Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
S takvim kriminalnim sklonostima policija nije imala drugog izbora. Poslali su tri opremljena mrka momka koji su me podigli, jedan za svaku ruku i jedan za noge. Okrenutu leđima uguravaju me u maricu gdje me prihvaćaju dva druga kršna momka. Izleti mi 'hvala' i kršni momak odgovara: 'Molim'.
Mnogo volim pisati putopise, ali ovoga ljeta krajem srpnja još uvijek visim u Zagrebu. Zagreb ove godine nije zaglibio u sezoni kiselih krastavaca jer se gradska uprava načinom upravljanja približila više zemljama Trećeg svijeta nego Europskoj uniji o kojoj se toliko priča, pa se bar novinari imaju čime zabavljati. Dakle, da bih tražila afričke scenarije u malom ne moram potegnuti do Afrike. Kako je jednom netko pametan rekao, onaj tko zna pisati, napisat će putopis o vlastitoj sobi i svi će ga željeti pročitati. Nisam baš toliko napredna, ali umjesto vožnje recimo rikšom po Indiji kao novost ovoga ljeta izabirem vožnju u policijskoj marici, a umjesto Bombaya obići ću Prvu policijsku postaju u Zagrebu.
U ovoj zemlji možete uništiti banku, na primjer, i nećete se voziti u marici, možete poslati bagere da kopaju pješačku zonu i nećete završiti u Prvoj policijskoj, možete ne provoditi odluke Gradske skupštine i nećete biti poslani sucu za prekršaje, možete istući ženu i velika je vjerojatnost da ćete se lako izvući, možete... Dakle, kako da Vozač naglo koči pa smo letjeli maricom, ali inače stižemo u jednom komadu do Prve policijske postaje na Zrinjevcu napišem svoj putopis u ovakvoj maloj zemlji velikih sloboda?
Potrebna predradnja uključivala je da sjednem na pločnik u pješačkoj zoni zajedno s nekolicinom drugih građana koji su imali prijavljeno javno okupljanje u navedenoj ulici 29. srpnja 2010. godine u 12 sati. S takvim kriminalnim sklonostima policija nije imala drugog izbora. Poslali su tri opremljena mrka momka koja su me podigla, jedan za svaku ruku i jedan za noge. Okrenutu leđima uguravaju me u maricu gdje me prihvaćaju dva druga kršna momka. Izleti mi „hvala" i kršni momak odgovara „molim".
Tako su ukrcali nas jedanaest u jednu maricu. Zovem urednika i obavještavam ga je propustio akciju. Ima problema s biciklom, kaže. U ruci mi je još uvijek fotoaparat pa škljocam kako u maricu uvlače Svena. Vozač naglo koči pa smo letjeli maricom, ali inače stižemo u jednom komadu do Prve policijske postaje na Zrinjevcu.
Prostorija u kojoj smo smješteni slijedećih šest sati ima redove spojenih drvenih stolica na preklapanje i nekoliko rasparenih ormara. Namještaj datira iz vremena negdje prije mog rođenja, ocjenjujem po stilu. Na jednom ormaru prvo je neki davni posjetitelj nalijepio naljepnicu neke slovenske avio-kompanije, a potom neki drugi uhićenih ispisao preko nje crnim flomasterom „Gay". Na povišenom dijelu stoji stol i govornica, hrvatski grb i nekoliko nalijepljenih sličica Gospe Sinjske.
„Zeznut ćete nam statistiku za ovu godinu. Samo smo onaj put kad su dolazili Englezi igrat utakmicu u Zagrebu imali povećan broj upotrebe tjelesne sile", žali se policajac koji nam uzima podatke. On sjedi na postolju, a mi poput djece u školi. Kroz prozor gledamo park na Zrinjevcu, majke šeću s kolicima ne razmišljajući kako će svijet izgledati kad njihova djeca odrastu, susjedi šeću pse između parkiranih policijskih automobila.
Uopće se ne čudim što kriminalistica J. koja me ispituje o mojim kriminalnim radnjama kaže: „Ja se tebe sjećam iz škole u Bjelovaru."
