Nakon protjerivanja, H-alterova novinarka pronašla ih je u Karlovcu.

"Kako ću se vratiti kad nas tjeraju? Vratio bi se ja u Zemunik, ali bojim se. Gdje da sad zaradim za kruh", pita se Ivica, jedan od Roma čija je obitelj redovito "brala" staro željezo na području cijele Dalmacije. Iz Zemunika su lako operirali velikim područjem, od Zadra, Benkovca, Šibenika do otoka. Otpad bi prodavali u Zadru, željezo i bakar. Kilogram željeza trenutno košta jednu kunu, do nedavno se cijenio na samo pola kune, ali se sjećaju i vremena kad je bio i  više od dvije. Ivica sa suprugom, bakom i sinom živi u samom centru Karlovca, u Rakovcu, u derutnoj kući koja je već godinama predviđena za rušenje. Dok se gradske vlasti definitivno ne odluče na njeno rušenje, obitelj će ostati gdje je. Ne primaju socijalnu pomoć, a dalmatinska ruta branja željeza bila im je glavni izvor prihoda. Pričaju kako je do ove godine u Zemuniku Donjem sve bilo u najboljem redu. Nije bilo sukoba sa domaćima, policija ih nije gnjavila. Sve u svemu, mogli su na miru raditi i zarađivati. I nikad im se nije javio nitko od vlasnika napuštenih kuća. "Kad je bio prosvjed mještana rekli su nam da su se Srbi vratili, ali nijedan nije došao i rekao to je moje. Svi smo svjesni da to nije naše, da je to tuđe", pričaju nam.

"Prije nas u tim kućama nije bilo ničeg, stavili smo sami prozore i vrata, počistili smeće. Sad kad smo im sve počistili i kad nema više smeća, ne valjamo im više", kaže Ivica. 

"Što to uopće znači da smo bili ilegalci?", pita se njegova žena. "Svi imamo osobne i svi smo državljani RH. Nisu nam htjeli izdati rješenja. Nek ih bude sram, otimaju od sirotinje. Vidjet ćemo tko će im sada čistiti smeće".

"Znate kako je to bilo? Prije više od deset godina bili smo u Diklu kod Zadra, odakle su nas vrlo brzo otjerali. Sjeli smo u aute, nas četiri obitelji, i naišli u Zemuniku na napuštene kuće. Javili se tadašnjoj vlasti, prijavili se u policiju i ostali. Pitali smo tko je vlasnik tih kuća, koje nitko nije obnavljao. Nitko nije imao ništa protiv da ostanemo u njima i nikad nam se nije javio nijedan vlasnik", pričaju nam članovi obitelji Jurković u svojoj kući u karlovačkom naselju Orlovac. Prije nekoliko godina prestali su duže vremena provoditi u Dalmaciji jer su počeli problemi. Kako je počeo dolaziti veći broj Roma iz ostalih dijelova Hrvatske, krenuli su i incidenti, brze vožnje kroz naselje, paljenje guma, glasna muzika. "Nismo svi isti i nismo svi pravili probleme, zašto policija nije otjerala one koji su pravili probleme? Ovako su nas sve otjerali i ostavili nas bez dobrog prihoda", kažu. 

Do ovih obitelji došli smo tragom informacija da otjerani Romi imaju stalna prebivališta u Karlovcu, Ogulinu, Našicama, Glini.. Činjenica da im Zemunik Donji nije bio prebivalište već idealno mjesto za privremeni rad glavni je razlog njihovog "legalnog" protjerivanja. Nenaučeni na pismene procedure i oslanjajući se na usmene dogovore sa lokalnim vlastima, Romi su mislili da su sigurni i relativno dobrodošli. Lokalcima je odgovaralo njihovo čišćenje područja od smeća, srpske kuće nisu se mogle obnavljati dok su u njima Romi... Činilo se da je vuk sit, a ovce čitave. Sve do prije par mjeseci kad se situacija zaoštrila zbog sve većeg smrada. Zemuničani su zaključili da im je dosta i da pridošlice moraju ići. Napravili su prosvjed, pritisnuli načelnika Marušića i Romi su otišli.

"Gdje su otišli? Nemam pojma, tko će ih znati", kaže Marušić. Objašnjava da je načelnik općine od 2001. i da je tražio pisani trag njihovog zahtjeva za dozvolom, ali je nije uspio pronaći. Pa ni u arhivi. Sve je, dakle, po zakonu, a načelnik je čiste savjesti.

"Mislim da se neće vratiti. A gdje bismo ih i smjestili? Žive svojim životom, oni su nomadski narod, nema tu suživota sa domaćima", objašnjava dalje svoje viđenje problema Marušić. Kaže da mu se nitko iz državnih institucija nije javio nakon svih događaja, osim što su ga Kasum Cana i Nazif  Memedi "malo ogadili" preko medija.

Kasum Cana načelnika Marušića, pak, optužuje da Romima nije htio dati da se prijave. "Ti Romi su  državljani RH i privremeno su živjeli tamo kao sakupljači. To smeće nije njihovo nego hrvatsko!", ogorčen je Cana.

"Mi sigurno nemamo Polančeca i Kutlu, krupni kriminal kod Cigana nećete naći, osim sitnog, a s tim se policija mogla pojedinačno baviti", nastavlja Cana. Proziva i državne institucije, pogotovo pravobraniteljicu za djecu. "Što se nije pobrinula za tu djecu koja žive u smeću, pa i toj djeci smrde gume!" Proziva i Centar za socijalnu skrb koji nije našao shodnim pobrinuti se da djeca idu u školu i ne sakupljaju otpad sa roditeljima.

