Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Predsjednik Mesić je pri samom isteku svog mandata, u zadnjoj rundi pomilovanja, između ostalih pomilovao i ubojicu Aleksandre Zec. Zatvorska kazna smanjena je 36-godišnjem Siniši Rimcu, osuđenom na osam godina zatvora zbog ubojstva civila u Pakračkoj poljani. Rimac je, kako je to nedvojbeno ustanovio Vrhovni sud, osobno sudjelovao u likvidacijama srpskih civila krajem 1991. godine koja su se događala u "Merčepovom logoru reketa i smrti", a sada mu je kazna smanjena za godinu dana.
Ono po čemu je Rimac zapravo "postao poznat" je mučko ubojstvo obitelji zagrebačkih Srba, dvanaestogodišnje djevojčice Aleksandre, oca Mihajla i majke Marije Zec, koje su ubili on i njegovi suborci, članovi pričuvnog sastava MUP-a, poznati pod nadimkom merčepovci. Trgovca s Trešnjevke su ubili ispred njegove kuće, a majku i djevojčicu odvukli na Sljeme, ubili i zakopali.
Medijski najpoznatije ubojstvo srpskih civila u Hrvatskoj, koje je postalo simbol priznanja i nove hrvatske svijesti da su se ta ubojstva uopće događala, ubojstvo o kojem je svaki politički novinar i komentator u Hrvatskoj dao svoje mišljenje, nije završilo kaznom. Iako im se sudilo za to ubojstvo, njihovi iskazi u kojem su priznali Čime je to Siniša Rimac zaslužio da njegova molba bude uslišana za razliku od drugih 128 osuđenika koji su odbijeni? zločin nisu korišteni - zbog proceduralne pogreške. Njihovo detaljno priznanje zločina - priznanje bez prisutnosti odvjetnika - poništio je tadašnji državni odvjetnik, Vladimir Šeks.
Nakon ubojstava, Rimac je izgradio karijeru kao jedan od tjelohranitelja Gojka Šuška, a kasnije dobio i čin u Hrvatskoj vojsci uz brojna odlikovanja za ratne zasluge. Spora i polovična pravda je Rimca sustigla tek nakon što njegovi zaštitnici iz vrha HDZ-a više nisu bili toliko utjecajni. Za ubojstva u Pakračkoj poljani samo osam godina. Za obitelj Zec - ništa. I sada - milošću samog predsjednika Republike - još godina dana manje.
Iz ureda predsjednika zatražili smo objašnjenje ove odluke, odnosno kriterije pomilovanja, a na jasne upite dobili smo formalno i od bilo kakvog sadržaja očišćeno objašnjenje: "Komisija za pomilovanja, imenovana od predsjednika RH, dala je preporuku za pomilovanje Siniše Rimca na temelju pozitivnog mišljenja kaznionice koje je dalo mišljenje da osuđenik imao uredan tijek izdržavanja kazne što uključuje prihvaćanje odgovornosti za počinjena djela, kao i razloga osobne prirode koje štiti Zakon o zaštiti osobnih podataka."
Čime je to Siniša Rimac zaslužio da njegova molba bude uslišana za razliku od drugih 128 osuđenika koji su odbijeni? Što su ti drugi učinili ako ubojstva suđena kao ratni zločin zaslužuju pomilovanje. U svojoj molbi Predsjedniku Republike, Rimac traži: "stoga je uvažite i vratite me u život, obvezama rada, brige za obitelj i odgoj djece" . A tko odgaja Dušana i Gordanu Zec, preživjelu djecu iz obitelji Zec? Koji je uopće status ubojstva, a posebno ratnog zločina u našoj svijesti i zakonodavstvu?
