Nakon jučerašnjih prosvjeda ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pitamo se jesu li se doista aktivnosti Nezavisne studentske inicijative od početnih mirnih demonstracija  izrodili u nešto suprotno, sebi oprečno? Budući da su, kako izvještava novinarka HRT dnevnika bili „ na granici incidenta".

Ova tvrdnja nas vodi do pitanja, je li mir samo onda kada nema incidenata, dok se držimo za rukice i zajedno pjevamo? Ili možda mir jest upravo „najmirniji" ili „najmirotvorniji" kada se za njega borimo kroz suprotstavljanje nepravdi, neredu koji se uporno želi predstaviti kao red?

Studenti/ce koje ponovno blokiraju više fakulteta u RH izabrali/e su nenasilan otpor za postizanje svoga cilja. Tko protestira, izabrao je biti dionikom sukoba. Izabrali su javno pokazati da nešto nije u redu, da postoji nepravda i da je žele učiniti VIDLJIVOM u javnosti. Dok hodaju držeći se za ruke, dok pjevaju, dok govore u mikrofon. Sve to služi jednoj poruci: nešto treba u-rediti jer nešto nije u redu, a naizgled je „mirno, bez incidenata". Protest poručuje da, naprotiv, nešto treba promijeniti, jer nekima je dobro, a mnogima nije. Nešto treba popraviti, jer se čini da je sve ispravno, ali oni koji prosvjeduju  pokazuju da nije. 

Nenasilan otpor je legitiman i još više, on je za zajednicu blagodat. Mnogi na raznim razinama vide da nešto ne valja, nenasilnim protestom organiziraju se građani koji to isto javno kažu. 

Nenasilje prepoznajemo u ponašanju prosvjednika koji u svojoj borbi napadaju problem, a ne vrijeđaju osobe. I predlažu alternativu. To možemo vidjeti na svakom video zapisu jučerašnjeg prosvjeda. Način na koji studenti međusobno komuniciraju, način na koji komuniciraju s drugima, kako se obraćaju policiji, to je nenasilan način.

Posebno je to očito u kontrastu prema načinu kako su komunicirali sa studentima blokirani službenici Ministarstva. Bili su iznervirani što ne mogu napustiti radno mjesto nakon isteka radnog vremena. Neki od njih su pljuvali, neki nogom šutirali, neki vrijeđali. Legitimno je njihovo osjećanje, ali njihov način kako izražavaju svoje nezadovoljstvo je nasilan.

I studenti/ce su nezadovoljni/e, njihovi zahtjevi nisu prihvaćeni (još), ministar se nije niti pojavio, a ipak do kraja protesta komuniciraju veselje, ne vrijeđaju. Drugačiji su. 

Dajemo podršku NJIHOVOM NENASILNOM PONAŠANJU i želimo da u njemu ustraju. Ne bismo nikako, ali nikako, htjeli da se izrode u one koji pljuju, druge, udaraju nogama ili im govore uvredljive riječi.

Isto tako zadovoljni smo ŠTO SMETAJU, jer znamo da bez ometanja nema ni promjena. Slažemo se što remete prividni mir koji nije mir aktivnih građana nego pasivnost. Pasivnost je mnogo opasnija od „protesta na rubu incidenta". Jer podržava nepravedno stanje, samo da se ništa ne događa. Jer se lako izrodi u udaranje i pljuvanje kada dođe trenutak nemoći i ljutnje.

Ovom podrškom PROTIVIMO SE ignoriranju i obezvređivanju zahtjeva studenata, protivimo se dezinformaciji kako se eto traži da lijenčine studiraju za badava. PODRŽAVAMO studente jer se slažemo da je znanje „besplatno" kao duhovna vrijednost koja ne podliježe zakonima slobodnog tržišta. Podržavamo misao vodilju ZNANJE NIJE ROBA. Znamo da je i te kako moguće javno obrazovanje financirati iz proračuna koji pune porezni obveznici. Znamo da novaca ima, još samo treba volje da se on usmjeri za obrazovanje.

Znanje kakvo zagovara Nezavisna studentska inicijativa gradi mir koji ne izbjegava probleme i može doći do ruba incidenta, ali mir koji ne poznaje ignoriranje, pljuvanje, udaranje ljudi nogom, nikada, niti u situaciji ljutnje. Sukobi ukazuju na nepravdu i takvi su nam dobrodošli! Oni su šansa za promjenu na bolje. Ako ih možemo rješavati na način koji nam pokazuju studenti: uporno, nenasilno, nasmiješeno, kreativno. Na tom PRIMJERU i poticaju smo im duboko zahvalni.

2. prosinca 2009.

RAND - Regionalna adresa za nenasilno djelovanje Sesvete

Centar za mirovne studije Zagreb

Centar za mir nenasilje i ljudska prava Osijek