24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- Voda ili profit/ Javna tribina
- Kamo vode dokumenti?/ Tribina
- Biciklopopravljaona četvrtkom
- → Više
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- Kultura u Močvari
- Marija Braut/ Mario Rozić – Novi Zagreb jučer i danas
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- doFuraj svoj film! 2012 - poziv
- Re-Thinking Humanities and Social Sciences
- Snimi kratki biciklistički video i osvoji Veliku pedalu!
- Nagrada Julija Benešića - natječaj
- → Više
Deutsche welle
- Politika Nacionalizmi u europskoj čekaonici
- Panorama Finale Eurosonga bez "Neba"
- Gospodarstvo Smije li Grčka uopće napustiti eurozonu?
- Kultura Djela najpoznatijeg njemačkog umjetnika na okupu
- Priča dana Hannelore ili Angela? Koju Nijemci više vole?
Perfidna igra zapošljavanja manjina
Član 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, toliko puta već spominjan u ovim novinama, govori da pri zapošljavanju u državnu službu deklarirani pripadnik manjine, u slučaju istih konkursom propisanih uslova, ima prednost. Međutim, pripadnicima nacionalnih manjina, posebno Srbima, nije se nimalo jednostavno pozvati na član 22. Ustavnog zakona, pa mnogi ni ne iskoriste to pravo. Slično je i kod izbora, na kojima pripadnik manjine treba uzeti listić druge boje, za razliku od većine drugih glasača. Ne želeći se ovaj put previše baviti statistikom i administrativnim rješenjima koja bi trebala rezultirati boljom primjenom Ustavnog zakona, sa našim smo sagovornicima porazgovarali o psihološkoj strani problema izjašnjavanja pripadnika manjina.
- U dosadašnjoj primjeni Ustavnog zakona o pravima manjina iz djelokruga Središnjeg državnog ureda za upravu dostignuta je visoka razina normativnih prava u zaštiti nacionalnih manjina. Zakonodavni okvir dodatno je unaprijeđen i donijeti su zakoni u skladu s kojima pripadnici manjina ostvaruju svoje pravo prednosti pri zapošljavanju u državnoj službi. Međutim, nitko se nije dužan izjasniti o nacionalnoj pripadnosti i opredjeljenju. Tako je teško utvrditi kolika je zastupljenost pripadnika manjina u državnoj upravi - kaže Antun Palarić, državni tajnik u Središnjem državnom uredu za upravu. On savjetuje sve pripadnike manjina koji konkuriraju za neku državnu funkciju ili službu, a zadovoljavaju sve konkursom propisane uslove, da se obavezno pozovu na član 22. i da se nacionalno deklariraju.
Pravo, a ne beneficija
- Pravo je svakog pripadnika nacionalne manjine u Hrvatskoj da se pozove ili ne pozove na član 22. Ustavnog zakona. Moja je preporuka da se pripadnik manjine uvijek pozove na taj član, ali samo ako ima iste uvjete kao i ostali kandidati koji su se javili na raspisani natječaj. Međutim, tu nema automatizma - kaže Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine. Pojašnjava da se kod prijema u državnu službu ili pravosuđe ne gledaju samo "papiri", već komisija za prijem obavlja i određena testiranja i razgovore sa kandidatima. Nakon završetka cijelog tog procesa, a pod pretpostavkom da konkurenti iz manjinskog i većinskog naroda nakon svega imaju iste uslove, prednost treba dobiti pripadnik manjine. Tolnauer napominje da se ovo odnosi samo na državne službe; u praksi ima primjera da su se i čistačice pozivale na ovaj član, koji se u njihovom slučaju nije mogao primijeniti.
Zabilježen je i niz primjera da se pripadnik manjine pri javljanju na konkurs nije pozvao na član 22. Ustavnog zakona, ali kada nije dobio posao, onda je uložio žalbu i u njoj naveo da je pripadnik manjine. Takve žalbe nisu uvažavane, jer zakon treba poštivati od samog početka.