Suđenja su to na koja je Hrvatska formalno pristala, izvodeći pred sud nekolicinu poznatih lica. O našem trenutačnom zalaganju u suđenju za ratne zločine, Vesna Teršelič, voditeljica Documente, kaže: "Zakašnjela pravda pruža zadovoljštinu bar nekim obiteljima žrtava, mada hrvatska javnost još uvijek očekuje sudski pravorijek za previše zločina. Mada sudovi sve uspješnije procesuiraju ratne zločine, najveći je problem što su u Hrvatskoj za 703 zločina prijavljena državnom odvjetništvu u 402 postupci još uvijek u predistražnoj fazi. U više od pola ukupnog broja zločina dakle Razni 'merčepovci' još uvijek slobodno šetaju Hrvatskom, a njihov zapovijednik se pojavljuje i kao opinion maker u predsjedničkim izborima. Oni su dio naše javnosti, a pravda putuje jako sporo, za neke žrtve zauvijek nedostižno još nije započela istraga, još nisu ni podignute optužnice a zločinci su na slobodi! Žalim što je predsjednik, kao zagovornik individualizacije odgovornosti za ratne zločine, pomilovanjem Rimca sam doprinjeo relativizaciji zločina. Nakon dugotrajnog zakašnjelog sudskog postupka uslijedila je i neprimjerena milost, uvredljiva za obitelji žrtava i hrvatsku javnost".
Po kojim to kriterijima Predsjednik odlučuje i čemu uopće služi institucija pomilovanja jednom nakon što je Vrhovni sud već donio svoj pravorijek i nakon što sami osuđenici imaju druge opcije smanjenja kazne zbog dobrog vladanja? Da li je odlukama Vrhovnog suda potreban popravni ispit ili je potrebno instituciju Predsjednika obaviti velom božanskog milosrđa? I da li zaista pomilovanje treba davati u slučaju mučkog ubojstva civila u ratu? "Institut pomilovanja je pravno politički oblik milosti. Zasigurno, u primjeni toga instituta moguća je arbitrarnost, jer protiv odluke nema pravnog lijeka. Pomilovanje ne treba davati u slučajevima najtežih kaznenih djela, posebno ubojstva, silovanja, organiziranog kriminala i ratnog zločina. Kod ostalih kaznenih djela treba voditi računa o pravičnosti, stavu žrtve i razmjeru težine kaznenog djela i odslužene kazne" objasnio nam je novi hrvatski predsjednik, Ivo Josipović.
U ovom zadnjem izboru blaženo pomilovanih, predsjednikove milosrđe među ostalima nisu dobili Hrvoje Petrač i braća Momčilović. Radi se o kaznama za
pomaganje u otmici, te u slučaju braće Momčilović - za preprodaju droge. Petraču je nekako to pomilovanje i unaprijed uskraćeno, punjenjem novinskih stupaca o njemu kao financijeru Mesićeve kampanje. Petrač i Momčilovići su toliko krivi da ne zaslužuju pomilovanje. Siniša Rimac - po mišljenju predsjednika - zaslužuje. Pomilovanja na taj način zapravo odražavaju i visine dodijeljenih kazni: ubojstva najčešće malo, a novac i droga jako puno - jer državu bole jače. Za ratni zločin samo nekoliko malih kazni, Europe radi. Na domaćem terenu - novac i zdravlje naroda prije svega. Tako je Mesić završio svoj mandat još jednim u nizu dvojbenih pomilovanja, a u proturječju s vlastitim proklamiranim "suočavanjem s prošlošću". Razni merčepovci još uvijek slobodno šetaju Hrvatskom, a njihov zapovijednik se pojavljuje i kao opinion maker u predsjedničkim izborima. Oni su dio naše javnosti, a pravda putuje jako sporo, za neke žrtve zauvijek nedostižno.
Američki savezni sud u San Franciscu presudio je da je osporena zabrana istopolnih brakova u državi Kaliforniji neustavna
Nakon ukidanja oslobađajuće presude beogradskoj šestorci za navodni napada na grčku ambasadu, proces je ponovno pokrenut
Više od 1500 osoba utopilo se ili je nestalo u Sredozemlju 2011. godine, objavilo je Visoko povjereništvo UN-a za izbjeglice (UNHCR)
Radnici Jadrankamena iz Pučišća na Braču, koji su u općem štrajku, pokrenuli su aktivnosti na utemeljenju nove tvrtke za koju će od države tražiti da joj dodijeli koncesiju za vađenje kamena
Višnja Ljubičić: Žene ne mogu biti aktivne u političkom i poslovnom svijetu dok god odrađuju duplu smjenu - na poslu i kod kuće.
