Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Dobro, možda je riječ rat preteška i treba je staviti pod znakove navoda, ali, bogami, onda treba staviti pod navodnike i mir postignut između Josipovića i Tadića. Želim li time reći da su i njih dvojica odgovorni za zbrku i fertutmu s tim spiskovima? Naravno da želim. Pogotovo je odgovoran Tadić koji je u Srbiji ustavno pozicioniran kao bog i batina, a bez ikakve proceduralne gnjavaže može pokrenuti i sva ministarstva Vlade s većinom svog DS-a, uključujući i ministarstvo zaduženo za spiskove. S Josipovićem je nešto drukčije, Vlada nije njegova nego HDZ-ova, pa ne može naprosto narediti Tomislavu Iviću - daj mi odmah donesi punu informaciju o tim vražjim spiskovima.
Paun ne vidi od perja
Ali, Josipović i bez ministra branitelja Ivića dobro zna neke stvari koje mogu smiriti užarene strasti, pa ih objaviti, a ne brinuti o svojoj 80-postotnoj popularnosti koju nosi kao paun perje. Dok god to ne učini ja ću i njega smatrati odgovornim za ovaj ršum, a ne samo Ivića (HDZ) i Srba (HSP), kojima smirivanje strasti očito nije u interesu. Koje to, dakle, informacije ima Josipović, a skriva ih pod paunovo perje da ih netko slučajno ne vidi? Prvo, naš predsjednik jako dobro zna da se po tajnim spiskovima hapse ne samo Hrvati nego i Srbi, dakle da takve spiskove ima ne samo Srbija nego i Hrvatska.
Po tim hrvatskim spiskovima uhapšeno je i puno više ljudi nego po srpskim. Najčešće se radilo o srpskim povratnicima, u očitoj namjeri da se dekuražira povratak ostalih, a ovdje ću nabaciti samo neka prezimena (Miljević, Cekinović, Strnjaš, Pejnović..). Drugo o čemu Josipović zna "puno lipih stvari, ali ih ne smi kazati" je da su ljetos vlasti u Zagrebu i Beogradu razmijenile prve službene spiskove optuženih za ratne zločine. I to uz časnu pionirsku riječ da je to to, i da se više nijedno ime tu ne može, što ne može, ne smije, pojaviti. E, ali onda su se pioniri malo zaigrali i, kvragu, zaboravili što su potpisali.
Naš predsjednik jako dobro zna da se po tajnim spiskovima hapse ne samo Hrvati nego i Srbi, dakle da takve spiskove ima ne samo Srbija nego i Hrvatska
Pa je Hrvatska dopisala svome spisku Aleksandra Vasiljevića, a zatim je, po viđenju vukovarskog branitelja Zorana Šanguta kojem još nikada nisam imao razloga ne povjerovati, Srbija iz osvete izvukla iz ladice ovog našeg nesretnika Tihomira Purdu. Prema informacijama koje sam dobio od bolje informiranih kolega, čovjek je po svemu sudeći nedužan - zar bi ga inače pustili iz srbijanskog logora? - kao uostalom i spomenuti srpski povratnici, pa nitko od tih kolega, uključujući mene, ne sumnja da su svi ti ljudi zapravo po jednome isti. Naprosto su žrtvovani na mramornoj kopanji političkih svinjarija s obje strane Dunava, hrvatske i srpske.
Jer, vidi. Kada su ljetos Zagreb i Beograd obavili spomenutu razmjenu spiskova, optužnica protiv Vasiljevića nije se uopće spominjala, ali onda se, izgleda, neki PR-ovski tikvan iz HDZ-a, lupivši se zvonko po čelu, dosjetio. Hej, pa dogodine nam dolaze izbori, a kud ćeš veće promidžbene poslastice nego da uoči njih počne suđenje tako krupnoj zvjerki kakav je bivši šef KOS-a. Da me ne dohvati uobičajeno društvo iz cyber-sačekuša, odmah ću reći da ovdje ne govorim o tome da je Vasiljević nužno nevin, iako već čujem da ja, zlo jedno, unaprijed, kao i uvijek, relativiziram njegovu krivicu.
