Kako prosvjedi u Rumunjskoj ulaze u drugi tjedan, tako se povećava i pritisak na prosvjednike od strane vladajućih elita.

Podsjetimo, prosvjedi u Rumunjskoj su buknuli nakon prisilne ostavke Dr. Arafata, člana vlade koji se otvoreno suprotstavio privatizaciji rumunjskog zdravstva.

Prve subote (14.1.2012.) prosvjednici su u velikom broju pokušali marširati na predsjedničku palaču, ali ih je tamo dočekao velik broj interventne policije.
Marš na predsjedničku palaču imao je svoje razloge - bitno je napomenuti kako je predsjednik Traian Basescu bio jedan od najglasnijih pobornika reforme za privatizaciju zdravstvenog sustava u zemlji.

Nakon što su naišli na blokadu, građani su se okrenuli i počeli se okupljati na gradskom trgu u centru Bukurešta. Među prosvjednicima bile su razne dobne skupine, uključujući djecu i starije građane. Prema riječima reportera iz Bukurešta, policija je nasrnula na okupljene građane u nekoliko navrata. Korišten je suzavac i palice.

Idućeg dana, u nedjelju, demonstrirana je najveća uporaba sile u Rumunjskoj još od 1998. kada je paramilitarna policija razbila štrajk rudara u glavnom gradu.

Unatoč činjenici da su prosvjedi u nedjelju započeli mirno, velik broj interventnih policajaca pokušao je nasilno razdvojiti prosvjednike. Veća skupina policajaca blokirala je put kako se ne bi spojili prosvjednici s trga Unirii i prosvjednici sa Studentskog trga.

Nadalje, oko 400 studenata koji su se pokušali probiti u centar grada, zaustavljeno je od strane policije. Prema riječima sudionika prosvjeda policija je počinila niz neopravdanih radnji tijekom noći, uključujući udaranje i zatvaranje prosvjednika, ali i slučajnih prolaznika.

U ponedjeljak vlada je u strahu brzo reagirala. Pokušali su vratiti Dr. Arafata, zbog čije su ostavke i buknuli prosvjedi. No, to nije zaustavilo prosvjede koji su do sada već artikulirali svoj cilj - ostavka predsjednika i ostavka vlade. Slučaj s Dr. Arafatom bio je samo iskra na rastuće nezadovoljstvo u zemlji. Vlada već godinama uvodi sve žešće mjere štednje.

U četvrtak se na studentskom trgu u centru Bukurešta okupio rekordan broj građana. Policija je još jednom žestoko reagirala uporabom sile unatoč mirnim prosvjedima. Okupljene se tuklo palicama i guralo u policijske marice.

Policija je sistematski provocirala mirne prosvjede. Video snimka je zabilježila kako su među policijom bile nazočne i paramilitarne snage, uključujući i pripadnike UNPR-a (Nacionalna Unija za napredak Rumunjske) koji su dio vladajuće koalicije.

Opozicione stranke, socijal-demokrati i pro-tržišni nacionalni liberali, nisu stali u obranu prosvjednika. Vođa liberala, Crin Antonescu, rekao je kako su interventna policija i prosvjednici "podjednake žrtve". Iskoristio je priliku pozvati na prijevremene izbore pritom nadodavši kako "nasilne" prosvjednike treba što prije "identificirati i kazniti s maksimalnom mogućom kaznom".

Socijal-liberalna unija, tj. udružena opozicija, organizirala je u četvrtak alternativni prosvjed, daleko od glavnog trga. Opozicija među narodom, baš kao i aktualna vlast, ne uživa veliko povjerenje. Prije svega zbog činjenice da su i oni sudjelovali u provođenju svih radikalnih mjera štednje koje je nametnuo MMF. Opozicija slijepo izvršava naredbe MMF-a i jedina kritika koju upućuju aktualnoj vlasti je da "nisu narod dovoljno upoznali s razlozima za uvođenje mjera štednje".

