Bivša ratna luka JRM-a Lora u Splitu pretvorena je početkom 1992. u vojni zatvor, kroz koji je prošlo više od hiljadu ratnih zarobljenika i civila, mahom srpske i crnogorske nacionalnosti. Svi su bili žrtve neljudskih postupaka i brutalnih mučenja sa doživotnim posljedicama. Broj ubijenih procjenjuje se na više desetaka. Prva saznanja o događajima u Lori dobio je Dalmatinski komitet za ljudska prava u Splitu tokom devedesetih godina. Kako ističe njegov predsjednik Tonči Majić, Dalmatinski komitet i nezavisni novinar Pero Jurišin značajno su doprinijeli nastanku cijelog niza članaka o zvjerstvima u tom logoru, što je u rujnu 2001. dovelo do otvaranja istrage nad osmoricom bivših vojnih policajaca.

Početkom juna 2002. počelo je suđenje koje je vodio sudac Slavko Lozina. Pojedine su inozemne organizacije usporedile suđenje s "cirkuskom predstavom", a Lozina je na kraju oslobodio sve optužene. U oktobru 2004. Vrhovni sud ukinuo je Lozininu presudu, pa je 12. septembra 2005. započelo novo suđenje pod predsjedavanjem sutkinje Spomenke Tonković. Optužnicom je obuhvaćeno samo stradavanje civila iz okolice Splita, a zatvorski čuvari su osuđeni na zatvorske kazne između šest i osam godina.

Nakon dugogodišnje i prilično kilave istrage, u januaru ove godine podignuta je nova optužnica, "Lora 2", ovaj put za stradavanje ratnih zarobljenika, no suđenje nikako da počne. To je bio povod za razgovor sa Tončijem Majićem.

Selektivna optužnica

Što sadržava optužnica u procesu "Lora 2"?

- Optužnicu nitko od nas, uključujući advokate žrtava, nije vidio. Iako ga zakon na to ne obavezuje, predmetni sudac Damir Romac postupio je mimo ustaljene prakse da advokatima stranaka, kada to zatraže, ne uskrati kopiju optužnice, kako bi im omogućio da se počnu pripremati za zastupanje. Istražni postupak je u ovom slučaju bio praktički okončan krajem 2006. kada je, prema izjavi istražnog suca Županijskog suda u Splitu, još bilo preostalo ispitati dva svjedoka. No, sve se produžilo do početka ove godine, pa ispada da je svaki od njih ispitivan prosječno godinu i pol dana.

Je li optužnicom obuhvaćen cijeli period djelovanja logora?

- Zločini u Lori obuhvaćeni aktualnom optužnicom dogodili su se prije gotovo dvadeset godina, a istraga je trajala ukupno četiri godine. Logor Lora bio je u funkciji od početka 1992. do otprilike 1997. godine, a suđenje za "Loru 2" obuhvatit će samo zločine počinjene do 14. kolovoza 1992., tj. do razmjene zarobljenika u Nemetinu. Da stvar bude gora, tek se dio zla nanesenog ljudima u tom kratkom razdoblju našao u optužnici u kojoj, na primjer, nema ni spomena o ubojstvu desetak Crnogoraca. Svjedoke njihova mučenja, užasnog stanja u kojem su se nalazili i naposljetku ubojstava zasad se nije ni ispitivalo niti ih se poziva svjedočiti, dok se izjave drugih, poput hrvatskog vojnog policajca Marija Barišića iz Šibenika, uporno ignoriraju, a odgovorni za zločin čak su ga pokušali i krivično goniti. Više desetaka civila iz BiH, također mučenih u Lori, nitko nikada nije pokušao kontaktirati. Dvadesetak civila s Kupresa, uglavnom stariji ljudi, među kojima je bilo i vrlo starih, zadnji put su živi viđeni u Lori, a detaljno je opisano ubojstvo pojedinaca iz te grupe. "Lora 2" ne obuhvaća ništa od toga, kao što ne obuhvaća ni zatvorenike koji su ostali u zatvoru ili su dovedeni nakon nemetinske razmjene. Ne obuhvaća ni desetke od nekoliko stotina zatvorenika iz 1995. koji su, osim o torturi, mogli svjedočiti kako su iz noći u noć za zapovjednike morali krasti velike količine bakra iz splitskog škvera, u koji su ulazili kroz rupu u ogradi. Danju bi ih odvozili kamionima u pogranično područje u BiH, gdje su za iste ljude krali bakrene vodove elektrificirane željezničke pruge, sve dok je cijelu nisu ogolili.

Ratni zločinci u bijegu

Koji su još problemi vezani uz početak suđenja?

