Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Vidi Top 10

Deutsche welle

Prava muškaraca - novina u hrvatskom vokabularu

20.10.2010. Tamara Puhovski Ljudska prava Komentiraj Print
Fotografija članka
Umiru ranije, odlaze u penziju kasnije od žena, uz pitanje nerođene ili neželjene djece imaju samo obaveze, predstavljaju većinu beskućnika, počine većinu samoubojstva, češće zadobivaju ozljede na radnom mjestu, ne smiju nositi suknje, u 90 posto slučajeva izgube skrbništvo nad djecom nakon razvoda, služenje vojnog roka...

Ovaj popis važan je za stvaranje tematskog okvira pokreta za prava muškaraca i u Hrvatskoj.

Što da radimo sa ženom koja ne zna kuhati i muškarcem koji ne zna popraviti gumu? Kako u našem društvu reagiramo na ženu koja ne zna kuhati? Neki će, u najboljem slučaju slegnuti ramenima, neki će sarkastično komentirati "ma kakva je to žena koja ne zna nešto skuhat" a neki će sasvim ozbiljno to smatrati nedostatkom nje kao žene. Iako je, na žalost, situacija s pravima žena takva da su sve ove reakcije na jednu od karakteristika tradicionalne ženske uloge i dalje učestale i prihvatljive, ipak će postojati i grupa ljudi (još važnije i grupa žena) koja će reakciju neodobravanja pa čak ponekad i reakciju sarkazma nazvati pravim imenom - seksizmom. S druge strane, Zadatak pokreta za prava muškaraca, ali i feminizma, jest tražiti od muškaraca svjesnost i odgovornost u održavanju patrijarhata, tražiti krivicu i odgovornost u pojedincima, a istinsko društvo rodne ravnopravnosti definirati kao kolektivni cilj u slučaju da muškarac ne zna promijeniti gumu (nešto popraviti, voziti auto, imenovati hrvatsku nogometnu reprezentaciju itd.) i pri tome doživi neodobravanje, čuđenje ili zadirkivanje rijetki će to prepoznati kao seksizam, a još rjeđi kao važnu temu za ravnopravnost u našem društvu. Iz tog razloga rasprave kao što su kasnija dob muškaraca za odlazak u mirovinu kao i služenje vojnog roka (ekvivalent bi bio da država zahtjeva od žena da šest do devet mjeseci rade "ženske poslove" za državu, na primjer skrbe se za nezbrinutu djecu, a ako to odbiju onda da gotovo besplatno obnašaju neki drugi posao za dobrobit zajednice - upravo "zato što su žene") u Hrvatskoj se nisu smatrale pitanjima prava muškaraca, niti je ta sintagma ikada korištena u ovom tipu rasprava. Ne samo da svijest o postojanju pitanja vezanih za prava muškaraca nije prisutna u sadašnjosti, već se i ograničenja koja je njihova tradicionalna uloga nametala vrlo slabo izdvajaju i u interpretacijama prošlosti. Te iako već imamo značajna saznanja o tome kako su žene tijekom povijesti obespravljene nametnutom im rodnom ulogom (i sada se suočavamo s time kako ove interpretacije i implementirati u podučavanje povijesti i edukaciji građana) vrlo rijetko se govori o tome i da je tradicionalna rodna uloga muškarcima s jedne strane pružala uistinu nevjerojatne privilegije ali i s druge strane nametala borbu, rat, neizražavanje emocija i jedan drugi oblik žrtvovanja (kao na primjer u slučaju Titanika gdje su većinom poginuli muškarci jer su, kao, muškarci trebali prepustiti svoja mjesta ženama i djeci). Metodologija promicanja muških prava ne smije biti jednaka onoj ženskih prava jer uključuje druga pitanja, funkcionira s nepostojanjem snažno utemeljenog alternativnog muškog identiteta te nepostojanjem razine svijesti o problemu kao ni osjećaja solidarnosti među muškarcima.

Kod žena u prvom valu feminizma osmišljen je alternativni model ženskosti i ono što je upitno i gdje su potrebna snažnija nastojanja jest pitanje pristupa tom modelu i pitanje njegove privlačnosti. Važno je napomenuti da muškarci svoje izbore također donose na temelju vrlo čvrstih rodnih uloga, međutim to niti u kojem slučaju ne smije biti opravdanje seksističkog ili agresivno ponašanja, već dodatna motivacija da ga se razumije, istražuje i iskorijeni bez upadanja u zamku generalizacije ili apriori okrivljavanja muškaraca današnjice za postojanje obrazaca seksizma, jer je to jednako pogrešno kao i etiketirati sve žene kao žrtve. Ono što mora biti zadatak pokreta za prava muškaraca, ali i feminizma, jest tražiti od muškaraca svjesnost i odgovornost u održavanju patrijarhata, tražiti krivicu i odgovornost u pojedincima, a istinsko društvo rodne ravnopravnosti definirati kao kolektivni cilj.

Odnos prava žena i prava muškaraca

"Razgovarati o ženama a pritom izostavljati muškarce je kao da pokušavamo pljeskati jednom rukom", napisala je jednom prilikom feministkinja Nira Yuval Devis. Od najranije dobi svjesni smo da pripadamo jednom od spolova, ali mnogo, mnogo godina kasnije često se događa da još uvijek nismo svjesni što pripadanje određenom spolu uistinu za nas znači i kako je to jedna od presudnih komponenti našeg identiteta. Iz tog razloga, kako bi nas zaštitili od negativnih učinaka koje za nas može imati pripadanja određenom spolu, različite institucije, međunarodne i nacionalne, civilno društvo i akademska zajednica osmišljavaju i provode javne politike i mjere u području rodne ravnopravnosti. Međutim i prečesto se dešava da se pojam rodne ravnopravnosti koristi kao sinonim za ženska prava. Velika većina radionica, predavanja, radova i članaka o rodnoj ravnopravnosti bavi se pravima žena. Borba za muška prava, kao i povezanost između ova dva pravca koja je vidljiva i u tome da su veliki dio pokretanja teme prava muškaraca učinile upravo feministkinje, proizlazi iz istog principa osiguravanja ljudskih prava određenoj grupi koja je na neki (drugačiji i ne nužno usporediv način) ugrožena. Feminizam se bavi dekonstruiranjem patrijarhata i time nameće dva važna pitanja za prava muškaraca: je li moguće patrijarhat srušiti bez sudjelovanja muškaraca i promjene njihove rodne uloge i događa li se situacija u kojoj muškarci koji aktivno ili pasivno podržavaju i održavaju patrijarhat ne samo da od toga više nemaju koristi, već i sami sebi štete? Iako nema zaključaka koji se ovdje mogu navesti, važno je naglasiti potrebu da se muškarci razmatraju i kao žrtve, a ne samo kao profiteri patrijarhata. Povezanost feminizma i prava muškaraca vidljiva je i u nekim slučajevima u Hrvatskoj, gdje je pitanje prava muškaraca u povojima (jedna od vodećih udruga u području ženskih prava i rodne ravnopravnosti, CESI, nedavno je provela iscrpno istraživanje o muškarcima i njihovoj Feminizam se bavi dekonstruiranjem patrijarhata i time nameće dva važna pitanja za prava muškaraca: je li moguće patrijarhat srušiti bez sudjelovanja muškaraca i promjene njihove rodne uloge, i događa li se situacija u kojoj muškarci koji aktivno ili pasivno podržavaju i održavaju patrijarhat ne samo da od toga više nemaju koristi, već i sami sebi štete? ulozi u rodnoj ravnopravnosti, upravni odbor udruge samostalnih očeva sastoji se od dvije žene i jednog muškarca, inicijativa mladića na području zapadnog Balkana Budi muško, koja promiče neagresivni i nenasilni muški identitet neki su od primjera).

Nameće se, naravno, i pitanje zašto je rasprava o muškarcima marginalizirana. Jedan od razloga je, zasigurno, i stav da su muškarci u poziciji moći, a da oni koji su u poziciji moći mogu raditi što žele i ne mogu biti ugroženi. Postoje dva problema s ovim argumentom: iako su muškarci oni koji su, općenito govoreći, u poziciji moći, oni moć  imaju u svojoj tradicionalnoj sferi (to je javna sfera, sfera kulture - naime simbolički se može tvrditi da se tradicionalno smatralo da žene reproduciraju prirodu, a muškarci kulturu /u širem smislu/, a kako kultura oblikuje i nadjačava prirodu, muškarci time i gospodare u društvu) i iako je ova sfera značajno veća i važnija, još uvijek je samo dio cjelovite slike. Drugo, iako se čini paradoksalnim, pozicija moći nije isto što i pozicija apsolutne slobode izbora. Dapače, pozicija moći može biti ograničavajuća i muškarci, iako imaju više moći (posebno u političkoj i gospodarskoj sferi), nisu nužno u boljoj poziciji s obzirom na dekonstrukciju tradicionalne muške uloge. Tome posebno doprinosi težnja pozicije moći da zadrži status quo te je pozicija moći vrlo često lošija pozicija za mogućnosti promjene.

Na kraju, važno je naglasiti da borba za prava muškaraca ne oduzima od prava žena, već ih unaprjeđuje u onom smislu u kojem unaprjeđuje mogućnosti za istinsku rodnu ravnopravnost. Na žalost, rodna ravnopravnost se prečesto percipira kao "igra nultog zbroja" u kojoj je nužno da kada jedan dobiva onaj drugi gubi. Kao i kod bilo koje druge diskriminacije, teško je procijeniti koja je grupa u ozbiljnoj poziciji, međutim to nije nužno za zalaganje za prava muškaraca. Tek kada se muška rodna uloga analizira i dekonstruira, odnos među spolovima može biti uspostavljen na ravnopravnom temelju međusobnog poštivanja, što je, na kraju krajeva, i cilj rodne ravnopravnosti.

Maskulinisti, metroseksulaci i pokret za prava muškaraca - Budi muško!