Uopće se ne čudim što kriminalistica J. koja me ispituje o mojim kriminalnim radnjama kaže: „Ja se tebe sjećam iz škole u Bjelovaru." Gimnazija Bjelovar je u vrijeme kad sam ju pohađala bila vrlo staromodna poštovana ustanova. Djeci se njome prijetilo u osnovnoj školi. Još uvijek se smatralo da trebamo znati nazive svih biljaka na latinskome napamet, da je povijest učiteljica života, upotreba fraza u školskoj zadaćnici zaslužuje skoro pa prekršajnu prijavu, a markiranje blisko kriminalu najvišeg ranga.
Ipak, 29. srpnja smo se nas dvije, obje produkt obrazovne ustanove u kojoj se nije markiralo, našle na suprotnoj strani stola u Prvoj policijskoj postaji. Za moja zlodjela dakle, nemojte kriviti školu.
Bjelovar me slijedi kuda god odem, pokušavam pobjeći od njega, ali mi ne uspijeva. Čak ni u policijskoj postaji. Kad sam jednom pozvonila na vrata hrvatskog konzulata u Istanbulu otvorio mi je momak i rekao: „Ja se tebe sjećam iz škole iz Bjelovara". U Vladu ni ne pokušavam ući, barem dok su tamo Adlešićka „ja se nje sjećam iz Prve osnovne", Bajs, Jandroković, Popijač.
Kasnije su mi izdali zabranu prilaženja Varšavskoj ulici i dijelu Gundulićeve od Ilice do Masarykove na rok od osam dana. Uzdahnuvši nanovo zrak slobode prepustila sam se čitanju tiska i saznala da su zabranu prilaska izrekli ovih dana i tajnom agentu iz Bjelovara koji je istukao ženu, 50 metara od stana.
Razmišljam si da li sam ja i ostali prosvjednici istukli Varšavsku? Ili to čine bageri?
Uhićena sam zbog sumnji u kršenje Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira po dva članka, član 23. o neudaljavanju iz skupine koju je ovlaštena službena ili ovlaštena vojna osoba pozvala da se raziđe, te članka 13. u svezi s člankom 23. koji kaže da se odnosi na onoga „tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir."
„Ne date nam da idemo na godišnji", zafrkavaju se policajci. Istina, prosvjednici iz Varšavske nisu otišli na godišnji odmor, najveći san svakog Hrvata, kao što se većina medija udružila da servira javnosti Nekoliko kamera snimalo je cijeli događaj te se lako može provjeriti da smo i ja ostali uhićeni sjedili i šutili kao ribe.
Kazna za kršenje oba navedena članka je od 50-200 DEM, čita mi iz Zakona kriminalistica iz Gimnazije Bjelovar. Malo sam se iznenadila što naš zakon određuje kaznu u nepostojećoj valuti, njemačkoj marki, ali barem ne kasne samo ormari u Prvoj policijskoj za svojim vremenom.
Ostaje mi nejasno na temelju kojeg prekršaja nas je ovlaštena osoba zvala da se raziđemo.
Zadržavaju nas do sedam navečer bez nekog posebnog razloga. Svima su ispunjeni zapisnici i zabrane prilaska Varšavskoj nekoliko sati ranije. Odvjetnici su došli, branili smo se šutnjom, sve je popisano i zapisano. Na Prekršajni sud nismo odvedeni. Doći će nam poziv na kućnu adresu. Pitam policajca kada bi to moglo biti. Ne zna. Kaže svi su na godišnjem, a moraju još riješiti onih 150 uhićenih od prošli put.
„Ne date nam da idemo na godišnji", zafrkavaju se policajci. Istina, prosvjednici iz Varšavske nisu otišli na godišnji odmor, najveći san svakog Hrvata, kao što se većina medija udružila da servira javnosti. Gradonačelnik je pak čini se, negdje otišao točati noge, jer nije sproveo u djelo odluke Gradske skupštine od 20. srpnja, radovi na radovi na iskopavanju velike rupe u pješačkoj zoni su nastavljeni iako čak ni imovinsko-pravni odnosi nisu riješeni i nije poznato hoće li se ikad ta rupa spojiti s garažom.
