Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
U svom miniviewu (Novi list 29.7.2010.) predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, g. Đuro Sessa, tvrdi da je Predrag Matvejević suodgovoran za obmanu hrvatske i međunarodne javnosti koja je mogla povjerovati da bi Matvejević, na osnovu presude suda u Hrvatskoj, presude koja eksplicite spominje kaznu zatvora od 5 mjeseci, u tom zatvoru mogao i završiti. Ovaj stav, prema pravorijecima sudova u Hrvatskoj, pomalo neobičan za predsjednika Udruge hrvatskih sudaca, mogao bi se pravdati činjenicom da je presuda izrečena na Općinskom sudu u Zagrebu krajem 2005., a svi, uključujući dodatne rokove u vezi s uvjetnom kaznom za ponavljanje Matvejevićevog krivičnog djela, istekli su krajem 2008. g. Uz to, dio Matvejevićevog krimena je, po g. Sessi, u tome što se namjerno nije žalio na presudu i time doveo hrvatsko pravosuđe, a i samu Hrvatsku na međunarodni stup srama.
Neki drugi renomirani stručnjaci za pravo i ljudska prava u svojim kritikama Matvejevićevog „krivičnog djela" i Matvejevića samog još su mnogo eksplicitniji. Tako se bivši predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i bivši član HHOa, g. Vladimir Gredelj, zgraža (Večernji list, 14.6.2010.) nad perfidnošću Matvejevića koji je: „iskoristio svoju progonjenost kako bi prodao više Mediteranskih brevijara. Matvejević je osudio sam sebe da bi ispao žrtva. Istina je da ga je Općinski sud proglasio krivim, međutim imao je mogućnost ulaganja žalbe, a okolnosti su bile takve da bi nekoliko dana nakon ulaganja žalbe nastupila zastara i sve optužbe protiv Matvejevića bi otpale." Dakle bivši predsjednik UHS-a više-manje zamjera Matvejeviću što se nije pouzdao u praksu da mnoge presude hrvatskih sudova odlaze u zastaru!

Poznati viktimiolog, bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu, bivši ministar vanjskih poslova, bivši ministar pravosuđa, prvi predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU, Zmaj korčulanski IV (kao član Družbe Braće hrvatskog zmaja), prof.dr. Zvonimir Šeparović, u članku Kleveta je ozbiljan zločin (objavljeno na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća 26.6.2010.) piše: „ (Matvejević) .. uzletio je u svojoj mržnji na hrvatsko i Hrvate.... on iskazuje totalnu odanost četničkom srpstvu." Da bi potkrijepio svoju tvrdnju da je Matvejević počinio klevetu, što je ozbiljan zločin, prof. Šeparović citira prof. dr. Zdravka Tomca, „domoljuba koji zna što piše i govori": „Ono što Matvejević govori zapravo je bit ideologije velikosrpskog nacionalizma i zlatnih pravila nacističke propagande, on brani i zastupa velikosrpska četnička stajališta." (Fokus 26.4.08.).
A što to zapravo Matvejević govori? Članak zbog kojeg je dobio 5 mjeseci uvjetne zatvorske kazne, s rokom kušnje 2 godine, govori o ratnim stradanjima u BiH, a dio zbog kojeg je tužen je slijedeći:
Postoje deseci i deseci jednako tako nepravednih presuda, gdje su sudovi čak oslobađali zločince, a osuđivali žrtve, a kritike nakaradnih presuda sankcionirali kao klevetu Ljudi od pera snose za sve to golem dio krivice. Bilo bi dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu, jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima. Da takav sud osudi pred javnošću sve one koji su krivi za ovo što se dogodilo i da im prije svega navede imena: onog tko je od početka pripremao i poučavao 'vožda' ( Dobricu Ćosića i njegove skutonoše), onog koji je podržavao 'vrhovnika' i upregao svoje tupo pero u opravdanje agresije na Bosnu (Ivana Aralicu, na primjer), onog tko je držao mikrofon pod bradom guslaru i veličao njegove podvige dok je tukao po Sarajevu (Momu Kapora). I sve ostale koji su bili uz zločin, poticali na nj, skrivali ga, opravdavali na razne načine i još uvijek ga pokušavaju opravdati: Matiju BećkovićaĐogu i Nogu s njihovom nakaradnom mistikom, Bobanovog i Tutinog pobočnika Anđelka Vuletića, Milu Pešordu koji je čak i svoje kolege koji su ostali u Sarajevu pod četničkim bombama zvao 'posrbicaama' te, zajedno s njima, mnoge druge. koji unesreći svoj talent,
Spominjanje Pešorde odnosi se na Pešordin članak u kojem ovaj proziva Predraga Matvejevića i pisca Abdulaha Sidrana, koji je proveo rat u bombardiranom Sarajevu, i naziva ih „posrbicama gorim od Srbina".
Suđenje Mavejeviću zbog klevete koja je, po pisanju prof. Šeparovića, težak zločin, što Šeparovića ne sprečava da u slijedećoj rečenici iznese, ničim potkrijepljene, mnogo teže optužbe na račun Matvejevića nego što ovaj iznosi na račun Pešorde, kao i neke reakcije na to suđenje, bacilo je malo svijetla i ocrtalo duboke probleme pravosuđa u Hrvatskoj, probleme koji nisu od jučer i koji neće nestati sutra.
Rašireno je uvjerenje da sporna presuda nije izvršena ne zato jer je pravda, po mišljenju predsjednika UHS, dobro zaštićena institucijom zastare (takvih) sudskih odluka, nego zato što je Matvejević ugledni pisac i osoba međunarodno poznata.
Postoje deseci i deseci jednako tako, a koji puta i mnogo gore, nepravednih presuda, gdje su sudovi čak oslobađali zločince, a osuđivali žrtve, a kritike nakaradnih presuda sankcionirali kao klevetu.
Od, nažalost, brojnih primjera takvih presuda, gdje se radilo o „običnim" hrvatskim građanima i gdje, začudo, institucija zastare nije djelovala, navedena su dva, više kao argumenti.
U Novskoj je, u studenom i prosincu 91., jedna grupa pripadnika HV-a pobila u pljačkaško-likvidacijskim pohodima po gradu više civila, muškaraca i žena, od koji je jedna bila jedva punoljetna, na izuzetno brutalan način. Počinioci su uhvaćeni ali ih sud oslobađa opravo kriminalno i namjerno pogrešnom primjenom Zakona o oprostu. Drugi sud odbacuje zahtjev bliske i slučajno preživjele rodbine pobijenih, za Ne postoji garancija da zato što je netko pisac ili, općenito, visoko obrazovani intelektualac, neće ujedno biti podoban apologet vlasti, da neće stvarnost prikazivati, bez obzira na činjenice, samo u funkciji nekog višeg cilja, ukratko, da neće, prema mišljenju onih koji takvo ponašanje osuđuju, biti moralna ništarija odštetom, uz antologijsko objašnjenje da su pripadnici HV-a ubojstva počinili izvan radnog vremena te država za taj teroristički čin nije odgovorna; odgovorne su žrtve kojima, sudskom odlukom trećeg suda, država godinama uzima trećinu mizerne mirovine na račun sudskih troškova.
Sud u Trogiru ove je godine osudio novinara Vladimira Matijanića na globu zbog klevete suca Roberta Pešutića. V. Matijanić napisao je 1999. godine članak u kojem pokazuje da je Ante Đapić svoj magistarski rad gotovo u cijelosti prepisao iz knjige svog mentora Borisa Kandare. Na osnovu tog članka podnesena je tužba i pokrenut sudski postupak na Općinskom sudu u Splitu zbog krivotvorenja magisterija, protiv A. Đapića i B. Kandarea. Sudac Pešutić donosi oslobađajuću presudu uz obrazloženje kako „nije sporno da je Đapićev magistarski rad gotovo u potpunosti plagijat Kandareovih ranijih radova", ali je „velik dio znanstvenih radova na našim sveučilištima prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara". Na tu presudu Matijanić reagira kritičnim člankom na račun suca R. Pešutića, a na to Pešutić tuži Matijanića za klevetu. Na kraju, niti su Đapić i Kandare kažnjeni za ozbiljan pokušaj prevare, niti je Pešutić kažnjen za ozbiljnu klevetu brojnih ljudi koji pošteno pišu znanstvene radove na našim sveučilištima; kažnjen je jedino novinar koji je krivotvorenje otkrio, a o kleveti kritički pisao.
U tužbi protv Matvejevića, koju je sud prihvatio, posebno mu se stavlja na teret kvalifikacija „kvislinški". Istina je da bi se moglo raspravljati da li je usporedba s kvislinškim piscima na mjestu; jednako tako dalo bi se naći argumenata da su spomenuti pisci samo slijedili politički main stream koji je vladao u njihovim zemljama tokom devedesetih.
Ne postoji garancija, ni teoretska niti iskustvena, da zato što je netko pisac ili, općenito, visoko obrazovani intelektualac, neće ujedno biti podoban apologet vlasti, da neće stvarnost prikazivati, bez obzira na činjenice, samo u funkciji nekog višeg cilja, ukratko, da neće, prema mišljenju onih koji takvo ponašanje osuđuju, biti moralna ništarija.
A da oni koji takva ponašanja osuđuju imaju problema s institucijama društva uistinu nije ništa novo. Još je Sokrat stradao jer se nije htio žaliti na besmislene optužbe koje su iznesene protiv njega pred pravosudnim institucijama atenske demokracije. Kroz ovih 2400 godina pravosuđe je značajno napredovalo; sada bi presuda kojom je Sokrat osuđen pala u zastaru.Američki savezni sud u San Franciscu presudio je da je osporena zabrana istopolnih brakova u državi Kaliforniji neustavna
Nakon ukidanja oslobađajuće presude beogradskoj šestorci za navodni napada na grčku ambasadu, proces je ponovno pokrenut
Više od 1500 osoba utopilo se ili je nestalo u Sredozemlju 2011. godine, objavilo je Visoko povjereništvo UN-a za izbjeglice (UNHCR)
Radnici Jadrankamena iz Pučišća na Braču, koji su u općem štrajku, pokrenuli su aktivnosti na utemeljenju nove tvrtke za koju će od države tražiti da joj dodijeli koncesiju za vađenje kamena
Višnja Ljubičić: Žene ne mogu biti aktivne u političkom i poslovnom svijetu dok god odrađuju duplu smjenu - na poslu i kod kuće.
Međunarodna organizacija rada sumnja da će nezaposlenost početi padati prije 2016. te ujedno očekuju još jednu recesiju razvijenih zemalja u prvoj polovini ove godine
Desetak aktivista Amnesty Internationala jučer su Jasmini Dolmagić, zamjenici državnog odvjetnika, uručili pisma i peticiju građana kojom se traži razrješavanje slučaja ubojstva Milana Levara
dodaj komentar 103 komentara
- Još jednom sam te dočekao. Glede tvoje majke i oca (kao glede svačijih roditelja - ako su bili nevini) mi je žao. Međutim, događaj samo psihološki objašnjava Maxov antisrpski ekstremistički stav, i mentalnu nemogućnost objektivnog sagledavanja događaja. Psihologija poznaje taka sindrom:
================================================
Tip CIJELI SVIJET GLEDA KROZ PRIZMU OSOBNE TRAUME.
================================================
- onim što piše u Ustavu bilo koje zemlje, uključivo Hrvatsku, možeš si U DANOM STJECAJU OKOLNOSTI obrisati svoju pozadinu
(i u današnjoj Hrvatskoj dešavaju se mnoge protuustavne stvari. Zato i postoje Ustavni sudovi. Eto, glede segregacije međimurskih Roma, RH je izgubila sudski spor u Strasbourgu).
Tako da, ne samo da je ZAMISLIVO, nego se NEZAMISLIVO NE SAMO JEDNOM DEŠAVALO U POVIJESTI. To što Max još jednom ne shvaća suštinu primjera kao komentara na njegovu jadnu tvrdnju:
"Možeš ti smatrati da su zakoni, država... loši, tebi neprihvatljivi, ali si dužan pridržavati ih se tako dugo dok su na snazi. " (Max)
još jednom potcrtava njegove intelektualne kvalitete. Čudno, a možda baš i nije - ekstremist ne shvaća ekstremni primjer! Pa lako je izmisliti neki blaži, koji bi Maxova utoba mogla podnijeti. To mu dajem za domaću zadaću.
"J'accuse (francuski Optužujem!) bilo je otvoreno pismo uglednog francuskog književnika Emilea Zole upućeno predsjedniku Felixu Faureu i objavljeno 13. januara 1898. na naslovnoj stranici novina L'Aurore povodom afere Dreyfus.
Zola je u svom članku teško optužio vladu da je motivirana antisemitizmom ne samo dozvolila da generalštabni kapetan Alfred Dreyfus bude osuđen na doživotni zatvor zbog čina špijunaže, nego je namjerno zataškala sve dokaze u njegov prilog, uključujući otkriće pravog krivca u liku majora Esterhazyja."
Obrati pažnju na otvoreno pismo, dakle nešto što se piše kroz medije.
"Sam Zola je bio krivično gonjen za klevetu te proglašen krivim i osuđen 23. februara 1898. Kako bi izbjegao zatvor, sklonio se u Englesku, odakle se vratio u junu 1899."
Obrati pažnju na krivično gonjen.
Razlika između Matvejevića i Zole je u tome što:
a) Matvejević je osuđen zbog klevete. U čemu je razlika između otvorenog pisma i novinskog teksta? Aha to što je upućeno konkretnoj osobi.
b) Matvejević ne bježi. Misliš li ti da je manje prašine u francuskoj digao Zolin bijeg nego Matvejevićev iskaz da je spreman ići u zatvor?
Zola je primjer nemilosrdne borbe kroz institucije sistema???????? A Matvejević piša u vjetar?????
"Max uopće nije svijestan logičkih, moralnih i humanističkih implikacija ove svoje izjave. Ovo je tipična izjava mentalno ograničene osobe, uskog vidokruga, kojoj je država druga mati i za nju treba - jelte - i svoj život dati."
Tvoj sitni pokušaj diskreditacije naprosto je smiješan. Kad izostanu argumenti, preostaje vrijeđanje.
"Hrvatska je donijela zakon kojim se - zbog ušteda u mirovinskom sustavu - treba izvršiti eutanazija svih osoba starijih od 70 godina. Max se - kao veliki humanista - s tim zakonom ne slaže ali će, kao veliki štovatelj svoje države i njenih zakona, već dan poslije njegova 70-tog rođendana, uputiti rođenog oca na kliniku za eutanaziju."
Ne mogu. Eutanazirali su ih (i oca i majku) četnici u istočnoj Slavoniji 1991., lišivši ih usput i stoke, peradi, traktora... Do danas nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci.
Ovo sitno Baladovo podmetanje ne mogu preskočiti. Prije svega zbog Ustava RH, koji onemogućuje segregaciju zbog rase, boje kože, vjeroispovjesti i svih drugih zamislivih razloga koji bi nekom eventualnom omogućilo donošenje takvog segregacijskog akta.
Balade, ovo što si pokušao predočiti kao primjer ne da je nezamislivo, nego predstavlja potpuno nepoznavanje pravnog sustava države u kojoj (pretpostavljam) živiš, kao i pravnih sustava drugih civiliziranih država. Druga stvar - pravo ide u kategoriju egzaktnih znanosti. Zbog toga su špekuliranja sa ridikuloznim zakonskim prijedlozima u domeni ezoterije, a ne pravne realnosti.
