Abdullah je iz Maroka, ali živi u Den Haagu. Srećem ga ispred pritvora za ilegalne imigrante u Zaandamu, industrijskoj zoni Amsterdama. Došao je u posjetu rođacima koji su zatočeni u pritvoru. "Rođaci su od očeve strane tu već nekih šest mjeseci. Jedan je pedesetogodišnjak a drugi dvadesetogodišnjak", kaže Abdullah. "Donosim im hranu, dajem im novac", kaže i nestaje iza metalne ograde.

Abdullaha i još nekoliko žena s maramama na glavama policajci propuštaju, dok skupina od tridesetak aktivista Antifa akcije ostaju s vanjske strane. "No borders, no nations, stop deportations", "No prison, no border, fuck world order", viču aktivisti amsterdamske Antifa grupe koji žele ostati anonimni, mnogima tek oči vire ispod kapuljača i marama na licima. Nije bez razloga, s druge strane ograde policajka snima s video kamerom, a policajac s foto aparatom.

Nije to bilo kakav pritvor, već plutajući. Naime, kako Zaandam nije imao građevinskog zemljišta, ali je imao mjesta na kanalima, sagradili su zgradu na betonskoj platformi na kanalu. Zaandamška plutajuća platforma može primiti 576 pritvorenika u dvokrevetnim ćelijama, a zgrada je sagrađena da traje oko 25 godina. Cijena ovakvih centara slična je kao i na kopnu. Ugurali su tako, između skladišta automobila, u industrijski dio Amsterdama, dalje od ulica zakrčenih turistima, a opet na svega dvadesetak minuta vožnje gradskim autobusom, i ove ljude tužnih sudbina.

Na vrhu ograde ovog plutajućeg pritvora nalazi se bodljikava žica, taj gotovo univerzalni simbol opresije. Zemlja gdje se puši trava na javnim mjestima, prostitutke sjede u izlozima središta glavnoga grada, nije se riješila bodljikave žice. A kroz bodljikavu žicu vide se i "ja ih volim, sportske kupole, ne kavezi", ultramoderno dizajnirane kupole za sportske aktivnosti arhitekta Willema Van der Sluisa. On se pitao "kako dizajnirati prostor za nekoga tko ne želi biti tamo".

To što "oni ne žele biti tamo" smeta ovih studenskih dana tek malobrojnim aktivistima. Prije dolaska do samog zatvora raširili su transparente s druge strane kanala. Sa stubišta zgrade aktiviste su promatrali zatočenici, i na njihove povike odgovarali. "Ne mislimo da ćemo odmah ovom akcijom eliminirati europsku utvrdu, ali želimo vam pokazati da ima ljudi koji vjeruju da je sloboda za sve", poručivali su aktivisti.

Pokazalo se, međutim, da ima i onih koji se ne slažu s njima. Dvojica momaka obučena u crno s kapuljačama na glavama razvili su transparent na zgradi jednog od susjednih skladišta, na njemu piiše: Ilegalno = kriminalno. Na rukavima nose crne trake sa žutim natpisom Voorpost. "Nacisti, nacisti!", viču Antifa aktivisti i pokušavaju ih otjerati s krova bacanjem kamenčića. Međutim, dolazi policija te brojnija kolona odlazi do pred ulaz u sam pritvor.

Voorpostovci inače tvrde da su oni "grupa nacionalne akcije" te da su im ciljevi borba protiv droge, zlostavljanja djece te - masovne imigracije, a tvrde i da su "svenizozemski orijentirani" pa imaju aktivnosti "u imperijalnoj Nizozemskoj, Flandriji, Zapadnoj Flandriji i Južnoj Africi".

Osim što im zatvori plutaju Nizozemska je krenula s još jednom novinom. Ove godine počela je gradnja novog centra za pritvor i deportaciju kraj aerodroma u Rotterdamu. Prvi zatvor po javno-privatnom partnerstvu gradi konzorcij DC16. Ugovor sa državom vrijedan 100 milijuna eura potpisali su u ožujku prošle godine na 25 godina. Planirani su kapaciteti 576 ljudi, podaci su radne grupe Stop deportaciji koja je inicirala niz akcija protiv gradnje ovog zatvora, ali plan otvaranja ostaje i dalje srpanj 2010.

I u zatvorima ima profita, a investitori su znali gdje ciljati. Nizozemska ima više pritvorenih ljudi po broju stanovnika od bilo koje druge europske zemlje, tvrde aktivisti. A nisu samo oni sumnjičavi prema nizozemskim imigracijskim politikama. Europski sud za ljudska prava 2007. je presudio da je jedna od deportacija protivna dogovorenim ljudskim pravima u europskom kontekstu, a i izvještaj Amnesty Internationala za 2009. kritizira nizozemsku politiku prema imigrantima. Navode da "su tražitelji azila zadržavani na dulja razdoblja, u neprikladnim uvjetima." Također, Nizozemska je ove godine odlučila da tražitelji azila iz središnjeg i južnog Iraka nemaju više pravo na automatsku zaštitu Nizozemske, te da će se onima koji su ranije dobili dozvolu boravka ta dozvola povući i svaki će se slučaj ponovno procjenjivati. Najmanje je pet ljudi na silu vraćeno na sjever Iraka, najmanje pet u središnji Irak i jedna u južni.

Vladini izvori navode da je u prvoj polovici 2008. bilo pritvoreno oko 4500 migranata i tražitelja azila. Oni su držani u pritvorima po režimu namijenjenom kriminalcima. U nekim slučajevima držani su dulje od jedne godine i "sve optužbe za loš tretman u imigracijskim pritvorima nisu na vrijeme, nepristrano i temeljito istražene", tvrdi Amnesty.

Na kraju dana brojčano prebrojano, gotovo šesto imigranata u zatvoru, tridesetak aktivista protiv zatočenja imigrinata, dva aktivista protiv aktivista protiv zatočenja imigranata, dvadesetak policajaca što s jedne što s druge strane ograde, i svega pet-šest novinara. Druga strana Nizozemske, Nizozemske iza liberalne krinke.

I dok na svega dvadesetak minuta vožnje autobusom dugačka zmija turista vijuga ispred kuće Anne Frank, ne mogu se ne zapitati što je ljudima toliko fascinantno u toj kući da stoje sat vremena na kiši i onda plate osam eura za kratak uvid u prostor koji je već davno mrtav, pretvoren u muzej, u prostor gdje je patila jedna djevojčica, ali prije pedeset godina? Dok istovremeno, uopće nije teško u blizini naći neke druge ljude koji pate danas. Možda zato, što bismo onda bili prisiljeni nešto učiniti. Za slijedećih pedeset godina možda se ta duga zmija turista preseli i pred neki novi muzej, u jednom od nizozemskih plutajućih zatvora za imigrante. Onda ćemo plaćati da bismo zavirili u prazne ćelije, čitali podatke o ljudima s kojima ćemo si umišljati da suosjećamo dok će se neki novi oblik opresije zbivati tko zna gdje, ali sigurno, negdje sasvim blizu.