Policija pak, neometano stvara presedan, uhićuje mirne prosvjednike na prijavljenom javnom okupljanju, što više ni medije ne uzrujava baš previše. Propisuje im zabrane slobodnog kretanja gradom. Čitam da su u Burundiju uhitili nekog našeg sugrađanina jer je fotografirao katedralu. Mene su uhitili jer sam sjedila u pješačkoj zoni. Put od Zagreba do Burundija je kraći nego što sugerira zemljopis.
Američki savezni sud u San Franciscu presudio je da je osporena zabrana istopolnih brakova u državi Kaliforniji neustavna
Nakon ukidanja oslobađajuće presude beogradskoj šestorci za navodni napada na grčku ambasadu, proces je ponovno pokrenut
Više od 1500 osoba utopilo se ili je nestalo u Sredozemlju 2011. godine, objavilo je Visoko povjereništvo UN-a za izbjeglice (UNHCR)
Radnici Jadrankamena iz Pučišća na Braču, koji su u općem štrajku, pokrenuli su aktivnosti na utemeljenju nove tvrtke za koju će od države tražiti da joj dodijeli koncesiju za vađenje kamena
Višnja Ljubičić: Žene ne mogu biti aktivne u političkom i poslovnom svijetu dok god odrađuju duplu smjenu - na poslu i kod kuće.
Međunarodna organizacija rada sumnja da će nezaposlenost početi padati prije 2016. te ujedno očekuju još jednu recesiju razvijenih zemalja u prvoj polovini ove godine
Desetak aktivista Amnesty Internationala jučer su Jasmini Dolmagić, zamjenici državnog odvjetnika, uručili pisma i peticiju građana kojom se traži razrješavanje slučaja ubojstva Milana Levara
dodaj komentar 15 komentara
Dragi moj Brokeru, ti uopće ne uviđaš napetosti koje postoje među ljudima, niti si sposoban shvatiti povijesne zakonitosti koje se iz toga izrađaju. Živiš u sadašnjosti, intelektualno si - poput konja kome stavljaju povez na oči - orijentiran samo na nju, i uviđaš samo trenutačnu formu stvari. Prošlost i budućnost za tebe su totalna nepoznanica. Sposoban si putovati kroz prostor - put kroz vrijeme, s poukama koje on donosi, za tebe je nešto sasvim neshvatljivo. Uživaj dok možeš u svom američkom načinu života.
Povijest povremeno čisti talog tvoje vrste sa lica Zemlje. Pričekaj svoj čas, prijatelju.
ergo 2 komponente: u+hitanje-hitili,prehitili , u hitili, v hitili su ih vu črnu maričicu....
MUČENICI NAŠI, AL-AKSINI ŠEHIDI I VARŠAVLJANI SU 0 ,NIŠTICA PREMA VAMA!
NEKA VAM JE VEČNA SLAVA I HVALA!!!!!!!!!!!!!!!
Da ne bih previše otkrivao karte neprijatelju, samo još ovo i počinje duga tišina uz sporazumijevanje i koordinacije razumijevanjem u tišini i pomoću tišine, slika, misli i fizičkih djelova duha i materije..
Kao što je to konačno uočio i čuveni forser Žižek, sada najboljom ljubaznošću i pažnjom trebamo konačno izbiti pristojnost kao ključni adut iz ruku unutrašnjem i vanjskom neprijatelju.
Mi iskusni neizvrsni balkanci u tome nismo sporedna nego bitna pa možda i vodeća točka. Kod nas je taj fizički aspekt ne samo bitan nego dozreo za fina smještanja lopte u prazan gol pa i neke bolje kacije od pukog sporta. Osim što smo općenito prilično izloženo raskrižje za prelijevanje i sudaranje klima, revolucija i kontrarevolucija, ovaj put smo složenim igrama sustavnije nego ikad uvukli neprijatelje i veleimperijaliste u klopku. Osim najvećih zarada i najraznovrsnijih igri i uživanja tu su ih uvukle razne znalačke nijansice privlačnosti, zanimljivosti i asistencije. Za finiji, sofisticiraniji, mirniji i nadasve humani razvitak događaja sa što manje zagađenja okoliša ključno je što su ostvareei sve žudnje i snovi neprijatelja i domaćih izdajnika te na osnovi toga fizički sve zrelija svijest o klopki i neizbježnosti neke vrste bezuvjetne kapitulacije.
