontrast osjećaju mrtvila u kojem ste bili. Jer spoznaja, razumijevanje i prepoznavanje se odvija  u tijelu.

Imajući na umu ovo gore pojašnjenje možda bi mogli shvatiti i zašto se depresija nalazi u samom vrhu bolesti suvremenog čovjeka. Ukoliko vas okolina interpetira po svojoj istini i viđenju, ne uzimajući u obzir vaše iskustvo i doživljaj, jedini način da ostanemo čitavi i ne izgubimo sebe jest bijeg u depresiju. Depresija nije ništa drugo doli ne nalaženje svojeg mjesta u okolini koja vas okružuje. Bijeg u solipsizam u kojemu možda zadržimo ono malo sebe. I ne postoji magična tableta koja rješava ovo stanje. Jedino razumljiva, ne osuđujuća okolina može čovjeka izvući iz depesije.

cartoon-uncle-sam-freud.jpg

U postkartezijanskoj psihoterapiji sve psihičke tegobe: manije, psihoze, depresije, zapravo dolaze kao odgovor osobe na uloge koje su joj nametnute, borba protiv onih dijelova sebe koja nije u ravnoteži sa istinskim sebstvom, kada nema autentičnosti (naravno uz tumačenje i analizu prošlosti i djetinjstva analizanda). Psihičke tegobe mogu se dogoditi svima i nemaju nikakve veze sa unutarnjom snagom ili slabošću kako je uvriježeno vjerovanje.

Ukoliko bi ovu intersubjektivističku teoriju poput Durheima pretočili na društvo u kojem živimo što možemo zaključiti? Je li društvo u padu moralnih i humanističkih vrijednosti samo zbog sebe, zbog lošeg sustava i tko je to društvo?

Je li  kriza koju proživljavamo ništa drugo nego kriza našeg autentičnog sebstva? Bijeg u nacionalizam, bijeg u mistiku, bijeg u teorije urota i zavjera, senzacionalizam medija, ljubav prema sapunicama, kult tijela, homofobija. Jesu li to samo znani nam mehanizmi obrane, kojima se pokušavamo zaštiti od vlastite ranjivosti naspram tog Drugog? Da li prosvjedima zapravo samo želimo pokazati da smo tu, da osjećamo i za druge? Da nas brine podjednako i ono dijete u Indiji i radnik u Kini kao i vlastita sudbina i obitelj, da se bojimo za sutra, da želimo pravednije društvo i da ne znamo što će biti.

I jesmo li si dopustili da dovoljno tugujemo nad svim što nam se desilo? Možda je ovo zadnje pitanje zapravo krucijalno. U vremenu bez prostora za pokazivanje osjećaja kako nadvladati nesumnjivo svima poznatu tugu, ukoliko se ona nigdje ili rijetko ne spominje?

Ako je svijet odnos i mi smo odnos s drugima, nije li trenutna kriza zapravo kriza nastala zbog tog kartezijanskog nasljeđa koje nas je formiralo, otuđenja od drugih, robovanjaistini pod svaku cijenu i ne dopuštanja da se nosimo i da pokazujemo osjećaje koje novo vrijeme budi. Možda je došlo ili dolazi vrijeme za "istinski" susret, za odustajanje od istine u ime poništavanja tvoje istine, za susret između nas i svijeta, nas i Drugog.


Autorica Maja Gladović diplomirana je komunikologijna Filozofskog fakulteta u Zadru, članica i
suradnica Udruge za self psihologiju i intersubjektivnost Heinz Kohut u Zagrebu.

Tagovi: psihoterapija
Objavi članak na: Twitter Facebook
Dodaj komentar 2 komentara
  1. ap14.11.2011. 15:53
    "Ako je svijet odnos i mi smo odnos s drugima, nije li trenutna kriza zapravo kriza nastala zbog tog kartezijanskog nasljeđa koje nas je formiralo, otuđenja od drugih, robovanja istini pod svaku cijenu i ne dopuštanja da se nosimo i da pokazujemo osjećaje koje novo vrijeme budi. Možda je došlo ili dolazi vrijeme za "istinski" susret, za odustajanje od istine u ime poništavanja tvoje istine, za susret između nas i svijeta, nas i Drugog."

    Maja, odlično si ti to izvukla na kraju. To sigurno nije samo pa ni u prvom redu od obrazovanja i zvanja "komunikologinja", pa ni psihologija i psihijatrija, nego nečeg bitno životnijeg i boljeg - susret između nas i svijeta, nas i Drugog ne samo nadilazi dominaciju nego je i osnova za prilično beskrajne mogućnosti u ovim trenucima kada se mode lome i gube neodoljivu privlačnost, estetiku erotiku i moć nasilja i zločiina nad svim i svemu.
  2. žex ;)15.11.2011. 21:56
    Primjer depresije je odličan - prihvaćanje univerzalnih istina kao svojih istina pobija čovjekovo autentično sebstvo, čovjekovo originalno, kreativno, zaigrano i istinsko JA, što u okolini koja robuje predrasudama rezultira pojedincima - robovima predrasuda - koji tek u depri nalaze komadić sebe..
    Da li se naš moderni, pomodni svijet zaista bori protiv predrasuda, kada je na svijetu sve više natabletiranih zombija, kojima taj isti licemjerni svijet ne dozvoljava niti da budu u poštenoj depresiji!, nego slatkorječivo nude razne otrove koji bi ih ponovno trebale udaljiti od njih samih. Da bi bili NORMALNI Ironično!
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

25.07.

Jednostrane promjene kamatnih stopa u Mađarskoj postaju ništetne

Konverzije CHF kredita u kredite bez valutne klauzule izazvat će velike troškove banaka koje su većinom u stranom vlasništvu, ističe Udruga "Franak"

24.07.

Ponižavanje zatvorenika

Pretrpani zatvori predstavljaju kršenje ljudskih prava na smještaj "primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima", opominje Vladu Ustavni sud

24.07.

Nasilje ostaje nekažnjeno

"Kontra" i "Rišpet": Vlada je unatoč brojnim upozorenjima civilnog društva propustila kroz nove izmjene Kaznenog zakona ispraviti veliku pogrešku koja je učinjena 2011. godine kada je posve ukinuo kazneno djelo nasilničkog ponašanja

17.07.

Brojni zločini i dalje neprocesuirani

"Documenta" - Centar za suočavanje s prošlošću upozorila je danas, u povodu Svjetskog dana međunarodne pravde, da su brojni zločini počinjeni za vrijeme rata u Hrvatskoj neistraženi, neprocesuirani ili tek djelomično procesuirani

17.07.

Ljubav je zakon

Nakon što je Hrvatski sabor usvojio Zakon o životnom partnerstvu, iz Austrije dolazi vijest da je u Beču sklopljena takva tisućuta zajednica

16.07.

Borba s vjetrenjačama urodila je plodom

"Izglasavanje Zakona o životnom partnerstvu odnosi se na cjelokupno društvo jer je ono sada postalo naprednije, ljudskije, razumnije i suosjećajnije", poručuju iz lezbijske udruge "Lori"

15.07.

Povijesni dan za LGBT zajednicu

Sa 89 glasova "za" Hrvatski sabor usvojio je Zakon o životnom partnerstvu koji je definiran kao zajednica obiteljskog života dvije osobe istog spola

Info most
Superknjižara
Dokukino
Info most