Robert Brannon, znanstvenik koji se bavi maskulinitetom, navodi sljedeće karakteristike kao poželjne kod muškaraca:

  • ne budi curica (sve ženstvene kvalitete se moraju izbjegavati);
  • budi pobjednik (bori se za status, uspjeh i poštovanje);
  • budi čvrst (oslanjaj se samo na sebe, budi snažan i siguran u sebe);
  • pokaži ti njima (nikada ne dopusti da je netko bolji od tebe, koristi agresiju pa čak i nasilje ako je potrebno".

Dok pisac Peter Baker izdvaja kontrolu kao presudnu karakteristiku muškosti - kontrolirati sebe ali i druge glavni je cilj muškarca. Imati kontrolu, objašnjava Baker, znači biti aktivan. Naime sve dok muškarac radi nešto, bez obzira koja je to aktivnost, muževan je. Biti nezavisan i neustrašiv zadaci su svakog muškarca, a biti panseksualan i promiskuitetan su jednako poželjne karakteristike (naravno, sve dok su partneri suprotnog spola). Ovo su primjeri analiza muškosti na počecima rasprave o maskulinitetu i pokretu muških prava koji se pojavljuje s drugim valom feminizma, s jedne strane kao negativna reakcija na njega a s druge kao komplementarni pravac.

Negdje tijekom 1980-ih razvija se posebno područje muških studija, a time i nekoliko specifičnih akademskih pravaca koji se bave posebnim temama povezujući pitanje muškog roda s klasom, rasom i homoseksualizmom. Pokret za muška prava dobio je na vidljivosti 2000. godine, kada su očevi, koristeći Internet, izrazili grupne stavove i interese. Prema tome prava očeva i prava homoseksualaca bili su prvi pokreti i još uvijek su dominante podgrupe pokreta za muška prava. Primijetit ćemo da se pitanje prava muškaraca gotovo isključivo pojavljuje kao pitanje tako zvane „dvostruke manjine", dakle pitanje muških prava, ali i prava homoseksualca, pitanje muških prava ali i prava očeva i tako dalje. Pravac je vrlo oskudan u alternativnim muškim identitetima koje nudi. Pojam metroseksualac pojavljuje se prvi puta 1994. u novinskom članku Marka Simpsona, a iako opisuje identitet oprečan macho identitetu, nije zaživio kao legitimna alternativa, već u principu opisuje mlade, obrazovane, slobodne muškarce koji uživaju u modi, umjetnosti, kreativnosti i tako dalje. Možemo zaključiti da područje muških prava ne okuplja muškarce po principu solidarnosti ili zajedničke borbe za alternativne muške uloge, već prije ili reafirmaciju tradicionalne muške uloge ili dekonstrukciju jednog od njezinih segmenta. U smislu sadržaja pokreta Nacionalni centar na Muškarce (SAD) navodi sljedeća pitanja kao ona koja su važna za prava muškaraca: muškarci umiru ranije, muškarci odlaze u penziju kasnije od žena, vezano uz pitanje nerođene ili neželjene djece muškarci imaju samo obaveze, a ne prava, većina beskućnika su muškarci, većinu samoubojstva počine muškarci, muškarci češće zadobivaju ozljede na radnom mjestu, muškarci ne smiju nositi suknje, u negdje 90 posto slučajeva muškarci izgube skrbništvo nad djecom nakon razvoda, seksizam prema muškarcima prisutan je u vezama i braku, obrezivanje, služenje vojnog roka, problemi s kojima su suočeni Važno je naglasiti potrebu da se muškarci razmatraju i kao žrtve, a ne samo kao profiteri patrijarhata muškarci koji rade ne tradicionalno "ženskim" poslovima, nasilje u kući, činjenica da zadnjih godina u SAD-u muškarci postižu lošije rezultate na svim razinama obrazovanja od žena (posebno ako pripadaju etničkoj ili rasnoj manjini) pitanje porodiljinog, roditeljskog dopusta, problem s nekim aspektima zakonodavstva u području spolnog uznemiravanja, manjak sredstva za muške bolesti kao što su rak prostate, niska razina svijesti i pristupa zdravstvenim uslugama za muškarce, ne postojanje sigurnih kuća za muškarce, način na koji mediji prikazuju muškarce, pitanje muškaraca izbjeglica i tako dalje. Iako se različiti muškarci vrlo vjerojatno ne bi složili da su sve ove teme za njih važne te bi ih poredali prema raznim prioritetima. Ovaj je popis važan za stvaranje tematskog okvira pokreta za prava muškaraca i u Hrvatskoj.

Europska unija nije dobar primjer - u svojem zakonodavstvu u području rodne ravnopravnosti diskriminira muškarce

Europska unija izuzetno je aktivna u području rodne ravnopravnosti, u onoj mjeri u kojoj se bavi pravima žena. Rodna je ravnopravnost kao politika EU-a inicirana od strane Francuske, koja se željela osigurati da talijanske niske plaće ženama koje proizvode cipele neće ugroziti njezino tržište nakon uvođenja mjera o izjednačavanju plaća muškaraca i žena. Od tog vremena politika rodne ravnopravnosti značajno se razvila, te sada uključuje mehanizme kao što su pozitivne mjere i bavljenje indirektnom diskriminacijom u područjima kao što su jednake mogućnosti i socijalna politika. Jedan od najznačajnijih koraka bio je potpisivanje Ugovora iz Maastrichta u kojem se uvodi rodni mainstreaming (prevodi se i kao rodno osviještena politika) te princip rodne ravnopravnosti postaje integralni princip svih zajedničkih politika. Nadalje, u primarnom izvoru prava EU-a rodna ravnopravnost je izražena u nekoliko članaka Ugovora o funkcioniranju Europske unije: članak 141. bavi se jednakim naknadama za ekvivalentni rad, članak 3. uvodi mainstreaming rodne ravnopravnosti, a članak 137. daje Vijeću ovlasti da usvaja direktive u ovom području. Vezano uz sekundarni izvor EU prava usvojene su mnoge direktiva koje reguliraju ovo područje: Direktive 75/117/EEC vezana uz plaće, 76/207/EEC i 86/613/EEC jednaki tretman muškaraca i žena, 96/34/EEC porodiljini dopust, 92/85/EEC trudnoća i socijalna sigurnost u 79/7/EEC, 86/378/EEC i 96/97/EEC. Gotovo sve ove direktive bave se ženskim pravima i nisu relevantne za temu prava muškaraca, s iznimkom direktive 96/34/EEC koja nudi definiciju porodiljinog dopusta na način kako bi uključila i očeve i ne-biološke roditelje. Iako je to važna pravna odredba za pitanje prava očeva, nije i mjera koja polazi iz pozicije prava muškaraca. Međutim, tek treći izvor prava EU-a - sudska praksa, pokazuje šaroliki pristup pravima muškaraca u Europskoj uniji kao i vrlo tradicionalni i patrijarhalni stav suda u nekim slučajevima čiji predmet se može svrstati u pitanja prava muškaraca. Slučajevi Newstead protiv Odjela za transport (slučaj C-192/85), Lommers (slučaj C-476/99), Komisija protiv Velike Britanije (slučaj 165/82), Barber protiv Osiguravajućeg društva Guardian Royal Exchange (slučaj C-262/88), Hofmann protiv Barmer Ersatzkasse (slučaj 184/83) i Komisija protiv Italije (slučaj 163/82) su redom situacije u kojima Sud pitanja kao što su diskriminacija muškaraca s obzirom na doprinos za udovice, raniji odlazak u mirovinu, dodjela subvencioniranih mjesta u vrtićima, rad muškaraca u tradicionalno ženskim Biti nezavisan i neustrašiv zadaci su svakog muškarca, a biti panseksualan i promiskuitetan su jednako poželjne karakteristike (naravno, sve dok su partneri suprotnog spola) profesijama (u ovom specifičnom slučaju posao babice) ne prepoznaje kao pitanja prava muškaraca i donosi presude uz objašnjenja kao što su da je vjerojatnije da će žene napustiti posao radi brige o djeci nego što je vjerojatno da će to učiniti muškarci, da „osobna senzitivnost" pacijenta može biti prepreka u zapošljavanju muškarca kao babice te da samo majka ima ili treba imati poseban odnos s djetetom nakon njegovog rođenja. Koliko mi je poznato, u samo jednom slučaju, slučaju Stoeckel (C-345/89) Sud odbacuje ideju da se žene trebaju posebno tretirati u slučaju odredba koje brane rad noću za njih. Nadalje, iako Sud dopušta, primjerice, davanje prednosti ženi pri napredovanju (pozitivna mjera) predviđa da jednom kada se ispune određeni uvjeti, putem takozvane poštedne klauzule prednost bude dana i muškarcima. Očito je da, ma koliko napredan bio u području ženskih prava i svojoj ulozi ali i odgovornosti reguliranja komplicirane ravnoteže između obaveza na poslu i u obitelji, Sud i dalje ostaje gotovo potpuno slijep s obzirom na percipiranje muškaraca kao važnih dionika (ili mogućih važnih dionika) u tom području i time podržava i održava tradicionalnu patrijarhalnu ulogu muškarca.

Hrvatsko nasljeđe patrijarhalnog muškarca i ratnika

Situacija u Hrvatskoj je dan-danas u velikom djelu ona patrijarhalnog društva koje nikada nije (posebno u nekim područjima) izgubilo dominaciju nad definiranjem rodnih uloga.