Na neki način je jedino bitno pažljivo i znalački odjeljivati nektar od čistog smeća.
Ma ne nisam ja ap :)
Uglavnom slažem se s tobom, ali nažalost mi gotovo uopće nemamo niti jedan istinski lijevi pokret. Uglavnom su to neoliberali, blairovci i slični....Ni sistemske, ni izvansistemske ljevice....
"Zato jedino se možemo nadat da promjene dođu sa zapada jer Hrvati obožavaju "napredni i civilizirani" zapad , onda će tek i Hrvat počet razmišljat o promjeni...."
sa njome se u potpunosti slažem. Ali, to neće biti samo zbog obožavanja "naprednog i civiliziranog zapada" već prvenstveno iz bar tri (povezana) razloga:
- Hrvatska je premala da započne bilo kakvu revolucionarnu promjenu koja ne bi - čak i da izvojuje pobjedu - odmah bila ugušena vanjskim intervencijama
- revolucija s ikakvim šansama na uspjeh mora započeti tamo gdje je radništvo već izvojevalo neka svoja prava, te ih se ne kani odreći (recimo, zbog seobe kapitala u zemlje s manjim troškovima radne snage i sl), a to je Zapad
- revolucija mora biti (sve)obuhvatna, dakle - mora zahvatiti mnogo veću masu stanovništva od sitne Hrvatske, kako bi se mogućnosti uspjeha intervencije (kontrarevolucije) svele na najmanju moguću mjeru
Da odmah ušutkam protivnike revolucije - nitko pametan nju ne priželjkuje ako su moguće dogovorne, mirne i suštinske promjene. Povijest nekako ne daje mnogo nade za to.
"euforija zbog tek ostvarene države, šovinistički virus u glavama ljudi, članstvo u NATO-u, predulazak u EU, animozitet prema svemu doli prema kapitalizmu, amerikanizacija svijesti i podsvijesti,..."
Svaka čast, pogotovo na ovom zadnjem i predzadnjem.... Hrvati umjesto da udare po kapitalizmu jer smo ga bolje osjetili na svojoj koži čak i od istočnih "tranzicijskih" zemalja oni smatraju da je loše jer nismo dovoljno kapitalistička zemlja, da nismo dovloljno amerikanizirani.... Na promjenu sustava niti ne pomišljaju, nego se još i ismijavaju onima koji kažu da ga treba mjenjat. Zato jedino se možemo nadat da promjene dođu sa zapada jer Hrvati obožavaju "napredni i civilizirani" zapad , onda će tek i Hrvat počet razmišljat o promjeni....
Tvrdiš da je literarna stilska vježba moja tvrdnja da je u fizičkom smislu povoljnije no ikad za revoluciju, kontrarevoluciju, popravke, preinake i inovacije, da u duhovnom i povijesnom smislu nije sazrelo vrijeme za prvo dvoje.
Također pitaš šta je to u fizičkom smislu.
Krenimo fizički od toga gdje smo. Fizički smo na portalu H-alter na članku Marine Kelave o tome kako je teklo njeno policijsko privođenje.
Fizički nisam htio naglašavati, ali sada ću radi ovoga naglasiti fizičku specifičnost koja jako strši a nitko je ne spominje, kao uvod u ostala fizička zapažanja. Marina Kelava je novinarka koja je u zadnje doba napisala više reportaža sa živih osjetljivih terena i zbivanja nego svi ostali zajedno, uključujući ostale javne spamere i suidionike. Od tolike kocentriranosti očito još nisu uočili da je usred Zagreba uhićena na novinarskom poslu i kao novinarka koja mirno razgovara i snima mirni benigni prosvjed, jedna u nizu. Nitko od bezbrojnih snaga koje vole poentorati na takvim stvarima to još nije ni zapazio. To je još jedna od bezbroj duhovnih, povjesnih i naročito fizičkih potvrda da su to snage na koje se nikada ne može računati kao na one koje vide i misle i još manje na bilo kakvu kreaciju i nešto značajnije. To su uvijek neke druge snage.
