"Sada je svega dosta", poručili su u četvrtak narodu i Vladi radnici Dalmacijavina, došao im je, kažu, pipi do grla i ne mogu dalje, ne vjeruju obećanjima, više ne vjeruju ni dogovorima, sad su izgubili vjeru i u "crno na bijelo", jer sve što su predstavnici Fonda za privatizaciju i ministri odlučno obećali napraviti za dalvinovce", nisu uradili. Za razliku, pak, od splitskih vinara.

"Izvršili smo i izvršavamo sve što smo s njima dogovorili, mi, za razliku od njih, poštujemo dogovor", ogorčeno će predstavnik Nezavisnog sindikata "Dalvina" Lukica Bucat.

"Jasno nam je kako je jedini cilj domoći se vrijedne nekretnine u luci, jer da je državu, kao vlasnika, ikada zanimalo očuvanje "Dalmacijavina" odavno bi se oni uhvatili ukoštac s problemima - objasnio je Bucat.

Dalvinovci zahtijevaju da im se isplate zaostale plaće, a posljednju su, podsjećamo, primili za rujan prošle godine.

Zaustavili su zbog toga preseljenje iz luke u pogon na Stinicama, koje su trebali provesti djelatnici tvrtke Damor. Zaustavili su i adaptaciju prostora, a ako se nešto ovih dana ne pokrene idući će tjedan zaustaviti promet u trajektnoj luci.

Danas će predstavnike Uprave i Sindikata primiti ministar Petar Čobanković, bit će to, slute radnici, još jedan razgovor u prazno.

"Grubo je izigrano sve dogovoreno, ovo je krajnje nemoralna prijevara radnika, neisplaćene plaće ukazuju da se ne poštuje ne samo čovjek, već i Ustav, Zakon o radu, a i Kolektivni ugovor", nastavlja Bucat.

Natječaj za treći pokušaj privatizacije Dalmacijavina još uvijek nije raspisan, iako je na velikom susretu dalmatinskih gospodarstvenika i Vladina "interventnog voda", u travnju prošle godine, dogovoreno da se raspiše do petnaestog siječnja. Sada Fond za privatizaciju odgovara kako se neće ni raspisati dok DORH ne da svoje mišljenje o javnom natječaju. Toga su se, eto, sjetili sa zakašnjenjem...

Dok se "veliki" ne dogovore s mozgom, "mali" su u totalnom neskladu sa svim ostalim. Žive, a ne žive, rade, a ne primaju plaću, htjeli bi radit i dalje, ali im ne daju i tako ukrug. Trideset i četiri godine je Ana Plazonja u Dalvina.

"Pored ovoliko truda i rada nigdje smo, pa, ajmo okrenut pilu naopako - neka ovi u Fondu i ministri lipo iduća četiri miseca ne dobivaju plaće, pa da ih onda vidin! Propeli bi se na zadnje noge", veli nam Ana.
"Jedna plaća u Vladi, ko mojih šest", dodaje Marica Jukić, koja je uz svu muku još i samohrana majka.

"U dubokom san minusu, dublje ne mogu, dovedena u situaciju da ni kruha neman", kazuje nam.

Nema više snage ni za suzu pustit. Ni ona, ni kolegice joj. Gledale su suze trudbenica iz Uzora i plakale s njima, ali sada, kad je o njima riječ - ne mogu.

Tagovi: prava radnika, Dalmacijavino