Opozicijski mediji također provode agresivnu kampanju u kojoj pokušavaju stvoriti sliku da su prosvjednici zapravo nogometni huligani i kako policija nije bila dovoljno žestoka

Možda je zanimljivo navesti kako glavni opozicijski mediji u zemlji već godinu dana urgiraju u korist svrgnutog kralja, 90-godišnjeg Mihai I, i njegove kraljevske obitelji.

Sasvim je jasno kako takva opozicija ima jako malu podršku među prosječnim stanovnicima, a pogotovo među radnicima.

Opozicijski mediji također provode agresivnu kampanju u kojoj pokušavaju stvoriti sliku da su prosvjednici zapravo nogometni huligani i kako, sukladno tome, policija nije bila dovoljno žestoka.

Ti navodi nemaju nikakve veze s aktualnim stanjem na ulicama. Činjenica koje se panično boji i vlada i opzicija je ona koja ukazuje da je velik dio naroda izgubio svo povjerenje u kompletnu stranačku nomenklaturu koja ga iz godine u godine samo osiromašuje i gura dublje u bijedu.

Opozicija je jako dobro povezana s raznim aktivističkim skupinama, od kojih ni jedna nema radnički predznak. Većinom su to grupe za zaštitu okoliša, feministikinje, društva za zaštitu životinja i anti-komunističke ne-vladine organizacije. Iz pravca tih skupina, koje su također stupile u prosvjed, pokušava se stvoriti kriva slika uspoređujući aktualne nemire s onima na početku 90-ih kada je došlo do sukoba između bivših staljinističkih birokrata i desničarskih stranaka.

U prosvjede se također uključila i "narodna stranka", nacionalistička i populistička organizacija u vlasništvu medijskog mogula Dan Diaconesua. Među prosvjednike se pokušala ugurati i neo-fašistička stranka Noua Dreapta, ali su ove subote (21.1.2012.) protjerani sa studentskog trga.

Kako piše jedan od reportera iz Bukurešta, činjenica da takve organizacije mogu postati reprezentativne u prosvjednom pokretu su proizvod dugogodišnje anti-radničke izdaje koju provode socijal-demokrati i vođe sindikata.

Sindikati su bez problemi pustili vladi da otpusti 12,000 željezničkih radnika 2009. Povodom uvođenja drakonskih mjera štednje od strane MMF-a, sindikati su pozvali na "besciljni" prosvjed 19.5.2010. i tu njihove obveze prema radnicima prestaju.

Stoga ni ne čudi da se radnici počinju organizirati sami. Ovog petka i subote, oko 300 učitelja i profesora pridružilo se prosvjedima na studentskom trgu u centru Bukurešta. Također su pozvali na generalni štrajk. Uslijedio je odgovor vođe sindikata prosvjetnih radnika, Marius Nistora.  Izjavio je kako ne može pozvati na štrajk jer bi tada "mladi nastavnici izgubili kontinuitet rada".

Jasno je kako u Rumunjskoj, kao i u mnogim drugim državama, vođe sindikata odgovaraju direktno vladajućoj eliti.

Broj prosvjednika u Rumunjskoj još uvijek nije velik, ali je značajno za spomenuti kako policije uvijek ima brojčano više od prosvjednika. Prema nekim svjedocima, učiteljima i studentima se prijetilo po školama i domovima da ne sudjeluju u prosvjedima. Nadalje, građanima se otvoreno prijeti sukobima. Istaknuti član vladajuće stranke, Radu Berceanu, tako je rekao kako može s "lakoćom okupiti 10,000 ljudi za protu-prosvjed", "dovoljno je samo da obavim par telefonskih razgovora", istaknuo je u u svojoj prijetnji.

Prosvjedi u Rumunjskoj dio su međunarodne borbe protiv ugnjetavanja prava radnika i uvođenja neizdržljivih mjera štednji. Represivna politika koja se provodi nad njima nije puno drugačija od one koja je od sada na snazi u Italiji ili Grčkoj. To radničkom pokretu daje internacionalni karakter, a borbu protiv tih drakonskih mjera ostavlja kao jedinu alternativu.