U zadarskom Centru za socijalnu skrb kažu da nikad nisu izašli na teren jer nikad nije bilo prijave, a nisu bili dužni samostalno reagirati jer tim obiteljima nije prebivalište u Zemuniku. I opet, dakle, sve po zakonu.

Zamjenik pučkog pravobranitelja Dejan Palić smatra da ovo nije klasična situacija nepružanja socijalne zaštite, jer se ne radi o domicilnim Romima. Zaključuje da se ne radi o diskriminaciji, nego o nespretnim medijskim izjavama načelnika općine. "Nisu Romi otjerani, otišli su sami", kaže Palić. "Cijeli slučaj ima političke konotacije u koje se ne smijemo upuštati. Osim nespretnih izjava nismo utvrdili da je bilo osnove za diskriminaciju, teško je nekom prilijepiti etiketu diskriminatornog ponašanja", opravdava cijelu situaciju Palić. 

Romi s kojima smo razgovarali kažu da im se nitko od državnih institucija nije obratio tijekom cijele halabuke i protjerivanja kojem su bili izloženi. Osim, naravno, policije koja je uredno pisala prijave. Prema podacima PU Zadarske, tijekom 2010. osobama koje su nelegalno boravile na tom području izdano je 178 prekršajnih naloga zbog neprijavljivanja boravka. Također su više puta intervenirali zbog narušavanja javnog reda i mira. 

Nazif Memedi smatra da se radi o političkoj igri. "Prije je bilo vrijeme da je bolje bilo imati Roma nego Srbina, sad je došlo vrijeme da je zamjenik načelnika općine Srbin i da je odjednom bolje imati Srbina nego Roma". Skupa sa Kasumom Canom čeka da ih hitno primi premijerka Kosor od koje očekuju da načelnika Marušića, kao člana HDZ-a pozove na red. Očekuju od njega da se ispriča i ne širi više antiromsku propagandu. Također da im legalizira prava, osigura parcelu na kojoj će moći skupljati i razvrstavati otpad jer je na tom području jako puno prostora zapušteno i napušteno.  "To je njihov posao i izvor egzistencije, sigurno se ne radi o pritisku Jove i Steve da se otjeraju Cigani", kaže Cana. 

O kolikoj se nebrizi radi govori i informacija koju nam je dao Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade i član SDSS-a,  koji kaže da je prije dvije godine bio u Zemuniku i tražio od  Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da dodijeli sredstva općini Donji Zemunik za saniranje divljeg odlagališta otpada. Tom prilikom je dobio načelnu suglasnost direktora Fonda Vinka Mladinea, pod uvjetom da općina sama to zatraži i napravi projekt. "Nije na meni da govorim što se dalje zbivalo s tim, ali sasvim je sigurno da prije dvije godine stanje nije bilo toliko problematično i da se nije radilo o ekološkoj bombi kao što je sad slučaj", kaže Uzelac. Plan je bio da se prostor dovede u red i da ljudi više ne stanuju na odlagalištu smeća, dodaje.

Informaciju je potvrdio i načelnik Marušić, koji pak tvrdi da cijeli projekt nema nikakve veze sa Romima. Kaže da bi sanacija svih divljih odlagališta na području Zemunika koštala devet milijuna kuna, dok im je zasad od Fonda odobreno 800 tisuća kuna s kojima ne mogu puno toga napraviti, a uostalom sredstva još uvijek nisu sjela. Do zaključenja ovog teksta nismo uspjeli doći do direktora Fonda, tako da ostaje nejasno što se s tim projektom stvarno namjeravalo napraviti i kako bi to utjecalo na ljude kojima su ta odlagališta glavni izvor egzistencije.

Ovako cijela priča ostaje u klasičnim gabaritima. "Pozvat ću ih u tvoju avliju, pa ćeš vidjeti kako je to", na kraju je ispalio u razgovoru načelnik Marušić, i time plastično opisao o kakvoj vrsti problema su se još jednom našli Romi. Kao najmanje brojna i najviše diskriminaciji izložena manjina u Hrvatskoj, Romi, usprkos činjenici da se za njihovu integraciju izdvajaju prilični iznosi državnih institucija i inozemnih donatora (štoviše, trenutno smo u Desetljeću Roma), ostaju sasvim na margini. Tamo će još dugo ostati ukoliko organi vlasti nastave prema njima primjenjivati samo represivne metode. Baš kao i u ovom "donjozemunskom slučaju" u kojem se naoko čini da je baš sve napravljeno prema zakonu. Romi nisu bili prijavljeni, uznemirivali su pošteno domaće stanovništvo, Centar za socijalnu skrb nije imao obvezu urgirati jer im je prebivalište negdje drugdje... To što su na kraju priče ostali bez mogućnosti da samostalno privređuju za život i što su građani RH, nominalno jednaki sa većinom, manje je bitno. Njihovo pravo na rad i slobodu kretanja ostaje ograničeno unutar njihovih geta u koja lokalni političari ulaze samo za vrijeme predizbornih kampanja, obećavajući da će im baš oni napokon osigurati sva prava, za početak vodu i struju. Dok su getoizirani, nikome stvarno ne smetaju.