Međunarodna organizacija rada sumnja da će nezaposlenost početi padati prije 2016. te ujedno očekuju još jednu recesiju razvijenih zemalja u prvoj polovini ove godine
Desetak aktivista Amnesty Internationala jučer su Jasmini Dolmagić, zamjenici državnog odvjetnika, uručili pisma i peticiju građana kojom se traži razrješavanje slučaja ubojstva Milana Levara
dodaj komentar 27 komentara
SF, pa o tome i pričam - privid pravde, samo koristim druge primjere. Ali nemoj mi samo reći da bi jednog Merčepa, ili bilo kojeg ubojicu djeteta trebali zaboraviti ili mu oprostiti, samo zato što su njihovi zločini manji od zločina nekog drugog?? Ne bih imao ništa protiv da se uz Merčepa pred vod postroje i Karadžić i Mladić i Šljivančanin i ... bum ... zločinac je zločinac i zaslužuje biti tretiran zločinački. Zadovoljan?
Što se tiče rasvjetljavanja cijele priče, i'm all for it! To je jedini način da se zločinima stane na kraj (prije nego što zločince istretiraš zločinački, naravno ;)
Zahvaljujem na informaciji o kronologiji, to stvarno nisam znao. I nadam se da je točno.
Početak svakog rata je mutno vrijeme u kojem se pojavljuje hrpa sumnjivih tipova na svim stranama. Oni, zajedno sa medijima, imaju svrhu inicijalne provokacije kako bi sukob dobio zamah.
Unatrag je teško pohvatati sve uzroke i posljedice, i ogromna je šteta što se time nitko ne bavi. Uvijek se izdvajaju samo pojedinačni slučajevi, pa istina o početnom uzroku spirale nasilja nikad ne izađe na površinu.
Ne znam za kronologiju cijelog slučaja, kao niti jesu li Rimčevu majku silovali u logoru ili ne. Međutim, ukoliko su mu roditelji odvedeni u logor, šta je mogao pretpostavljati, pogotovu prema glasinama? A to je ono bitno što je određivalo njegove akcije nakon toga.
Težak je posao rasplesti sve do kraja i naći uzrok, ali je to jedino što ima smisla.
A ne baviti se samo simptomima (zločinima).
Skoro isto naravno vrijedi i za mladoga Mladića, takve osobe su svakako plodno tlo za sijanje zla. Odrastanje u blizini nekakve mržnje ili straha uzrokuje da i najmanja iskrica bude dovoljna da upali bijes.
Međutim, Mladić je npr. u vrijeme Srebrenice bio zrela osoba, daleko svjesnija zbivanja oko sebe i svoje uloge.
Šta možemo zaključiti osim da klima straha, mržnje i laži donosi kao rezultat plodove Zla?
Mislim da Mesićevo pomilovanje, u svjetlu Šljivančanina i Plavšićke uopće nije pretjerano, a s obzirom na okolnosti i mladost Rimca u to vrijeme, čak i vrlo opravdano.
Ono protiv čega sam žestoko, je nerasvjetljavanje cijele priče kako bi se od odgovornosti sakrili mentori i organizatori.
Trebaju se rasvijetliti glasine o Merčepu. Treba ga pozvati na TV, zajedno sa svim sudionicima zbivanja i javno pretresti sva pitanja i tajne. Staviti dokumente i činjenice na internet, te omogućiti komentiranje. Pa neka se čovjeka javno opere ili nek ide u zatvor.
Ili na primjer, tko je i zašto ubio Reichl-Kira? Jozu Leutara? Sve je u magli, nikako da se pojavi jasna i logična informacija.
Ogromna je činjenica da svi volimo puno pričati (ja najviše) i komentirati, ali vrlo malo pravih informacija zapravo imamo.
Kroz medije prave informacije dobivamo "na kapaljku" jer se oni bave uglavnom proizvodnjom mišljenja, a ne informiranjem.
Za organizaciju i nadzor nad masovnim ratnim zločinom na Ovčari.
A za Srebrenicu?
Za "prekomjerno granatiranje" Vukovara, Osijeka, Dubrovnika, Gospića nitko niti neće odgovarati.
Merčep je mala nedužna beba prema ovima.
A jedva punoljetni Rimac je sasvim druga kategorija.
Biljanu Plavsic na slobodu to je civilizacijsko dostignuce.
Kada Boris Tadic pomiluje i pusti na slobodu srpskog
policajca koji je na Kosovu nakon prestanka ratnih operacija
ubijao civile, to je civilizacijsko dostignuce.