Ali, recite vi meni, pametnjakovići, tko više relativizira Vasiljevićevu krivicu od nadležnih u Zagrebu, za koje on nije bio zaslužio da bude optužen ni prošle ni pretprošle godine, ni prošlog ni pretprošlog desetljeća, nego evo baš sada kada je nevoljni Purda odlučio prijeći bosansku granicu. Ne, nema nikakve sumnje da taj čovjek ima puno više razloga biti narednih tjedana, mjeseci i tko zna koliko još na pasmater sa Zagrebom nego s Beogradom. Ne kažem da je Srbija u ovoj stvari nedužna, daleko bilo, samo kažem da se okoristila političkom samoživošću i glupošću kolega iz Zagreba.
Uhodana predizborna špranca
Jer, ondje sjedi manje-više uvijek ista ekipa zvekana koji tobože ginu za hrvatske branitelje, a zapravo ih koriste kao običnu krmu za predizborno pothranjivanje nacionalističkih strasti prema Srbima i Srbiji. Da ne govorim napamet, potvrđuje, čak i više, primjer nestalih u ratu, koje Hrvatska inzistentno, već godinama, stavlja na nos vlastima u Beogradu. I neka stavlja, na to ima puno pravo, i s tim ne treba prestati nikada, dok god se ne otkrije sudbina i zadnjeg od njih. Ali, uporno se prešućuje da i Srbija ima spiskove nestalih Srba u Hrvatskoj, dakle ljudi koje je netko negdje ubio i to sakrio, a to je nastavak spomenute nacionalističke manipulacije.
Ovdje ću pohvaliti Josipovića, koji je iskočio iz te uhodane hrvatske šprance i ne bježi od toga da govori o tome da postoji i takav spisak, iako bi to mogao činiti glasnije i češće nego što čini. Ali, i dalje tvrdim da se Josipović u ovoj priči račundžijski ponio, ne vidjevši da će se jednog dana sigurno pokazati da mu je od toga samo pokislo ono njegovo perje. Zato bi najbolje bilo da se iz ove priče, i prtljanja oko toga, jednostavno povuče, ionako su mu tu nadležnosti, rekoh, ograničene. Predlažem mu da zauzme sljedeći stav. Za njega je najvažnije jesu li ljudi s ovih spiskova krivi ili nevini, i samo će inzistirati na odgovornosti nadležnih ministarstava u Zagrebu i Beogradu.
Uporno se prešućuje da i Srbija ima spiskove nestalih Srba u Hrvatskoj, dakle ljudi koje je netko negdje ubio i to sakrio, a to je nastavak spomenute nacionalističke manipulacije
Sam je, uostalom, odabrao, zar ne, da bude Veliki Pravednik, a ne Veliki Kombinator. Da ohrabrim predsjednika na taj zaokret, upućujem ga na nedavno objavljenu knjigu Drage Hedla Glavaš - kronika jedne destrukcije, u kojoj se na dokumentarno superioran način pokazuje kako je taj Osječanin postao "genij zločina", i zašto mu se neizostavno moralo suditi.
Kada to pročitate, predsjedniče, a pozivam i sve ostale, shvatit ćete koliko je nevažno, koliko sitno i banalno, jesu li Glavaš i slični na tajnim ili javnim spiskovima. U oba slučaja, to su - pravi spiskovi.
Hrvatska i dalje nije procesuirala svoje ratne zločince. Štoviše, umjesto toga su se ključne političke ličnosti obrušile na presude međunarodnih sudova, stoji u izvještaju Amnesty Internationala
Romi u Europskoj uniji nisu dovoljno uključeni u društvo i žive u lošijim uslovima nego njihovi susjedi, ocjenjuje Agencija za osnovna prava
Zastupnici Europskog parlamenta su na jučerašnjoj raspravi izrazili zabrinutost zbog niza otkazivanja Prideova diljem Europe
Organizacijski odbor Beograd pride 2012 najavio je da će ovogodišnja Parada ponosa biti održana 6. listopada
Pripadnici ruske LGTB zajednice još su 2006. predali prvi zahtjev za održavanjem Pridea, ali svi njihovi pokušaji završili su tako što bi ih rastjerivala policija
Gotovo 13 posto mladih ljudi u svijetu je bez posla, a njihov status se vjerojatno neće promijeniti naredne četiri godine, stoji u izvješću Međunarodne organizacije rada
Zbog ultradesničarskih prijetnji, policija je savjetovala organizatorima da odustanu od Povorke pola sata prije nego što je trebala započeti
dodaj komentar 14 komentara
poznata nam je njegova izjava da se je nosenje predsjednikicke lente izuobicailo jer se i prije nije nosila.znaci za 'high quality' pravnika zakon o predsjednickoj lenti se izuobicajio.
marine, reci ti nama zasto po hrvatskoj ne vole hercegovce (cak ni autohtone) a vole cetnike.
