Milan Polić osnivač je Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba Protagora koja ovih dana započinje s radom, a već je u startu izazvala negativne reakcije iz Katoličke crkve. Ujedno, sugovornik u ovoj Civildreti Plus profesor je Filozofije odgoja na zagrebačkoj Učiteljskoj akademiji. S Milanom Polićem razgovaramo o edukaciji za ljudska prava u našem školskom sustavu, o tretmanu vjeronauka i nastave filozofije, o diskriminaciji "ljudi bez vjere", te o školi kao institucionaliziranom nasilju.

Profesore, zašto edukacija za ljudska prava ima tako loš tretman u školskom sistemu?

To stvarno ne bih mogao reći. Oni koji su radili programe mislili su da to nije važno. Na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu postoje izborni kolegiji na kojima se studenti upoznaju sa ljudskim pravima i kolege koje se time bave.

Na Vašoj web stranici napisali ste: Tamo gdje obrazovanje nije najdublje i bitno povezano s ostalim odgojem, jedino je manipulacija, a ne odgoj ili obrazovanje, moguća. Ako obrazovanje ne uključuje odgoj i obrazovanje za ljudska prava, govorimo li onda o manipulaciji?

Sigurno. Da bi čovjek mogao funkcionirati u demokratskom društvu, mora poznavati svoja prava. To je pretpostavka djelovanja u društvu. Forum za slobodu odgoja bavi se tom tematikom i izdali su čitav niz priručnika.

U Hrvatskoj obrazovanje za ljudska prava počiva na udrugama. Pridružujete li im se udrugom Protagora?

Naravno, da. U demokratskom društvu udruge imaju važnu ulogu. Određene manjine osjećaju probleme koje kroz udruge nastoje riješiti.

Na koji su način ljudi bez vjere diskriminirani u Hrvatskoj?

Već u samoj formulaciji ljudi bez vjere sadržana je diskriminacija. Znanost se temelji na vjeri. Kada se govori o duhovnosti misli se na religiju, a svaka osoba ima duh. Religija je samo jedan oblik vjere, iako svojata cijelo područje vjere. Ireligiozna osoba nije osoba bez vjere. Svi ljudi, pa tako i ireligiozni, vjeruju u nešto. U školama se djecu često maltretira, da moraju moliti i slično.

Kako komentirate prijedlog don Živka Kustića, da ateisti zatraže nastavu "nevjeronauka"?

Don Živko Kustić to nije baš tako napisao iako bi se takvo što iz konteksta moglo zaključiti. No, moram reći da ne znam što bi to bilo, jer ateisti se ne bave Bogom. To prepuštaju onima koji bez Boga ne mogu, bilo da vjeruju u njegovo postojanje ili nepostojanje. U prijedlogu statuta udruge Protagora o kojoj govori don Živko Kustić, ateizam se i ne spominje, jer problemi zbog kojih se ova udruga osniva ne dolaze od Boga nego od onih koji nastupaju u njegovo ime, a to je nešto sasvim drugo.

Je li vjeronauku mjesto u javnim školama? Dojam je da prosvjetne vlasti više pažnje pridaju vjerskom odgoju nego filozofskom?

Iako mislim da dogmatizmu bilo koje vrste uopće nije mjesto u školama, podržavao sam početkom 90-tih godina prijedlog, a i dalje ga upravo u ime pluralizma podržavam, da se religijski nauk u srednjim školama nudi fakultativno. Ne u alternativi s etikom, nego kao potpuno neobvezan predmet. Što bi uostalom bilo u skladu s »dobrom viješću« u čije ime na ovaj ili onaj način uvijek nastupa, a kojoj nikakav oblik prisile ne može biti primjeren.

Kako je filozofija zastupljena u našem školstvu? Odgaja li ona učenike prema razvijanju intelektualne znatiželje?

Ako se gleda školstvo u cjelini filozofija je zastupljena slabo i to je posljedica uvjerenja da radnicima ne treba takvo obrazovanje. Dakako, iz perspektive kapitala filozofsko obrazovanje radnika ne samo da je nepotrebni trošak, nego i opasno jer potiče kritičnost i buntovnost. Stoga je filozofsko obrazovanje rezervirano samo za one koji se školuju za politički angažirane studije i društveno privilegirane funkcije. Filozofija je u svojoj biti usmjerena na poticanje i razvijanje intelektualnog nemira i znatiželje, pa je kao takva subverzivna u odnosu na sve autoritarne strukture.


Koji su uzroci čestih slučajeva nasilja u školama: nastavnika nad učenicima, učenika nad nastavnicima, učenika međusobno?

Uzrok nije samo jedan ni jednostavan, nego se radi o slojevitom spletu uzroka. Ipak pojednostavljeno bi se moglo reći da je nasilje u školi posljedica nasilja koje ona sama generira otkad je prestala biti ono što bi u skladu sa svojim imenom trebala biti. Tj. dokolica, ili slobodno vrijeme (i mjesto) za učenje. Već odavno je škola preplavljena nasiljem, čak štoviše škola je institucionalizirano nasilje, ali sve više ona je nasilje bez pokrića i uvjerljive naknade onima koji to nasilje trpe. Nasilje nastavnika nad učenicima bilo je i veće, a nasilje učenika u školama izraz je činjenice što su škole najslabija karika u lancu institucionaliziranog nasilja, te samim time i najpogodnije mjesto nasilne reakcije mladih.

^{(Civildreta je projekt povećanja vidljivosti nevladinih organizacija, koji financijski potpomaže Academy for Educational Development, sredstvima US AID-a. Civildreta se realizira u suradnji Centra za mirovne studije, Radija 101 i H-Altera, op. ur.)}