Kad to Stipe Mesic uradi, to je bed trip i mrlja na karijeri.
E Srbi...
Mora se imati kriterije, ali ja osobno ne vjerujem da se institucije poput međunarodnih sudova drže kriterija koje si postavljaju. Pa nije na odmet pitati - čemu onda sve to? Za privid pravde? Ili za još jedan način političke trgovine i kontrole? Mislim da se odgovor nameće sam po sebi. I ne valja zaboraviti da takvi 'sudovi', umijesto da rješavaju probleme, svojim poludjelovanjem samo stvaraju nove Merčepe, Karadžiće i njima srodne izrode.
Svašta se nevjerojatno događa u svijetu već dugo vremena, ne treba te čuditi jedna mala haaška trgovina ;)
To je točno, ali nekakve kriterije moraš imati. Nevjerojatno je da bi se Merčep izvukao od kaznenog progona, dok su istovremeno stradali daleko moćniji.
A tko ga je odlikovao? Kakve je taj kriterije 'junaštva' imao? Možda one da prepusti grad i stanovništvo neprijatelju, a onda na tome izgradi famu o tko zna čemu?
Miroslav: "Merčepa je trebalo udaljiti iz vojske i policije..."
Merčepa je trebalo (i još uvijek treba) streljat!!!
Milan: "Merčep nije bio svetac, daleko od toga, ali činjenica je da ga je istraživao i Haag, pa opet nisu uspjeli ništa čak niti dostaviti i prepustiti HR pravosuđu, a kamoli podići optužnicu."
Je, a Haagu su pravo i pravda na prvom, a politički i ekonomski interesi na desetom mjestu, jel? U takvim procesima sudovi nisu nikakve institucije pravde nego pazarišta i tezge na kojima se trampe ljudi i usluge kako bi se ostvarili neki dugoročni interesi (u koje pravda nije uključena, taj spin poslije radi PR).
I na kraju, ne razumijem uopće na kojem temelju netko tko nije donio presudu ili bio oštećen od strane osuđenoga, može odlučiti o nekakvom pomilovanju. Kakve veze Mesić ima s time? Je li ga on osudio? Nije. Je li njegovu kćer/unuku ubio? Nije. Case closed...
Vlado, dosadan si. Ili napiši imena i prezimena tih "likvidiranih Srba", ili prestani širiti izmišljotine i velikosrpsku propagandu.
Merčep nije bio svetac, daleko od toga, ali činjenica je da ga je istraživao i Haag, pa opet nisu uspjeli ništa čak niti dostaviti i prepustiti HR pravosuđu, a kamoli podići optužnicu.
Odakle ti podatak da su Rimčevu majku silovali u logoru?
Mislim da ćemo se svi složiti u jednom-Merčepa je trebalo udaljiti iz vojske i policije nakon prve intervencije Marina Vidića Bilog u vezi paljenja i miniranja isključivo srpskih gostiona u Vukovaru.Ne smije doći do situacije u kojoj Merčep balavaurdiji predstavlja neki ratni autoritet.Sada se zapitajte koliko je mladih ljudi iz Vukovara i okolice imalo sličnu ili istu situaciju kao tada golobradi Rimac,a nisu tu situaciju iskoristili kao povod za masakriranje i mučenje nedužnih srpskih civila?Nije se Mesić ovim potezom baš proslavio
Stvari izgledaju malkice drukčije ako je Rimac najprije žrtva a onda zločinac, moglo bi se uspoređivati s osvetama u nekim drugim vremenima na nekim drugim mjestima.
Problem je međutim u tome što je sa svojim mentorom Merčepom činio zločine prije nego je postao žrtva. A sad, slijedom ovdje već iskazane logike (iako nisam njezin pristaša) - možda ne bi ni postao žrtva da se nije uključio u Merčepovu skupinu koja je već u rano ljeto 1991. likvidirala Srbe po Vukovaru.
Vrag je to kad se kronologija događaja zanemari.
Odmah imamo maglu u kojoj nam i počinitelj postaje žrtva a rat kojeg nazovemo oslobodilačkim stanje gdje "branitelji" ne čine zločine. Evo, SF navodi kako je Rimcu majka silovana. Provjereno? I već su mu u istom košu Rimčeva "osobna tragedija" i tragedija obitelji Zec.