U četvrtak oko podne nalazim se s Petrom Janjićem Tromblonom u zagrebačkom kafiću. Pribran je i živahan kao uvijek, svake tri minute prebacuje se s položaja na položaj kao u Vukovaru u vrijeme rata. Mobitel mu stalno zvoni ( "od pola sedam ujutro" veli mi njegov pratilac), branitelji se raspituju, Tromblon se raspituje, svi se raspitujemo jer nam naša hrvatska država kojoj je Tromblon omogućio život – ne daje nikakve informacije ili daje štura, nemušta objašnjenja. Jedino što jest sigurno u doba kada razgovaramo podatak je o najavi velikoga skupa u organizaciji Koordinacije branitelja, u subotu 15. siječnja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, ali i istodobnih skupova u svim velikim hrvatskim gradovima.
Braniteljima je prekipjelo.
Zadržavanje Tihomira Purde u BiH i zatvaranje u Zenici po srbijanskoj tjeralici, te vijest da "Srbija traži još i Petra Janjića Tromblona i Danka Maslova" ( te niz uglednih Vukovaraca) prelili su čašu strpljenja, a poslovično bijedno ponašanje hrvatskih institucija izazvalo opravdani gnjev.
Naime, Hrvatska nema državnika, Hrvatska nema političara. Nema nikoga tko bi ovoj politički providnoj srbijanskoj farsi rekao: "Marš!" Jedina riječ kojom se reagira na podmetanje agresorske države koja se želi dočepati vukovarskih branitelja.
No nema ju tko izgovoriti. Nego se na sitno cijenka s agresorom u stilu: "Ma nemojte vi, mi ćemo im suditi u Hrvatskoj, pod vašim nadzorom", i slično, "vi nam samo dajte dokaze koje ste donijeli u Zagreb." " E to nemamo, ali ćemo da ih...ovaj, nabavimo", kaže srbijanska strana, "znate još nismo sredili sve što je ostalo od vojnih sudova, a tamo su dokazi.To su, znate, bili vojni sudovi Jugoslavije, koji su sudili onima što su se pobunili protiv Jugoslavije, eto recimo kao Vukovarci...."
I tada bi trebalo izreći tu riječ o kojoj govorim, naime "Marš!", ali nije izgovorena.
Hrvatska politika u ovih je deset godina pretvorila Hrvatsku u loptu za napucavanje, što su svi u Europi razumjeli pa ju i napucavaju. A Srbija je to neko vrijeme zainteresovano pratila pa je i ona krenula. A što ne bi, kada Hrvati tako obilno i zdušno izručuju svoje vojne zapovjednike u Haag, što ne bi kada nema istaknutijeg branitelja koji nije u haaškom, hrvatskom, bosanskom itd. zatvoru...što ne bi tražila Peru Janjića koji je uništio toliko tenkova i radio junaštva po Vukovaru, kojega je Srbija imala u srbijanskom logoru i premlaćivala danomice ali ga nije ubila, pa je sada kivna i na sebe i htjela bi Peru dokusuriti .
Elem, Srbija je žedna krvi, a hrvatska politika gladna izdaje jer je ostalo još nešto heroja koji nisu u tamnicama i to treba da se reši i da se riješi.
Tko je Petar Janjić?
Pukovnik Hrvatske vojske. Ratni heroj. Jedan od najistaknutijih branitelja Vukovara.
Čovjek kojemu se hrvatska politička klatež mora klanjati do zemlje jer bez njega i njemu sličnih ni Hrvatske ni hrvatskih političara ne bi bilo, čak ne bi bilo ni sadašnje hrvatske političke klateži.
Kada su školsku djecu vodili u Vukovar, pokazivali su im ono što je ostalo od grada, a priču o hrabrosti, ponosu i tragediji ondje im je govorio pukovnik Janjić, elokventan i pouzdan jer nema ulice u kojoj se nije borio, nema ceste gdje se nije tukao i čudesno preživljavao.