Kerube
Objasni mi što to jedan pisac može poduzeti "da se konkretni uočeni nedostaci otklone djelovanjem kroz institucije pravne države." Nije li to posao državnih organa, sabora itd?
Pisanje i izražavanje stava nisu djelovanje kroz institucije pravne države?
Ako netko želi znati kako su se pisci borili za prava drugih, nek prostudiraju slučaj Dreyfuss i ulogu Emile Zola-e u tim događajima. Tada će biti jasnije da se stvari ne mijenjaju samo pišanjem u vjetar, već aktivnim zalaganjem za promjene kroz sustav.
Pisanjem peticija, znanstveno obrazloženih kritika, prikupljanjem istomišljenika i zajedničkim formiranjem zahtjeva za izmjene i dopune pojedinačnih propisa, pokretanjem postupaka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pojedinih akata pred Ustavnim sudom, pokretanjem postupka za izmjene i dopune pojedinih zakonodavnih akata... bezbroj je načina na koji se može artikulirati pravno relevantna volja za pokretanje postupka za izmjene i dopune bilo kojeg propisa. Problem je samo u tom što je uvijek lakše udariti kroz novine, nego strpljivo i postupno, koristeći se institucijama pravne države pokušavati promijeniti pojedine propise.
Usputice, to je težak, spor i mukotrpan posao koji ne donosi uvijek (priželjkivanu) razinu uspjeha, ali koji na kraju krajeva uvijek donese nekakav napredak.
Inače opet imamo oktobar 1917.
"Usput nadaj se da Dobrica ne čita ovu korespondenciju, jer bi te mogao tužiti za klevetu zato što si ga usporedio sa Goebbelsom."
Usporedba sa povijesnom ličnošću još uvijek nije kleveta. Ako smatra da mu paše tužiti sirotinju, bilo mu slobodno.
"Možeš ti smatrati da su zakoni, država... loši, tebi neprihvatljivi, ali si dužan pridržavati ih se tako dugo dok su na snazi. " (Max)
Max uopće nije svijestan logičkih, moralnih i humanističkih implikacija ove svoje izjave. Ovo je tipična izjava mentalno ograničene osobe, uskog vidokruga, kojoj je država druga mati i za nju treba - jelte - i svoj život dati.
Rekao sam da sam već umoran od maxiodnih i milanoidnih "državotvornuh" spodoba, pa samo kratki komentar (koji će - ne sumnjam - spomenuti, sasvim doslovno shvatiti):
Hrvatska je donijela zakon kojim se - zbog ušteda u mirovinskom sustavu - treba izvršiti eutanazija svih osoba starijih od 70 godina. Max se - kao veliki humanista - s tim zakonom ne slaže ali će, kao veliki štovatelj svoje države i njenih zakona, već dan poslije njegova 70-tog rođendana, uputiti rođenog oca na kliniku za eutanaziju.
A za 5 godina, učinit će to i svojoj majci - AKO SE ZAKON DO ONDA NE PROMIJENI!
=====================================================================
http://www.h-alter.org/vijesti/uvodnik/pjesnik-domovinske-zahvalnosti
Dragi Milane Kneževiću - ništa ti ne razumiješ, jer prvo ne razumiješ samoga sebe, a odatle sve polazi. Objektivan čovjek koji nastoji imati objektivni, kritički, skeptički i humanistički odnos spram drugih ljudi, polazi prvo od samoga sebe - od samokritike. Sposobnost samokritike je ishodišna točka objektivnog pogleda na svijet.
Što vrijedi za pojedinca, vrijedi i za narode. Ako narod nije sposoban samokritčno procijeniti samoga sebe, svoju povijest, svoja djelovanja - kako pozitivna i još prije ona negativna, onda su mu uvijek za sve krivi drugi.
Oni koji zauzimaju kritički stav spram hrvatske povijesti i njezine nekritičke interpretacije, nemaju ništa protiv Hrvatske i njenih stanovnika, kako Hrvata tako i drugih. Oni samo ukazuju na ono što drugi ne vide, ili tek ofrlje vide pak odmah prelaze na opanjkavanje "susjeda".
Ako si moralan i humanistički intoniran čovjek, onda ćeš dobro razmisliti i jasno odgovoriti na pitanje koje sam postavio Milanu (možda si to upravo ti) ili - ne sjećam se više - nekom drugom milanoidu, a na koje se nisu udostojili odgovoriti:
Možeš li ti, Milane, mirno i mirne savjesti spavati pokraj neprocesuiranih HRVATSKIH RATNIH ZLOČINACA? Ili se osjećaš izuzetno sigurno, jer su "tvoji" - "branili" su te i "branit" će te ubuduće, samo ako ih pustiš da mirno uživaju? Osjećaš li ponos rad njihove rabote?
I, nemoj u odgovoru opet umiješati Srbe - govorim tebi, o TEBI i ostalim Hrvatima sa sindromom milanoidnog ponašanja (a to je upravo ona prava "smradna patologija"). U trokutu humanizma, istine i hrvatstva - ne računamo li i druge ljudske karakteristike - hrvatstvo je, kod pravog čovjeka uvijek na poslijednjem mjestu. Ako pak si ti tip Dunje Ujević, ratnohuškačke novinarke i svojedobne podpredsjednice HDZ-a - "Za domovinu treba i lagati" - onda ne sumnjam da od vlastitog smrada nisi sposoban raspoznati što je zaista "smradna patologija".
Glede kolektivne i osobne ODGOVORNOSTI naroda (bilo kojega) i pojedinca treba prvo razlučiti i razumjeti termin. Govori se o ODGOVORNOSTI a NE o KRIVICI. Svatko od suvremenika ustaštva je odgovoran za njegovu pojavu, kao što je svatko od suvremenika neoustaštva odgovoran za njegovu pojavu, AKO ga nisu prepoznali i jasno, po mogućnost i javno, se izjasnili protiv njega. Svatko, pa i ti i ja. Ako pak narod kao cjelina ne osudi jasno i/ili tolerira takve pojave, onda je i on odgovoran - što onda ne uključuje odgovornost baš svakog pojedinca, napose onoga koji se sasvim jasno osobno izjasnio.
Ako, ti udžbenici, recimo, vrve falsificiranim podacima i/ili prikrivrenom (neo)ustaškom propagandom a ti - odnosno narod (preko za to zaduženih organa) ne reagirate - onda ste ODGOVORNI i tu se ne možete vaditi kojekakvim smicalicama. Prije par godina je jedan američki povjesničar objavio knjigu o Trećem Reichu, koja je izazvala velike kontroverze, kao - OKRIVIO je cijeli njemački narod za tadašnje događaje. NIJE OKRIVIO, ali ga je proglasio ODGOVORNIM (jasno da se na mladež koja tada nije ni luk jela - ni luk mirisala, ta odogovornost ne može i ne smije prenijeti, ali ona ima ODGOVORNOST spram suvremenih događaja, ODGOVORNOST od koje se ne može oprati). Kaže - taj povjesničar - otprilike ovako:
"Nije istina da (tadašnji) Nijemci, nisu vidjeli postupke vlasti prema Židovima; nije istina da tadašnji željezničari nisu vidjeli u kakvim uvjetima kreću transporti spram koncentracionih logora; nije istina da proizvođači ciklona-B nisu znali za koje svrhe se upotrebljava taj plin; nije istina da njemački vojnici nisu znali za postupke SS-ovaca prema ratnim zarobljenicima - posebno onima "nižih rasa"; nije istina..."
A ako je to istina - a jeste - a oni nisu digli glas protiv svega toga, nego su mirno obavljajli svoj posao kao da ih se to ništa ne tiče - a tako je i bilo (uz minorne izuzetke) - onda su ODGOVORNI za te događaje. SS-ovci i osoblje u logorima je KRIVO - njemački narod je ODOGOVORAN.
E, da ne bi snosili krimen OSOBNE ODGOVORNOSTI za pojave kojih se svaki narod (pa i hrvatski) mora stidjeti, pojedinci (velika manjina u odnosu na ćuteću ili obranašku većinu) DIŽE SVOJ GLAS PROTIV SVEGA NELJUDSKOG što se činilo u ime nekog krivitvorenog hrvatstva, u ime vlastita naroda, u ime sredine u kojoj živi. Jer, ako to ne učine, time implicitno priznaju da se to činilo i u njihovo ime!
A hrvatstvo - bilo pravo ili krivotvoreno - može biti samo IZA LJUDSKOSTI!
=====================================================================
http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=285B2863285928592863285A28582858285D286328962897289E286328632859285E285D285D2859285B28632863286328582863R
Presuda je donešena 2 studenog 2005.
Dakle ne radi se o popišam se i tko mi što može. Izjavio je da je spreman odslužiti kaznu premda smatra da je nepravedna.
Objasni mi što to jedan pisac može poduzeti "da se konkretni uočeni nedostaci otklone djelovanjem kroz institucije pravne države." Nije li to posao državnih organa, sabora itd?
Pisanje i izražavanje stava nisu djelovanje kroz institucije pravne države?
Usput nadaj se da Dobrica ne čita ovu korespondenciju, jer bi te mogao tužiti za klevetu zato što si ga usporedio sa Goebbelsom.
Žukovljevi poduhvati mi nisu pobliže poznati, a nije mi se dalo provjeravati.
Problem i dalje nije u tom jel tko legao ili nije, već u stavu "popišam se na državu i što mi tko može?", odnosno u tom što je nekom takvo javno pišanje u medijima dopušteno, a većini nije.
Što se tiče kritike - kritika da, ako je opravdana. Kritika da, ako se nešto pokrene i počne postupak izmjene i dopune propisa, u ovom slučaju na način da se jasno definira pojam klevete i uvrede i jasno odvoji od tzv. verbalnog delikta.
Glupavo i samoreklamersko "ne priznajem ovaj sud" NE. Umoran sam od seronja kojima je vrhunski domet hračnuti po nečemu svaki puta kada nije po njihovom.
Mala ispravka - Drake nije bio pirat, već gusar. Bio mu je izdan korsarski list, a plijen je dijeljen sa Elizabetom I. Službeno, mornar krune. Ujedno pljačkaš i ubojica.
Napoleon I, car Francuza - profesionalni vojnik po školovanju, usavršio umjetnost ratovanja i pronio Francuski Code Civil po cijeloj Europi, prisilivši zaostale i autarkične državne režime poput Habsburške monarhije i Pruskog carstva na postupan niz reformi i modernizacije države. Ujedno ubojica koji je odgovoran za smrt tisuća Francuskih, Ruskih, Austrijskih, Pruskih i Engleskih vojnika od piramida do Moskve. Francuski vojnici nisu prezali od strijeljanja špijuna, niti od likvidacije ratnih zarobljenika, što je danas ratni zločin.
Zašto si se spotaknuo na Žukovu? Čovjek ima velike zasluge - bio je prvi majstor (uz Rokosovskog) tenkovskog ratovanja u Rusa. Ali isto tako bio je odgovoran i za masovne likvidacije ratnih zarobljenika i civila, i to još tijekom rata - nešto o čemu svi šute.
Istina je. Premalen sam da bih određivao mjesto u povijesti za likove poput Dobrice Ćosića ili Ratka Mladića. Ali kada se svega prisjetim, jedina analogija koja mi padne na pamet su navedeni likovi. To je moj stav, koji, naravno, nikoga ne obvezuje.
Osobno, mene Matvejević ne smeta. Smeta me kad se poruga svima koji poštuju pravni sustav jedne države (bilo koje) ističe kao nešto napredno, otmjeno, chic, tako Disidentski, a ne poduzima baš ništa da se konkretni uočeni nedostaci otklone djelovanjem kroz institucije pravne države. Još me više smeta, kad netko porugom ostvaruje materijalne i nematerijalne probitke koje na drugi, normalan i civiliziran način ne bi mogao ostvariti.
Očito je da je Predrag Matvejević vremenom napredovao, tako da je pozorno pratio Malcoma Mc Larena, njegov lik i djelo i od njega štošta pokupio.
Smatraš li možda da je riječ protiv državne institucije ili države nešto što je izvan propisane procedure?
Ratko Mladić i Dobrica Ćosić imaju mjesto koje će im budućnost namijeniti, a ne ti. Nekome je pirat ono što je drugome nacionalni heroj, a nekimo je ratni krvnik nedužnih utemeljitelj otadžbine. S legalističkog stanovišta Drake je bio pirat, Napoleon okupator. Glavaš ratni zločinac. Žukov, eh Žukov.
Možda svi zajedno sve to stavimo na pravo mijesto kad nam leptirići prestanu plesati oko srca na intoniranje nacionalne himne. Do tada očito svatko ima svoje heroje i tuđe zločince, a Matvejević će biti problem jer ima svoje zločince.
To su jedine dodirne točke između Matvejevića i Glavaša. Obojica su se sintagmom "ne priznajem sud" obrušili na pravosudna tijela, a sebe poželjeli staviti u položaj jednakijih svinja. I u tom je cijeli problem. Nisu u pitanju kvalifikacije, težina djela, koliko činjenica da netko uopće može izjaviti "ne priznajem sud" i za to ne snositi nikakve posljedice, a ostalih 98% smrtnika koji ovdje žive platili bi globu zbog vrijeđanja i omalovažavanja suda.
Ukoliko zakonska rješenja nisu dobra, u svim civiliziranim državama svijeta mijenjaju se propisanom procedurom i u za to nadležnim institucijama. I tako to traje stoljećima. Zbog toga je bilo moguće postupno uvesti stvarnu ravnopravnost građana pred sudovima, postići normalno trajanje sudskih postupaka i tako zaštiti građane i njihova prava od samovolje sudova i vlastodržaca. Taj posao nije bio jednostavan, i traje i danas (pravni sustavi moraju se promatrati kao živa bića, oni se kontinuirano i konstantno razvijaju i mijenjaju i nisu jednom do vijeka, inače se ne bismo maknuli od načela rex lex).
Inicijativa može doći sa ceste, ALI DA BI BILA UČINKOVITA I PRIMJENJIVA MORA PROĆI LEGALISTIČKI PUT I OBLIKOVATI SE KROZ INSTITUCIJE.
U protivnom imamo oktobar 1917.
Disidentstvo - da disidentstvo - i u ovom slučaju naše likove veže samo sličan cilj - dići što više dreke u novinama, pa to naplatiti na ovaj ili onaj način. Zbog toga niti jednom, niti drugom nije bilo oportuno boriti se kao ostalim svinjama u kotcu, žalbama i putem institucija pravne države. Jer onda su kao i ostali smrtnici i ne mogu naplatiti ništa.
A conto Ratka Mladića - on već ima osigurano mjesto u povijesti, kao i Heinrich Himmler.
Dobrica Ćosić također ima mjesto u povijesti. Dobro je pazio da ne postane Rosenberg, ali nije sigurno da (vremenom) neće biti prepoznat kao Goebels.
Matvejević se nije ogriješio o zakon. Ako i je, pošto je na slobodi, i nizašta trenutno nije optužen opet dokazuje ono što mu je i namjera da hrvatsko pravosuđe ne funkcionira.
Ne bi me nimalo začudilo da u srpsku povijest kao veliki književnik humanist i veliki vojskovođa uđu Dobrica Ćosić i Ratko Mladić. Povijest često znamo idealizirati, naročito ako nismo osijetili čizmu onih koje idealizirmo.