Patrijarhalno nasljeđe; iako je na njega utjecao socijalizam i noviji razvoji kao što su globalizacija i europska integracija, još uvijek je dominantni kontekst u kojem funkcioniraju rodne uloge, posebno muške uloge. Jedan od razloga je taj što su muškarci u patrijarhalnom društvu, pa tako i u hrvatskom društvu, zaduženi za političku i ekonomsku sferu i sve "ozbiljne stvari" dok su žene zadužene za privatnu sferu. Pitanje alternative muške uloge na ovim prostorima je tek u povojima. Dok će uloga poslovne žene, šefice ili političarke naići na razne komentare, pa čak i negodovanja, muškarac koji sjedi doma sretan i plete čarape povremeno provjeravajući kako mu napreduje ručak koji kuha za ženu i djecu gotovo je nezamisliv većini. Uloga muškaraca na ovim prostorima uvelike se preklapa s prije spomenutim poželjnim muškim karakteristikama, ali ima i vrlo snažnu etničku komponentu. U tom kontekstu uloga priskrbitelja izuzetno je važan segment muškog rodnog identiteta. Naime, iako je zbog socijalizma i gospodarske situacije na ovim područjima uloga muškarca kao jedinog priskrbitelja za obitelj dosta omekšala, priskrbiti za obitelj i dalje je nešto što se smatra važnom funkcijom muškarca. To je posebno važno u Hrvatskoj, gdje je nezaposlenost jedna od ozbiljnih pitanja. Iako je nezaposlenost gospodarski jednako problematična i za muškarce i žene, razmatrajući ovo pitanje važno je obratiti pažnju na to da je nezaposlenost kod muškaraca nužno povezana s percepcijom koji udjel u tom teretu pripada muškarcu. Nadalje, pitanje rodne diskriminacije ne pojavljuje se samo na radnom mjestu, već i doma, i ne samo s odraslima, već i s djecom. U patrijarhalnom društvu djeca se vrlo rano nauče ponašati onako kako se od njih traži prema onome što se percipira kao "ispravno za njihov spol". Odgajati svoju kćer podučavajući ju da žene ne bi smjele iznositi svoje mišljenje i da nije ženstveno imati karijeru ili da je pogrešno ne htjeti imati djecu nije samo spolna diskriminacija već je i zlostavljanje. Odgajati sina podučavajući ga da je pogrešno ili čak zabranjeno plakati, te da ismijavati zbog toga nije samo spolna diskriminacije već je i emocionalno zlostavljanje. Ismijavanje ili posramljivanje djece kada izražavaju normalne emocije kao što su tuga ili strah Američko profesionalno društvo za zaštitu zlostavljane djece navodi kao emocionalno zlostavljanje, dok su posljedice emocionalnog zlostavljanja, prema O'Haganu (stručnjaku za mentalno zdravlje koji se bavi emocionalnim i psihološkim zlostavljanjem), nesposobnost djeteta da izrazi i prepozna emocije kao i neprikladne emocionalne reakcije - problemi s kojima se vrlo četo susreću muškarci odgajani u patrijarhalnim sredinama. Doba socijalizma je značajno utjecalo na socijalnu poziciju žena, prije svega žena kao radnika, njihovu zaposlenost kroz industrijalizaciju, urbanizaciju, obrazovanje i ostale procese koji su doprinijeli emancipaciji žena. Međutim kao što su neki autori i ustvrdili radilo se o devijantnoj, prisilnoj ili djelomičnoj modernizaciji koja je i u svojem odnosu i utjecaju na prava žena bila krnja.

Iako je socijalizam potpomognuo napredak u ženskim pravima, taj se razvoj nije shvaćao ili postavljao kao cilj rodne ravnopravnosti, već rodno slijepe politike koja se Situacija u Hrvatskoj je dan-danas u velikom djelu ona patrijarhalnog društva koje nikada nije (posebno u nekim područjima) izgubilo dominaciju nad definiranjem rodnih uloga bavila jednakim mogućnostima zapošljavanja, ponovno iz pozicije zalaganja za prava radnika. Raskorak u plaćama koje su za isti posao dobivali muškarci i žene bio je manji nego li na Zapadu, većinom zbog velikog javnog sektora. Međutim, muškarci i dalje ostaju percipirani prije svega kroz svoju funkciju moći i funkciju priskrbitelja, i nikakvih pomaka u pitanju bavljenja pravima muškaraca nema.

Zadnja etapa u hrvatskom nasljeđu u području rodnih uloga okarakterizirana je nacionalizmom, ratom i re-tradicionalizacijom. Za vrijeme rata bavilo se prije svega etničkim, religijskim i regionalnim identitetom, a ne rodnim, pa su politike rodne ravnopravnosti i njihov značaj i za žene i za muškarce zamrznuti u ovom razdoblju. Ne samo da nije bilo pozitivnih pomaka, već je došlo do svojevrsnog pomaka unatrag, jer su se rodne uloge vratila na karakteriziranje muškarca kao snažnog, neemotivnog ratnika, a žene kao supruge, majke i žrtve. Dolazi do ponovnog osnaživanja vrlo patrijarhalne percepcije rodnih uloga, koja je blisko isprepletena s etničkim identitetom. U raznim zakonodavnim aktima vidi se forsiranje uloge žene kao one koja na svijet donosi novi život i osigurava opstanak nacije. Od muškaraca, definiranih kao biološki sklonih agresiji i nasilju se očekivalo/zahtijevalo da svoje živote riskiraju u ratu. Muškarci koji su se borili u Domovinskom ratu pate od, kao i svi veterani, ozbiljnih emocionalnih i fizičkih posljedica. To nije rodno pitanje samo iz razloga što je ta grupa pretežno grupa muškaraca, već su rodna pitanja i razlog zbog kojega je ta grupa pretežno muška. Mitologija herojstva i hrabrosti osuđuje muškarce na lošu kvalitetu života i nakon rata jer nemaju adekvatnu (uglavnom psihološku) pomoć, a jedan od razloga što je muškarcima teško zatražiti pomoć, posebno ove vrste, je njihova rodna uloga. Pošto se od junaka uistinu ne očekuje da osjeća ili priznaje da se boji, da je izgubljen ili da ima ozbiljne psihološke konzekvence borbe u ratu vrlo je teško inkorporirati netradicionalni identitet žrtve u patrijarhalni, nacionalistički identitet (balkanskog) ratnika. Nevjerojatna je zatvorenost muškaraca koji su sudjelovali u ratu o onome što su tamo emocionalno doživjeli.

Jedan od najšokantijih slučajeva diskriminacije muškaraca i šokantne šutnje javnosti, kao i nedostatka državno organiziranih ili bilo kakvih drugih nastojanja pružanja pomoći, odnosi se na muškarce - žrtve silovanja za vrijeme rata. Činjenica da je većina slučajeva silovanja ili seksualnog zlostavljan muškaraca za vrijeme rata počinjena od strane drugih muškaraca donosi sa sobom dodatni teret i osjećaj srama u bavljenju ovim problemom. Postoji tek nekolicina članka i radova o ovoj temi na Zadnja etapa u hrvatskom nasljeđu u području rodnih uloga okarakterizirana je nacionalizmom, ratom i retradicionalizacijom prostorima bivše Jugoslavije i izuzetno je teško do njih doći. Gotovo jedini zapis koji postoji u Hrvatskoj, i dostupan je javnosti, jest izvještaj organizacije Liječnici bez granica koji govori da takvi slučajevi nisu rijetki, ali da gotovo i ne postoje podaci o ovoj vrsti seksualnih zlostavljanja muškaraca, koja su se dešavala čak i na javnim mjestima, te da je to pitanje nešto poput javne tajne. Povezujući nespojivi patrijarhalni muški identitet ratnika s identitetom žrtve silovanja od strane osobe istog spola, postaje jasno koliko strašne mogu biti posljedice nediskutiranja i nedekonstruiranja patrijarhalnih rodnih uloga.

Bilanca muških prava - tranzicija, europeizacija, modernizacija i utjecaj postmoderne

Procesi globalizacije, europske integracije i demokratizacije uglavnom su pozitivni za pitanje rodne ravnopravnosti, barem u onom segmentu u kojem se odnosi na prava žena, u segmentu u kojem se odnosi na prava muškaraca ponovno nailazimo na prazninu. Iako status prava žena u Hrvatskoj zahtijevaju još mnoge napore i rad, prava muškaraca kao pojam i društveni cilj u potpunosti su neprisutni u javnoj (i vrlo vjerojatno privatnoj) raspravi. Utjecaj Europske unije je vrlo važan, ali ne i obećavajući u području prava muškaraca. Program Zajednice za rodnu ravnopravnost kao i Okvirnog sporazuma Republike Hrvatske i Europske unije o općim principima sudjelovanja RH u programima Unije obavezuju RH na ispunjavanje nekih standarda, a to je dalje određeno i specificirano usvajanjem pravne stečevine Europske unije. U svojem izvještaju o napretku Republike Hrvatske u djelu koji se bavi rodnom ravnopravnošću navode se mnoge teme i potreba za daljnjim radom na pravima žena, a pitanja muškaraca se tek ovlaš spominju bez neke posebne strategije ili cilja zaštite prava muškaraca.

Situacija je ista na nacionalnoj razini, gdje ne postoje naznake otvaranja ovog pitanja i rasprava koje ono povlači. U Hrvatskoj se ravnopravnost muškaraca i žena garantira člancima 3. (rodna ravnopravnost) i 14. (zabrana diskriminacije na temelju spola i drugih karkateristika) Ustava Republike Hrvatske. Teme koje Vlada smatra prioritetima najbolje se ogledaju u Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova, koja se isključivo bavi ženama, kao i u radu Pravobraniteljice ravnopravnost spolova koji se također fokusira na pitanje ženskih prava. Kao što je već spomenuto, civilno društvo je ono koje prednjači u pitanjima prava muškaraca, iako još uvijek kao izoliranim slučajevima. U Republici Hrvatskoj ne postoji udruga koja okuplja muškarce oko zajedničke teme njihovih prava, već specifične udruge koja se bave nekim od tema unutar tog okvira, a to su udruga samohranih očeva, organizacija za zaštitu i promicanje homoseksualnih osoba, i udruge branitelja. Nezamislivo bi bilo, za sada, okupiti ove specifične grupe oko zajedničkog interesa promicanja i zalaganja za prava muškaraca.