VukovarNeka sam kaže, iz korica svoje knjige "Žedni krvi, gladni izdaje" koju sam imao čast promovirati u Zagrebu prije nekoliko godina: "Tenkovi su krenuli s Lipovačke ceste u formaciji klina. Pored njih kao mravi natiskani pješadinci. Impresivna slika. Četnici su uveli u borbu više od tri stotine ljudi koji su , poduprti tenkovima, izgledali strašno. Kao da gledam nekakav ratni film (!). Uz nas se pojavljuje još desetak branitelja i cijela Slavonska i Hercegovačka ulica bila je ispunjena Gardom Blage Zadra. Bitka počinje urnebesnom pucnjavom tisuća cijevi.Stvaraju se postupno rupe u njihovim redovima...Nakon sat vremena od one impresivne slike nije ostalo ništa. Ja se tek tada osvješćujem i vidim da su rezerve municije i tromblona istrošene. Cijev moje papovke bila je usijana kao i cijelo moje tijelo...Bio sam sudionik najbolje akcije Hrvatske vojske u povijesti. Gardisti generala Zadre u taj sat i pol uništili su devet tenkova i izbacili iz stroja tri stotine četnika."
I tako mjesecima, s položaja na položaj, sve umorniji, sve gnjevniji na "Zagreb" iz kojega ne dolazi pomoć. Ranjen je neposredno prije pada Vukovara, odnesen u skladište Borovo Komerca gdje su već tri i pol tisuće izmučenih ljudi. Mnogi će od njih biti ubijeni čim vojska i četnici zauzmu grad. Ostale voze na istok, kamioni se zaustavljaju u četničkim postajama i ondje spodobe premlaćuju Hrvate. Tortura se nastavlja u Sremskoj Mitrovici, Tromblon dugo uspijeva ostati neotkriven jer da znaju koga su uhvatili, ne bi preživio ni dana. Medicinsku pomoć dugo ne dobiva,a zatim ga ipak voze u bolnicu, u Novi Sad. Liječnik koji ga treba operirati, kaže: "Đubre ustaško, ti si kriv što ja više ne mogu ići na more." Na rendgenu ga ostavljaju dugo, predugo. Kad pita zašto, mlada liječnica mu kaže: "Ćuti, đubre ustaško, to je zato da nemaš dece."
Zatim opet u Mitrovicu, batine i glad. Tromblon ima samo četrdeset pet kilograma. Samica, svakodnevno prebijanje, tortura. "Isljeđivanje". Prepoznaje ga oficir iz doba kada je Janjić služio JNA u Nišu – ondje je i bio naučio tako dobro baratati oružjem.
Za divno čudo, vjerojatno zahvaljujući predstavnicima MCK-a i International Amnesty, Tromblon biva ipak jedan od onih koji su u ljetu 1992. razmijenjeni. Mlate ih sve do izlaska iz autobusa, unatoč (ruskim, dakako) članovima UN. Tromblon prvi put vidi sebe u zrcalu, ne prepoznaje se.
Dvadeset godina poslije
Josipović i KosorPukovnika Petra Janjića dvadeset godina poslije traži agresorska Srbija. Zašto? Počinio je, vele, ratni zločin. Lažu. "Sumnjiče" čistu vojnu akciju, u ulici koja se nalazi u gradu Vukovaru. Što su oni ondje radili, na hrvatskome tlu, da bi Tromblon morao na njih pucati? Da bi morao braniti svoju ulicu, svoj grad, svoju domovinu ? Ili i dalje – a to se može ne samo naslutiti – drže da je Vukovar srpski grad , štoviše srbijanski grad, u kojemu su se protiv srbijanske vojske borili "hrvatski pobunjenici".
A nitko od hrvatske vlasti ne kaže im: "Marš!"
Tako započinje kriminalizacija vukovarskih branitelja , uz asistenciju svih poluga državne vlasti u Hrvatskoj, u kojoj su Stanimirović i društvo iz četničkih redova.
Petar Janjić Tromblon u zagrebačkoj kavani ispija pivo i javlja se na mobitel. Razgovor ponekad ometa poznati zvuk. Prisluškuju ga, naravno, a on im kaže tim svojim grlenim, ljubaznim glasom: "Molim vas ne ometajte, ovo je privatni razgovor." I dalje je vedar ali i svjestan gdje živi i koga je to sve do sada "Hrvatska" izručila tuđim i domaćim sudovima.
No, vrč ide na vodu dok se ne razbije. Sada je prekipjelo onoj pravoj Hrvatskoj koja već godinama škrguće zubima.
ti si car/ica
http://www.virovitica.net/vjerujete-li-da-izlasku-iz-recesije-zahvaljujemo-fenomenalnim-uspjesima-hrvatske-medicine/14994/
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.