Nijednoj "svinji" nije zabrabjeno da izjavi isto. Ovo "na stetu svih nas" stavi macku o rep. Sistemi koji ne funkcioniraju ne mijenjaju se sami od sebe, zato sutnja za one koji to shvacaju nikada nije bila opcija. Ako ti ocekujes da ce se los sistem promijeniti samo zato, jer je nazivno legalisticki, grdno se varas.
http://www.novossti.com/2010/08/zasto-nije-izigrao-zakon/
Pa još jednom, u Jutarnjem listu:
http://www.jutarnji.hr/hiroviti-hrvatski-suci-danas-bi-i-sokratu-za-utjehu-nudili-zastaru/876912/
Ili više ne znamo čitati? Treperi zaslon, slab kontrast? Presitna slova? :-)
Ovoliko osobne mržnje na jednom mjestu i od sasvim nepoznate spodobe nisam očekivao, ali hajde. Ima čovjek komplekse, voli se čitati i slušati, pimpek mu stoji u zraku samo kada nekog tekstualno izvrijeđa i pridrži si pravo da je jedini u pravu. Da bi to postigao, provede 24 sata svog života tražeći na koji će način izvrgnuti ruglu i podsmjehu svoje neistomišljenike, a da ujedno ne argumentira ništa.
Ne bu išlo.
Ne spadam u tvoju koteriju. I dalje smatram da se zakonodavstvo jedne države može smatrati pravednim tek onda kada se primjenjuje na sve građane jednako, bez obzira na to krste li ih suvremenici intelektualcima ili ratnim zločincima. To tim više što osoba koju smatraš ratnim zločincem još nije iskoristila sve mogućnosti domaćih i međunarodnih pravnih institucija... zaključak izvedi sam.
Pravda i moral i dalje su subjektivne, metafizičke i filozofske kategorije. Ono što je za tebe pravedno i moralno, ne mora biti pravedno i moralno za tvog susjeda.
Osobno, meni je nepravedno to što RH nije nikada zatražila izručenje Sime Dubajića i Momčila Đujića. Neprihvatljivo mi je da Radu Bulata i Milana Bastu nitko nije niti pitao za događaje nakon 09. svibnja 1945.
Zbog toga pravo predstavlja kodificirani sublimat minimuma zajedničkih moralnih i etičkih normi čije se kršenje sankcionira od strane države.
Možeš ti smatrati da su zakoni, država... loši, tebi neprihvatljivi, ali si dužan pridržavati ih se tako dugo dok su na snazi.
Isto tako dužan si inzistirati na tom da pred zakonom svi budu jednaki. Zbog čega bi to što je netko kvazi humanistički intelektualac ili osuđeni ratni zločinac trebalo njima dati za pravo da izjave "ne priznajem ovaj sud" na štetu svih nas? Zbog čega bi oni trebali biti jednakije svinje u istom kotcu (za neupućene "kotac" je svinjac, lokalizam pripada Hrvatskom zagorju)? Imaju li možda tri para očiju, alieni su i na njih se ne odnose zakoni RH?
Za ostatak, savjetujem ti da popiješ kavu i na miru, ponovno pročitaš ostatak mog posta. Ukoliko iz glave izbaciš sitno ljevičarenje i prihvatiš činjenicu da i drugi imaju pravo razmišljati, možda i shvatiš o čemu je riječ.
A sada, pojašnjenje misterija. Uz svakog je pisca dano ime velikog, povijesnog vojnog zapovjednika. Oni prvi prihvaćeni su kao humanistički geniji. Oni drugi kao nacionalni heroji, iako bi "humanističkim pogledom" po Baladu trebali biti krvoloci i ubojice, koji bi zbog kršenja ljudskih prava i tisuća ljudi koje su svojim zapovjedima ubili danas sjedili u zatvoru.
Ipak, svaki od njih predstavlja nacionalnog idola i povijesni primjer koji se provlači kroz školske udžbenike. Prije izvođenja analogije, potrudi se nešto pročitati o njima, možda ti ponešto bude jasnije.
Do tvog slijedećeg mastodontskog posta, lijep pozdrav
"P.S.
Usput, i Glavaš - pravomoćno osuđeni ratni zločinac - "Priznaje samo sud svoje partije", no nisam vidio da se milanoidi njime bave koliko Matvejevićem..."
Ovo je bilo predbacivanje meni, da zašto se ne bavim i Glavašem, iako se i on ponaša kao Matvejević - dakle, *izravna, nedvosmislena usporedba Glavaša i Matvejevića*, autor tko? Balad. A kasnije se ljuti što i Max pravi takve usporedbe. "Izvrdavam"? :-)
Navališ na čovjeka, da što uspoređuje Glavaša i Matvejevića, a sam si to prvi učinio svega par postova prije. I sad ti, kao, ništa nije jasno ni o čemu? Tsk, tsk, pardon, c, c, c, c... :-)
Smiri se, sve će biti u redu. Sad će doći dečki u bijelom, s tvojom redovitom dnevnom dozom :-)
- on tvrdi da je Glavaš disident a ne pravomoćno osuđeni ratni zločinac.
"U ovom slučaju dobro si povezao Matvejevića i Glavaša – OBOJICA SU DISIDENTI" (Max)
“Pa prije nego što nekog tituliraš sa "pravomoćno osuđeni ratni zločinac" u javnim medijima razmisli o tome kako pravda i moral mogu biti rastezljivi i zbog čega nisu pravni standardi” (Max)
- možda u suštini moje tvrdnje?:
"...no nisam vidio da se milanoidi njime bave koliko Matvejevićem..."
Pa, AKO SE SLAŽE, neka kaže jasno, glasno, javno i to potpiše:
-----------------------------------------------------------------------------------------
"Glavaš je pravomoćno osuđeni ratni zločinac, i to priznajem.
Slažem se s tobom da se ne bavim Glavašem koliko Matvejevićem" (Max)
-----------------------------------------------------------------------------------------
A možda to i njegv advokat kaže u njegovo ime?
"širiš listu imena koje veze nemaju sa slučajem Matvejević. O svakom od njih bi se moglo jako puno raspravljati – to je tvoj cilj, kako bi zamaglio i RELATIVIZIRAO konzekvence ovog slučaja. Ja sam samo spomenuo Glavaša da ukažem na ČINJENICU kako se jednim DOKAZANIM i PRAVOMOĆNO OSUĐENIM UBOJICOM ama baš NIŠTA NE BAVIŠ, dok to činiš sa humanistom Matvejevićem."
Tko zna čitati i još jednu do dvije stepenice više - misliti, shvatit će.
- uvoditi Napoleona, Trockoga, Pol Pota, Staljina i ostale povijesne ličnost te ih neposredno uspoređivati sa Matvejevićem ("nije li Matvejević tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio veći crveni kmer od Pol Pota i Staljina zajedno?"), je samo dokaz intelektualnih kvaliteta autora. Za koje mu i ti pružaš maksimalnu podršku.
"sudcu"
http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3314&Itemid=140
"otca"
Zanimljiva podudarnost u jezičnom izričaju "sudca" i Pešorde. U ovom okruženju obično znači da sudac i Pešorda dijele svjetonazor. Koji ima poprilično toga protivu Matvejevića:
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=377:srbokomunistiko-blaenje-mile-peorde&catid=2:unutarnja-politika&Itemid=20
"P.S.
Usput, i Glavaš - pravomoćno osuđeni ratni zločinac - "Priznaje samo sud svoje partije", no nisam vidio da se milanoidi njime bave koliko Matvejevićem..."
Što se sad buniš, kad se Max slaže s tobom? :-)
->tvoje predavanje o DISIDENSTVU je totalno bez veze. Gdje sam to rekao da disident u demokraciji nije disident? Rekao sam da je nešto drugčiji nego u totalitarizmu.
->“U ovom slučaju dobro si povezao Matvejevića i Glavaša – OBOJICA SU DISIDENTI i negiraju pravni poredak u zemlji u kojoj žive izjavljujući da ne priznaju sud niti njegove pravorijeke.” (Max)
Ne, dečko moj – glavaš je RATNI ZLOČINAC!
->”Matvejeviću bi se možda moglo i vjerovati da je buntovnik, da se žalio na presudu. Ovako, ostaje samoreklamer (kao i Glavaš)”
Glavaš NIJE samoreklamer – on je BJEGUNAC pred zakonom, koji je u njegovom slučaju ispravno primjenjen (doduše, politički motiviran njegovim sukobom sa HDZ-om. Da nije bilo tog sukoba, pravni sustav RH NIKADA ne bi osudio Glavaša). Stavljajući Matvejevića i Glavaša u isti koš, vrši se totalna RELATIVIZACIJA MORALA I PRAVDE. Tipično za osobe tvog svjetonazora.
“… Matvejević i Glavaš. Svi su ušli u povijest svojih zemalja IDEALISTIČKI RADEĆI ZA BOLJITAK DRUGIH.” (Max)
Glavaš je “IDEALISTIČKI” UBIJAO – valjda za tvoj boljitak? Za moj i mase drugih poštenih ljudi nije. Čak i da pristanem na tvoju vrlo vjerojatnu primjedbu kako – je nekada potrebno ubiti – nisam nimalo siguran da se to odnosi na ratne zarobljenike i njihovo “osvježavanje” kiselinom iz akumulatora! Tvoje relativiziranje, izjednačavanjem Matvejevića s Glavašem te ponajviše kompromitira - kao krajnjeg desničara i moralno mizernu jedinku.
->vrlo je indikativna po njegovu doslijednost i moralni stav (tvoj je zaista individualan i veze nema sa humanističkim moralom) konstatacija čovjeka koji se “dušom i tijelom” “ZALAŽE” ZA HRVATSKI PRAVNI SUSTAV:
“Pa prije nego što nekog tituliraš sa "pravomoćno osuđeni ratni zločinac" u javnim medijima razmisli o tome kako pravda i moral mogu biti rastezljivi i zbog čega nisu pravni standardi” (Max)
Hoće li individua Max reći da Glavaš NIJE PRAVOMOĆNO OSUĐENI RATNI ZLOČINAC, po zakonima države koju/koje toliko brani?
Ili, individua Max hoće ustvari reći kako NE PRIZNAJE pravomoćnu presudu suda svoje države?
Tu si vrlo blizak Milanu, koji je već – i prije samog donošenja – iskomentirao presudu Haaškog tribunala te “posrao” međunarodnu zajednicu, njen pravni sustav i njenu instituciju. I on jaši na PRAVU i ZAKONIMA, tako dugo dok mu je to u interesu - dok ne zakače njegovog ljubljenog zapovjednika.
JA (Balad) NIŠTA i nikoga ne tituliram – ja govorim o činjenicama, dok ti – SEREŠ KVAKE!
->” Usputice, nije li Matvejević tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio veći crveni kmer od Pol Pota i Staljina zajedno?”(Max)
Matvejević je socijalist – to ne krije i nikada nije krio. I to upravo TEBE BOLI – NJEGOV SVJETONAZOR, a ne nepoštivanje pravne države (inače, RH NIJE pravna država, a još manje je PRAVEDNA država). Matvejević, za razliku od Glavaša nije nikoga ubio, dok je i u “onom” sustavu branio hrvatske, srpske i ostale jugo-disidente. Potraži literaturu, koja – doduše – osobama tvoga tipa ništa ne koristi.
->širiš listu imena koje veze nemaju sa slučajem Matvejević. O svakom od njih bi se moglo jako puno raspravljati – to je tvoj cilj, kako bi zamaglio i RELATIVIZIRAO konzekvence ovog slučaja. Ja sam samo spomenuo Glavaša da ukažem na ČINJENICU kako se jednim DOKAZANIM i PRAVOMOĆNO OSUĐENIM UBOJICOM ama baš NIŠTA NE BAVIŠ, dok to činiš sa humanistom Matvejevićem.
->gdje sam to rekao da su pravo, pravda i moral iste stvari, pa moram slušati tvoja dubokoumna predavanja da nisu? Rekao sam:
“zakon je pravni pojam dok pojam morala možemo povezivati i sa pravdom. Pravda i zakon nije isto. Pravda je po svom moralnom dosegu uvijek iznad zakona - odatle je i moral iznad zakona.”
->poimanje morala nije toliko osobno koliko ti nastojiš imputirati. Postoji tzv humanistički moral sa točno “propisanim” premisama (pogledaj malo Supekova djela, tamo ih možeš naći). Metafizika i filozofija nije isto. Filozofija NE propitkuje osobni moral. Ona se navi pretpostavkama morala koje NADILAZE OSOBNO. Inače, shvaćam zašto bi ti totalno INDIVIDUALIZIRAO MORAL – da bi mogao reći kako svatko ima svoj subjektivni moral koji je – jelte – jednako vrijedan TVOM subjektivnom moralu. Međutim, NIJE TAKO! O tome govore i tvoje NEODRŽIVE, jadne konstatacije:
->“ Nepriznavanje presude i povinovanje – smiješno.” (Max)
Nije smiješno – objasnio sam ti da nepriznavanje presude ne znači da se možeš izvući od sankcija BUDALA. Ako netko ne misli tražiti spas u prašumi – ili kao Glavaš, u drugoj zemlji – onda on NEPRIZNATU PRESUDU može prihvatiti u smislu odsluživanja NEPRAVEDNE KAZNE u zemlji budala. Jasno, ovo je sasvim ispod tvojih moralnih standrada, baš kao što tvoje prizivanje Sokrata pokazuje da ne shvaćaš što sam rekao.
->“Pravo je svuda u civiliziranom svijetu prihvaćen i od strane države, odnosno MEĐUNARODNIH INSTITUCIJA propisan standard ponašanja, utemeljen između ostalih i na načelima pravednosti, etike i morala, čije se nepoštivanje sankcionira.” (M ax)
Ovom konstatcijom želiš imputirati nešto što nikako ne stoji.
->Prvo, da ti konstatacija bilo što vrijedi trebala bi početi sa “MEĐUNARODNO PRAVO…”
->Drugo, pravni sustav bilo koje države, uključivo i RH, nije međunarodno PRIHVAĆEN. U najbolju ruku, prihvaćena su NEKA rješenja – ako je to i potpisano međunarodnim i/ili bilateralnim ugovorima. Može se reći da se cjelokupni pravni sustav neke zemlje tolerira ili ne tolerira. Pravo AZILA upravo svjedoči kako se u nekim prilikama ne moraju priznati pravna rješenja druge države.
->Treće, dolaziš u kontradikciju sa samim sobom, ali – vrlo lijepo potvrđuješ kako pravni sistem NE MORA BITI PRAVEDAN. Naime, po tvom čisto subjektivističkom shvaćanju morala, jadan je pravni sustav koji je na takvom shvaćanju i zasnovan!
->Četvrto, pravni sustav RH je prihvaćen i od države. Samo jadna budala može služiti pravnom sustavu koji je nepravedan. Ljudi koji se USUDE razmišljati vlastitom glavom, USUDE se i kritizirati pravni sustav svoje države (ne samo njega), a ne samo SLUŽITI mu poput ljudskih mizerija. I pravni sustav nacističke Njemačke – bio je prihvaćen od strane države. Čak je i previše dugo vremena bio međunarodno TOLERIRAN. Ti bi bio dobar njegov sluga!
->“Zbog osobnog poimanja pravde i morala, isti se NE MOGU STAVLJATI IZNAD VAŽEĆIH ZAKONA, jer se u protivnom vraćamo u srednji vijek i na pravo jačega.” (Max)
Moralan čovjek prihvaća PRAVEDNE zakone – one koji to nisu, NE PRIHVAĆA! Za razliku od beskičmenjaka Glavaševa tipa i onih koji rezoniraju sa takvima (Max, Milan i slični) kojima je OPRAVDANJE za GLOBALNO prihvaćanje SVIH zakona – POSTOJANJE vlastite države koja ih je donijela. Vrlo (kvazi)domoljubno i vrlo MIZERNO! Daklem, ne vraća se nitko na pravo jačega, sem tebe, KOJI DRŽAVNOM SILOM želiš sve LJUDE prisiliti da poštuju i NEPRAVEDNE ZAKONE! Hvala bogu da ima i poštenijih ljudi od tebe.