U akademskoj zajednici, prema mojim saznanjima, ne postoji literatura o pravima Mitologija herojstva i hrabrosti osuđuje muškarce na lošu kvalitetu života i nakon rata, jer nemaju adekvatnu (uglavnom psihološku) pomoć, a jedan od razloga zašto je muškarcima teško zatražiti pomoć, posebno ove vrste, njihova je rodna uloga muškaraca, osim nekih rijetkih primjeraka članka koji razrađuju maskulinitet, često tek kao važnu komponentu feminizma. Ne postoje predmeti niti obrazovni napori u području prava muškaraca. Ženski studiji ostaju ženski studiji, i ne upisuju studente, već samo studentice, a ne postoji inicijativa za osnivanje rodnih ili muških studija. Na kraju, valja još jednom napomenuti da su prava muškaraca u Hrvatskoj nepostojeća tema. Iako pate od posljedica patrijarhalnog konstruiranja muške uloge koja je i dalje vrlo prisutna i osnažena zbog nedavnog rata, muškarci u Hrvatskoj nemaju svijest o kolektivnim temama i interesima u području muških prava, osim u podgrupama kao što su branitelji, homoseksualci i tek nedavno samohrani očevi. Pitanje je može li se istinska rodna ravnopravnost postići samo u androgenosti koja sjedinjuje ženski i muški aspekt identiteta, ili se može postići jednostavno (ili ne tako jednostavno?) prepoznavanjem, osvještavanjem i odgovornim korištenjem postojećih rodnih obrazaca. Zasigurno je istina da je, kao i u svakom aspektu deliberativno demokratičnog društva, tako i u aspektu prava muškaraca, potrebno imati što više izbora, stvarnih izbora. Za muškarce, to znači raspon muških uloga i maskuliniteta koje mogu birati i kombinirati onako kako im odgovara kao pojedincima, bez da se osjećaju posramljeno, bez da im se izruguje, ili ih se napada, i bez da se osjećaju da nisu „pravo muško".

Tamara Puhovski, autorica ovoga priloga, stručna je suradnica na programu "Edukacija o Europskoj uniji" Foruma za slobodu odgoja (op. ur.)

Tagovi: prava homoseksualaca, prava žena, prava muškaraca
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 38 komentara
  1. mojeime20.10.2010. 20:26
    Svaki sustav koji određuje rigidne rodne uloge ne može nego biti nepovoljan za oba spola, a ne samo jedan, čak i ako je jedan od njih, komparativno gledajući, moćniji -- jer rigidno definirajući ideju određenog rodnog identiteta ograničava mogućnosti razvoja i izražavanja pojedinca na mnoge načine.

    Meni nije jasno zašto Ženski studiji u Zagrebu ne primaju muškarce? Ženski se identitet, kao ni muški, ne može proučavati ni preispitivati bez sudjelovanja oba spola, jer su, na koncu, oba spola zaslužna za oblikovanje i utjecanje na dominantne percepcije rodnih uloga i njihovu izvedbu. A, što je još važnije, isključivanjem muškaraca propušta se prilika za stjecanjem "allies" i edukacijom muškaraca koji su zainteresirani za feministička pitanja ali -- pogotovo u Hrvatskoj -- nemaju s njima puno doticaja.
  2. komentar20.10.2010. 20:41
    Što sve ljudski um neće smisliti. Sad još treba osnovati par udruga za zaštitu "muških prava" i eto uhljebljenja za desetak NVO-besposličara. I dakako za piskarala koja će raspredati o ovim pitanjima.
    No lakše se baviti izmišljenim problemima nego onim stvarnim.
    U svakom slučaju, lijep primjer kako iz ničega nastaje nešto.
  3. dena20.10.2010. 23:00
    ovo je zanimljivo ali i vrlo kontradiktorno podrucje. sigurno je da su muskarci u nekim stvarima zakinuti ali da su bas jako zakinuti vec bi se oni pobunili. a to sto se vrlo malo bune znaci upravo to da kao drustvena skupina imaju moc u drustvu, a time i mnoge privilegije i prava.
    druga je stvar sto sami muskarci (osim manjine) nisu bas zaniteresirani za takva prava - pravo nad skrbnistovm za djecu npr.
    brojni su pokazatelji kojima se vidi tko ima moc a time i prava . nasilje nad zenama je u porastu i nismo niti to kao drustvo rijesili i sad bi se trebali baviti pravima muskaraca. pa neka se sami pocnu boriti i za pravo na plakanje, nosenje suknje i pravo na skrb o djeci, a mi zene cemo im rado u tome pomoci.
  4. lila20.10.2010. 23:14
    ma daj molim te. pa ne radi se o pravima muskaraca. to je kao da sad pocnemo pricati o pravima ne-Roma u odnosu na prava Roma. ili neke druge skupine. radi se o tome tko je tu uglavnom i pretezno diskriminiran.
    ajme gdje ce nas sve to odvesti? vjerojatno u cador ili burku na kraju.












  5. Antifeminista20.10.2010. 23:17
    Vidi, vidi. U akademskim krugovima je počelo rasklapanje do sada dominantne feminističke ideologije, pa su odjednom feministkinje i borci za muška prava? Draga Tamara, svoj članak možete mačku o rep obrisati, do sada je i slijepom jasno da je jedini pravi neprijatelj muškaraca ušravo feminizam koji je mutirao iz borbe za ženska prava u borbu za dominaciju ženskog spola kao i temeljnu redefiniciju društva u skladu sa dominacijom ženskog spola. Ta je međutim ideologija već dobrano načeta, kako u praksi (borbe muškaraca za skrbništvo nad djecom, neke značajne pobjede kao npr. ona u Australiji, sa čim koliko ja znam feminizam niti feministkinje veze nisu imale, i prije se mogu smatrati neprijateljima nego ranim pomagačima onih koji se zalažu za vraćanje muškog dostojanstva), a tako i u teoriji (stručne studije na temu kakav negativan uticaj feminizam i iz persdpektive feminizma redefiniran obrazovni sistem imaju na mušku djecu). Što se tiče ovog drugog, u Velikoj Britaniji su već počeli implementirati kontramjere, ponovno uspostavljanje razreda samo za muškarce jer su uočili da takvi razredi imaju veće uspjehe u edukaciji i generalno podizanju muške djece koja u takvim okolnostima imaju prilike pokazati svoj kompetitivni duh bez stege koju je feminizmom inspirirano obrazovanje uvelo u ostale škole gdje se na muške osobine kao na defekte i antisocijalno ponašanje.

    Ili da sumiram, draga Tamara, prnuli ste u šišu i vi i vaša ideologija, a za ovakve naivne i nespretne pokušaje da predstavite feminizam kao pokretača ove borbe, a ne glavnog neprijatelja, mogu samo reći - hahaha. Netje motji ove notji.
  6. zemunica20.10.2010. 23:38
    @dena

    "...nasilje nad zenama je u porastu i nismo niti to kao drustvo rijesili i sad bi se trebali baviti pravima muskaraca. pa neka se sami pocnu boriti i za pravo na plakanje, nosenje suknje i pravo na skrb o djeci, a mi zene cemo im rado u tome pomoci."

    Problemi zena mogu biti rijeseni *jedino* uz sudjelovanje muskaraca i vice versa. A jedini *ispravan* nacin jest taj da se oni rjesavaju paralelno, a ne sekvencijalno. Zasto? Sudeci prema onome sto ti pises i ako je istina sto kaze @mojeime:

    "... Ženski studiji u Zagrebu ne primaju muškarce...",

    zenama to jos nije jasno.
  7. eee21.10.2010. 00:03
    složio bi se s antifeministom, tamara i ani-m ekipa žele zamijeniti mušku dominaciju ženskom dominacijom. One se ne bore za ravnopravnost nego za dominaciju. I stalno se priča o ženskim pravima, a gdje su obaveze.
    Ovo o plaćama su gluposti, jer za isto radno mjesto ne bih nikad dao istu plaću ženi i muškarcu. EU komisija je dosudila tako. Na rdanom mjestu znamo kako žene napreduju, gura ih se naprijed svim silama. Također u zapadnom svijetu najviše tužbi za zlostavljanje je za ženske šefove. 60% žena u anketam se izjasnilo da je muškarac bolji šef.
  8. Antifeminista21.10.2010. 00:10
    http://www.amazon.com/War-Against-Boys-Misguided-Feminism/dp/0684849569

    ---
    This book tells the story of how it has become fashionable to attribute pathology to millions of healthy male children. It is a story of how we are turning against boys and forgetting a simple truth: that the energy, competitiveness, and corporal daring of normal, decent males is responsible for much of what is right in the world. No one denies that boys' aggressive tendencies must be checked and channeled in constructive ways. Boys need discipline, respect, and moral guidance. Boys need love and tolerant understanding. They do not need to be pathologized.
    ---

    Da ne bude kako pričam napamet, ovo gore je jedna od studija koje sam spominjao.
  9. Antifeminista21.10.2010. 02:44
    http://www.youtube.com/watch?v=KqSA81b1d1Y

    To je feminizam koji "pomaže" u borbi za muška prava. To je društvo koje žele stvoriti Tamara i njoj slični. Društvo u kojem je neophodno, da citiram Tamaru:

    ---
    Tek kada se muška rodna uloga analizira i DEKONSTRUIRA, odnos među spolovima može biti uspostavljen na ravnopravnom temelju međusobnog poštivanja, što je, na kraju krajeva, i cilj rodne ravnopravnosti.
    ---

    Dekonstruirati mušku rodnu ulogu? Hajdemo biti otvoreni i reći da to zapravo znači poniziti muškarca, obespraviti ga i učiniti da se osjeća stalno krivim zbog grijehova "patrijarhalizma" (još jedan koncept kojeg draga Tamara uvodi u raspravu kao bez da uopće daje objašnjenje šta njoj znači "patrijarhalizam" zapravo, dakle osnovna pitanja poput gdje, kada, kako, koliko uopće se ne obrađuju). No, nažalost,. draga Tamara nije izoliran slučaj jer danas ne morate vladati argumentima već retorikom za uspjeh na polju nekih društvenih nauka. U suprotnom, članak naše drage Tamare bi bio tri puta kraći, bez nepotrebnoga filozofiranja, iznošenja ničim potkrijepljenih tvrdnji, donošenja zaključaka na osnovu ničim potkrijepljenih tvrdnji te nepodnošljivoga patroniziranja.