No kod Rimca i njegovih merčepovskih suradnika bode u oči da ih ni ta nazovi trauma nije sprečavala u pljačkanju žrtava, dapače vidi se kako im je baš to bio važan motiv (a ne samo animozitet - da se ljepše izrazim - prema Srbima a u kojem su, kladim se, Rimac i Merčep odrastali).
Katkad se tako i uz Mladićev lik i biografiju spominju i njegove traume iz djetinjstva - roditelje su mu ubili ustaše (majku silovali?), i trauma se duboko uvukla u njegovo podsvjesno.
To možda i nije isključeno da će se dogoditi u budućnosti, u slučaju potrebe za destabilizacijom regije.
Naravno, zločin je zločin. I Rimac će odsjediti još nekoliko godina u zatvoru zbog toga što mu je dokazano. Kazna mu je stvarno minimalno skraćena.
Nije imao sreće kao Biljana Plavšić, koja je stvarala gore navedene okolnosti i bila mentor.
Tko bi od nas, kada mu se desi takva obiteljska tragedija (Rimac, Zec), išao tražiti prave krivce, organizatore i mentore, Sotonino leglo na visokim položajima?
A pogotovo ako si balavac pun bijesa, kojem u logoru prebijaju oca i siluju majku.
Dovedi takvog balavca u blizinu nekih ljudi, reci mu da su to četnici i pogađaj šta će se dogoditi.
Ja samo govorim o tehnologiji. Kada nije rat, za nešto slično služe navijačke skupine, dakako uz slabiji efekt, rijetke smrtne slučajeve.
Da,i ja se evo pitam kakvo je to objašnjene - ubili su mu brata i ujaka ni punih mjesec dana prije toga u Vukovaru a on odlazi na "front u Zagreb" gdje će sudjelovati u mučkom ubijanju civila, među kojima će biti i dijete, djevojčica.
Zatim, kod odlikovanja mu međutim nisu uzeli u obzir i otegotne okolnosti - naime da je osobna tragedija, odnosno osvetnički motivi, potaknula njegovu hrabrost a nije uzeta u obzir ni činjenica da je bio mlad te zato dovoljno lud da bude hrabar. Ili je ipak osim ratničke hrabrosti pokazao negdje i čovječnost - a o kojoj nisam informiran - pa možda griješim u ocjenjivanju zrelosti njegove hrabrosti?
Osim toga - ubojstva i mučenja civila Merčepova je skupina u Pakračkoj poljani izvela početkom listopada 1991. Je li već tada Rimac bio vukovarska žrtva?
A pošto kod nas nema niti jednog niti drugog onda mu te ovlasti ni ne trebaju. Pravna država postoji sa razlogom a ne zato da bi predsjednik provodio samovolju.
http://www.vecernji.hr/vijesti/sto-je-rimac-napisao-molbi-pomilovanje-clanak-76928
Uglavnom, u jednoj rečenici je izrečeno bitno za razumijevanje cijelog slučaja:
"Sa 17 godina uzima pušku i kreće u rat. U Vukovaru mu ubijaju brata i ujaka, oca i majku odvode u srpske logore."
Moj sin je sada sličnih godina.
I Rimac je zapravo žrtva, a pravog zločinca/organizatora/ideologa nitko još nije kaznio.
Inače, on sigurno nije pucao 12 godišnjoj djevojčici u glavu, niti je bio inicijator ičega. To rade kukavice. A Rimac nije zabadava 8 puta odlikovan.
Po mom mišljenju, predsjedniku treba oduzeti pravo pomilovanja kakvo danas jest. Postoje rijetki slučajevi u kojima se pomilovanje ima smisla, npr. ako netko uzme taoce i traži da se njegov prijatelj pusti na slobodu, ili će pobiti pun autobus djece, e onda, jebi ga - treba neka pravna instanca koja će i to dozvoliti. Ali, svi takvi slučajevi trebaju biti zakonski propisani - a ako se pojavi iznenada novi - neka se skupi Sabor i donesu novi zakon.
Ovako, ispada da je neka anonimna komisija moćnija od vrhovnog suda. To nije pravna država. To treba ukinuti.
Ovaj slučaj je mrlja na karijeri Stipe Mesića.
Lela vam piše dobro i jasno.
Dodaj komentar