- Da bi okončali slučaj "Lora", radeći i dalje istom brzinom, trebalo bi splitskom odnosno hrvatskom pravosuđu oko 50 godina, od čega bi na ispitivanje svjedoka otpalo njih 30-ak. Zato sam u nedavno objavljenim člancima u "Novom listu" i "Slobodnoj Dalmaciji" rekao da splitski Županijski sud nije u stanju voditi i u prihvatljivom roku okončati slučaj "Lora". Prekoračili su sve razumne rokove i nemaju za to nijedno valjano opravdanje. Nedavno je Županijski sud u Splitu obavijestio javnost da čak ni ova optužnica nije pravomoćna, pošto njihovo Izvanraspravno vijeće još nije odlučivalo hoće li se optuženi za najgore ratne zločine za koje se uopće sudi u Hrvatskoj biti pritvoreni ili će se tokom suđenja šetati među nama. Ne zaboravimo, upravo je Županijski sud u Splitu opstruirao prvo suđenje dodijelivši 2002. godine predmet Slavku Lozini, sucu s najvećim brojem poništenih presuda, za kojega je vrlo dobro znao što će napraviti od jednog od najzahtjevnijih suđenja u zemlji.

Je li bijeg optuženika opravdanje da se ne nastavlja suđenje?

- Od samog početka suđenja davne 2002. u bijegu je zapovjednik Lore, Tomislav Dujić. Početkom rujna 2004. Izvanraspravno vijeće istoga suda je bitno omelo i drugo suđenje omogućivši ratnim zločincima da se brane sa slobode, nakon čega je dio njih, sasvim očekivano, pobjegao, a sada je istom Županijskom sudu, prema nedavnoj izjavi njihova glasnogovornika, to jedno od opravdanja zašto ne bi ni nastavili suđenje. U tom svjetlu nisu bez temelja strahovanja da otezanje s istragom i početkom suđenja možda treba omogućiti bijeg i drugima. Uostalom, krajem lipnja su zbog dobrog vladanja prijevremeno pušteni iz zatvora dvojica zloglasnih zatvorskih čuvara, Ante Gudić i Anđelko Botić. Ubrzo će i ostali. Čak i tokom suđenja koje je vodila Spomenka Tonković, kada su prisutni i šira javnost bili zgroženi potresnim svjedočenjima žrtava, jedna osoba iz tročlanog sudskog vijeća zalagala se i glasala da se ratne zločince pusti da se brane sa slobode odnosno da pobjegnu.

Oštećene zastupa Nobilo

Što dalje kako bi nastavio proces "Lora"?

- Međunarodne institucije, poput OESS-a svojedobno, odgovornost za pravosudni rasizam prebacuju u cijelosti na niže sudove. Na temelju iskustava Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, skloniji smo poimanju hrvatskog pravosuđa kao sustava u kojemu su jedni dobili zadatak da posao obave primitivno i sirovo, dok drugi isti posao nastavljaju u rukavicama, sofisticirano i uz hinjeno zgražanje. Mada nam prostor ne dopušta temeljitiju analizu, ping-pong između Županijskog i Vrhovnog suda u slučaju Lora jedan je od najboljih primjera. A časne iznimke, pojedinci u sudu ili državnom tužilaštvu, ne daju u ovom trenutku ton nijednom od pravosudnih nivoa ili segmenata. Iz toga razloga od odlučujućeg je značaja s argumentiranom analizom upoznati sve one institucije i pojedince u inozemstvu koji su bilo kada pokazali interes za stanje u hrvatskom pravosuđu, progon ratnih zločinaca kod nas, ali i sa političkom situacijom u zemlji općenito.

Naime, prema našem je iskustvu najefikasniji način utjecaja na domaće organe ili institucije upravo - kombiniran s medijskim pristupom - i ovaj opisani, posredni. Nedavne izjave glasnogovornika Županijskog suda u Splitu, Nevena Cambija, brinu i ukazuju da se hrvatskom pravosuđu uopće ne radi na slučaju "Lora". Sud je našu zabrinutost zbog toga proglasio pritiskom na sud i podsjetio novinara "Slobodne Dalmacije" da se radi o krivičnom djelu.

Imaju li oštećeni iz Lore pravnog zastupnika koji će od države tražiti odštetu?

- Do sada je oko 40 bivših logoraša potpisalo punomoć za zastupanje odvjetničkom uredu Nobilo i dr. u Zagrebu, koji će ih zastupati najprije u krivičnom postupku, a potom i u parnicama za nadoknadu štete. Kad već ne možemo osigurati žrtvama bolji sud ili tužilaštvo, procjenjujem da smo im osigurali najbolje advokate. Štetu i druge troškove isplatiti će država, koja onda ima pravo refundirati iznose od osuđenih. Podsjetimo, krajem prošle godine država je zatražila od osuđenika iz slučaja "Lora 1" da joj nadoknade iznose koje je do sada isplatila porodicama ubijenih civila.