    Svesti borbu očeva za prava odgoja sopstvene djece, svesti psihičko obogaljivanje dječaka u školama, svesti samoubistva muškaraca koje je sistem izdao, na "problem" toga da li muškarci imaju pravo da plaču i da nose suknje, iskreno, draga Tamara, u meni izaziva samo osjećaj povraćanja. Pogotovo kada svo to pseudo-naučno naklapanje dolazi od osobe koja je produkt iste te ideologije koja je svo to zlo muškarcima i učinila.

    Što se tiče gornjeg filmskog uratka, po onome što sam pročitao, Amnesty International je film bojkotirao zbog žestokih pritužbi feministkinja. Hvala vam na "pomoći".
  10. :-)21.10.2010. 07:25
    I ne samo da ne smijemo nositi suknje nego ne smijemo ni nylonke, a tako je dobar feeling :-)
  11. ugasite tv21.10.2010. 08:06
    Uslijed raznoraznih manjinskih udruga koja traže prava od društva a prema tom istom društvu ne ispunjavaju obaveze (ili nemaju nikavih obaveza a time ni vrijednosti), stvara se neravnoteža.

    Bio sam u jednoj muslimanskoj zemlji. Muškarac mora osigurati kuću, prihode, tv prijamnik i satelitsku ukoliko se želi oženiti. Žena može raditi, ali po pričanju vodiča (žene) u pravilu ostaje kod kuće. Sve u svemu koliko dužnosti toliko i prava...
  12. komentar (2)21.10.2010. 11:19
    Iz članka i njegovih komentara možemo dakle zaključiti da pod hitno treba ukinuti i ženske studije i muške studije i hrvatske studije i mongolske studije i lopovske studije i sve slične "studije" dok ludilo nije zahvatilo širu populaciju.
  13. Ivan21.10.2010. 12:05
    @mojeime - Ženski studiji su uglavnom usmjereni na promociju feminizma, nerijetko i militantnog feminizma. Zašto kod nas ne primaju muškarce, zaključi iz prve rečenice.

    @komentar - To nisu izmišljeni problemi samo zato što se ti nisi našao u tom problemu, ili što nisi svjestan da si se našao u tom problemu. Problem postoji, u našem zakonu i sudskoj praksi je iznimno izražen. Ženama se jamči jednak tretman kod prijave na oglas za posao na bilo kojem radnom mjestu, muškarce se u dosta tih oglasa otvoreno diskriminira. Žene zaštitu svojih prava mogu bez problema zatražiti jer postoje udruge koje se bave tim problem, muškarci su ostavljeni sami sebi.
    Posljedica je to davanja sve veće moći i medijskog prostora feminističkim pokretima.. Rezultat i razina utjecaja je vidljiva u primjeru Ane Magaš, svakome tko je detaljnije upoznat sa tim sudskim postupkom i količinom krivnje. Muškarci za takve zločine dobiju desetke godina zatvora jer nije dokazana samoobrana, Magašica uz pomoć Sarnavke i medija izađe za 3 i još je svi žale kao žrtvu.
  14. fern21.10.2010. 13:00
    Članak je baš zanimljiv (premda vapi za lektorskim intervencijama) i meni se čini da je stanoviti cilj već i postignut njime, recimo u ovim komentarima o muškarcima koji ne mogu studirati ženske studije. Simbolički, vjerujem da bi se dosta postiglo da im se to omogući.
  15. Zrin21.10.2010. 13:02
    Muškarci su stvarno u nezgodnoj poziciji, evo ja bi preuzela sve njihove uloge i plaću!
  16. ja21.10.2010. 14:05
    hahahahahah!! :D da - jadni mali muški rod...
    u našem patrijahalnom svijetu, svakako što prije treba jadnim potlačenim muškarcima pomoći!

    ...i ja bi se odmah posamatarijanila :D i žrtvovala, te pomogla jadnim muškarcima preuzevši njihovu ulogu, njihove plaće, njihov status...
  17. žena21.10.2010. 14:17
    tko kaže da muškarci ne smiju nositi suknje? gdje to piše?
    nek rade što hoće
    ionak će za to sve dobiti 30 posto veću plaću od žena

    e, moja tamara, ti si pala s marsa, a ne venere
  18. Tamara Puhovski21.10.2010. 14:32
    Postovani sugovornici,
    drago mi ja citati sve komentare pa i one negativne jer se o ovoj temi do sada uopce nije govorilo tako da mislim da su i negativni komentari pomak, bolje ista nego nista;)

    svi mi kad tad "prnemo u sisku" kako kaze antifeminista al mislim da to ovaj puta nije bio slucaj pogotovo ako je ovaj clanak zasluzio tri komentara od antifeminista - znaci da ga smatra relevantnim a mislim da se svi mozemo sloziti da prnut u sisku - usitniu nije relevantno

    no uvrede i napade cemo staviti na stranu kao i uvjeravanja da sam protiv bilo cije dominacije tako i zenske, i sama poludim kada NEKE od feministkinja (ajmo ne generalizirat) vise namecu sto bih ja trebala kao zena misliti i raditi nego sto to cine NEKI od muskaraca u svom sekiszmu (ponovno ne generlaiziram). Seksizam je sekziam ma od koga dolazio. Mislim da je moj stav objasnjen u clanku dovljno pa krenimo dalje pogotovo jer smatram da anitfeminista poteze izuzetno vazan argument, koji sam ja propustila razraditi (vec je i ovako clanak predug) i to je vrlo vrjedno za ovu raspravu

    - pitanje mozemo li se boriti za nacje prava ako ne pripadamo obespravljenoj skupini? Mogu li se ja kao zena zalagati za muska prava il ne (jer to nije opravdano ili jer to nikada necu moc razumjet?) mogu li se zapadne feministkinje zalagati za prava zena iz drugih kultura pitanje je koje se vec dugo raspravlja i pitanje koje je vrjedno raspraviti i u ovom kontekstu, na to se nastavlja pitanja sto da radimo ako je netko obespravljen i nista oko toga ne poduzima - educirati, ignorirati, prijaviti, ispitati, sto ciniti ili ne ciniti?

    - dalje takoder intersantno pitanje toga jesu li muskarci interesna skupina, tj ako oni ne smatraju da su ugorzena grupa ako nema solidarnosti medu njima ako nema svijesti o pripadanju grupi jesu li oni grupa (u sociologiji bi se ta razlika navela kao(grupa) za sebe i (grupa) po sebi) ako su takvi samo u nasim ocima a ne i u svojim? ovo se odnosi na komentare da muskarci sebe ne dozivljavaju kao ugozenu grupu

    - nadalje takoder netko je spomenuo "ako se ne bune nije im tesko" to smatram takoder vaznim za raspravu jer vjerujem da se ne bunimo ovisno o tome koliko nam je tesko negko ovisno o tome prihvacamo li poziciju u kojoj se nalazimo. Primjeri su mnogi, tesko nam je na poslu al ne dizemo revoluciju jer prihvacamo da mroamo raditi, od primjera iz filozofije Hannah Arendt se pita zasto se zidovi nisu pobunili kada su ih ubijali? ako hocete zasto se teenageri pobune tek kad dou o odreden godine, nisu im roditelji nista tezi nego vise ne rpihvacaju svoju poziciju, na kraju krajeva, posebno za antifeministu puno je primjera zlostavljanih zena koje se nikada ne pobune, naravno ne samo zena, al vazno osoba koje su usvojile identiet zrtve i iz te pozicije se jednostavno ne buni

    eto toliko od mene, pozdrav svima i radujem se novim komentarima i raspravi
    Draga Tamara

  19. ap21.10.2010. 15:23
    @ Tamara Puhovski

    ''... pitanje sto da radimo ako je netko obespravljen i nista oko toga ne poduzima - educirati, ignorirati, prijaviti, ispitati, sto ciniti ili ne ciniti?"

    Na ovo i većinu drugih pitanja već si (nehotice, slučajno ili namjerno) odgovorila bar 60 % - ništa, i to ne jednoznačno i jednoliko uticajno ništa nego kao višeznačno i više uticajno..

    Ništa je osnovni odgovor u stvarnom intelektualnom, političkom, privrednom itd. životu, a naročito sociologijski, ekonomski (u smislu struke), rodni i spolni ....
    Npr. Fassbinerovi filomovi, TV serije ..., pa .i kazališne predstave prije, beskrajnu stvarnost, pa i onu između dva svjetska rata (Berlin Alexanadarplatz ...), daju sve s jednom niti - u svemu tome, pa i onome što dominira kao promjenljiva tumačenja, mijenjanja ..., tek netko se u nekom trenutka sjeti nekoga i bilo čega i posveti tome neku pažnju, pa i skrene pažnju drugima, ali to njima nema veze iako se radi o tome čime su preokupirani.
    I taj netko tko se iznimno sjeti temi je iznimka, i sam sebi (ne bilo koji iznimni svjetski lik nego neki koje je odjednom odradio vjetnamaski rat i razno, neki Ali, neki crnac koji nije u toj ulozi ...), i iznimno se sjeti teme kojom su svi, pa i film, zaokupljeni.

    Tj. forsa se, tumači, mijenja, brine ... ne radi stvarnog zanimanja za to nego zbog nečeg drugog, dok stvarno znaimanje za to previše iritira, smeta ... baš zbog toga što svi znaju da je to izvrnuto.

    Ništa u prvom redu znači smanjenje do prestanka samorobovanja pojedinaca, grupa, mreža, pojava .. i time robovanja pojavama kao takvima, naročito modno-estetskim pojavama koje su ključne.

    U drugom redu, ali ne kao drugo, ništa automatski otvara ne samo mogućnosti nego i odnos sa puno širim pojavama, nijansama i svim, pa i ključnim nijansama i djelovima koji jesu, nude se i koji su mogući.

    U trećem redu, ali ne kao treće, ništa automatski oslobađa i dovodi većinu svega u oslobodilački odnos naspram diktature samo upravljanja i ''izvrsnosti''. Usput rečeno, rješava dobar dio i ovih pitanja te stanja i raspoloženja muškaraca i žena.