Osim tog iznimnog fizičkog događanja, koje se nastavlja, na sličan način zapažanja možemo uočiti i druge sličnog ranga. Fizički su zanimljive iznimne žive stvari kojih je bilo i ima a koje su odbačene kao da ih nema. Osjeća se pojačana fizička aktivnost a većina ne vidi ništa. Npr. na rubovima svega se fizički spominje da u zgradi Varšavska 6, ispod koje se rampa treba spojiti s garažom, neki mali suterenski prostor ima dr Stanimir Vuk-Pavlović, istaknuti liječnik sa klinike Mayo u USA, sin profesora filozofije Pavla Vuk-Pavlovića i povjesničarke umjetnosti Ljelje Dobronić te unuk tiskara, izdavača i mecene Granitza čija je kuća srušena na Cvijetnom trgu kao bivša tiskara. To znači da prognani i odavno pokopani duhovi i fizika s te male točke oživljavaju i vraćaju se u igru. Da se uočiti još jako puno toga čega nema a fizički čak kao mrtvo oživljava.
Sa nešto poznavanja i zapažanja se lako da uočiti da su blagotvorna takozvana kriza i klimatske igre toplo hladno zajedno sa dugim napretkom omogućili sličnu ležernost po sve više toga. Teoretičari i vođe (kontra)revolucije su uvijek trčali za događajima i revolucijama ne zbog toga što su glupi nego zbog toga što fizički nisu u vezi. (Kontra)evolucije i događaji teku i složenije su, življe i bogatije pojave nego što se o niima teorijski priča. Ako uopće ima vođa i teoretičar te u mjeri koliko ih ima to je nešto bitno složenije i drukčije od onoga što se predstavlja i misli. To je puno više nešto drugo i neki drugi, najviše onih kojih nema i kada ih ima. Jer kako bi uopće dolazilo do novog i promjena da ih ne kreiraju i provode oni i ono čega kao da nema. Ne samo da bi ih ovi spriječili nego po karakteru stvaranja ono nije moguće silovanjem i sličnim.
Konkretnije, krajem pedesetih i šezdesetih u Zagrebu je došlo do praktički revolucionranih promjena. Stvarnih puno više nego teorijskih. Teorijska razmatranja revolucije su logično pojačana i teku nakon što su te promjene lomljene, polomljene i počišćene, najprije samo simbolički smjenom Holjevca 1966.g. a potom vrlo brzo sustavno i do daske. Zašto ne samo teorijska razmatranja nego i sva ostala nigdje ničim ne spominju te stvarne bitne promjene. Ne samo iz razloga jer bi sebe diskvalificirali u odnosu na to nego stalno i zbog tekućih i općenitih razloga, koji sežu do detalja, po pravilu ono što jest i što je bitno toga nema jer bez toga nije moguća ni održiva naša pozicija, ni teorijski ni stvarno.
No, baš zato i zahvaljujući tome to nešto a la (kontra)revolucija a naročito to drugo čega nema a puno je bitnije stalno teče i igra svoju igru. Tako smo konačno došli do sinteze napretka zadnja 4 desetljeća i dulje. Sve što je u prvom planu i stalno je u prvom planu i samo već dnevno potvrđuje da ne zna ništa, ne može ništa, da nema beze ni s čim, da je bilo i jest i odlučno će biti ništa. To ostalo čega nema to su oni i ono što su htjeli ne htjeli u biti sve kreirali, koji su i što je u vezi sa svim pa i ovim u prvom planu. Tako je sada najlakše i najležernije prošetavanje u koje je jednako da te neizbježno trebaju za bitno pa i do stupnja da te mole da upravljaš njima i raznim i istovremeno da te nenamjerno uhićuju, zaustavljaju ...