- Ovakav način i dalje nije idealan, ali je mnogo bolji od onoga što smo imali prije nekoliko godina. U praksi ima i dobrih i loših primjera, a one koji su medijski eksponirani u negativnom smislu ne bih želio komentirati - zaključuje Tolnauer.
- Iskustva sa zakonom o pozitivnoj diskriminaciji pripadnika manjina, bilo kojih, često pokazuju da ga ljudi ne žele koristiti kako ne bi bili ili postali "obilježeni", ili kako im se ne bi prigovorilo da su koristili neke beneficije. U visoko civiliziranim zemljama, u kojima je stanovništvo upoznato s razlozima donošenja zakona ili propisa u prilog pozitivne diskriminacije, tome nije tako, ali taj uvjet visoke civiliziranosti i obaviještenosti pučanstva kod nas nije ispunjen - kaže Mirjana Krizmanić, umirovljena profesorica psihologije.
Bijeg iz identiteta
Ivan Šiber, profesor političke psihologije i političkog marketinga na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, smatra da postoji niz razloga zašto se pripadnici manjina pri zapošljavanju i na izborima takvima javno ne izjašnjavaju. Kaže da je to zapravo vrlo tužno, da je to bijeg iz identiteta, da je to potreba da se predstave kao Hrvati ili, bolje rečeno, da se ne predstave kao pripadnici manjine, najčešće kao Srbi.
- Imao sam prilike u posljednjih dvadesetak godina kao profesor na fakultetu vidjeti kako se studenti u indeksu, dok je to bilo obavezno, nacionalno deklariraju. Karikirat ću: majka se zove Jovanka, otac Jovan, kći studentica Jovana, a po nacionalnosti je Hrvatica! U našoj kulturi, u kulturi naroda s ovog jugoistočnog područja, mi identitet prvenstveno preuzimamo od roditelja, a onda su tu druge ustanove i institucije, uključujući i školu. Međutim, ovo ne funkcionira zbog događaja iz prošlosti i generalizacije krivnje, što je s onu stranu pameti, a to je kod nas, nažalost, opća pojava - objašnjava Šiber.
- Dobiti posao, ne samo sada kada je kriza, nego i općenito, zato što ste pripadnik manjine, a navodno ne zbog sposobnosti, nije baš primamljivo, niti je posebno ugodno tada boraviti u novoj radnoj sredini. Kod nas još ne postoji kultura poštivanja pozitivne diskriminacije, nema te društvene svijesti - ističe Šiber.
Nažalost, ima cijeli niz primjera gdje su se pripadnici manjina, Srbi, pozvali na član 22. Ustavnog zakona, ali unatoč tome što su imali iste uslove kao i ostali kandidati, nisu bili primljeni na posao.
Primjer Milke Savić
Primjer iz Karlovačke županije, sa područja pravosuđa. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u ovoj županiji ima skoro 11,5 posto Srba, međutim u pravosudnim tijelima manje ih je od dva posto. Pa zar doista treba sedam godina da bi se ispoštovao član 22. Ustavnog zakona i na karlovačkom Općinskom sudu konačno zaposlio jedan Srbin!
Ako ocjenu rada nekog advokata daje Odvjetnička komora kao jedina kvalificirana i zakonom ovlaštena za to, kako može Državno sudbeno vijeće, kao što je to učinilo u jednom slučaju, reći da se kandidat za suca Županijskog suda nije iskazao u svom dosadašnjem radu? Sjećamo se i slučaja Miloša Vojnovića, koji je umro dok je čekao odluku hoće li biti primljen za suca Županijskog suda u Vukovarsko-srijemskoj županiji, jer ga je Vladimir Gredelj, tadašnji predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, prozvao četnikom.