->Matvejevićeva odluka da ne priznaje presudu suda je njegovo građansko pravo. Ona je u tom smislu legalna kao i presuda samoga suda. Uz jednu veliku distinkciju koju ne shvaćaš – njegov bunt je MORALAN i uperen protiv NEPRAVDE. Presuda suda je legalna (kao što su to bile i presude nacističkih sudova), ali NEPRAVEDNA.
Ti, umjesto da braniš čovjeka koji je NEPRAVEDNO osuđen (zbog izricanja istine) braniš tu NEPRAVEDNU PRESUDU.
Da budem još jasniji – TI, PO SVAKU CIJENU, BRANIŠ SVOJU DRŽAVU i njene zakone – kakvi bili da bili - s kojom si povezaniji no što su to sijamski blizanci. U tome koristiš sva moguća sredstva, uključivo i onu o samopromociji Matvejevića.
Nitko njega nije mogao bolje promovirati (među onima koji ga nisu čitali i nikada nisu čuli za njega) negoli glupa i nepravedna presuda suda. Upravo na njegovoj promociji (odnosno, promociji “Mediteranskog brevijara) i najviše jašiš, htijući nas sve uvjeriti kako on sve radi samo vlastite koristi radi:
“Zgodne li promocije i jebačkog li idealizma” (Max)
jer, kao, on je znao da mu se ništa neće dogoditi. Zgodno, presuda je uvjetna, pa iako nepravedna – ti se PONAŠAJ KAKO TREBA (kako to Max zamišlja), čkomi, ne laj okolo, te ti se ništa neće dogoditi. Uostalom, želi li individua Max reći kako je Predrag Matvejević NAGOVORIO sve domaće i strane medije, sve domaće i strane intelektualce koji su stali u njegovu obranu – DA STANU U NJEGOVU OBRANU?
->Na tvoje konstatcije o poštivanju institucija sistema (NDH, nacističke Njemačke, fašističke Italije, crvenokmerske Kambodže, Sjeverne Koreje, frankove Španjolske,…? – ovo ti je tek toliko da vidiš kako tvoji stavovi nisu univerzalni, a tvoj kratkovidi odgovor predviđam – nije to isto kao demokratske zemlje! Koje demokratske zemlje? One – formalno demokratske?) i lupetanja o idealnoj građanskoj državi, mogu samo uzvratitit tvojim vlastitim citatom:
“Zgodne li promocije (institucija i građanske države) i jebačkog li idealizma” (Max)
->po nepravednoj državi ne treba samo pišati već i “kakati”! Opravdanje da “sereš u vlastito gnijezdo” je kvazimoralno opravdanje onih kojima takvo stanje odgovara i žele ga po svu cijenu zadržati.
->Da zaključim. Moral i pravda su IZNAD svih zakona i institucija sistema. Povijest bilježi Sokrata, Bruna, Galileja, i sijaset drugih ljudi koji su djelovali u skladu s ISTINOM, MORALOM i PRAVDOM – njihove sudije možda se mogu pronaći tek u najtamnijim arhivima ili u križaljkama. Tko se zalaže za PRAVNU a ne PRAVEDNU državu – taj je ili bedast, ili kratkovid, ili to radi iz svog klasnog interesa. Da me se ne optuži za idealizam (jer, to je za pristalice građanske, kapitalističke države – “grozna” optužba!) - PRAVEDNA država znači onu čiji su ZAKONI takvi.
Treba dakle dovesti do poklapanja PRAVA s PRAVDOM. A tu slučajevi poput Matvejevićeva ili oni još ozbiljniji, praćeni reakcijom napredne javnosti, mogu učinit više negoli sve institucije sistema!
Prvo - reklama treba obojici, u iste svrhe - spašavanje guzice uz kakvu sitnu pinku i veliko medijsko urlikanje pro et contra.
Drugo, nisi pročitao neka zanimljiva imena s kraja mog posta. Da jesi, i da znaš o kome je riječ, bila bi ti jasna i analogija.
Nisam prozivao medije, niti ih smatram ilegalnim kanalima, mediji bi trebali biti savjest javnosti. Nemam ništa protiv bunta kroz medije onda kada je bunt utemeljen i istinit, a ne kao u ovom slučaju gdje je dotični znao da mu se neće dogoditi ništa, ali je dobio silnu međunarodnu potporu neinformiranih cehovskih kolega, a to znači prevođenje i prodaju djela u inozemstvu uz lagani dašak disidentstva i opaki smrad love. Zgodne li promocije i jebačkog li idealizma.
Kako ti doživljavaši i komentiraš Glavaša, tvoja je stvar. Ja se ne bih upuštao u postupak i pravorijek, jer isti nisam pratio (nije me zanimalo). Ali moram te podsjetiti da je disident bio i Lav Trocki, koji je bio u divljem bijegu pred NKVD-ovim koljačima ne par mjeseci, već više godina (do kraja života), zbog vrlo problematične osude na smrt u sovjetskoj pravnoj državi. Razlika je u tom što Glavaš nije do kraja iskoristio sve mogućnosti pravne države (uključujući i suđenje pred međunarodnim institucijama), a pok. Lav Trocki nije niti imao tu mogućnost.
Usputice,
Nadam se da će jednakost pred pravosudnim tijelima postati opće prihvaćeno pravno načelo, u protivnom ćemo se stalno spoticati na iste stvari - zašto su neke svinje jednakije od ostalih u istom kotcu. Potpuno je sporedno zovu li se ovako ili onako, jesu li crvene ili crne, jesu li pisci ili štogod drugo. Bitno je da su jednakije na štetu svih nas.
Gdje se to Matvejević nasilnički ponašao i otkad su to mediji ilegalni kanali za iskazivanje bunta?
Znači ubojica u bjekstvu je disident? Ili možda hoćes reći da je proces protiv Glavaša politički montiran bez pravnih temelja?
Glavaš je dokazani idealist, humanist i altruist. Njegov idealizam se ogleda u bogatstvu koje je stekao, humanizam u nesebičnoj pomoći Ivi Sanaderu da se dočepa vrha stranke, a altruizam u pomaganju odabranima da dosegnu nebeske pašnjake.
Matvejević se "reklamira" u svrhu izricanja stava. Glavaš se reklamira u svrhu spašavanja guzice.
J'accuse!
Nadalje, obojica su javne osobe čije geste utječu na ponašanje ostalih građana u državi, pa samim time za svoje bi postupke trebali snositi posebnu odgovornost. Javno prenositi poruke tipa "ja ne priznajem ovaj sud" neće pomoći pravosuđu da se etablira, niti da se razvije kao neovisna i kompetentna treća komponenta vlasti.
Što se tiče buntovništva protiv države - da, jer smo se i mi pobunili protiv nakaradne državne tvorevine zvane SFRJ i na referendumu smo glasali za neovisnost.
Buntovništvo, usmjereno kroz legalne kanale postupno mijenja zakone i državno uređenje i približava ga idealnom građanskom društvu (zaviri malo u povijesne knjige i pogledaj povijesni razvoj civiliziranih država nakon 1789. godine) za razliku od nasilnog buntovništva, koje je donosilo prevrate praćene krvoprolićima, pljačkom i paležom političkih neistomišljenika, često vlastitih sugrađana, a bez dugotrajnih, ili bilo kakvih pozitivnih efekata (Oktobarska revolucija, okupacija istočne Europe nakon 1945. godine).
Inače, buntovništvo može ukazati na problem, ali problemi se moraju postupno rješavati u institucijama. Matvejeviću bi se možda moglo i vjerovati da je buntovnik, da se žalio na presudu. Ovako, ostaje samoreklamer (kao i Glavaš).
Usputice, nije li Matvejević tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio veći crveni kmer od Pol Pota i Staljina zajedno? Ne primjećuje li se ovdje čudesna crvena linija stalnog, profesionalnog Disidenstva usmjerenog na ostvarivanje vlastite egzistencije non stop govorkanjem protiv vlasti i njenih korifeja?
Shakesperare i Drake. Pasternak i Žukov. Balzac i Napoleon. Matvejević i Glavaš.
Svi su ušli u povijest svojih zemalja idealistički radeći za boljitak drugih.
Osuđenog ratnog zločinca uspoređivati sa intelektualcem osuđenim za klevetu? Koliko je poznato Matvejević ne bježi od hrvatske policije, a sloboda govora mu garantira da može reći što god želi o hrvatskom sudstvu ili bilo čemu drugom.
Pa što ako se odbio žaliti na presudu, to još uvijek nije protuzakonito. Biti legalistom je super ako želiš biti ovca, ali prisjeti se da je baš buntovništvo protiv države i vlasti omogućavalo i napredak ljudskog društva.
To o reklami spada na razinu fantazije, ali dobro ako ti tako misliš. Dozvoli si ponekad primijetiti da postoje ljudi koji ne rade nešto iz osobne koristi, nego zato jer u nešto vjeruju.
Opet dugačak, neargumentiran i dosadan post.
Prvo - Disidenti su uvijek disidenti, bez obzira na režim. Oni se uvijek s nečim ne slažu, protiv nečega se bore i nastoje utjecati na svoj okoliš (druga stvar je kako ostali njihovi suvremenici doživljavaju njihovu borbu).
U ovom slučaju dobro si povezao Matvejevića i Glavaša - obojica su disidenti i negiraju pravni poredak u zemlji u kojoj žive izjavljujući da ne priznaju sud niti njegove pravorijeke.
Što se sokrata tiče, prošlo je 2400 godina, pa je cijela stvar sa kukutom naprosto smiješna. Da je Matvejeviću u ovom pravosudnom karnevalu bilo stalo do istinske obrane, angažirao bi i platio odvjetnika i čitava bi stvar bila riješena bez pompe. Problem je u tome što Matvejeviću, kao i Glavašu treba pompa i cirkus, svakom iz njegovih (sebičnih) razloga. Obojici su otvorene i međunarodne pravosudne instance i mogu se poslužiti i njima u zaštiti svojih prava. Ali to košta (vremena i novca), a ovako se uvijeki može izbiti besplatna naslovnica ili štogod slično, laganim pišanjem po državi i njezinim institucijama kroz medije.
Inače, Matvejević i Glavaš nisu iste osobe, niti je njihov doprinos Hrvatskoj državi isti. Jedan ju je kulturno uzdizao, drugi ju je relativno uspješno branio. Ali im to ne daje pravo da budu jednakiji od drugih, što oni u ovom trenutku jesu.
U civiliziranim državama bi za izjavu "ne priznajem sud..." platili globu i sjedili u prdekani.
Pravo, pravda i moral nisu iste stvari. Pravo je svuda u civiliziranom svijetu prihvaćen i od strane države, odnosno međunarodnih institucija propisan standard ponašanja, utemeljen između ostalih i na načelima pravednosti, etike i morala, čije se nepoštivanje sankcionira.
Pravda i moral bile bi metafizičke, filozofske kategorije. Po meni bi bilo pravedno da se Matvejeviću i Glavašu odrapi globa zbog nepoštivanja suda. Ali to je samo moje razmišljanje o pravdi i moralu, koje ne obvezuje nikoga. I upravo zbog takvih stvari pravda i moral ostaju filozofske i metafizičke kategorije, a ne pravni standardi. Zbog osobnog poimanja pravde i morala, isti se NE MOGU STAVLJATI IZNAD VAŽEĆIH ZAKONA, jer se u protivnom vraćamo u srednji vijek i na pravo jačega. U Matvejevićevićevim, kao i u Glavaševim postupcima ne vidim nikakav moralni dignitet, već isključivo borbu za malo reklame više.
Budući svatko od nas ima svoje stavove o tome što je pravedno, moralno i spasonosno, jasno je da se u ovoj, u osnovi pravno-tehničkoj stvari ideje o tome što je moralno i pravedno zapravo ne mogu primjeniti na način na kojih ih ti primjenjuješ, i za koji inzistiraš da je jedini ispravan.
Nepriznavanje presude i povinovanje - smiješno. Kako je moguće ne priznati, a povinovati se izvršenju presude? Čovjek je vjerojatno unaprijed znao da mu se neće dogoditi ništa, osim dobre reklame. Da je ravnopravan sa ostalim smrtnicima, žalio bi se i borio rukama i nogama kroz institucije pravne države protiv presude. Inače, postupanje po presudi znači, u konačnici njezino priznavanje, pa samim time i negaciju nepriznavanja presude.
Osim toga, postoje i druge knjige neovisno o "Mediteranskom brevijaru" (koji su uzdigli tzv. progresivni književni kritičari) koje treba prodavati. Zbog toga je svaka reklama dobrodošla.
Usputice, koja je razlika između maršala sovjetskog saveza Ivana Konjeva, Georgija Žukova i Branimira Glavaša?
Ili, da budemo barem malo bliži koja je razlika između Milana Baste, Sime Dubajića i Branimira Glavaša?
Jedna jedina - nisu pravomoćnom presudom proglašeni ratnim zločincima, niti osuđeni za ratne zločine kao Branimir Glavaš, iako na duši imaju desetke tisuća mrtvih. Pa prije nego što nekog tituliraš sa "pravomoćno osuđeni ratni zločinac" u javnim medijima razmisli o tome kako pravda i moral mogu biti rastezljivi i zbog čega nisu pravni standardi.
I tako, i dalje izostaju argumenti i osim svog skučegnog očišta ne vidi se ništa drugo...
nema tog kutka sajbersvemira koji ti nisi zapisao.
Usput, i Glavaš - pravomoćno osuđeni ratni zločinac - "Priznaje samo sud svoje partije", no nisam vidio da se milanoidi njime bave koliko Matvejevićem. Jasno, kad su u rezonanciji sa ljudima glavaševa tipa!
Sem ogromne kvalitativne razlike između ova dva čovjeka - prvenstveno u moralnom (a napose u stvaralačkom) smislu - stoji činjenica da je Glavaš POBJEGAO iz "svoje ljubljene Hrvatske" (u čije ime je, navodno, sve radio), kako bi izbjegao izvršenje kazne.
I još ga njegova "ljubljena" Hrvatska nagrađuje redovnom isplatom saborske plaće!
Prvo - pojam DISIDENTA. Disident u demokraciji nije isto što i disident u totalitarizmu. Kako u demokraciji postoji pravo na različitost mišljenja i njihovo javno izražavanje (što sve skupa sa ISTINOM ne mora imati nikakve veze) - onda je u demokraciji svaki građanin koji izražava stavove različite od opće prihvaćenih - DISIDENT. Daklem je disident u demokrasciji ravnopravan svakom drugom građaninu (opet, druga je stvar koliko ga mediji pripuštaju u javnost).
Drugo - Matvejević svojim odbijanjem priznavanja presude nije nimalo ravnopravniji od tebe ili bilo koga. Čovjek koji drži do svog moralnog digniteta i do svog stava, ima pravo moral staviti iznad zakona. To je i Sokrat učinio popivši kukutu. Dali ste to očekivali i od Matvejevića?
Treće - zakon je pravni pojam dok pojam morala možemo povezivati i sa pravdom. Pravda i zakon nije isto. Pravda je po svom moralnom dosegu uvijek iznad zakona - odatle je i moral iznad zakona.