Nije sve loše i ako se fizički vratimo u prapovijest i retrogradna vremena, a tako će do jeseni biti ako nastavimo ležerno i znalački. To će značiti da smo npr. u Zagrebu kao gemišt zamornih vremena 1934. g. i 1957.g. Beskrajne elitne snage svih vrsta koje su nagurale u izloge u prvom planu vide sve crno i ne samo u tom trenutku nego i inače tvore jedan front, front samoproglašenih i samopostavljenih, zajedno sa fanovima itd. Neke druge snage o kojima do danas nitko nema pojma tko su, šta su i kako su baš tada najednom i nečujno proigrale i za tren ništa više nije bilo kao što je bilo. Te snage i pojave kojih i dalje nema su od običnog fizičkog radnika do mozgova i kreatora naravno bile neuporedivo sposobnije i življe od ovih u izlozima. Ove i izlozima tek sada, kada je više nego kasno, shvaćaju da ih sustav napretka tehnologijom samo upravljanja sa sve više hapanog sve više i čvršće drži zajedno privezane, pretovarene sve beskorisnijim plijenom, te da taj plijen i ostali plodovi takvog sustavnog rada nisu čvrsta valuta niti za bijeg nego baš lanci i tragovi po kojima su sve čvršći i nepomičniji objekt a sve manje subjekt.
A tek jaka saveznička fizička materija što oživljava i kreće. Kako npr. zaustaviti brdo smeća Jakuševec koje truje pitku vodu i priprema vulkansku erupciju. Ili kako spriječiti tihi nečujni besmisleni pročistač za kojeg iduće stoljeće treba iskeširati svake godine po više od 500 mlijuna kuna da se sve više udružuje sa bolnicom Blato i nizom bisera po Blatu te da snagom milijardi i fizičke veze sa svim snagama navodne izvrsnosti ne povuku i te sada definitivno čvrsto vezane i izložene snage. Kada to krene onda nitko neće sprječavati nepostojeće snage nego će svi očajnički kapitulirati i vapiti da preuzmu značku, revolvere te moliti za milost, kao što rade svakih 5 ili 10 godina pa se vrate samo što sada nitko ne može više tako, ako ništa drugo zbog estetske istrošenosti (nitko više nema snage, znanja, novaca ni estetske fizike za restauraciju i vraćanje istrošenog smeća u izloge). A to nije u fizičkom smislu neka beskonačna budućnost nego sutra ili prekosutra. To je neizbježni fizički proces napretka.
P.S. Vjerojatno sam pokvario priču i iskreno se ispričavam autorici što sam komentirao kako je u Gundulićevoj ulici na križanju s Varšavskom uhićena na novinarskom poslu. Bolje bi bilo da su svi uvjereni da je veliki stradalnik i patnik Matvejević jednom nogom u zatvoru a da je s njezinim uhićenjem obrnuto, kakva takva fora, prilika za susret gimnazijskih kolegica.
Možda se šališ, možda si neznalica, možda si provokator. Ne znam što ti to znači "u fizičkom smislu", no svakako - u duhovnom i povijesnom smislu nije sazrelo vrijeme za prvo dvoje.
Za (kontra)revoluciju potrebno je slaganje više koherentn ih faktora, uključujući osjećaj beznađa, koheziju, zajednički poticaj i cilj masa, povoljnu situaciju u užem i širem okruženju, profilirano intelektualno vodstvo, i da ne nabrajam dalje - sve ono što hrvatskom društvu nedostaje. Da ne govorim o povijesnom kontekstu koji nije primjeren takvim poduhvatima (euforija zbog tek ostvarene države, šovinistički virus u glavama ljudi, članstvo u NATO-u, predulazak u EU, animozitet prema svemu doli prema kapitalizmu, amerikanizacija svijesti i podsvijesti,...) . Stoga se tvoje razmatranje svodi na čiste floskule ili literarne stilske vježbe.
Ionako, ap, tvoje "analize" više liče na ovo poslijednje noli na ozbiljno sagledavanje situacije.
