H-Alter
Pravda za Bojana
Bojan Vesović bi danas imao 35 godina da nije kojim slučajem završio u splitskoj Lori. S osamnaest godina je u siječnju 1992. godine iz rodnog Kragujevca, kao i tisuće drugih iz bivše Jugoslavije, otišao na odsluženje vojnog roka u vojarnu JNA u Prištinu.
Obuku za tenkista nije ni završio, pušku nije znao ni držati, ali su ga bezdušni armijini oficiri poslali daleko i od Kragujevca i Prištine - u BiH da se bori protiv Bošnjaka i Hrvata.
Mladić, nespreman za borbu u ratu o kojem ništa nije znao, ranjen je u bedro, a potom je zarobljen u okolici Livna, te prebačen u logor na kraju grada - splitsku Loru, gdje je od mučenja preminuo.
Pripadnici HV-a iz Lore, tvrde svjedoci, utrljavali su mu mast u rane na bedrima kako bi se lakše ognojile, prisiljavali su ga da nuždu obavlja u krevetu, skakali su mu po ranjenoj nozi i činili sve kako bi se ozljede što više inficirale. Mučen je i strujom, a na rani su mu se zabavljali nožem skakavcem.
Dok su ga mučili u Splitu, njegov otac Miroslav je obilazio Ministarstvo obrane u Beogradu, nije ni znao da mu je sin napustio Prištinu. Tražio je da se Bojan hitno vrati kući, napominjući da ne mogu djecu slati u rat, ali već je bilo prekasno - mladić je zarobljen i ispustio je dušu u Splitu.
Svjedok iz Trebinja
Veso Deretić, također zatočenik Lore, bio je neposredni svjedok mučenja Vesovića, a za Slobodnu se prisjeća boravka u Lori.
Bojan je doslovce poludio od bolova, pjevao je u noći. Umro je u neopisivim mukama. Redovno ga je posjećivao i mučio Ante Gudić, a mali bi vrištao čim bi taj stražar ušao, sve dok jednog dana nije prestao vrištati. To je bio kao zoološki vrt, valjda ih je zabavljalo dok su ga tako mučili, kaže Deretić, koji živi u Trebinju, navodeći kako će u Split doći svjedočiti kada ga Sud pozove.
Kolači za zarobljenike
Sada, 17 godina od Bojanove smrti, Državno odvjetništvo traži pravdu za mladića iz Kragujevca kojemu su kosti pronađene 12 godina nakon ubojstva, nedaleko od Tomislav Grada. Veliku odštetu će, uvjeren je odvjetnički ured Nobilo, iz proračuna RH dobiti i Vesovićeva obitelj nakon što presuda o mučenju i ubojstvu mladića postane pravomoćna.
Za smrt Bojana i još dvojice njegovih kolega, te brutalna mučenja drugih zarobljenika u ćelijama zloglasnog bloka C, optuženi su Tomislav Duić (40), zapovjednik Lore u to vrijeme, zatim Tonći Vrkić (49), Emilio Bungur (49), Ante Gudić (38) i Anđelko Botić (41).
Kad su Anđelka Botića jednom pitali što je radio u Lori, on je rekao da je zarobljenicima nosio kolače. Došli smo i do Dane Vesovića, brata pokojnog Bojana.
On je bio dijete, nikome ništa nije bio kriv. Otišao je u JNA kao što su išli i svi u drugim republikama, a onda su ga poslali u rat, iako obuku nije završio, niti mu je tamo bilo mjesto. To samo životinja može napraviti što su oni mome bratu napravili. Osuđujem i one koji su ga poslali u rat. Svatko neka odgovara za svoju krivnju, na obje strane. Moj brat to nije zaslužio. Otac mi nije dočekao podizanje optužnice, umro je nekoliko dana prije toga, kaže Vesović, napominjući kako mu je drago što u Hrvatskoj ima ljudi koji ne žele dopustiti da se zaboravi mučka smrt njegova brata.
Fleka do fleke
Dean Radosavljević, također iz Kragujevca, opisao je u svom svjedočenju što su Bojanu radili u Lori.
Bojan je bio u ‘bloku C’, prva ćelija. Bio je gol, ranjen, prostrijelna rana u butini. Ta noga natečena, mnogo više od ove normalne. Zavuko je glavu ispod kreveta. Vidi se da je isprebijan, fleka do fleke - to je sve crno bilo. Nije htio jesti - tvrdi Radosavljević, napominjući da su se životinje nad njim iživljavale i kada je prestao zapomagati.
Anđeo smrti
Tonći Majić, iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, koji je u svakodnevnom kontaktu sa žrtvama iz Lore, kaže:
Zadovoljni smo podizanjem optužnica, ali Odvjetništvo će se morati pozabaviti i brojnim drugima koji su radili zločine. Posebno nam je zanimljiva jedna ženska osoba - anđeo smrti iz Lore, koja je u društvu s Duićem mučila jadne ljude, ističe Majić.
Deretić: Nosio sam leševe
Osim Vesovića, Odvjetništvo je podiglo optužnice i za smrt Duška Jelića i Vlade Savića.
Neposredni svjedok smrti bio je Veso Deretić iz Trebinja, koji nam kaže:
Tukli su Jelića, nije više mogao stajati. Uhvatili su mu glavu i njome tukli u pločice, čulo se kako je pukla lubanja. Iako sam bio mučen, jedva sam hodao, meni i Ljubiši su naredili da iznesemo Jelićev leš i stavili smo ga u sanduk za vojne puške, kaže Deretić.
Savića su, pak, mučili strujom, polijevali vodom i ribali tvrdim četkama, vezivali lancem i zapovijedali mu da laje, skakali su po njemu, lomili mu kosti palicama...
