Skup su otvorili Predrag Matić, izaslanik predsjednika RH i posebni savjetnik Predsjednika RH za branitelje, Stjepan Mesić, predsjednik RH u periodu 2000.-2010., te Andro Vlahušić, gradonačelnik Grada Dubrovnika.

Predrag Matić podsjetio je na hrabrost građana Dubrovnika te istaknuo potrebu za procesuiranjem ratnih zločina i individualizaciju krivnje, pri čemu je posebno naglasio kako Zakon o ništetnosti neće pomoći tim naporima. Stjepan Mesić, koji je i sam sudjelovao u konvoju Libertas, prisjetio se na tih dana i izrazio zadovoljstvo međuregionalnom suradnjom na planu procesuiranja ratnih zločina. "Napad na Dubrovnik bio je glup, nepotreban i kriminalan", dodao je Mesić na kraju svog izlaganja.

Vlahušić se u ime grada zahvalio organizatorima i poručio je kako se nada da će Dubrovnik postati mjestom susreta regije.

Što se društvenih i političkih aspekata napada tiče, novinar Luko Brailo u svom izlaganju je objasnio kako se slaže s bivšim predsjednikom da je riječ o kriminalnom napadu, no ne glupom, već pomno ispaniranom. Istaknuo je kako je za vrijeme rata u Dubrovniku poginulo 430 branitelja i 92 civila. 443 osobe zatočene su u logorima Morinj i Bileća, a 33 tisuće prognanika naustilo je Dubrovnik. Šteta koja je napravljena procjenjuje se na 1,5 miljardi eura.

Esad Kočan, urednik Monitora iz Podgorice, kritički se osvrnuo na ulogu Crne Gore u ratu, opisao tadašnje stanje u medijima, te analizirao moguće stavove o napadima na Dubrovnik, koji danas prevladavaju u javnom mnijenju. Objasnio je kako je rat je iznjedrio i cijelu jednu novu kapitalističku klasu u Crnoj Gori nastalu na krvi i pljački. "Ta klasa vlada interpretacijom prošlosti pa tako u crngoroskim udžbenicima ne možete naći ništa o odgovornosti Crne Gore za napad na Dubrovnik. Nekad smo imali bježanje u neznanje, danas imamo bježanje u zaborav", završio je svoje izlaganje.

No, da zaborav ne vlada samo u Crnoj Gori, upozorili su sudionici i tijekom panela na kojem se raspravljalo o sudskom procesuiranju ratnih zločina. Sudionici su se složili da mediji nedovoljno prate zbivanja u haaškim sudnicama i na taj način utječu na oblikovanje javnog mnijenja. Tako je Aleksandra Milić iz novinarske agencije SENSA, koja prati suđenja u Haagu, ukazala na to kako se u javnosti ne zna da se, osim suđenja Pavlu Strugaru, Miodragu Jokiću i Milanu Zecu, i na suđenju Slobodanu Miloševiću 12 točaka od 32 iz hrvatske optužnice odnosilo na Dubrovnik.

Profesor Žarko Puhovski upozorio je kako selektivno pamćenje nije tek naša specifičnost, već uobičajena svjetska praksa. Također je rekao kako treba biti oprezan kad je u pitanju moralni imeperijalizam. "Žrtve su žrtve zato što su slabije, ali nisu uvijek bolje", upozorio je Puhovski. Na njegovo izlaganje nadovezao se Zdravko Bazdan iz dubrovačkog HHO-a, koji je ispričao kako je odustao od ideje okupljanja nevladinih udruga iz Trebinja i Dubrovnika u Dubrovniku zbog prijetnji tamošnje Hvidre.

U završnoj raspravi sudionici su se složili kako će za izgradnju mira biti potrebna čvršća regionalna suradnja, koja će omogućiti daljnje procesuiranje ratnih zločina, te na taj način stvoriti temelje za izgradnju zdravih odnosa među susjedskim državama. Kao prvi korak u tom smjeru Daliborka Uljarević iz Podgorice, najavila je organiziranje skupa slične tematike u Crnoj Gori.