    Tj. previše, ili skoro samo to, se tumači, mijanja, forsa, izvrsno, samo upravlja i upravlja .... a praktički se nitko stvarno ne pita i bavi, osim iznimno, o tome i tim, pri čemu je samo bavljenje tim u prvom redu tek polazno i redovno a ono što je s tim bitno je ono dalje.
    Npr. na portalu o zaštiti okoliša i inače dominira kao da RH nije usvojila i ne radi ništa bitino oko toga. A naravno, obziroma da su šape na to, npr. na prostor po 400 % više nego EU, stavili partija (HDZ-SDP-HNS...) i među njima desetljećima preprekaljeni aktivsti za dobrobit građana tamo gdje se mođe pokrenuti neka lova (Marina MD, Bišupić, Ružinski ...) ... i usvojeno je i troši se i radi cca 400 % više nego po EU. Stvar je u tome da se pokaže malo znaimanja za to ili ništa, u smislu kako je navedeno, pa će onda sve biti umjesto forsiranja fikcija jasnije, bez robovanja ....

    Ili npr. najveći šarmeri (Tito, Stipe Mesić, Horvatinčić ... ), ili šarmerice (Marina MD, Milka Planinc, Jadarnka Kosor ...) ... sa ništa je jasno ono što navedoh i umjesto pitanja o tome da li su žene služile šarmerima ili muškarci šarmeracama u prvi plan izbija ne samo partija, mreže, moć ... nego moda koja dugo traje i obara s nogu. Npr. navodno anemičnio Račan je, kao i šarmer Aron Maju Brinar, po detaljnim iskazima Dijane Pleštine i Maje Brinar, samo djelićom pogleda ne samopržio objekt nego je rješeno i puno toga ... i tako non stop, cijal sustavna povjesna i dalje iiva zbivanja ..
  20. ap21.10.2010. 15:31
    Tj. najprije ništa (3/4) a onda nešto minimalistički (do 1/4), pa opet ništa pa ....
  21. Goran21.10.2010. 16:22
    @Zrin

    Da te vidimo kako ces po brodogradirilštu povlačin kabele 12 sati dnevno za 3000kn.
  22. John Wayne21.10.2010. 19:29
    Man got to the do, what man got to do!
  23. grandgramparabbi22.10.2010. 09:03
    Izvrstan članak, još bolji komentari. Obožavam ovaj manjak tolerancije i potrebe za dijalogom u Hrvata. Svaki komentator počinje i završava sa - ja sam u pravu zato jer (umetni vlastitu nebulozu) ili se jednostavno nalazi uvrijeđenim što se autorica uopće usudila načeti ovu temu ili misli da je ovo skrivena zavjera da bi se potlačilo muški rod.
    Za boga miloga.
    Gospođa (dična) Puhovski je pokrenula jednakopravan pravac razmišljanja i pravilni odgovor bi bio dobro razmisliti o njenim (dobro obrazloženim) argumentima.
    Pljuvanje... Pljuvanje je već toliko očekivano u hrvatskom diskursu da ga jednostavno preskačem.
    Hvala za članak i bilježim se sa štovanjem.
  24. Tomaso22.10.2010. 10:24
    Interesantan rakurs u svakom slučaju auturice teksta. Zaista se javlja dojam da je danas heteroseksualni muškarac pred ukidanjem. On je uzrok na koncu potlačenosti žena i banalnog machoizma koji je generator svakojakih oblika homofobije.
    Brakovi se danas mogu već stvarati između dvoje muškaraca koji su nekad bile žene pa su se operirale, i nekako na tom putu medicinskim akrobacijama uspijele zanijeti pa eto imati i djecu. I to se već pokazuje svijetu kao vrednota, rezultat evolucije morala i raznih prava.
    Jedini muškarac na kojeg se obraća pozornost bio bi primjerice hipersenzibilan gay mladić koji je dobio batine u kvartu jer nosi rozi rajf na glavi.
    I kad čovjek pomisli u trenutku da živi u revolucionarnim vremenima, shvati otrežnjen da je riječ o tek banalnim vremenima. Uistinu banalnim.


  25. saratoga22.10.2010. 12:08
    Sviđa mi se članak iako je evidentno da problemi navedeni u članku teško mou postati širi trend, osim u obliku referata feministkinja koje više ne znaju o čemu bi pisale (vjerojatno negdje u rangu tzv. ekofeminizma). Većinu tvrdnji iz ovog članka navodio sam u raspravama na jednom hrvatskom forumu prje nekih 6 godina, dok se na kraju nisam posvađao sa većinom sugovornika (ili preciznije, sugovornica) i otišao s tog foruma uz uvjeren kako je naše društvo jednostavno nezrelo za takve teme i da ćemo o tome tek moći početi pričati za 10-ak godina, kao i da će tu temu morati pokrenuti žena jer one su te koje danas imaju monopol na svaku temu koja se tiče "ravnopravnosti" (penis je eto, diskvalifikacija u ovom sportu).

    Odgojla me samohrana majka koja nije baš živjela život koji nalikuj stereotipnoj patrijarhalnoj ulozi (što znači da kad pomislim "žena", pojam "kuharica" ili "majka" mi nije ni u prvih 5 asocijacija), i odgajan sam da ravnopravnost svake vrste jednostavno uzimam zdravo za gotovo (u mom domu nisu se obilježavale obljetnice datuma kad je prva žena vozila bicikl ili osvojila mont blanc ili napisala bajku ili diplomirala faks niti nam je ikad bilo bitno je li neku knjigu napisala žena da bismo ocijenili radi li se o smeću ili remek-djelu), i stoga sam prema cijeloj temi bio prilično indiferentan.

    Međutim, jedan studij filozofskog kasnije i mogu reći da sam razvio duboki prijezir prema svakome tko sebe danas naziva feminist(kinj)om, kao i što sam se bezbroj puta uvjerio da one koje se opsesivno bave tim temama u najboljem slučaju imaju možda polovicu slike (u većini slučajeva i puno manje od tog), te da "feminizam" ima najmanje veze sa bilo kakvom jedakošću te da se uglavnom svodi na promicanje ženskog seksizma.

    Patrijarhalni sustav je jednostavno sustav uloga koji zapravo smeta samo malom broju muškaraca i malom broju žena, a temeljni problem feminizma (ili "feminizama" kako ih zovu fanovi kad žele nepostojanje muških glasova u toj temi nadmjestiti deklarativnim pluralizmom, što je otprilike isto kao da tvrdite da su nacisti bili vrlo demokratski pokret jer eto, gestapo, wermacht i ss nisu baš bili isto) jest što je zamišljen kao teorija zavjere u kojoj je cijelo društvo mizogina asocijacija. Iz toga onda slijedi da "ženska prava" uvijek trebaju i moraju biti veća i bolja, bez obzira kakva su trenutno (dakle borba ad infinitum), te drugi problem koji se sastoji od nepostojanja bilo kakve želje da se "prema van" predstavi neka dosljedna platforma. Drugim rječima, tko god ima vaginu i nadrkan je zbog bilo čeg, ventil za svoje frustracije može naći u nekom od ogranaka feminizma te ne samo naići narazumijevanje već je i u mogućnosti od toga napraviti impresivnu akademsku/NGO karijeru.

    U praksi (a to znači u svijetu izvan staklenika FFZG-a ili NGO-a) tim je stvoreno društvo u kojemu svaka žena ima pravo odabrati od situacije do stuacije je li joj draža ravnopravnost ili posebnost, što nadalje znači da živimo u svijetu u kojemu smo svi mi ljudi ravnopravni, uz napomenu da je ženska polovica nas ljudi malo ipak ravnopravnija. Orwell je već opisao kako to izgleda pa ja valja ne moram.

    Feminizam nam je omogućio da imamo kolumnistice koje svaki tjedan u navodno uglednim medijima pišu o muškarcma na način koji bi bio ilegalan da se radi o etničkoj ili vjerskoj skupini, a nezamisliv da se radi o ženama. Nema tog intervjua u ženskim časopisima sa nasumično odabranom uspješnom ženom u kojem novinarka ne postavi pitanje "zašto mislite da su žene bolje u vašoj profesiji", imamo novnarku novog lista koja prje mjesec dana konstatira kako je "silovanje sastavni dio muške supkulture" i kako je "svaku muškarac potencijalni silovatelj" jer eto, "kad su ratovi svi to čine". Vjerujte, da hodam po gradu i nudim 5 milijuna dolara za seks brzo bismo dokazali sličnom logkom da su sve žene kurve. Mogao bih potrošiti mnogo kartica na nabrajanje takvih nedosljednosti kao i primjera otvorenog ženskog seksizma ali ono što je najgore u cijeloj priči jest što nijednoj samoprozvanoj feministkinji nikad nije ni do primozga došlo da kritizira nekog s vaginom, što je onda ideju ravnopravnosti i ženskih prava pretvorilo u totalni čušpajz.

    A na kraju balade, kad se sve zbroji i oduzme, većina žena i muškaraca i dalje sasvim svjesno i obaviješteno bira život po patrijarhalnm principima, jer uvijek automatski usvojena dogma kako patrijarhat anti-ženska urota ne može biti dalje od istine. Nakon svih amaterskih i profesionalnih feministkinja s kojima sam imao nesreću imati veze proteklih godina jedino što mogu zaključiti jest da je feminizam ekstenzija patrijarhata (a ne njegova opozicija) jer jednostavno je zapanjujuće kako feministkinje imaju u osnovi patrijarhalne predodžbe o tim istim ženamaza koje se kao bore (za primjer pronaći izjave o prijedlogu zakona o izjednačavanju dobi za mirovinu). Svaka feministkinja kad kaže "žena" u glavi ima sliku neprosvijećene domaćice koja eto, strepi da ju muž ne umlati i jedva čeka da joj kakva ženska udruga uruči evanđelje emancipacije. Takve predrasude su teško iskorjenjive, ali u tom upravo i jest stvar - što je rezultat da živimo u društvu u kojemu je okej boriti se protiv predrasuda koje nam ne iu u prilog, ali zato ignoriramo postojanj predrasuda koje nam idu u prilog (teško će se neka ženska udruga buniti što 90% djece nakon razvoda ide majkama, uz 50% imovine stečene u braku, kao i što je teško zamisliti da nekome od njih zasmeta što većina oglasa stanodavaca eksplicitno traži "studentice" dok je kod oglasa za posao to zabranjeno zakonom).

