Documentino priopćenje prenosimo u cijelosti:

Povodom dvadesete obljetnice zločina u Kostrićima, gdje je ubijeno svih 16 stanovnika sela koji su se ondje zatekli, ovim putem želimo podsjetiti javnost na nužnost procesuiranja svih ratnih zločina, a osobito rasvjetljavanja sudbine nestalih osoba. U Republici Hrvatskoj ovaj zločin još nije procesuiran, a tijela nekih od stradalih do danas nisu pronađena.

Selo Kostrići, kod Hrvatske Kostajnice, prema popisu stanovništva iz 1991. godine imalo je 15 stanovnika, hrvatske nacionalnosti. U Kostriće se iz Kostajničkog Majura (zbog stalnog granatiranja, sve do pada mjesta) sklonila i obitelj Jurić - majka Vera, otac Zlatko te sinovi Dario i Tomislav. Bili su kod Verinih roditelja, Anke i Jure Kozića. 15.11.1991. u selo Kostrići upali su pripadnici srpskih (para)vojnih formacija iz Donjih Kukuruzara i Meminske. Nitko tko se tada našao u selu nije preživio, a sve su kuće spaljene. Ubijeno je tako i 6 članova obitelji Jurić/Kozić - četverogodišnji Dario i dvogodišnji Tomislav, njihova majka Vera te baka i djed, Anka i Jure Kozić. Darijev i Tomislavov otac Zlatko u tom se trenutku nije nalazio u selu. Zadnje što se o njemu zna jest da je u potpunom šoku prijavio zločin "krajinskim" vlastima u tada okupiranoj Hrvatskoj Kostajnici, nakon čega mu se ubrzo gubi svaki trag. Toga je dana u Kostrićima ubijeno ili nestalo 16 civila. Najmlađa žrtva imala je 2, a najstarija 93 godine.

Ovim povodom želimo upozoriti da je nužno istražiti, utvrditi i javno iznijeti činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava, uključujući i sudbinu nestalih. Svi društveni akteri trebali bi posvećeno raditi na vraćanju dostojanstva žrtava, uspostavljanju odgovornosti i pravde, izgradnji povijesnog pamćenja na temelju činjenica i sprječavanju ponavljanja zločina u budućnosti. Utvrđivanje činjenica o stradalima, kao i kažnjavanje odgovornih za počinjena zlodjela, doprinijet će normalizaciji odnosa, pomirenju, suživotu i izgradnji održivog mira.