"Žena i muškarac. Rame uz rame." Tako se uzvikivalo na Međunarodni dan žena na Trgu Tahrir u egipatskom glavnom gradu Kairu. Još je svježe bilo sjećanje na egipatsku revoluciju kada su žene i muškarci uistinu, rame uz rame, okončali 30-godišnji Mubarakov režim.

"Neposredno nakon revolucije imali smo osjećaj: svi su ljudi ljubazni jedni prema drugima, na nedužan način, vrlo pažljivi. Bili su još pod utjecajem revolucije." Dr. Amira Idris živi nekoliko stotina metara od Trga Tahrir. Po njenom se stanu može vidjeti da ova pedijatrica financijski dobro stoji. Debeli tepisi na drvenom podu, udobni naslonjači, teške zavjese na prozorima, vrijedni ukrasi po stanu.

"Svejedno nismo sretni, jer osjećamo da drugima nije dobro. Da biste bili zadovoljni sami sa sobom, morate imati osjećaj da i drugi uživaju barem minimum mira, imaju hrane i medicinski su zbrinuti. Jednostavno osjećate ako drugi oko vas pate", kaže Amira Idris.

Tijekom revolucije je Amira Idris često bila na Trgu Tahrir. Njezin muž i sin su išli s njom. I njezina 14-godišnja kćer. Marjam polazi njemačku školu u Kairu i priča: "Svakog dana razgovaramo o revoluciji, zanimamo se za politiku. Prije o politici nismo imali pojma."

Marjam je skupljala izvještaje iz njemačkih novina Die Zeit. Svoje vlastite slike s Trga Tahrir je stavila na internet i ima ih u mobitelu. Egipat se promijenio, tvrdi ona. Razvija se neki novi ponos: "Osjećaš: ja sam Egipćanin. Dolazim iz Egipta. Takav osjećaj čovjek prije nije mogao imati."

No u međuvremenu su žene gotovo nestale iz javnosti. Tijekom nedavnih ženskih demonstracija muškarci su vikali na njih. Jedna od aktivistica zahtijevala je da žene dobiju veću ulogu u društvu. "Već ju imate", odgovorio je jedan od muškaraca. "Odgajate muškarce!"

Organizacija Amnesty International je izvijestila da demonstrantice uhićuju, muče i sustavno primoravaju da se podvrgnu testovima koji pokazuju jesu li djevice. Seksualni napadi po ulicama su svakodnevica.

Amira Idris kaže da se žene ipak bore za svoja prava. Na njenom sveučilištu predlažu mjere za više demokracije, osnivaju odbore, pokušavaju utjecati na izbor rektora. Same na svojim predavanjima potiču studente na veći politički angažman. Pod Mubarakom to ne bi nikad radile, kaže ona: "Ljudi koji su tada bili na Trgu Tahrir vratili su se sad na posao. Vjeruju u budućnost i uvjereni su da je došlo vrijeme da na tome rade."

I njezina kćer vjeruje u budućnost. Nekad je sanjala o tome da ode na studij u Njemačku, no sada kaže: "Za pet godina će biti bolje. Naravno, ja ću studirati tu u Kairu a ne u inozemstvu."

Marjam želi nešto učiniti za svoju zemlju i razmišlja da ode u politku: "I djevojke to mogu. Inteligentne su i mogu nešto učiniti za svoju zemlju. Možda ne još sad, ali za pet ili šest godina."

Trenutno o budućnosti Egipta još uvijek odlučuju muškarci. U Vijeću mudraca, u Povjerenstvu za Ustav nema niti jedne jedine žene. U novom kabinetu sjedi samo jedna žena. Ni socijalni ili vjerski problemi ni izdaleka nisu rješeni.

Prošlog je tjedna napadnuta jedna koptska crkva. Došlo je do nereda u kojima je poginulo dvanaest ljudi, a stotine ih je ozlijeđeno. Još je puno posla pred stanovnicima Egipta. "Vlak je krenuo. Ali mi se nismo ukrcale. Za moju generaciju je dovoljno da smo revoluciju vidjele i doživjele. Naša djeca će ubirati njene plodove. Ona to zaslužuju. Zaslužuju da im bude bolje nego nama", zaključuje Amira Idris.