    Sve u svemu, lijepo je vidjeti da nisam pogriješio u onoj procjeni iz nekadašnje forumske rasprave. Vidimo se opet 2016.
  26. Smrt feminizmu,sloboda seksizmu22.10.2010. 21:48
    Žene su inferiornija bića u odnosu na muškarce i trebale bi se isključivo baviti peglanjem,pranjem,kuhanjem i spremanjem(to su ionako umno najmanje zahtjevni poslovi i kao takvi idealni za žene),a da ne govorimo o brizi za djecu i muževe.Žena treba raditi barem deset poslova u kući,dok ja sjedim na kauču i gledam utakmicu.
  27. .....22.10.2010. 21:59
    nisam procitala clanak do kraja pa mi oprostite ako napisem nesto vec spomenuto. U pocetku je bio matrijarhat,onda ga je zamjenio patrijarhat,dakle oba spola su imala dovoljno vremena da se dokažu kao onaj jaci. buduci da ni jedan ni drugi spol to nije uspio, mislim da bi bilo vrijeme da zaboravimo na postojanje spolova i da jednostavno pocnemo koristiti rijec čovjek tj. ljudi. U danasnje vrijeme je neprihvatljivo da netko nekog diskriminira zbog njegova/njezina spola.Takvi ljudi nazalost jos uvijek postoje, ali to su ionako uglavnom ljudi nize inteligencije koji dolaze iz nerazvijenih i neliberalnih drzava koji su samim tim osudeni na skoru propast. Sto se tice toga da zene ranije idu u mirovinu, to je sasvim opravdano jer one su te koje radaju dijecu i krvare svaki mjesec tijekom prosjecno 38 godina, mislim da im to oduzme poprilicno energije. Ostale "diskriminacije" su cista glupost, onda bi se i zene mogle zaliti sto rodovii ne idu ženski,srednji,muški umjesto dosadasnjeg diskriminirajuceg redosljeda mr,žr,sr, ili kada u sluzbenim dokumentima pise prvo njega ili njemu, pa tek onda nje ili njoj. Nije li i to diskriminacija?!!
  28. trotočkić22.10.2010. 23:21
    Da, tako je, ženama menstruacija oduzima mnogo energije. Bit će da muškarcima žene oduzimaju još više jer niskoenergetske i bržeumirovljujuće žene u Hrvatskoj žive u prosjeku 12 godina duže od superagilnih i inače bezbrižnih generatora alimentacije.
  29. a joooj23.10.2010. 00:47
    kaj je ovo - seminarski rad za prvu godinu preddiplomske sociologije u sredini u kojoj ne postoje rodni studiji???? zašto kod nas uvijek sve mora kretati od početka???
    nema tog feminizma koji se zalaže za dominaciju žena (osim ponegdje kao folklorno pretjerivanje), nema tog feminizma koji ne dekonstruira i muške i ženske rodne uloge - jer dekonstruira patrijarhat.
    ženski studiji i dalje postoje, jer je odnos moći i dalje patrijarhalan, kao što postoje studiji američko.afričke kulture ili "black studies", post-kolonijalni studiji itd.
    koliko je pristup promašne pokazuju upravo upisi samozvanih antifeminista. moš ti njima pričati do sutra da su dio iste opresije - opet su njima žene krive što ih moraju ubijati. btw: to je jedna neravnoteža koju "draga Tamara" slučajno ili namjerno ne spominje (obiteljsko nasilje, 90% nasilnika muškarci, 99,9 srtni ishoda - počinitelji muškarci.) što jest, jest: ponekoj ženi dosadi alkoholizirano teoretiziranje o povrijeđenoj muškosti pa ga klepne oklagijom :-)
    ili je riječ o uratku koji će nekom funderu mamine organizacije biti prikazan kao "medijski odjeci" novih aktivnosti????
  30. a jooj ajooj23.10.2010. 22:54
    pa zašto ne napraviš sljedeći korak i zapitaš se odakle toliki broj frustriranih, deprimiranih, mentalno deformiranih muškaraca koji mlate svoje žene.
    kada ljudi shvate da su svi u istim govnima, da su i muška i ženska sudbina podjednako poražavajuće, da svi ti različiti identiteti koji se bore za svoja prava imaju crte lica koje su posljedica patološke plastične kirurgije (koja svoje temelje ima najviše u političkom ustroju društva koje se pak svelo na različite varijacije totalitarizma), da se solidarizacija određene grupe ne smije bazirati na mržnji nego na eksponencijalnoj energiji koja nastaje spajanjem različitih bića... tek onda imamo neke šanse. a zakoni su najobičnije sranje, pogotovo oni koji ne predstavljaju dogovor čitave zajednice.
  31. abc24.10.2010. 00:43
    @ajoooj
    "kaj je ovo - seminarski rad za prvu godinu preddiplomske sociologije u sredini u kojoj ne postoje rodni studiji????" (ajoooj)

    Ako je tvoja ocjena o članku i blizu istine- a ja ipak vjerujem da nije- svejedno je ovaj rad na puno većoj razini od tvoga razmišljanja koje je na razini nekog 13-godišnjeg balavca, koji tek otkriva da postoji drugačiji pogled na društvene probleme od njegovog pa onda u toj bolnoj metamorfozi poseže za ovakvim uvredama:

    "koliko je pristup promašne pokazuju upravo upisi samozvanih antifeminista. moš ti njima pričati do sutra da su dio iste opresije - opet su njima žene krive što ih moraju ubijati." (ajooj)

    Taktika ovakvih likova glasi otprilike:"Ako ne mogu ili ne želim shvatiti nešto, onda to suspendiram po kratkom postupku." Pravi pokazatelj totalitarne, paranoidne ličnosti koja se odupire drugačijim argumentima pomoću stereotipa i fiksacija uzrokovanim kako bi "AP" rekao "modno-estetskim pojavama".

    "nema tog feminizma koji se zalaže za dominaciju žena (osim ponegdje kao folklorno pretjerivanje)..." (ajoooj)

    Ako je tebi utjecajan pokret kao što je radikalni feminizam samo folklorno pretjerivanje, onda ozbiljno moraš preispitati svoje stavove. Umanjivanje nečijeg značaja pomoću malo frizirane semantike neće ti proći.

    "draga Tamara" slučajno ili namjerno ne spominje (obiteljsko nasilje, 90% nasilnika muškarci, 99,9 srtni ishoda - počinitelji muškarci.)" (ajoooj)

    Ovo je tipičan primjer medijskog manipuliranja kakvo često vidimo u TV emisijama. Kao oruđe manipulacije koristi se STATISTIKA - ta "sveta krava" znanstvenog pozitivizma kojoj mnogi pripisuju nepatvorenu znanstvenu objektivnost (kakve li iluzije) i time pokušavaju zamagliti činjenicu da je ona u službi nečije ideologije. U čemu se zapravo sastoji manipulacija? Da se ne bi krivo shvatilo ne kažem da su podaci pogrešni, vjerujem da su otprilike točni. No, samo naivni misle da statistika može ili mora ostati na razini brojčanog podatka kojeg NETKO iznosi. Taj netko ima svoje i ime i prezime i udrugu koja stoji iza njega, ima interese koji nisu uvijek časni. Jedan od najgorih grijeha statistike jest samo njezino postojanje (ovdje mislim isključivo u kontekstu društvenih znanosti) jer ona svjesno kategorizira ljude, odnosno gura ih u ladice. Da budemo konkretniji onaj "istraživač" koji to čini stvara si iluziju o tome da si takvim pojednostavljivanjem otvara put do nekakve društvene istine i postaje u kontekstu međuljudskih odnosa, opasna jedinka koji svijet promatra crno-bijelom tehnikom. Neki to čine jer je to njihov vlastiti odnos prema društvu, a neki jer su manipulatori i karijeristi. Poanta ovoga što pišem upravo je u onome što je napisao "A JOOJ AJOOJ":"pa zašto ne napraviš sljedeći korak i zapitaš se odakle toliki broj frustriranih, deprimiranih, mentalno deformiranih muškaraca koji mlate svoje žene. "

    U cijeloj toj priči zapravo muškarac postaje utjelovljenje zločinca, nasilnika, silovatelja jer se u medijskom diskursu ne vidi niti trunka želje da se opiše socio-psihološki profil tih muškaraca koji su to učinili i na taj način pronađe uzrok takvih događaja. Ovo nipošto nije opravdanje takvog čina kao što je fizičko nasilje, već bitna napomena da stigmatiziranje i etiketiranje neke društvene kategorije može roditi samo novim nerazumijevanjem i odbojnošću, a također pokazuje neciviliziranost i perfidnost onoga tko promiče takav način razmišljanja.

    @ a jooj ajooj

    Odlična primjedba.Drago mi je što još uvijek postoje ljudi koji ne nasjedaju na propagandu tzv. humanista i progresivaca, običnih cinika i sociopata koji uživaju u tome da uzrokuju neprirodnu mržnju kod onih nedovoljno karakternih ljudi koji nasjedaju na logiku čopora i uniformiziranja te simboličkog manipuliranja.
  32. abc24.10.2010. 01:09
    @Tomaso

    "Jedini muškarac na kojeg se obraća pozornost bio bi primjerice hipersenzibilan gay mladić koji je dobio batine u kvartu jer nosi rozi rajf na glavi.
    I kad čovjek pomisli u trenutku da živi u revolucionarnim vremenima, shvati otrežnjen da je riječ o tek banalnim vremenima. Uistinu banalnim." (Tomaso)

    Pa da. To ti je crno-bijela tehnika u kojoj je heteroseksualni identitet u muškarca automatski povezan sa mačizmom, homofobijom, nacionalizmom, mizoginijom, primitivizmom i ne znam više kakvim terminima. Ne daj bože da slučajno seksualnu požudu prema ženi smatra jedinom normalnom, ne ukidajući bilo koje pravo drugom čovjeku- i na praktičnoj i na teorijskoj razini- na njegovo izražavanje . Istog trenutka suspendiran je po kratkom postupku onim gore navedenim pojmovima. Uistinu jadan svijet, siromašan duhom i smislom čiji se aktivizam svodi na jeftino medijsko paradiranje i samopromociju.