Slučaj zagrebačke odvjetnice Milke Savić, koja ima 31 godinu advokatskog staža, priča je za sebe. Ona tri puta nije izabrana za sutkinju Ustavnog suda, iako se uvijek pozivala na član 22. Ustavnog zakona. Dva je puta imala i podršku srpske zajednice, međutim dogovor koalicionih partnera nije bio ispoštovan. Prvi je put ušla u uži izbor, ali zahvaljujući oporbi nije bila izabrana. Naime, opozicija je prije glasanja napustila sabornicu jer navodno nije imala dovoljno vremena da se upozna sa kandidatima. Drugi put je protiv nje proveden medijski linč u "Večernjem listu", potaknut pitanjem Slavena Letice oko stanarskog prava. On je izjavio da u Ustavni sud ne bi trebali ući predstavnici manjina, naročito ne Srbi.
- Dakle, iskoristila sam sva svoja zakonska prava, udovoljila uvjetima natječaja, samo sam se ja pozvala na član 22. Ustavnog zakona i opet nisam izabrana. Na vlastitom sam primjeru dokazala kako se u Hrvatskoj poštuju manjinska prava u pogledu zapošljavanja u pravosuđu i provodi Akcioni plan u praksi. Odustala sam od daljnjeg natjecanja jer sam uvidjela da prioritet kod izbora nisu znanje i višegodišnja praksa, već nešto drugo - kaže Milka Savić.
Odgovornost političara većinskog naroda
Srbima u Hrvatskoj bit će loše sve dotle dok se većinski narod, kako kaže Mirjana Krizmanić, potpuno ne obrazuje o demokraciji i toleranciji. I Srbi se, naravno, trebaju obrazovati. Kada se sve to dogodi, onda ni Ustavni zakon neće biti potreban, a do tada - čekaj mago dok trava naraste!
- Pitanje odnosa etničkih manjina i većine složeno je u svakoj zemlji, a dijelom je odraz dostignute razine demokracije i svijesti o multikulturalnosti kao prednosti neke zajednice i čitavog društva. U svakom društvu manjina ima veću svijest nego većina o svojim obilježjima koja definiraju njezin identitet, upravo stoga što se prepoznaje kao posebna. Manjina nije lako biti kad se radi o manjinskom položaju u bilo kojoj grupi, kao što je na primjer školski razred, grupa bliskih osoba ili suradnika na poslu. Kad je riječ o etničkoj manjini, čiji pripadnici uživaju posebna prava upravo radi brige zbog sprečavanja njihove diskriminiranosti, otvaraju se brojne nedoumice - kaže Dean Ajduković, profesor na Odsjeku za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Ako se usprkos pozivanju na Ustavni zakon ne ostvaruje pravo pripadnika manjina, to je opstrukcija vlastitih zakona koje je Hrvatska donijela, dodaje Ajduković.
- Vjerujem da je odgovornost političara većinskog naroda da primjerom i javnom brigom za provođenje ovog, ali i drugih zakona pokažu da im je stalo do pravne države i ostvarivanja Ustavom definiranog položaja etničkih manjina, odnosno multietničnosti i multikulturalnosti, ne samo u pravno-normativnom aspektu, već i na razini svakodnevnog života. Dok ne budemo imali takvo političko vodstvo, pomaci će biti mali, ali, nadam se, vidljivi - zaključuje Dean Ajduković.
Vezane vijesti
Ustavni sud ruši dio Zakona o manjinama?
Profesori s četiriju pravnih fakulteta tvrde da je neustavan zakon po kojemu se SDSS-u jamče tri zastupnika
Objavljeno: 01.04.2011.
Zadarsko zaleđe, 14 godina poslije
Na oglasnoj ploči Ureda državne uprave Zadarske županije stoje objave o podnijetim zahtjevima za promjenom imena: Stevani mijenjaju…
Objavljeno: 05.05.2009.