Četvrto - Matvejević NIJE odbio povinovati se presudi - to je ne jednom izjavljivao. On samo nju i sud koji ju je donio, ne priznaje. To je ekvivalent Sokratova ispijanja otrova. Znaš da je presuda neopravedna - stoga je i ne priznaješ - ali isto tako znaš da si nemoćan protiv gomile budala, stoga prihvaćaš njene praktične posljedice (ili ispijaš otrov).
Peto - Matvejević je "Mediteranski brevijar" dobro prodavao i prije cijelog slučaja! Vrlo je licemjerno, kako mu vrli glasnogovornici kapitalizma zamjeraju i tutkaju pod nos sasvim kapitalistički izum - promociju. To, u ovom slučaju, može biti samo nusprodukt cijele situacije.
Šesto - argumenata imam više no svi moji kritičari zajedno. I točke od 1 do 5 su argumenti. Bolje da si rekao: "Tko ne prihvaća argumente, ide diskvalifikacijama". Kao što to radite u slučaju Matvejević, a tome svjedoči i točka broj 5.
Kad ne ide argumentima, ubija se duljinom posta. Možda bi pomogla sistemska analiza teksta.
Što se tiče Matvejevića - vrhunski odrađena samopromocija (reći "NE" pravosuđu u vlastitoj državi po kojoj se inače piša iz sporta i za to ne odgovarati moguće je samo u državama u kojima su Disidenti u pravima jednakiji od ostalih građana). I sve to uz gustu dimnu zavjesu međunarodnih intelektualaca i potporu domaćeg teškog topništva kojom je maestralno rukovodio Milenko Jergović.
Sjajno.
Još da postoji proizvod koji bi se mogao prodati uz ovakvu reklamu, Predrag bi se obogatio i zakopao sve kvazi marketinške stručnjake ovog svijeta .
Ne znam kako to istina može rapsirivati desničarsku propagandu? Jedino u smislu da im se gadi i da je - dobro izdresirani - ne prihvaćaju pa je nastoje na sve načine dezavuirati. Mene možda i mogu, istinu ne mogu NIKAKO!
Činjenice govore vlastitim jezikom - onome tko ga zna dešifrirati. Uopće nije važno tko je u posjedu istine. Svako linkanje na neku adresu nije ujedno i činjenica. Postoje kriteriji istinitosti koje činjenica mora zadovoljavati. Jedan od bitnih je i - provjerljivost. Ali ne "provjerljivost" tipa - idi na taj i taj link pa ćeš spoznati istinu. I izvori informacija moraju zadovoljavati neke kriterije. Opet, jedan od najbitnijih je - vjerodostojnost.
Činjenica je da svaka budala - uključivo i mene - nije u pravu. Ali činjenica je također - da su neke budale u pravu. Ja protiv tvojih predrasuda koje smatraš istinom, ne mogu ništa. Možda te vrijeme uvjeri - najvjerojatnije to nećemo dočekati.
Povijest mnogo toga svjedoči. Ona svjedoči i o tome da mase nikada nisu u pravu. Jasno, ti to uopće nećeš shvartiti odnosno - shvatit ćeš na najprimitivnij način. Ta, danas svako dijete zna da se Zemlja okreće oko Sunca - kako to oni nisu u pravu. Ovo dana - nije bitno. Ono su nadresirani školskim sustavom. Većina, ako ih upitaš, uoće neće znati iznijeti dokaze u prilog svojim tvrdnjama.
Važno je doba kad aje Kopernik - jedan (ili još nekolicina, u svakom slučaju ogromna manjina) to tvrdio, a svi drugi su mu se podsmjehivali ili uživali u vonju Brunovog pečenog mesa na lomači ondašnjih dresera javnog mnijenja - Inkvizicije. Daklem, onda kada je to bilo važno, istina je bila u "jednoga" a ne u svih.
Toliko od mene s ovom kratkom povIjesnom lekcijom. K'o što rekoh - PAMETNIJI POPUŠTA, pa ću se usredotočiti na temu i pustiti pse da laju. Karavana prolazi!
desnicarsku propagandu raspirujes upustajuci se u beskonacne ponavljajuce diskusije. srecom osim sto ometa normalnu diskusiju nema vece stete, jer pusaci propagande ionako citaju mejnstrim medije.
tebi se ne moze kontrirati cinjenicama. iz prostog razloga sto su sve cinjenica poznate samo tebi. sve sto netko drugi zna su "cinjenice".
Veću štetu ljevičarskom portalu ne nanosi nitko do desničari koji šire svoju propagandu po njemu.
I mjesto da mi soliš pamet, ti izvoli činjenicama kontra činjenica. Ali činjenicama, a ne "činjenicama".
ako nesto nije propisano ne znaci da mozes to uzurpirati.
ponavljas se, i naporan si ko us. sve sto si htio reci moze se sabiti u dvije tri jednostavne recenice. uostalom kad hodas po cesti i spazis idiota jel ga pratis, upires prstom u njega i drecis .... idioooot ... idioooot?
postedi nas. nanosis stetu rijetkom portalu bez guzica i cica.
Već sam rekao - smeta li te, ne čitaj.
Nije li ti zabavno - ne komentiraj.
Inače, koliko znam, nije propisana duljina posta, a ako i jeste - moji postovi ne prelaze granicu. To što ste vi intelektualna nedonoščad te ne znate sastaviti više od dvije proste (jednostavne) rečenice - a druge nazivate ANALFABETIMA - kojom bi htjeli dokazati da ste u pravu - je vaš problem.
Dakle: ne čitaj i ne komentiraj. Sačuvat ćeš svoju krhku psihu!
ometas ljude da komentiraju i citaju komentare.
ako bas moras pisat svoje traktate za to ti je namjenjen blog. ostavis fino tu link, pa oni koji se zele maltretirati kliknu, a oni koji ne zele lakse nadju sljedeci komentar.
Ovako si samo - STVOR!
Znam, znam – ne možete nikako odgonetnuti tko su bile rode i mačke, te zašto su dobile rat između žaba i miševa? Počnimo odostrag':
Jer su preparirale blentave žabe i miševe da se međusobno bore za „više“ ciljeve. I dok su se sitni vodozemci i glodavci, u ekstazi međusobno tamanili, šefovi su potiho provodili svoje skrivene planove. Pa kad su se, što živi a što poluživi žabeki i mišeki vratili iz rata, našavši svoja opustošena gnijezda, jedan ih je mačkorodac utješio: „Sad imate svoju Srbvatsku!“. „Ali, gdje su nam domovi, tvornice, radna mjesta,…?“ – zagrajaše mišožabci. „Što niste bolje čuvali svoju imovinu! – odvrati im dobro potkoženi mačkorodac. „Prokleti lopovi, pokrali ste nas dok smo mi ratovali!“ – povikaše (ne baš mnogo) inteligentniji vodozemci. „Tko je jamio – jamio je! Što sad radite tolike probleme oko ove sitnice u svojoj slobodnoj Srbvatskoj, umjesto da slavite što ste se konačno riješili višedesetljetnog mraka?“ – mijauknu im s visine rodine noge, drugom ćešući masne brkove i šeretski mašući repom, onaj usaljeni mačkorodac.
Sve je to promatrao mudri, slijepi Homer (Simpson), pa će: „Bolan, bre, ta ovi su još ćoraviji od mene! To vrijedi zabilježiti za buduće generacije kao povijesnu pouku.“ I dok je on pisao (dobro, dobro – diktirao svome tajniku) pouke za budućnost kojih se spomenute buduće generacije neće ni sjećati, žabe i miševi počeše u očaju kreketati i cijukati širom jedne…uuups… nekoliko zemalja na brdovitom Balkanu.
Krekeću još i danas. Jedino što ih tu i tamo utješi je, što ipak imaju svoje bare i rupe u kojima smiju glasno kreketati i cijukati. Uz dozvolu i blagoslov roda i mačaka, dakako!
- Jergović je analfabet
- Matvejević je osrednji pisac
a vi ste genijalci. Samo vam ostaje još svijet uvjeriti u to. Ništa lakše!
Kao i ja ovdje, Sessa je u svojim javnim istupima pokušao objasniti kako stvari odista stoje (da Matvejeviću uopće ne prijeti zatvor, da Vrhovni sud *nije* potvrdio famoznu presudu, nego odbio neosnovan zahtjev državnog odvjetništva itd), ali naravno, bezuspješno. Kao i ja ovdje, Sessa analfabetu Baladu, pardon Jergoviću, jasno kaže da nikada i ničim nije opravdavao ("branio") presudu Matvejeviću, niti je o njoj uopće dao bilo kakav vrijednosni sud, a potom se osvrće i na uobičajene optužbe za nacionalizam, te na bijedne diskvalifikacije glede pravosuđa kakvim se, gle čuda, poslužio i Josipović u "raspravi" s Gredeljem, a koje činjenično, naravno, nemaju nikakve sveze sa stvarnošću.
Naravoučenije? Već sam dolje rekao: neki ne mogu, a neki *ne žele* razumjeti, ali svejedno, jasno je kao dan - jergovići, matvejevići i ini frustrirani, histerični egzemplari naše javne medijske i političke scene, a za njima i poslušne ovčice anonimusi baladi, ne šljive pol posto ni pravo, ni pravni poredak.
Njima je dopušteno sve. Jebe im se živo za moral, etiku, principijelnost, dosljednost i osobni integritet, sve što ih zanima jest ostvariti svoje osobne prizemne političke, materijalne i ine interese, na bilo koji način. Kada im predočite činjenice i razobličite im tlapnje, kada nemaju više kamo, obuzmu ih ulcerozni napadaji zapjenjenog bijesa i nazovu vas nacionalistom, ustašom - valjda misleći da još uvijek žive u zemlji i vremenima kada se na taj način sve rješavalo.
Ono što mi nije jasno - do kada će se iz presuda vaditi pojedine rečenice kako bi se argumentirali vlastiti stavovi, a podredno obmanjivala javnost? Vrhovni sud ODBIO JE KAO NEUTEMELJEN IZVANREDNI PRAVNI LIJEK - ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI NE UPUŠTAJUĆI SE U PRESUDU. TO NE ZNAČI AUTOMATSKO POTVRĐIVANJE PRESUDE, VEĆ TO DA JE PRAVNI LIJEK ODBIJEN KAO NEUTEMELJEN, ZBOG PROPUŠTANJA ROKA.
Usput, g. Balad bi, obzirom na ostale koji čitamo njegove tekstove mogao minimalno upristojiti riječnik. Ne moramo se slagati, ali možemo pristojno komunicirati.
Ovo je suštinski točno, ali valja napomenuti da se ne radi o srpskom ekskluzivitetu, nego se većina europskih naroda tada, pa i prije, ponašala na takav način. Srbi su slučajem najveći - fizički najbrojniji - narod na (zapadnom) Balkanu, pa se držalo logičnim da im tamo pripadne, 'ajmo to reći eufemizmom, pijemontska uloga. Međutim, eto, ispostavilo se da joj jednostavno nisu dorasli.
Nešto slično rade neonacisti sa svojom ideologijom, tj. oni koji imaju malo više mozga među njima. Takvi danas pokušavaju racionalizirat ideologiju arijevske nadmoći, pa onda dođu do mističnih iracionalnih tvrdnja o Atlantiđanima koji su došli iz Svemira. :) Na kraju se ta racionalizacija iracionalnog svede na to..... i tako svaki neonacist ima svoju verziju "nadmoći". Tako i HDZ-ovci - svako imaju svoju verziju "zle kobi" Srba :)
- "povijesna zla kob" - pa ti si, bre, pravi mistik!
- na prste jedne ili obje ruke?
- "kako bi se skrenulo u sto smjerova i otišlo od biti"?
Pa nisi li upravo ti prvi skrenuo i otišao od biti - a to je sramotna presuda Matvejeviću - što je lako provjeriti par klikova mišem nadolje. Za one ljenije evo citata:
==================================================================
jura07.08.2010. 22:20#5
Progresivno/napredno
Stoljetno silovanje tih riječi od strane dobrog dijela srpskih intelektualaca i velike većine ljevičara
DZ (Srbobran, zagreb, 1902):
"...Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše. Jedna stranka mora podleći. Da će to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive svuda pomešani sa Srbima, i proces opšte evolucije, po kome ideja Srpstva znaci napredak..."
==================================================================
Ne bih rek'o da si tol'ko zaboravljiv ili tup - ali lažljiv bome jesi!
Ta gomila slova sa ciljem relativizacije nema nikakva smisla.
Nabacio si gomilu besmislica kako bi se skrenulo u sto smjerova i otišlo od biti.
Bit je da ljudi ovdje i ondje (pa i narodi) nisu savršeni, ali kod Srba postoji povijesna zla kob, jer njihova elita je osmislila zao put za svoj narod. To je urađeno toliko duboko i široko, da su jako rijetki Srbi koji su se odrekli tog zločinačkog plana (za na prste nabrojati).
Mi kao susjedi (Bošnjaci, Albanci i Makedonci također) trpimo zbog tog zla.
Slično je bilo s Njemačkom i Japanom, ali imali su sreću pa su pored poraza doživjeli i pacifikaciju. Kako se sada čini, Srbi nisu te sreće.
Brojni plitkoumni vole pojednostavljenja i ekvidistancu. Stoga prelaze preko biti problema koji sigurno je ne trpi ekvidistancu. I zato se ne razumijemo.
(in memoriam milanoidima)
Što se „istrage vaše ili naše“ tiče – jasno ste u praksi pokazali, i jedni i drugi (hrvatski i srpski kreteni) koji vam je intelektualni credo. Kretenski Hrvati (a to je samo podskup svih Hrvata!) lijepo su to primjenili u NDH, a i dan-danas su gledali da puno ne zaostanu za kretenskim Srbima (podskupom svih Srba). Sad, kakav je rezultat – izražen leševima i ostalim ruinama – ostavljam „sportskim komentatorima“ obje spomenute strane. Samo je maloumnicima velika nepoznanica - zašto su se partizani nastojali riješiti takve bagre.
(usput, u Bleiburgu – točnije, „križnom putu“ – pobijeni su i Srbi a ne samo Hrvati. Inače, zadivljujuća su tvoja zapažanja o nekakvim SRBOčetnicima – valjda da ih razlikujemo od HRVOčetnika ili ANGLOčetnika. Tvoja logika fenomenalno radi u otkrivanju suštine stvari. Mora da postoje i HRVOustaše te SRBOustaše, samo to povijesna znanost još nije detektirala)
Vaši ratovi jako liče na Homerov „Rat žaba i miševa“ samo im je formalni razlog (na koji ste pecali „bogobojazne duše“) mnogo prozaičniji i smiješniji. Dok su se žabe i miševi sukobili oko poginulog mišjeg princa, vi ste se klali oko jednog slova – naime, jeste li OPSJEDNUTI ili OPSEDNUTI. Mogli bi ih nazvati ratovima seljačina – Era i Vlaha (isprika seljacima - seljak i seljačina ne znači isto – kao i poštenim Vlasima te Hercegovcima) koji su iz opanaka upali među kompjutore pa se pobili oko „suštine“ stvari – piše li se KOMPJUTOR ili KOMPJUTER.
A kako se ustvari dobro razumijete, svjedoči spomenuti credo za koji vam nije potreban prevoditelj, baš kao ni u svakodnevnom životu (ni u filmovima koje su glupi Hrvati - još jedan podskup – pokušali titlovati, dok im iz guzice u mozak nije došlo da time sami sebe čine smiješnima). Kad vam je Krleža objasnio da govorite jednim te istim jezikom, koji Hrvati zovu – hrvatskim a Srbi – srpskim, pa kada mu je dano jedinstveno ime, hrvatskosrpski odnosno srpskohrvatski, odmah ste se zavadili oko prioriteta pridjeva u nazivlju.