    Pozdrav


    .
  33. slučajni_prolaznik24.10.2010. 11:29
    @saratoga,

    ovo je jedini komentar napisan bez foliranja i razbacivanja učenim terminima, a koji na jednostavan način argumentira svoje stajalište. hvala Vam na tome!
  34. zuzu26.10.2010. 09:44
    ako je to dobro argumentiran post, ja sam helikopter. post vrvi neskrivenim prijezirom koji izbija iz svake rečenice, uz par neargumentiranih tvrdnji. rugala se sova sjenici...
  35. abc30.10.2010. 17:15
    @Zuzu

    "ako je to dobro argumentiran post, ja sam helikopter. post vrvi neskrivenim prijezirom koji izbija iz svake rečenice, uz par neargumentiranih tvrdnji. rugala se sova sjenici... ."(Zuzu)

    Što je zuzu tresu ti se gaće jer sve više ljudi shvaća da je taj feminizam obična manipulacija.
  36. muško30.10.2010. 20:06
    Mene je bivša tukla.
    Da sam je barem jednom udario, ispao bih nasilnik.
    Da sam ikome prijavio nasilje, ispao bih papak.

    Jesam li jedini?
    Ima li toga u statistikama?
  37. abc30.10.2010. 20:14
    @muško

    "Mene je bivša tukla.
    Da sam je barem jednom udario, ispao bih nasilnik.
    Da sam ikome prijavio nasilje, ispao bih papak.

    Jesam li jedini?
    Ima li toga u statistikama?"(muško)

    Sigurno da nisi jedini, a o tome kakva je statistika ideološka manipulacija pogledaj moj post od 24.10.2010. 00:43.

  38. obitelj@hotmail.de24.11.2010. 18:15
    Ja sam vec dugo u Njemackoj i proces prilagodbe na novu sredinu trazio je odredjene promjene u mom sistemu vrijednosti. Jedna od prvih stvari koja me uzasnula je bilo stanje zensko-muskih odnosa te odnos drustva prema djeci i starim osobama. U pocetku sam mislio da sam balkanski primitivac i da nisam moderan. S vremenom stjecem vlastita iskustva te slusam iskustva raznih prijatelja i citam literaturu. Tako sam stekao uvid u stvarno stanje stvari koje je u SR Njemackoj alarmantno! Npr. odnos samoubojstava u SR Njemackoj kod omladine je 9 : 1! Devet djecaka : 1 djevojcica! To mora imati dugorocnu pozadinu!

    Da prvo nabrojim nekoliko stvari koje se nama cine smjesnim:
    - u SR Njemackoj je tek 1977 ukinut zakon prema kojemu se zena nije mogla zaposliti bez potpisa svog muza!
    - tek ove godine je donesen prijedlog izmjene zakona prema kojem se mijenja definicija da se djecje oglasavanje po "defaultu" tretira kao "nenormalna buka"!
    Paradoksalno!

    Sasvim je nedvojbeno da arhaicne zakone i odnose treba mijenjati, pitanje je samo - KOJE i KAKO?
    Mnoge stvari su u nasem drustvu jos prije 25 godina kad su moja djeca isla u vrtic u Zagrebu bile daleko bolje rijesene nego sto su sad jos uvijek u Njemackoj!

    Djecji vrtici i skole u Njemackoj su djelomicno vise prilagodjeni potrebama osoblja nego potrebama djece i roditelja. Pedagoski rad sa djecom je nesto sto ne zavisi prvenstveno o kolicini novca u drustvu, vec prvenstveno o kvalitetu osoblja i njihovoj obucenosti. Odgovorno tvrdim da je jos u bivsoj SFRJ i staroj DDR stanje bilo bolje nego u Njemackoj sada. Ljudi iz bivse DDR to potvrdjuju u privatnim razgovorima.
    Na prvi pogled to nema veze sa feminizmom. Ali ako uzmemo u obzir da je od 70-tih godina sav pedagoski rad presao u zenske ruke (preko 90%!) i to sa snaznom feministickom dominacijom onda ta situacija ne cudi.

    Prije nekoliko godina dok mi je najmladje dijete jos islo u vrtic, dobili smo pismo rukovodstva vrtica u kojem se upozorava roditelje da se sami ne iznenade i da pripreme djecu na to da ce u vrtic biti primljen muskarac kao odgajatelj! Po tome vam mora biti jasno kakva je situacija u glavama ljudi!
    Sto se tice zenskih prava u Njemackoj je stvoren novi oblik diskriminacije i nepravde - ovaj put prema muskarcima. Pocecemo samo od toga da se nadlezno mimistarstvo zove "Savezno ministarstvo za obitelj, seniore, zene idjecu". Time je sve receno - muskarci su izopceni i nemaju zastupnike svojih interesa u zakonodavstvu sto se katastrofalno odrazilo na polozaj muskarca u Njemackoj. "De jure" i "de facto"!

    Situacija muskarca je u slucaju razvoda katastrofalna. Mogucnost zloupotrebe difaniranja muskarca je nevjerovatna! Tema "nasilje nad zenama" se zloupotrebljava kao instrument "discipliniranja" muskarca jednako kao i optuzba za silovanje. Pogledajte u youtubu pod "Kachelmann" sta je bivsa ljubavnica "smjestila" covjeku! Jos se ne zna tko je kriv, ali je indikativno kako je reagiralo pravosudje!

    Da netko ne pomisli - ni u kom slucaju ne podrzavam niti nasilje, niti silovanje, ali niti jednostranu zloupotrebu istog protiv muskarac!
    Stoga je ovaj clanak izuzetno afirmativan i napredan jer predstavlja nesto sto se u zapadnom svijetu jos nije postiglo:
    otvoriti dijalog o modernom i konstruktivnom kreiranju odnosa izmedju muskarca i zene na sasvim novim osnovama i postavkama!
    Nije sve bolje sto dolazi sa "Zapada"! Pa i mi znamo misliti svojom glavom. Osim toga, u podrucjima organizacije socijalnog zivota u kojima smo bili i ostali napredniji, ne trebamo se retroaktivno ponasati i slijepo kopirati sve sto se sa "Zapada" diktira ili pokusava nametnuti.
    Feminizam je Njemackoj donio nekoliko vrlo pozitivnih promjena ali nanio i velike drustvene stete!
    Bilo bi katastrofalno za zemlje u tranziciji da im se nametne kopiranje feministickog modela odnosa u drustvu jer ce to izazvati snazne i duboke devijacije pocevsi od obiteljskih odnosa, u prosvjeti itd.

    Ovdje se ne zagovara "cemetiranje" postojecih odnosa medju spolovima, vec trazenje novih puteva u reguliranju istih te sprecavanja velikih gresaka uzrokovanih feminizmom u zapadnim zemljama.
    Prirodno je da zapadne zemlje forsiraju svoje modele ponasanja, ali mi mozemo njihove modele analizirati, uociti greske, te iste greske ne ponoviti i razviti
    vlastite - nasim uvjetima prilagodjene modele! Za to u Njemackoj vec postoji dovoljno materijala od samih Njemaca - muskaraca i zena!
    Ja trazim kompetentne sugovornike u Hrvatskoj (najradije organizacije) kojima mogu pomoci da se argumentirano suprotstavimo militantnom feminizmu (pri tom ne mislim na antifeminizam vec na afirmativno djelovanje dijaloga medju spolovima). Potreban je jedan sasvim nov, savremen put!
    Ukoliko netko zeli po ovoj temi suradnju neka mi se obrati na email adresu: obitelj@hotmail.de
    P.S.
    Molio bih da mi se ne salju komentari, vec samo prijedlozi za suradnju! Pri tome je anonimnost iskljucena - dakle neka mi se javi samo onaj tko je spreman razmjeniti konkretne podatke o sebi i svojoj organizaciji.
    Pogotovo bih zamolio militantne feministkinje da me postede agresivnog nastupa, po kojem su poznate.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

24.05.

Zatvorite ratne zločince

Hrvatska i dalje nije procesuirala svoje ratne zločince. Štoviše, umjesto toga su se ključne političke ličnosti obrušile na presude međunarodnih sudova, stoji u izvještaju Amnesty Internationala

24.05.

Sistematska diskriminacija Roma

Romi u Europskoj uniji nisu dovoljno uključeni u društvo i žive u lošijim uslovima nego njihovi susjedi, ocjenjuje Agencija za osnovna prava

24.05.

U pripremi rezolucija o homofobiji

Zastupnici Europskog parlamenta su na jučerašnjoj raspravi izrazili zabrinutost zbog niza otkazivanja Prideova diljem Europe

23.05.

Beograd Pride najavljen za listopad

Organizacijski odbor Beograd pride 2012 najavio je da će ovogodišnja Parada ponosa biti održana 6. listopada

22.05.

Ponovno zabranjen Pride u Moskvi

Pripadnici ruske LGTB zajednice još su 2006. predali prvi zahtjev za održavanjem Pridea, ali svi njihovi pokušaji završili su tako što bi ih rastjerivala policija

22.05.

Tužna statistika

Gotovo 13 posto mladih ljudi u svijetu je bez posla, a njihov status se vjerojatno neće promijeniti naredne četiri godine, stoji u izvješću Međunarodne organizacije rada

21.05.

Otkazana ukrajinska Povorka ponosa

Zbog ultradesničarskih prijetnji, policija je savjetovala organizatorima da odustanu od Povorke pola sata prije nego što je trebala započeti

Info most
Srpsko narodno vijece
Info most