Budžetsko žmikanje Srba
Povratničkoj sirotinjskoj starčadi nametnuto je da uštedi otprilike desetinu onoga što će uštedjeti cijela država. Dakle, svaku desetu kunu!
Objavljeno: 21.04.2009.
Zabranjeno za Srbe i Rome
"Od pamtivijeka u Škabrnji nema ni Srba ni Roma, a neće ih biti ni ubuduće", tim je riječima započeo prosvjedni skup grupe mještana…
Objavljeno: 02.05.2012.
Nova vlast mora "pritisnuti gumb"
Sandra Benčić i Marina Škrabalo, koordinatorice Platforme 112, ocjenjuju prve rezultate Milanovićeve vlasti u uspostavi vladavine…
Objavljeno: 12.04.2012.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Zatvorite ratne zločince
Hrvatska i dalje nije procesuirala svoje ratne zločince. Štoviše, umjesto toga su se ključne političke ličnosti obrušile na presude međunarodnih sudova, stoji u izvještaju Amnesty Internationala
Sistematska diskriminacija Roma
Romi u Europskoj uniji nisu dovoljno uključeni u društvo i žive u lošijim uslovima nego njihovi susjedi, ocjenjuje Agencija za osnovna prava
U pripremi rezolucija o homofobiji
Zastupnici Europskog parlamenta su na jučerašnjoj raspravi izrazili zabrinutost zbog niza otkazivanja Prideova diljem Europe
Beograd Pride najavljen za listopad
Organizacijski odbor Beograd pride 2012 najavio je da će ovogodišnja Parada ponosa biti održana 6. listopada
Ponovno zabranjen Pride u Moskvi
Pripadnici ruske LGTB zajednice još su 2006. predali prvi zahtjev za održavanjem Pridea, ali svi njihovi pokušaji završili su tako što bi ih rastjerivala policija
Tužna statistika
Gotovo 13 posto mladih ljudi u svijetu je bez posla, a njihov status se vjerojatno neće promijeniti naredne četiri godine, stoji u izvješću Međunarodne organizacije rada
Otkazana ukrajinska Povorka ponosa
Zbog ultradesničarskih prijetnji, policija je savjetovala organizatorima da odustanu od Povorke pola sata prije nego što je trebala započeti
dodaj komentar 15 komentara
Na primjer, konkretno u slučaju Milke Savić koja bi u Ustavni sud, uljudno bi od nje bilo da barem, molim lijepo, ne piše tužbe protiv HR u kojima Oluju naziva genocidom i etničkim čišćenjem :-)
Takvih je primjera cijeli niz. Pripadnici *jedne jedine konkretne manjine* ne prihvaćaju sredinu u kojoj žive kao svoju (ili kako je to jednom otprilike rekao Mesić, oru ovdje, ali mole boga da kiša padne u Srbiji), dapače prema njoj se čak ponašaju otvoreno neprijateljski, a zatim se tuže da su "diskriminirani". Aloo... :-)
Mi smo se prosvercovali sa "izbrisanim" i Piranskim zalivom.
Ne znam ništa o dotičnoj odvjetnici i ne bih se htjela njome baviti.
Samo bih vas sve skupa htjela podsjetiti da ste vjerojatno isto tako kao i ja sama bili zgranuti odnosom prema djeci i unucima ustaša koji nisu mogli ništa postići jer ih je u staroj-novoj Yu vječno pratila stigma da su im rođaci bili ustaše, odnosa prema hrvatima koji nisu mogli na neke položaje zato što su hrvati. Sve me to i onda nerviralo i zgražavalo jednako kao što sam sad zgranuta da narod koji je to prošao i koji zna koliko je to nepravedno, sad radi ISTO TO. E, pa stidite se. Stidite se što niste dovoljno zreli da shvatite da smo mi isto tako ovdje proživjeli rat, isto kao i vi se nervirali što nas tamo neka Srbija i njena peta kolona u HR može bombardirati i napadati, a da svijet ne radi ništa da nas obrani, isto tako kao i vi čekali da se riješimo te gamadi koja je i silom htjela oteti ono što je naše. Znam da to nije naročito zrelo ali nijedan hrvatski nacionalista ne misli lošije od mene o srbima i Srbiji. I njenoj agresiji.