Odbacujete svoje najbolj sinove i kćeri; Radmana (ne pripuštate ga u HAZU kao ni Đikića), Supeka se više ni ne sjećate, Krležine pouke ismijavate, Matvejevića sudite, Lovrićku, Ivekovićku, Drakulićku, Kesićku i Ugrešićku, proglašavate „vješticama iz Ria“,…jer misao vodilja vam je „istraga“. Glede toga, dete malecno (po umu, mada sam ti time još i komplimentirao), nije Pusić prebio tebe, nego „ti“ Pusića; nije Matvejević sudio tebe nego „ti“ Matvejevića, nisu oni pisali fašistoidne poruke pred tvojim vratima no „ti“ pred njihovima,…, dakle – zaista pokazujete lijepi „istragalački“ mentalitet. Naravno, sada ćeš početi lajati duboke misli tipa: „A Srbi su…“, samo, zatvori njušku – govorim o kretenskim Hrvatima, ne o Srbima. No, psu je to teško razumljivo – on uvijek laje na druge, nikada na svoje gazde. Njima se umiljava.
Kapitalizam ti je, dečec dragi, truli i neljudski sistem , ali i na tom Zapadu točno znaju (a posebice najnapredniji među njima) tko je i kakvu ulogu igrao u vašim „ratovima žaba i miševa“ – od II svjetskog rata do danas. Oni točno - za razliku od vas, intelektualne nedonoščadi - razlikuju pozitivne i negativne strane, kako Srba tako i Hrvata, te njihovih vođa. Što jadnicima tvog tipa, kojima je vrhunski domet vršljanje po Wikipediji, nije u intelektualnom dosegu.
Demokracija (skoro) svakome omogućava da se glasa, ali u toj kakofoniji zvukova ozbiljni ljudi razlikuju tko laje a tko smisleno govori. Tko je pas, a tko – čovjek. Ti si osuđen na iščeznuće bez traga (i tvoji potomci će te se sramiti. Već danas si relikt prošlosti, samo to ne shvaćaš), a Supek, Matvejević, Drakulička, Pusić, Radman, Primorac, Đikić, Ugrešička … na trajanje. Po svom djelu i humanizmu. Ipak, glede tvrdoglave upornosti i prilježnosti kojom lupetaš gluposti, zaslužuješ priznanje. Stoga ti ga i, čisto formalno, dodjeljujem – „Orden zvijezde blentokrake s kukastim križem“. Nosi ga na svoj ponos i diku. Posebno kad završiš među onima, svojim sumišljenicima, s kojima ćeš moći ravnopravno pričati i koji će te ozbiljno shvatiti.
Negdje u Vrapču.
Taj program je problem Srba i kako izgleda dugo će biti. Preduboko je ukorijenjen u narod i dioptrija većine Srba je potpuno promijenjena u skladu s tim nakaradnim planom.
Taj problem, više ili manje, osjećaju i svi susjedni narodi.
Taj program to sjeme zla je činjenica koju, kada se dođe do nje, mnogi ne vole priznati ni o tome raspravljati, radije zaobići.
http://www.h-alter.org/vijesti/uvodnik/pjesnik-domovinske-zahvalnosti#komentar29932
i to sve u razmaku od 15 minuta, mora da se borba strašno zahuktala. Stalno pristižu nove snage.
Ili se Jura preziva Milan?
Ili se Milan preziva Jura?
Ili se radi o JEDNOJ osobi - Jura Milanu?
A možda je to ustvari zamaskirani Boban?
Stoljetno silovanje tih riječi od strane dobrog dijela srpskih intelektualaca i velike većine ljevičara
DZ (Srbobran, zagreb, 1902):
"...Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše. Jedna stranka mora podleći. Da će to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive svuda pomešani sa Srbima, i proces opšte evolucije, po kome ideja Srpstva znaci napredak..."
Što ćemo dalje s tobom kada je sva istina u tebi, i kada imaš nadnaravne sposobnosti.
Ništa, baš ništa. Pun vas je s-alter
Pa tko kaže da ti uopće nešto možeš. Osim blebetanja, razumije se.
@Jura
"Uvredom nećeš poniziti mudraca, pohvalom nećeš uzvisiti glupana." (Jura)
"Ali ćeš činjenicama (istinom) pokazati tko je glupan a tko mudrac" (Balad)
A istina govori sama za sebe. Nepotrebni su joj i Milan i Jura.
"Uvredom nećeš poniziti mudraca, pohvalom nećeš uzvisiti glupana."
Daklem, kako
====================================================================
"ne postoji niti jedna bitna povreda odredbi Zakona o kaznenom postupku kako u odnosu na kazneno djelo klevete iz članka 200. stavak 2. tako i u odnosu na kazneno djelo uvrede iz članka 199. stavak 2. KZ-a "
====================================================================
jasno je i bedacima većim od tebe, da je Vrhovni sud potvrdio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zagrebu od 2. studenoga 2005. Daklem je PRESUDA SUDA naknadno potvrđena od VRHOVNOG SUDA RH kao PRAVOVALJANA, kao što sam i napisao.
Ustvari, izvinjavam se: NEMA BEDAKA VEĆIH OD TEBE!
- "Kako su mnogi već primijetili, zašto bi Matvejeviću bilio dopušteno nešto, što nikom drugom nije? Po čemu je to na hrvatskoj farmi on "životinja jednakija" od nas ostalih?" (Milan)
Od tebe je jednakija stoga što je on MORALAN a ti AMORALAN (o nedostatku razuma s tvoje strane da ne pričam). O tome svjedoči niz tvojih postova širom foruma. To je i odgovor na tvoje preseravanje glede Čavoglava.
Kako me zaista boli moja pogreška, nije zgorega još jednom se izviniti:
NEMA BEDAKA VEĆIH OD TEBE!
Evo ću copy/paste najvažniji dio, uz kratak komentar, za sve koji znaju čitati i u stanju su razumjeti napisano:
"...U svjetlu takvih podataka nailazimo na endemski primjer podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti u predmetu broj: Kzz 33/2006-5 od 23. rujna 2009. Naime, u tom je predmetu Vrhovni sud odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen od strane Državnog odvjetništva RH, a protiv presude Općinskog suda u Zagrebu broj K-44/02.
Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 2. studenoga 2005. okrivljenik P.M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 199. stavak 2. i članka 200. stavak 2. KZ-a u stjecaju te su mu izrečene kaznenopravne sankcije.
Istom presudom naloženo je osuđeniku P.M. objavljivanje presude u cijelosti putem tiska o svom trošku.
Presuda je samim protekom žalbenog roka postala pravomoćna jer se stranke nisu žalile. Isto tako nije bilo niti zahtjeva za povrat u prijašnje stanje od strane osuđenika.
Presuda Vrhovnog suda kojom se odbija ovakav atipični zahtjev za zaštitu zakonitosti precizira kako ne postoji niti jedna bitna povreda odredbi Zakona o kaznenom postupku kako u odnosu na kazneno djelo klevete iz članka 200. stavak 2. tako i u odnosu na kazneno djelo uvrede iz članka 199. stavak 2. KZ-a..."
Molim, ovdje obratite osobitu pozornost na dio "...ne postoji niti jedna bitna povreda odredbi Zakona o kaznenom postupku...". To je *procesni*, postupovni zakon (kolokvijalna skraćenica: ZKP), dok se *materijalne* odredbe, koje opisuju kaznena djela uvrede i klevete, nalaze u Kaznenom zakonu (skraćenica: KZ). Kada sud sudi u kaznenom postupku, u odnosu na način vođenja postupka primjenjuje procesni zakon, a kada odlučuje o nečijoj krivnji, na utvrđeno činjenično stanje primjenjuje materijalni zakon. U prijevodu, Vrhovni sud ovdje kaže da je postupak tehnički pravilno vođen.
"...Nadalje, Vrhovni sud konstatira kako ne postoji niti povreda odredbi Kaznenog zakona, a odluka prvostupanjskog suda prema kojoj nije bilo mjesta za primjenu odredbe članka 203. KZ-a o ekskulpaciji osuđenika, kao takva predstavlja sud o utvrđenim činjenicama tokom glavne rasprave. Pravilnost ili ne tako utvrđenog činjeničnog stanja mogla se ospravati žalbom kao redovnim pravnim lijekom, konkretno žalbenim razlogom zbog nepotpuno ili netočno utvrđenog činjeničnog stanja.
Stoga Vrhovni sud u presudi još jednom ističe kako je na podnošenje žalbe kao redovnog pravnog lijeka bio ovlašten i osuđenik, no da to pravo nije iskoristio, a državni odvjetnik zahtjev za zaštitu zakonitosti može podnijeti samo ako je pravomoćnom sudskom odlukom i/ili postupkom povrijeđen zakon."
I opet u prijevodu: Vrhovni sud u ovom stadiju postupka više ne može iznova ni utvrđivati ni ocjenjivati činjenice kako ih je općinski sud utvrdio tijekom glavne rasprave, a zatim iznio u prvostupanjskoj presudi. Obzirom da se osuđenik nije žalio, te činjenice ostaju kakve jesu, i na to više nije moguće utjecati.
Nadalje, *polazeći od tako utvrđenih činjenica*, ne postoji ni povreda materijalnih zakonskih odredaba koje se odnose na uvredu i klevetu. Ta bi povreda postojala, recimo, da je izrečena veća, ili drugačija kazna negoli je za ta kaznena djela propisuje KZ.
Razmijete li? *Vrhovni sud uopće nije odlučivao da li je Matvejević kriv, ili nije.* Kako sam već rekao - kad prođe baka s kolačima, više nije moguće ulaziti u meritum stvari.
"Tako tumače svi komentatori koji se zgražaju nad presudom Matvejeviću,"
Pa kad ste zadnji analfabeti i tupani koji nisu u stanju razumjeti napisano. Kud' se pletete, k'o pilići u kučine? :-)
"tako tumači i pravnik pravničkog portala koji sasvim stručno - bez priklona bilo kome - analizira presudu."
Rasplakat ćeš se, ali griješiš i ovdje. Kao prvo, on uopće ne tumači presudu Matvejeviću, nego *odluku Vrhovnog suda o zahtjevu državnog odvjetništva*. Kao drugo, primijeti njegove ocjene "endemski primjer" i "atipični zahtjev za zaštitu zakonitosti" - vrlo taktično, ali posve jasno, one pokazuju da i taj čovjek vidi da je državno odvjetništvo iz nekog (ja bih rekao *političkog*, a ne pravnog) razloga pokušalo nešto *kao nikada prije*.
"ZAŠTO SU SE USTAŠOIDI MILANOIDNOG TIPA TOLIKO NAPOPASTILI NA OVOG PISCA, DA NA SVE MOGUĆE I NEMOGUĆE NAČINE NASTOJE OPRAVDATI SRAMOTNU PRESUDU?"
I po stoti puta, biseru zapjenjeni, netočno. Ja niti u jednom jedinom trenutku, niti jednom jedinom rječju, nisam "opravdavao" *presudu Matvejeviću* - i to iz najjednostavnijeg mogućeg razloga, zato što je nikada nisam *ni vidio, ni pročitao*, e da bih je mogao utemeljeno ocijeniti.
A ono što odista *jest* sramotno...
"Pitanje je, dete:
ŠTO TI IMAŠ PROTIV MATVEJEVIĆA?"
... i protiv čega sam ne samo ja, nego i svaki drugi imalo civilizirani građanin, jest Matvejevićevo *infantilno ponašanje* koje je do svega ovoga izravno i dovelo. (Na stranu sada njegova bijedna politička uvjerenja, na koja ima pravo.)
Naime, *nitko drugi* nije dobio priliku tu presudu odista pročitati, provjeriti i *meritorno* ocijeniti, jednostavno zato što je drug "intelektualac", u svojoj silnoj želji da ispadne žrtva režima (jer to prodaje knjige, disident jebote), javno rekao da "ne priznaje taj sud", a time ni državu ni njezin pravni poredak - i odbio se žaliti.
Kako su mnogi već primijetili, zašto bi Matvejeviću bilio dopušteno nešto, što nikom drugom nije? Po čemu je to na hrvatskoj farmi on "životinja jednakija" od nas ostalih? :-(
I još ću dodati, videći sada da državno odvjetništvo *nikada prije* nije podnosilo zahtjeve za zaštitu zakonitosti u takvim slučajevima - zašto je Matvejević *povlašteno tretiran*, u odnosu na ostale građane ove zemlje!? :-(
"Odgovor je sadržan 5 redaka nagore: JER SI USTAŠOID KOJI NE MOŽE ISKOČITI IZ SVOJE KOŽE!
Stoga primi "drugarski" pozdrav: Sieg Heil! iliti - Za Dom spremni!"
Aha, Halter, evo vam odgovora na pitanje koga su u Čavoglavama nekidan snimili pijanog i s "U" na kapi :-)
"Ovdje je očitovanje suda:"
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/vrhovni-sud-o-zatvorskoj-kazni-za-matvejevica
Ovo NIJE ORIGINALNO OČITOVANJE VRHOVNOG SUDA na žalbu Državnog odvjetništva već naprosto ODGOVOR NA UPITt H-altera, što se iz originala sasvim jasno vidi a ti si to kao "ZABORAVIO" napomenuti. To je vidljivo i iz datuma očitovanja: 27.07.2010. godine.
Vrhovni sud je međutim još u maju 2010.
"odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen od strane Državnog odvjetništva RH, a protiv presude Općinskog suda u Zagrebu broj K-44/02."
"Presuda Vrhovnog suda kojom se odbija ovakav atipični zahtjev za zaštitu zakonitosti precizira kako ne postoji niti jedna bitna povreda odredbi Zakona o kaznenom postupku kako u odnosu na kazneno djelo klevete iz članka 200. stavak 2. tako i u odnosu na kazneno djelo uvrede iz članka 199. stavak 2. KZ-a ."
Vidi pravnički portal:
http://www.iusinfo.com.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=7044
Daklem, kako
"ne postoji niti jedna bitna povreda odredbi Zakona o kaznenom postupku kako u odnosu na kazneno djelo klevete iz članka 200. stavak 2. tako i u odnosu na kazneno djelo uvrede iz članka 199. stavak 2. KZ-a "
jasno je i bedacima većim od tebe, da je Vrhovni sud potvrdio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zagrebu od 2. studenoga 2005. Daklem je PRESUDA SUDA naknadno potvrđena od VRHOVNOG SUDA RH kao PRAVOVALJANA, kao što sam i napisao.
Tako tumače svi komentatori koji se zgražaju nad presudom Matvejeviću, tako tumači i pravnik pravničkog portala koji sasvim stručno - bez priklona bilo kome - analizira presudu. Jedino Milanče sa grane, to vidi drugčije.
Pitanje ovdje više nije Matvejevićeva presuda, nego:
ZAŠTO SU SE USTAŠOIDI MILANOIDNOG TIPA TOLIKO NAPOPASTILI NA OVOG PISCA, DA NA SVE MOGUĆE I NEMOGUĆE NAČINE NASTOJE OPRAVDATI SRAMOTNU PRESUDU?
Pitanje je, dete:
ŠTO TI IMAŠ PROTIV MATVEJEVIĆA?
Odgovor je sadržan 5 redaka nagore: JER SI USTAŠOID KOJI NE MOŽE ISKOČITI IZ SVOJE KOŽE!