Obuku za tenkista nije ni završio, pušku nije znao ni držati, ali su ga bezdušni armijini oficiri poslali daleko i od Kragujevca i Prištine - u BiH da se bori protiv Bošnjaka i Hrvata.
Mladić, nespreman za borbu u ratu o kojem ništa nije znao, ranjen je u bedro, a potom je zarobljen u okolici Livna, te prebačen u logor na kraju grada - splitsku Loru, gdje je od mučenja preminuo.
Pripadnici HV-a iz Lore, tvrde svjedoci, utrljavali su mu mast u rane na bedrima kako bi se lakše ognojile, prisiljavali su ga da nuždu obavlja u krevetu, skakali su mu po ranjenoj nozi i činili sve kako bi se ozljede što više inficirale. Mučen je i strujom, a na rani su mu se zabavljali nožem skakavcem.
Dok su ga mučili u Splitu, njegov otac Miroslav je obilazio Ministarstvo obrane u Beogradu, nije ni znao da mu je sin napustio Prištinu. Tražio je da se Bojan hitno vrati kući, napominjući da ne mogu djecu slati u rat, ali već je bilo prekasno - mladić je zarobljen i ispustio je dušu u Splitu.
Svjedok iz Trebinja
Veso Deretić, također zatočenik Lore, bio je neposredni svjedok mučenja Vesovića, a za Slobodnu se prisjeća boravka u Lori.
Bojan je doslovce poludio od bolova, pjevao je u noći. Umro je u neopisivim mukama. Redovno ga je posjećivao i mučio Ante Gudić, a mali bi vrištao čim bi taj stražar ušao, sve dok jednog dana nije prestao vrištati. To je bio kao zoološki vrt, valjda ih je zabavljalo dok su ga tako mučili, kaže Deretić, koji živi u Trebinju, navodeći kako će u Split doći svjedočiti kada ga Sud pozove.
Kolači za zarobljenike
Sada, 17 godina od Bojanove smrti, Državno odvjetništvo traži pravdu za mladića iz Kragujevca kojemu su kosti pronađene 12 godina nakon ubojstva, nedaleko od Tomislav Grada. Veliku odštetu će, uvjeren je odvjetnički ured Nobilo, iz proračuna RH dobiti i Vesovićeva obitelj nakon što presuda o mučenju i ubojstvu mladića postane pravomoćna.
Za smrt Bojana i još dvojice njegovih kolega, te brutalna mučenja drugih zarobljenika u ćelijama zloglasnog bloka C, optuženi su Tomislav Duić (40), zapovjednik Lore u to vrijeme, zatim Tonći Vrkić (49), Emilio Bungur (49), Ante Gudić (38) i Anđelko Botić (41).
Kad su Anđelka Botića jednom pitali što je radio u Lori, on je rekao da je zarobljenicima nosio kolače. Došli smo i do Dane Vesovića, brata pokojnog Bojana.
On je bio dijete, nikome ništa nije bio kriv. Otišao je u JNA kao što su išli i svi u drugim republikama, a onda su ga poslali u rat, iako obuku nije završio, niti mu je tamo bilo mjesto. To samo životinja može napraviti što su oni mome bratu napravili. Osuđujem i one koji su ga poslali u rat. Svatko neka odgovara za svoju krivnju, na obje strane. Moj brat to nije zaslužio. Otac mi nije dočekao podizanje optužnice, umro je nekoliko dana prije toga, kaže Vesović, napominjući kako mu je drago što u Hrvatskoj ima ljudi koji ne žele dopustiti da se zaboravi mučka smrt njegova brata.
Fleka do fleke
Dean Radosavljević, također iz Kragujevca, opisao je u svom svjedočenju što su Bojanu radili u Lori.
Bojan je bio u ‘bloku C’, prva ćelija. Bio je gol, ranjen, prostrijelna rana u butini. Ta noga natečena, mnogo više od ove normalne. Zavuko je glavu ispod kreveta. Vidi se da je isprebijan, fleka do fleke - to je sve crno bilo. Nije htio jesti - tvrdi Radosavljević, napominjući da su se životinje nad njim iživljavale i kada je prestao zapomagati.
Anđeo smrti
Tonći Majić, iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, koji je u svakodnevnom kontaktu sa žrtvama iz Lore, kaže:
Zadovoljni smo podizanjem optužnica, ali Odvjetništvo će se morati pozabaviti i brojnim drugima koji su radili zločine. Posebno nam je zanimljiva jedna ženska osoba - anđeo smrti iz Lore, koja je u društvu s Duićem mučila jadne ljude, ističe Majić.
Deretić: Nosio sam leševe
Osim Vesovića, Odvjetništvo je podiglo optužnice i za smrt Duška Jelića i Vlade Savića.
Neposredni svjedok smrti bio je Veso Deretić iz Trebinja, koji nam kaže:
Tukli su Jelića, nije više mogao stajati. Uhvatili su mu glavu i njome tukli u pločice, čulo se kako je pukla lubanja. Iako sam bio mučen, jedva sam hodao, meni i Ljubiši su naredili da iznesemo Jelićev leš i stavili smo ga u sanduk za vojne puške, kaže Deretić.
Savića su, pak, mučili strujom, polijevali vodom i ribali tvrdim četkama, vezivali lancem i zapovijedali mu da laje, skakali su po njemu, lomili mu kosti palicama...
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 12 komentara
Eto, i što sad? Kako se rat izbjegava? S ovakvim stavovima, mi smo već sad spremni za novo klanje jer mi se čini da nitko ništa nije naučio niti može naučiti.
Jedino integriranje u zajedničku državu, što veću to bolje, malo otežava potezanje oružja, iako nema garancije (mi znamo iz prve ruke). Shvatili to Francuzi i Nijemci pa stvorili EU.
"Imagine, there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion too"
Dodaj komentar