Dok domaće novinare zbog "splitskog slučaja" muči policijska revnost, britanski kolege imaju razloga za slavlje jer su tamošnjoj policiji "pokazali zube". Naime, Europski sud za ljudska prava "srušio" je britanski antiteroristički zakon 2000 Act, točnije njegov Članak 44. prema kojem su britanski policajci mogli bez ikakve "osnovane sumnje"zaustaviti i pretražiti bilo koju osobu na ulici. Zanimljivo je da je preispitivanje ove zakonske odredbe pokrenulo dvoje britanskih novinara - Kevin Gillan i Penny Quinton - koje je policija zaustavila i pretražila u rujnu 2003. godine tijekom sajma naoružanja što se održavao u Istočnom Londonu.

Gillan je zaustavljen dok je kretao prema prosvjednicima nedaleko sajma, a jedino opravdanje što mu ga je policajac dao bilo je pozivanje na Članak 44. Ta zakonska odredba omogućuje pretragu svih osobnih stvari zaustavljene osobe ne bi li se pronašlo nešto povezano s mogućim terorističkim činom.

I Quintonova je prošla na isti način, iako je njezin fotoaparat obješen preko ramena jasno ukazivao da se radi o predstavnici medija. Osim toga pokazala je policajcima i svoju novinarsku iskaznicu. No, i nakon toga rečeno joj je da prestane snimati prosvjede, a policajac se tijekom intervencije pozvao i na Članak 44. 2000 Act-a. Iako je već nakon pet minuta puštena Quintonova zbog stresa što ga je proživjela nije više bila sposobna odraditi zadatak, pa je uskraćena i za snimke što ih je planirala prodati.

Nekoliko instanci britanskog pravosuđa nije našlo ništa sporno u oba ova slučaja, pa su novinari odlučili pravdu potražiti u Strasbourgu. Europski sud proveo je opsežnu raspravu tijekom koje je analizirao nekoliko godišnjih izvješća o parlamentarnom nadzoru nad primjenom Članka 44. Od 2004. godine kada je pretraga osoba temeljem te zakonske odredbe bilo 33.177, statistika je do 2007. narasla 117.278. U izvješću za 2008. godinu naglašeno je kako izuzetno veliki broj osoba nije bio ni blizu profilu mogućeg terorista, niti bi ih se na bilo koji način moglo povezati s nekim terorističkim činom.

Zanimljivo je da 2000 Act vrijedi i u Škotskoj, no od njegovog donošenja ovlasti iz Članka 44. tamošnja policija nikada nije primijenila.

Londonska policija donijela je doduše pravilnik o provođenju Acta 2000 prema kojem se sporne ovlasti moraju primjenjivati "odgovorno i vodeći računa o osobama koje se pretražuje".

Presudom Europskog suda potvrđeno je da je novinarima prekršeno "pravo na privatnost" zajamčeno Člankom 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Sud naime nije prihvatio tumačenje britanske vlade da se primjena Članka 44. 2000 Act-a dovoljno nadzire i da se naknadno može tražiti sudsko preispitivanje osnovanosti svake pretrage ili pretresa na ulici od strane policije. Jer, pozornik može prići nekoj osobi i pretražiti ju čak i uz usmeno odobrenje svog nadređenog, pa je valjanost takve autorizacije pretresa upitna, te je teško provjeriti je li bilo ikakve "osnovane sumnje" za to i je li osobi povrijeđena privatnost.