Stoga primi "drugarski" pozdrav: Sieg Heil! iliti - Za Dom spremni!
"Matvejević je socijalist, član savjeta časopisa Novi plamen... "
Da, i što s tim?
"Dečec dragi, nije stvar tko je podigao tužbu nego o PRESUDI SUDA naknadno potvrđenoj od VRHOVNOG SUDA RH - koji nisu NIKAVE PRIVATNE OSOBE, JELTE - i odazivu ustašoidnih milanoida na tu presudu."
Drž' se sad za stolicu i pripremi si šećera i vode. Vrhovni sud RH *uopće nije* "naknadno potvrdio" presudu Matvejeviću. Vrhovni sud je samo odlučio da je zahtjev Državnog odvjetništva RH da se ona izvanredno preispita neutemeljen, zakasnio. Tras :-)
Ahm. Je li tvoj baladni mozak u stanju shvatiti razliku između te dvije stvari? *Vrhovni sud uopće nije odlučivao o presudi Matvejeviću*. Nije ulazio u meritum presude, nego je samo odbio naknadni zahtjev državnog odvjetništva. Naime, kod uvjetnih osuda, nakon što istekne rok kušnje i ostali zakonski rokovi, stvar je gotova - nema više natrag, o samoj presudi više se ne može raspravljati.
Ovdje je očitovanje suda:
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/vrhovni-sud-o-zatvorskoj-kazni-za-matvejevica
"Općinski sud u Zagrebu u kaznenom predmetu br. K-44/02 presudom od 2. studenoga 2005. oglasio je krivim Predraga Matvjevića zbog kaznenih djela iz čl. 199. st. 2. i čl. 200. st. 2. Kaznenog zakona, te mu izrekao uvjetnu osudu i utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora od pet mjeseci koja se neće izvršiti u koliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo."
Usput: radilo se, dakle, o dva kaznena djela, tzv. kvalificiranoj uvredi i kleveti.
"Presuda br. K-44/02 na koju se Predrag Matvejević nije žalio postala je pravomoćna 23. prosinca 2005. Prema odredbi čl. 69. Kaznenog zakona rok za opoziv uvjetne osude od dvije godine istekao je 23. prosinca 2007., a istekao je i dodatni iz čl. 69. st. 7. Kaznenog zakona od jedne godine kada se uvjetna osuda može opozvati bez obzira na razlog za opoziv i to dana 23. prosinca 2008.
Kako su protekli svi zakonom predviđeni rokovi još 23. prosinca 2008. uvjetna osuda se Predragu Matvejviću više ne može opozvati, a bez njezina opoziva nema mogućnosti izvršenja zatvorske kazne."
Evo, crno na bijelo - kada isteknu rok kušnje za uvjetnu osudu i ostali zakonski rokovi za mogući opoziv, prošla je baka s kolačima za obje strane. Ne može se više otići u zatvor, ali niti mijenjati presudu.
Ostaje nam još jedno pitanje. Zašto je državno odvjetništvo uopće išlo sa zahtjevom prema Vrhovnom sudu, iako je *moralo znati* da su rokovi istekli i da neće uspjeti!? E, to pitajte Mladena Bajića i njegove bisere koji su na tome predmetu radili.
Ukoliko neki od sudova (za koje je Balad konstatirao da su državna tijela, što jesu) zaprimi tužbeni zahtjev vezan za klevetu, ne može ga baciti u smeće niti postupati "zdravorazumski" kako to Balad misli. Sud je dužan očitovati se o tužbenom zahtjevu (makar to bio privatni tužbeni zahtjev za progon zbog klevete, odnosno uvrede), koji može odbiti, odbaciti ili prihvatiti, a ukoliko ga prihvati, dužan je provesti dokazni postupak te temeljem provedenog dokaznog postupka donijeti rješenje, odnosno presudu, kojom se tužbeni zahtjev odbija, odbacuje, djelomično ili potpuno usvaja, te odrediti dužnu činidbu koju je osoba protiv koje je presuda donesena dužna provesti pod prijetnjom posljedica.
Ne ulazim u to na koji je način proveden postupak, koji su dokazi izvedeni, te na čemu je utemeljena presuda (takva kakva je). Napominjem da je podnositelj tužbe dužan dokazati da je ponašanjem osobe koja ga je oklevetala, odnosno uvrijedila pretrpio štetu (materijalnu, nematerijalnu...) Smatram da je čitava stvar mogla biti razriješena već tijekom prvostupanjskog postupka, samo da je g. Matvejević to zaista želio.
Da je to zaista želio i potrudio se oko toga odabirom kvalitetnog odvjetnika i aktivnim učešćem u postupku, sve oko čega polemiziramo ne bi se niti dogodilo, ali u tom slučaju ne bi bilo "Disidentstva" kao oblika očekivanog ponašanja g. Matvejevića, pa samim time niti rezultata druge vrste. Nemojmo zaboraviti da je danas čak i negativna reklama reklama, često jača i korisnija od pozitivne (Edo Majka: "napiši da sam govno, samo mi sliku objavi...")
Ne slažem se s nazivom Tycoon - naški Tajkun. Tajkuni su u 18. i 19. stoljeću (do donošenja prvog Shermanovog zakona o monopolu) pokretali industriju i izgrađivali, kroz svoje poduzetničke aktivnosti ono što danas nazivamo bogatim i dekadentnim zapadom. Naši lopovi zaslužili su sasvim drugi termin -Typhoon, naški Tajfun iliti orkan - jer iza njih, kao i iza Mongola, Huna, Vandala i Turaka ostaje samo nebo i zemlja.
Jasno, kakva država takvi i njeni sudovi, takvi i milanoidi!
Dok su sve poštene osobe iz zemlje i svijeta ustale u obranu nedvojbeno nevinog Matvejevća - koji je kriv samo što je izrekao ISTINU (a to je kažnjivo u RH!) - milanoidne mizerije takmiče se u osudi humaniste.
Tužba protiv Matvejevića odnosi se na njegovo spominjanje Pešorde, u članku "Naši talinani":
“Ljudi od pera snose za sve to golem dio krivice. Bilo bi dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu, jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima. Da takav sud osudi pred javnošću sve one koji su krivi za ovo što se dogodilo i da im prije svega navede imena: onog tko je od početka pripremao i poučavao ‘vožda’ ( Dobricu Ćosića i njegove skutonoše), onog koji je podržavao ‘vrhovnika’ i upregao svoje tupo pero u opravdanje agresije na Bosnu (Ivana Aralicu, na primjer), onog tko je držao mikrofon pod bradom guslaru i veličao njegove podvige dok je tukao po Sarajevu (Momu Kapora). I sve ostale koji su bili uz zločin, poticali na nj, skrivali ga, opravdavali na razne načine i još uvijek ga pokušavaju opravdati: Matiju Bećkovića koji unesreći svoj talent, Đogu i Nogu s njihovom nakaradnom mistikom, Bobanovog i Tutinog pobočnika Anđelka Vuletića, Milu Pešordu, koji je čak i svoje kolege koji su ostali u Sarajevu pod četničkim bombama zvao ‘posrbicaama’ te, zajedno s njima, mnoge druge.”
Spominjanje Pešorde odnosi se na Pešordin članak u kojem ovaj proziva P. Matvejevića i pisca Abdulaha Sidrana, koji je proveo rat u bombardiranom Sarajevu, i naziva ih „POSRBICAMA GORIM OD SRBINA“. (Z.P.)
I umjesto da se umaraš od "tumačenja" drugima, lezi malo, dečec (možeš i na psihijatrijski kauč), i pokušaj objasniti sam sebi:
"Kako sam ja to drugčijeg mišljenja od Levy-a, Eco-a, Rushdia, brojnih svjetskih i domaćih humanista i novinara svjetskih časopisa,...?"
Jedan odgovor ti se nudi sam po sebi: demo(n)kracija je - jelte - a ona trpi i poremećene osobe. Pa, pokušaj se "odremetiti"!
http://www.independent.co.uk/news/world/europe/turkish-court-drops-charges-against-novelist-524208.html
Objasnio sam ti pravne "pogreške" sudstva, tvoje genetske pogreške su neobjašnjive. Konačno, dečec - i godine 2005-te, nakon donesene presude, kad je Matvejeviću zaista prijetila kazna, svjetski intelektualci su podigli svoj glas i time dokazali - što misliš što? Da su iznad tebe za bar dvije glave. I četiri mozga.
Inače, Matvejević je svjetski priznati intelektualac-humanist - duhom i djelom. Ti možeš biti tek priznati probisvjet. U svojem kvartu.
Usput, prema anketama (HRT, Dnevnik, danas) Josipović je proglašen sa preko 40% glasova - najpopularnijim hrvatskim političarem. Tvoj kamerad, Kosorica "slijedi ga u stopu" sa nešto više od 8% glasova. Atletskim žargonom rečeno, Josipović vas je pretekao za pet krugova.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/nesporazum-o-zatvaranju-matvejevica-francuski-intelektualci-zahvalili-josipovicu/505322.aspx
Pliz, dobije kilu cyberbombona tko mi nađe poveznicu na izvornik pisma :-)
"Ja sam odlučio da se neću žaliti, da ne priznajem takav sud, takvu odluku, mislim da nisam zaslužio nešto slično i smatram da je ovo gore nego verbalni delikt, da je to zloupotreba jedne metafore, da se upotreba riječi „talibani“ ne može smatrati nekim prijestupom."
Nije promijenio državljanstvo i svaki trenutak je bio dostupan pravosudnim organima Hrvatske, makar i preko potjernice Interpola. Ima li zakonski "cik" da se osuđeni mora žaliti na presudu? Ili bi nas milanoidni talibani htjeli na to natjerati, kako bi što dulje uživali u degeneriranoj pravdi ove države?
Zašto bi priznao sud koji ga je nepravedno osudio? Zbog virusa nacionalizma koji hara MILANOIDNIM GLAVAMA i pretvara im mozak u amorfnu masu, te lupetaju idiotizme bez glave i repa (ali s profašističkim predznakom) po internetskim forumima, klanjajući se ovoj nakazi i parodiji od države? Zar sam ja izmislio onu:
"svaka država ima svoje lopove, samo naši lopovi imaju svoju državu"?
Ni ja ne priznajem ovu državu (u biti, niti jednu, ali posebno ne OVU) tako dugo dok iz potajice vladaju profašisti a javno nas pljačkaju tajkunski banditi. Priznajem samo realnost da ona postoji i da ima mehanizme kojima može utjerati od mene (i raznih Matvejevića) štogod želi. Ali, to NIJE MOJA - to je MILANOVA DRŽAVA! Milana koji se klanja lopovima, banditima, pljačkašim, zločincima - sasvim eufemistički rečeno - amoralnim tipovima. Pa, valjda je našao nešto zajedničko s njima! Svašta se krije u amorfnom mozgu.
Možete pogledati dva Matvejevićeva intervjua:
Jutarnjem listu:
http://www.jutarnji.hr/predrag-matvejevic--talibani-su-se-razmozili--ali-me-ne-plase/795152/
e-novinama:
http://www.e-novine.com/intervju/intervju-drustvo/38304-Rije-dvije-gadovima.html
Sa prvim, koji je i na papiru, milanoidi si mogu obrisati antipodnu stvar pupku (zovu ga šupak) kojom prvenstveno razmišljaju.
Precjenjujes Hrvatsku. Koja je ona faktor da bi se bilo tko fokusirao na to da joj nanese štetu. Beznacajna mrvica teritorija na karti zemaljskoj.
"Jesi li ti uopće pročitao Levyjev tekst? " Nisam. Njega ni ne komentiram. Hoće li Matvejević fizički u zatvor, također je manje važno (osim za njega osobno). Vjerujem da neće, jer će se i ovaj put tumačenje zastare rastegnuti prema političkoj potrebi.
"nanijeti političku i svaku drugu štetu Hrvatskoj". Ne poznajem Levy-ja i ne znam kakve su mu namjere (dopuštam, možda je zaista zlonamjeran kao što tvrdiš), a ne znam ni kakvi su zakoni u Francuskoj. Ali sam siguran da je na korist, a ne na štetu za Hrvatsku ukazivanje na sramotnu sudsku praksu i neujednačene kriterije. Međutim, uvjet je da mi prihvatimo kritiku i popravimo ono što ne valja. Na žalost, kod većine to ne prolazi. Osveta glasniku loših vijesti kod nas još uvijek dominira u odnosu na sadržajnu reakciju (i eventualno zahvalu glasniku).
jos jedan dokaz nesposobnosti kompletnog drzavnog vodstva.
Reći ću ti zašto. Osnovna intencija cijele te histerične strke i vriske nije bila ni briga za Matvejevića (koji ni u jednom trenutku nije bio ni u kakvoj opasnosti), niti zalaganje za neka ljudska prava i demokratske EU standarde (koji na tome području u Levyjevoj Francuskoj nisu bolji ni za milimetar), nego, otvoreno, jasno i glasno - nanijeti političku i svaku drugu štetu Hrvatskoj.
"jedini ustavni i zakonski način da se bilo tko suprotstavi bilo kojoj sudskoj odluci jest - žalba". Slažem se. Ali ako je čovjek sam odlučio ne iskoristiti svoje pravo, koji god razlog bio, ne može ga se optužiti da sramoti sudstvo i državu, barem ne prije nego se istakne inherentna sramotnost sudstva i države. Okej, ne mogu predstavnici institucija donositi takve generalne ocjene, ali mogu nazvati pravim imenom pojedine slučajeve, kao ovaj. A ako već nemaju hrabrost za pogled u ogledalo, mogu barem šutiti.
"u svakom sudskom postupku se uobičajeno koriste svi dostupni zakonski instituti, pa i zastara".
Točno. Ali ako se neka zakonska odredba selektivno, paušalno i proizvoljno zloupotrebljava i rasteže, ovisno kako kome paše u kojem političkom trenutku (famozno "čuvanje u ladici"), onda ju treba mijenjati. Ili na neki drugi način učiniti provedbu koliko toliko pravednom. A ne otvoreno pozivati građane na zloupotrebu i još ih kritizirati ako to ne čine.
"Što si ti, pobogu, očekivao od pravnika, sadašnjih ili bivših sudaca, poput Sesse i Gredelja, nego da se pozivaju na propise?". Dapače, ja bi volio da oni to rade češće, ali neselektivno, prema svima jednako. Ali oni ovdje rade nešto drugo. Upuštaju se u vrijednosne prosudbe izvan granica struke, pri čemu su krajnje licemjerni: kao "nije problem što ja imam usrane gaće (koje, by the way, smrde svima nama), nego je on kriv što je to svima rekao". Kritika zbog navodnog sramoćenja sudstva prihvaćanjem sudske odluke sigurno nije "pozivanje na propise".
A i ovo pritupo baladovsko podmetanje na kraju ti je čista smijurija. Misliš li stvarno da će itko sa zrncem mozga u glavi zaboraviti da je cijelu frku započeo cirkusant B. H. Levy, besramnom izmišljotinom da Matvejević mora u zatvor? I to kraj činjenice da je i u njegovoj Francuskoj za klevetu i dan-danas, *još uvijek*, predviđena zatvorska kazna? :-)
Dakle, da sumiram funkcije i stavove:
1) predsjednik Udruge hrvatskih sudaca:
Implicitno priznaje apsurdnost presude, ali umjesto da konstatira da sudstvo samo sebe sramoti, on kori osuđenika što "obmanjuje javnost i sramoti sudstvo (i državu)" ozbiljno shvaćajući njegovu presudu (ne ulaže žalbu).
