Mreža anarhosindikalista/kinja (MASA), propagandno-borbena organizacija posvećena izgradnji ne-hijerarhijskog, anti-autoritarnog i direktno-demokratskog pokreta radničke solidarnosti, u subotu je diljem Hrvatske održala koordinirane akcije solidarnosti sa otpuštenim radnicima i radnicama GETRO-a.

Tako smo našu solidarnost iskazali metodom direktne akcije diljem Hrvatske, u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Zagrebu, Rijeci i Puli. Akcije su se sastojale od plakatiranja (u ovom konktekstu izrazoto ironičnog) GETRO-ovog plakata Kako preživjeti siječanj?... i ostalih javnih površina, do dijeljenja letaka ispred trgovinskih lanaca diljem zemlje. Također smo radnicima i radnicama GETRO-a uručili i pismo podrške u kojem smo im ponudili suradnju u borbi za njihova radnička prava.

Za razliku od birokratskih žutih sindikata, mi im nismo govorili što bi trebali činiti, niti smo im ponudili da mi riješimo njihove probleme umjesto njih. Ono što smo im poručili u pismu jest vrlo jednostavno, a to je da njihova sloboda ovisi o njima samima ili je uopće neće ni biti. Mi želimo saslušati radnike i radnice i uliti im nadu da nisu sami u svojoj borbi. Spremni smo surađivati sa njima i ponuditi im našu punu podršku, pogotovo u situaciji u kojoj su isti ti radnici ucijenjeni masom nezaposlenih i nepovoljnim ugovorima na određeno vrijeme, koji ih postavljaju u poziciju robova.

Zato im MASA može služiti kao sredstvo borbe, jer nas gazde ne mogu ucijeniti!

Tokom akcija naši su članovi i članice bili praćeni nadglednicima GETRO trgovina, a nekima su od njih i direktno rekli da napuste trgovinu ili će biti problema. Oni radnici sa kojima smo uspjeli pričati priznali su nam da se boje uzeti naša pisma jer ih stalno nadgledaju, te da se boje za svoje radno mjesto. Samo ova činjenica govori mnogo o njihovom položaju!

Ove akcije solidarnosti proizašle su kao odgovor na konkretan poziv jedne od radnica GETRO-a koja je ovom sistematizacijom ostala bez posla. Ali, ove su akcije i odgovor na sve veće rušenje radničkih prava i kapitalističku eksploataciju kao takvu. Ovim dvojnim karakterom pokazuje se suština anarhosindikalizma – odnosno, njegova orijentiranost na kratkoročne i konkretne, kao i na dugoročne ciljeve. Bez ova dva aspekta anarhosindikalizam ne postoji. On ima reformistički karakter i na taj način odgovara konkretnim potrebama radnika, ali je u isto vrijeme i revolucionaran iz razloga jer se ne zadovoljava dobivenim bitkama i poboljšanjem radničkih prava. Anarhosindikalisti teže potpunom ukidanju kapitalističke eksploatacije i državnog hijerarhijskog ustroja – zato jer će tek onda radničko pitanje biti konačno riješeno; ukidanjem tog pitanja kao takvog.

MASA prosvjeduje protiv radničkog iskorištavanja općenito. Akcije oko GETRO-a u tom su smislu simboličke zato jer GETRO predstavlja simbol radničke eksploatacije uopće, a posebno u uslužnom, trgovinskom, sektoru u kojem su radnici i radnice svedeni na poziciju plaćenih robova – sa minimalnim plaćama, nemogućnošću organiziranja sindikata i nepovoljnim ugovorima koji ih stalno drže u strahu za vlastitu egzistenciju.

Mi nećemo, kao što to rade birokratski sindikati, pregovarati sa šefovima i moliti ih da nam ustupe naša prava – mi ćemo se za njih boriti, sada i ovdje. Mi nećemo, poput raznih salonskih aktivista i aktivistkinja, pisati po Internet blogovima kako je sadašnja situacija grozna, mi ćemo izaći na ulice i pokušati je promijeniti, sada i ovdje.

U vremenu kada nam se sve više bliži globalna kapitalistička kriza i recesija, sve više dolazi do izražaja vitalna potreba za organiziranjem radnika i radnica nezavisno od svih političkih partija i birokratskih sindikata. Niti sindikati niti političke partije ne mogu donijeti slobodu radnicima i radnicama, oni se za nju moraju sami izboriti. Sindikati i političke partije već su i previše puta pokazali da su im radnici bitni samo za njihovu vlastitu promociju ili stjecanje lijepih plaća. Sindikati ližu ruke državi svaki puta kada umrtve naš radnički gnjev svojim beskrajnim pregovorima kojima ne donose nikakve pomake. Neprestano blebećući o socijalnom partnerstvu oni ustvari pričaju o svojem savezništvu sa državom. Radnici i kapitalisti ne mogu biti saveznici na isti način na koji rob i gospodar ne mogu biti prijatelji, jer privilegirana pozicija jednoga ovisi o iskorištavanju drugoga.

Ekonomska kriza koja nam se bliži postavit će u pitanje jednostavnu dilemu – ili očuvanje vladavine kapitala (novca) ili očuvanje ljudskog dostojanstva (konkretnog života svakog od nas) – i jasno će pokazati tko se nalazi na kojoj strani.

Mi smo našu stranu izabrali već odavno, i pozivamo vas da nam se priključite.

Mi vam ne nudimo kruh, ali vam nudimo kvasac.

Srdačno,

Vaši anarhosindikalisti i anarhosindikalistkinje… vaši prijatelji, sinovi i kćeri… vaši kolege…

Nacionalno tajništvo MASA-