Pomoću nešto malo pažljivog uočavanja se da uočiti da vrhovni štabovi i vodstva po svim vrstama i razinama funkcioniraju sa manje ljudi i ukupnih potencijala nego ikad. Npr. duga prosvjedna zbivanja Cvijetno-Varšavska idejno skicira, vodi, koordinira i organizira Tomislav Tomašević uz studiranje, vođenje Zelene akcije sa 15 zaposlenih i raznim aktivistima i privatni život. Vrhovni štabovi struktura i arhitektura koje se brane od tako razrađenog i moćnog napada uspješno pariraju i uzvraćaju, pa ipak je za primjetiti da kod njih praktički nema jednog jedinog čovjeka koji misli i koji je koliko toliko u stanju povezati redove te naročito da se uspješno brane baš zbog toga što napad održava zadnje atome njihove duge kokošarske inercije i kohezije. Da se, kao pri rušenju ograde u Varšavskoj, napravi korak u drugom smjeru, da ih se sustavno pohvali za to i inače, raspali bi se nepovratno za sva vremena.
U fizičkom smislu stalno teče iznimna zbrka napretka i vrtnji u stupnju revolucije i slično. Dakle, fizički to ne treba pokretati nego se uvijek radi o tome kako finim nijansama kreirati i rekreirati promjene u scenariju, režiji i izvedbi. Kome je to lakše shvatiti pomoću filmova onad ne gledati samo Monty Payton nego npr. i filmove Sergio Leone-a.
Više napravi kada se netko u pravom trenutku na pravom mijestu samo nakašlje nego razna duga i složena forsanja i ekstaze. A kada nekoliko majstora zajedno radi na nečemu, npr. kreiraju i provode revoluciju u Zagrebu, tome objektivno ne mogu parirati sve snage zajeno obzirom da sve zajedno ne mogu fizički sastaviti isti broj a i ako sastave to su ad hoc improvizirane franakenštajnske raspadajuće tvorevine u teturanju.
Dakle, ne radi se o pokretanju revolucija i kontrarevolucija nego o tome da li ćete uočiti iste pojave koje stalno živo teku te da li kasnite 10 ili 50 godina za vodećim djelom pojava. Ako pak želite jednom biti sigurni da ste na pravom mijestu gdje će se uskoro ili za neko dulje vrijeme desiti nešto ili hoćet ne varijeme i primjereno pokrenuti pobunu, tada trebate doći bitno prije osvajača, pripremiti se i kontrolirati stvar. Npr. ako se hoćete uključiti u svjetsku bitku oko vode i smeća krajnje vam je vrijeme zauzeti kakvu slobodnu busiju u širem području Jakuševca u Zagrebu, Bitko kreće vrlo brzo, sigurno, svjetski značajna i bilo kako bilo tekla tektonski će djelovati na sve strukture, arhitekture i naročito (pri)mozgove i niže erogene zone.
P.S. Za Donji grad u Zagrebu ne brinite. Ta struktura sama kao od šale regulira i pokapa sve navodno jake pojave. Zar se to ne vidi, više od 100 gpodina defiliraju jake snage a to je sve isto. Npr. na Ban centru još jače snage od HOTo i Hypo, najjače, nepovratno tonu i međusobno se rapadaju baš zbog svojstava Donjeg grada i činjenice da ih nitko ničim ne ometa. Gledajte filmove Serga Leona. Pokažite bar malo da niste tolike godine po školama učili književnost, čitali, gledali filmove te čak u živo stekli neka iskustva o animalnim erotskim i ostalim donjeorganskim tikovima i strastima.
P.P.S. Zbog čega toliko uzdižete i reklamirate praktički već raspadnute elitne divizije napretka? Zbog čega progonite i silujete sve koji imaju i malo književnog i drugog smisla za priče i složenosti? Zbog čega avs toliko ne zanimaju žive pojave i razna manja i veća čuda u njima? Da li ste se prenapušili loše smjese? Ako jeste, presijecite to sa dvije loze ili hladnom vodom i opustite se.
Dodaj komentar