2) bivši predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i bivši član HHOa:
Koreći optuženika što nije iskoristio neefikasnost i slabost našeg sudstva, također implicitno priznaje apsurdnost presude. Ali niti on ne kritizira sudstvo zbog tog propusta, nego se obrušava na osuđenika što ne koristi institut zastare kao rupu kroz koju se i inače provlače mnoga zlodjela.
3) Poznati viktimiolog, bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu, bivši ministar vanjskih poslova, bivši ministar pravosuđa, prvi predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU, Zmaj korčulanski IV:
Ističe ozbiljnost klevete kao kaznene odredbe, pri tome sam izričući laži i klevete (laž nije isto što i kleveta) daleko gore od one na koju se obrušava, po sadržaju takve da ga kvalificiraju za zbrinjavanje u zdravstvenoj ustanovi, prije nego za zatvor zbog klevete.
Pogledatje sada funkcije i stavove pa recite: je li to skeč Monty Pythona ili država?
P.S. Pričica o Sokratu je jako zgodna, ali neprimjenjiva sa vremenske distance od 2400 godina. Društvo je evoluiralo, pa smatram da je korištenje te pričice kao metafore pun promašaj, da ne kažemo pogodak u susjednu metu.
http://www.h-alter.org/vijesti/politika/josipovic-ukorio-gredelja
osim sto matvejevica zove "obicnim lazovom" (za sto bi ga predrag mogao tuziti po istom cl. 199 za uvredu), on bi ga najradije strpao u zatvor sto je nastetio ugledu hrvatske time sto se nije zalio na svoju presudu - pokazujuci time nepostovanje prema hrvatskom pravosudju!!!!
nisam znao da su hrvati zakonski obavezni zaliti se na presude? zapamtit cu tu preporuku dobro.
Ne iznenađuje da je zbog te istine osuđen od strane hrvatskog pravosuđa.
Srećom, postoji poseban sud, viši od suda u Haagu, pred kojim će odgovarati i ti ljudi od pera, i ti suci. No taj viši sud neće suditi pred javnošću niti navoditi imena, ta zadaća pripala je glasovima društvene savjesti, kao što je Matvejević. Dodao bih samo da su novinari imali vjerojatno više utjecaja od pisaca.
Što je više kleveta i laži, Pešorda je fašist blaži?
Na osnovu cega?
Bas na temi rata u ex-Yu i stvaranju kulta laznog disidenstva u odnosu na njemu mrsku RH, meni se Matvejev pokazuje nalicjem najperfidnijeg intelektualnog ratnog profitera!
O takvom UM-u se ne raspravlja krčmarski. To što je nekima malo otvorio oči da vide di žive hebiga.
Gosp. Matvejeviču " POBIJEDIT ĆE TE JER JE ISTINA NA VAŠOJ STRANI ".
Okej, 'ajmo ponoviti gradivo u nekoliko jednostavnih upitnih rečenica, razumljivih i onima iz Pervanove "Večernje škole". Može li se i u "civiliziranoj Europi" otići u zatvor zbog kaznenog djela klevete? Može. Je li u Hrvatskoj ikad itko otišao u zatvor zbog toga? Nije. Je li Matvejeviću, čak i uz njegovo infantilno odbijajnje da sudjeluje u sudskom postupku, uopće prijetio zatvor? Nije.
Da li je te osnovne, gole, bjelodane činjenice bilo lako provjeriti, i to u vrlo kratkom vremenu? Jest. Pa kako je onda, pobogu, i od čega, nastala tolika frka!? :-)
I na to sam pitanje već odgovorio, ovdje:
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/matvejevicu-ne-pakovati
...u postu od 26.07.2010. 21:24.
Što se tiče moje usporedbe s Gotovinom, ovim se putem javno ispričavam i njemu i svima ostalima koji su se moguće, a s pravom, našli uvrijeđeni zbog toga.
Zaista, uspoređivati crnu kukavicu i bijednika Matvejevića, koji ni prstom nije mrdnuo za (navodno) svoju zemlju kad joj je bilo najgore, nego je činio upravo sve da je ocrni i popljuje, s ratnim herojem koji ju je unatoč volji raznoraznih britanskih, ruskih, francuskih i inih levyja obranio i oslobodio, i za nju mogao poginuti stotinama puta, nije bilo primjereno. Žao mi je zbog toga.
1)
osuđen je na 5 mjeseci zatvora s rokom kušnje od 2 godine (2 godine uvjetno). To je prvi krimen hrvatskog sudstva, protiv čega je protestirao sav domaći i strani intelektualni svijet koji drži do svojih humanističkih nazora. Čak i bivši premijer Sanader – doduše, samo u svoje ime.
2)
maja 2010. godine – dakle punih 5 godina od prvostupanjske presude - Vrhovni sud RH donio je odluku (Matvejeveć se nije žalio na prvostepenu presudu!) kako je ona bila pravedna. To je drugi krimen hrvatskog sudstva, koji je opet dignuo na noge viđene svjetske i domaće intelektualcce.
3)
„rok kušnje“ od 2 godine nigdje u civiliziranim zemljama ne teče od prvostupanjske presude, već od trenutka kad okrivljenik iskoristi sve mogućnosti žalbe na višim instancama. Prema tome, cinično je naknadno obrazloženje Vrhovnog suda da Matvejeviću ne prijeti zatvor, jer mu je rok kušnje već istekao. Naravno, to blesavo, ciničnio i neodrživo saopćenje dano je zbog uznemirene intelektualne javnosti pod čijim se pritiskom našao Vrhovni sud. To je treći krimen hrvatskog sudstva, odnosno RH čiji je Vrhovni sud najviši sudski organ (osim Ustavnog suda)
Kako Levy – kako god ga ti i tvoji desničarski prijatelji nastojite ocrniti (a neka ti netko prevede njegovu biografiju s francuske Wikipedie) – potiče iz mnogo civiliziranije zemlje od RH, nije čudo da je smatrao kako od odluke poslijednje instance u hrvatskoj sudskoj hijerarhiji počinje teći matvejevićeva kazna, te je uzbunio svjetsku javnost. Kakav god on bio, ima u sebi dozu humanizma koju ti nisi upio s majčinim mlijekom, niti si je uspio naknadno (i nikada nećeš) apsorbirati.
Mnogo bi ti bilo bolje da digneš glas protiv tragikomičnog ponašanja Vrhovnog suda RH negoli da nastojiš na sve moguće načine ocrniti Matvejevića i njegove branitelje (usput, kakve veze ima ako je Matvejević židov i preziva se Matvejevski? Već taj navod iz članka njegovog opanjkavatelja dovoljno govori o moralnom habitusu istoga!)
Mnogo bi bolje bilo, umjesto da kokodačeš o bogatima i siromašnima, kako „jači tlači“ a sudac mora to gledati, kako sudac mora biti neutralan itd. – da podvrgneš kritici ovakvo stanje. Upravo ova poslijednja tvoja konstatacija (neutralnost – mada je to sasvim formalno, sudac mora biti itekako opredjeljen – u korist istine!) morala bi – kod neovisnog i poštenog sudstva (a hrvatsko to nije) - anihilirati sve kvaziprednosti „jače strane“. Jer, od istine ništa nije jače, osim možda Milana koji si to bar utvara.
Svi mogući atributi kojima kitiš matvejevićeve branitelje uzmiču pred jednim-jedinim kojim se ti možeš okarakterizirati. Kenjac! Zato, dete – smiri živce, popij pivce i hodi spat. Tako ćeš valjda prestati .rat!
P.S.
Nešto se ne sjećam da je itko od relevantnijih svjetskih intelektualaca-humanista ustao u obranu bivšeg člana Legije stranaca, odbjeglog zločinca (pljačka u Francuskoj) i tipa kome se sudi za ratni zločin, odnosno, udruženi zločinački pothvat".
Uspoređivati ova dva slučaja (Matvejević, Gotovina) stvarno može samo čovjek bez zrna humanizma i ljudskog digniteta.
Ne kao imputiranje nego isključivo iz razloga boljeg prikaza i razumijevanja moram to iznijeti na Zoranu Pusiću samom, baš njemu a ne drugima koji se spominju. Ne zato što je on lošiji nego bolji i bliže za shvatiti od npr. svoje sestre, Matvjevića, Tomca i raznih.
Ovdje koristi slučaj Sokrata a prethodnih dana ''Bijelu knjigu'' (Šuvar i drugi) s početka osamdesetih kao nešto a la Orwellove projekcije totalitarnog svijeta za isto doba. Pojednostavljeno, u svojoj obrani i smrti, kako to iznosi Platon, Sokrat ne kao sporedno nego baš ključno dokazuje znanje, izvrsnost i zakon građana Atene kroz poštivanje zakona i time svoju smrt, dok učenike, Platona i druge, usmjerava ne samo da prežive nego da na osnovu toga napreduju u znanju, idejama i politici.
I Zoran Pusić, a Matvejević i ostali su puno više na istim pozicijama oko toga kao Zdravko Tomac, Zvonimir Šeparović i razno. Ne samo da oni nisu na strani škole, logike i stvarnosti Sokrata i učenika nego su čvrsto i dosljedno građani Atene, druga strana. To se npr. doslovno očitava time da, za vrijeme dok je Bandić iz nejasnih razloga u Bolnici, Zdravko Tomac u ime frakcije SDP, Vesna Pusić u ime frakcije HNS, Ivo Josipović u ime pravne i druge izvrnosti i ostali zajedno dosljedno rade slijedeće:
- veoma problematični GUP na to od njih prisiljena skupština, koja hoće raspravu, donosi prvi put u povijesti bez rasprave i nakon toga se to predstavlja kao sve naj naj puno više nego Sokratova smrt
- besprijekorno poslušni izvršitelj i telefonskih naloga šef urbanizma Zagreba Miljenko Mesić prvi put malo oklijeva u vezi dva nebodera u Lučićevoj preko puta kompleksa Pučkog učilišta na koje se mogu srušiti, a što je osim općenito zabranjeno dodatno nezgodno obzirom da je to slavna obrazovno-kulturna javna institucija od 1912. na ovamo te još više jer je to građevno djelo jedno od samo 30 selekcioniranih u svijetu nakon II svjetskog rata ods trane najuvaženijeg CIAM-a. Cijela ekipa, a Vesna Pusić obzirom da mu je stranačka šefica, saziva posve nezakoniti i ludi sastanak u uredu gradonačelnice Vlaste Pavić, svi ga kao psi napadaju fizički i metalno, nakon obrane čuvenim štakama mu zaključavaju ured, zabranjuju ulaz, smjenjuju i šikaniraju. Dobija svijs sudske presude u kojima je sve presuđeno kao sustavno i bitno nezakonito i bitno šikaniranje, međutim ekipe nastavljaju kao da je sve to izvrsno a on građanski i po ostalom sporan;
- iz svih frakacija i uz pomoć svih frakcija su u slučaju Komercijalna banka i povezano izvršili čistu sustavnu i javno posve transparentnu pljačku fakulteta, zavoda, gradskih ztvrtki, strukovnih udruga, posmrtne pripomoći. sve zakonski, građanski pa i demokratski, Tomac u ime skupštinskog povjerenstva predlaže a svi prihvaćaju da se doslovno zaboravi iako se javno zna do u lipu tko šta i nitko nije vratio ni lipu, pretvorili u nešto posve zakonito, ono čega nema i daljnju izvrsnost;
- Bijela knjiga i Stipe Šuvar su ključna osnova tim navodno veoma različitim a u tome posve istim ''najvrlijim'' građanima ''Atene''. Kao jedan od onih koji su bili direktno meta i pogođeni tom knjigom, iznosim da se knjiga i savaetovanje bave raznim nama drugima a ni jednim od osoba iz najširih raznih frakcija koje su i tada i stalno u prvom planu. Šuvar, Ljuština i drugi su nas tim napadom više zaštitili nego eliminirali. Ne samo da od Šuvara i njih nije bilo konkretnih gadnih poteza nego je taj napad pomogao u obrani i kontranapadu na puno gadnije poteze drugih, ono što je u prethodnoj nazovi aferi Kiš praktički izostalo. A sve ove snage su bile i ostale jaki dosljedni front u kojem nas drugih nema, oni su svjetski i nadsvjetski najizvrsniji a Stipe Šuvar je najveće svjetsko sranje, ono koje njima omogućuje da budu izvrsni.
Ovaj dugi komentar nije ni milimetar, ni malo neko zdvajanje, dvojba i slično. Mi ti ostali smo stalno bili više nego dovoljno obrazovani i sutavno upozanti sa činjenicom da su ti naši razni navodno najvrliji sugrađani, prijatelji, kolege, ljubavni partneri i šta sve ne jednostavno objektivno slabiji te da se forsaju jer nemaju druge i ne mogu shvatiti da su u malo življem i složenijem živom filmu od olakog i jednostavnog ponavljanja refrena, poza i sličnog.
Zoran Pusić je u tim duljim društvima najbliži za shvatiti da je za njihovu i opću stvar pogubno nastavljanje toga, uključujući neprimjerene eksploatacije svega živog i stalnu eksploataciju navodnih razlika među njima kao najviših vrijednosti. Oni su svemu tome manje-više ništa, potvrda šireg ništa, uključujući Matvejevića kao dugo ništa, Stipe Šuvar je nešto, slučaj Varšavska i naročito istup Vilija Matule i djela građana su nešto, obitelj Vuk-Pavlović je nešto, i ostali akteri Bijele knjige su nešto (Kugla glumište, Haustor, Duško Ljuština ...) a Pučko učilište, napose kompeks su nešto svjetski za sva vremena (ne slučajno,. glavni projektant Radovan Nikšiš je bio najbolji student, njegov profesor Zdenko Strižić slično u vsjtskim okvirima, kolega Branardo Bernardi koji je porjektirao unutrašnjost i stolice slično, doškolovavali su se kod svjetski najboljih Nizozemaca, ugrađeni su najbolji opći i svjetski uticaji i projekcije ... kao sada nogoemtna škola u Barceloni).
Zorane, nije kasno da to malo analiziraš i napraviš značajan korak. Bolje ćeš od mene, imaš više vremena, bolji si matematičar pa i bolje školovan u nekim djelovima. Npr. umjesto eksplotacije Šuvara matematički prikaži tko je tadašnja živa scena koja je tu u igri. Doći ćeš do velikih otkrića, npr. isti non stop drže neke stvari i u Zagrebu i u Beogradu i Ljubljani dok se Matvejević i drugi forsaju i profitiraju pisamcima i sličnim, malo mijenjaju pozicije ali sve nevjerojatno ništa koja radi toliko gluposti dok drugi bitno bolji i pmateniji misle, oru, stradavaju ...
Odlično, znači, čim se nekom neka optužnica učini "besmislenom", taj je automatski u pravu ako je ignorira, pobjegne i ne sudjeluje u postupku. Hm, čekaj malo. Optužnica Gotovini apsurdna je, a priori neutemeljena i bez ikakve sveze s činjenicama - čisto politička bezvezarija podignuta na brzaka samo zato da Srbi lakše podnesu tragediju što im je Vožd morao u Haag. Eno neki dan ispade da su i famozni "topnički dnevnici", kojim su nas ucjenjivali godinama, obična izmišljotina. Znači, elem daklem, Gotovina je imao pravo što je kidnuo i nije htio odgovoriti na besmislene optužbe?
Lijepa hvala, g. Pusić. Nego, nešto se ne sjećam baš da ste ovako revno ustajali i u Gotovininu obranu. No, uz vaše notorne principe koji stoje kano klisurine, još ima vremena.
Dodaj komentar