Dakle: što je s pripadnicima manjine koji ne samo da prihvaćaju sredinu u kojoj žive, koji nemaju nijednu drugu domovinu i nijednu drugu sredinu u kojoj bi željeli živjeti? Što je s njima? Trebamo se poklopiti ušima i shvatiti da nas ne prihvaćaju, dapače, da su nam sva vrata čvrsto zatvorena onog trenutka kad kažemo što smo po nacionalnosti?
Dragi moji hrvati, jako ste me razočarali. Time što ste u hipu zaboravili nepravde koje su prema vama učinjene i time što ste jedva dočekali svoju državu da te nepravde (samo u drugom ruhu) nastavite. Stidite se.
Nisam za pozitivnu diskriminaciju vec za to da se zaposljava prema sposobnosti i obrazovanju. Uvijek ce biti ekstrema, na svim stranama. Npr. u mjestima sa vecinskim srpskim stanovnistvom Hrvati trebaju imati jednaka prava (sto stvarno nije slucaj, a radi se o Hrvatskoj).
Ne znam ovu gdju Milku te smatram da njezin slucaj treba detaljno ispitati (da se slucajno ne radi o privlacenju pozornosti i ostvarivanja pritiska putem medija cisto radi materijalne koristi). Ali ako na bivsem ratnom podrucju gdje su dogadjale strahote, susjedi i poznanici Srbi i Hrvati zive normalno, mislim da ce se i za gdju Milku moci nesto rijesiti. Nazalost, uvijek ima lokalnih mocnika koji imaju svoje kriterije za zaposljavanje, ali zbog toga nije potrebno proglasiti cijelu Hrvatsku zaostalom i daleko od "civilizirane Europe". Popricajte malo s ljudima, Srbima i Hrvatima, kad budete prolazili bivsim ratnim podrucjima, pa cete sami vidjeti...
Postavljanje situacije na nacin da su Hrvati protiv Srba i obrnuto, nece nikom donijeti srecu...
A u vezi toga voli li netko Hrvatsku ili je ne voli. BEZ OBZIRA DA LI GRAĐANI NEKE ZEMLJE VOLE ILI NE VOLE SVOJU ZEMLJU IMAJU PRAVA KOJA PROIZILAZE IZ ZAKONA. Kad tome ne bi bilo tako onda bi u zakonu moralo stajati koja prava građana proizilaze iz njegove ljubavi prema domovini te koja mu količina te ljubavi nešto omogućava. Također bi trebalo propisati sankcije za one koji ne vole svoju domovinu. Npr.: građanin RH koji ne voli Hrvatsku ili je voli manje od 10% sud će upozoriti da je dužan više voljeti domovinu. Ukoliko građanin u zakonskom roku od 15 dana ne počne voljeti svoju domovinu - Hrvatsku - 10% ili više posto kaznit će se novčanom kaznom..." itd. Ako nekom ovaj post izgleda kao plod poremećenog uma, svakako neka pročita ostale komentare.
Pojedina odrasla osoba, ukoliko je mentalno zdrava, treba biti odgovorna za svoje i samo svoje djelovanje. Očekuje li se od nje odgovornost za djela rodbine ili čak cijele nacije kojoj - kroz definiciju nacije - nekako pripada, onda je to popriličan mentalni poremećaj. Ako je takvo što opće prisutno (Srbi prihvaćaju da je normalno reći: "mi jesmo Srbi ali nismo baš loši" a Hrvati od njih upravo to očekuju) onda mi govorimo o kolektivnom ludilu. U međvuremenu oba društva ekonomski, moralno i socijalno propadaju.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.