Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Kad je splitski gradonačelnik izjavio da je napad na sudionike Gay Pridea u Splitu odraz činjenice da je Split "najkatoličkiji grad u Hrvatskoj" činilo se da bi bilo teško zamisliti goru uvredu djelovanju Katoličke crkve. Jer ako sve propovijedi, svi vjeronauci, sva raspredanja o "istini", izraz koji Katolička crkva koristi kao sinonim za svoje dogmatske stavove, imaju kao neto rezultat, u najkatoličkijem gradu u Hrvatskoj, gomilu krvoločnih nasilnika koji bi, i u njeno ime, ubijali mirne ljude zato jer su od njih "drugačiji", onda je nešto dubinski krivo u tom djelovanju.
Stav gradonačelnika Keruma je odraz procjene, koja je za žaljenje, ali je vjerojatno Stav gradonačelnika Keruma je odraz procjene, koja je za žaljenje, ali je vjerojatno točna, da je mnogo više njegovih birača među divljacima koji su urlali: "Ubij, ubij..." nego među dostojanstvenim prosvjednicimatočna, da je mnogo više njegovih birača među divljacima koji su urlali: "Ubij, ubij..." nego među mirnim i dostojanstvenim prosvjednicima, mnogi od kojih nisu gay, ali jesu uvjereni da se ljude ne bi smjelo diskriminirati i proganjati zbog njihove seksualne orijentacije.
Duboko je zabrinjavajuće da gotovo identičan stav zastupa istaknuti katolički teolog dr. Adalbert Rebić u Slobodnoj Dalmaciji od 13.6. Pod naslovom "Žao mi je stradalih, ali dobili su što su tražili", dr. Rebić iznosi, osim tvrdnje izvučene u naslov, upravo nevjerojatne stvari za nekog iole obrazovanog; npr. tvrdnju da je "homoseksualizam izraz nekulture". Dr. Rebić također smatra eksploziju divljačkog, nekontroliranog nasilja nečim što se "moglo očekivati u sredini duboko ukorijenjenoj u tradicionalnoj kršćanskoj kulturi".
Da li su ovakvi nazori u skladu sa stavovima današnje Katoličke crkve u Hrvatskoj bolje će znati njen istaknuti teolog, ali da se vidi da su ti nazori u neskladu s osnovnim kršćanskim vrijednostima, sa samom idejom ljudskog dostojanstva pa i sa zdravim razumom, dovoljna je i mala količina istog.
Hrvatska i dalje nije procesuirala svoje ratne zločince. Štoviše, umjesto toga su se ključne političke ličnosti obrušile na presude međunarodnih sudova, stoji u izvještaju Amnesty Internationala
Romi u Europskoj uniji nisu dovoljno uključeni u društvo i žive u lošijim uslovima nego njihovi susjedi, ocjenjuje Agencija za osnovna prava
Zastupnici Europskog parlamenta su na jučerašnjoj raspravi izrazili zabrinutost zbog niza otkazivanja Prideova diljem Europe
Organizacijski odbor Beograd pride 2012 najavio je da će ovogodišnja Parada ponosa biti održana 6. listopada
Pripadnici ruske LGTB zajednice još su 2006. predali prvi zahtjev za održavanjem Pridea, ali svi njihovi pokušaji završili su tako što bi ih rastjerivala policija
Gotovo 13 posto mladih ljudi u svijetu je bez posla, a njihov status se vjerojatno neće promijeniti naredne četiri godine, stoji u izvješću Međunarodne organizacije rada
Zbog ultradesničarskih prijetnji, policija je savjetovala organizatorima da odustanu od Povorke pola sata prije nego što je trebala započeti
dodaj komentar 54 komentara
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/133533/Pitamo-se-tko-su-pravi-vlasnici-medija.html
ocemo odoka - 50% srbi 50% velika britanija nizozemska i nesto svaba i austrijanaca
Nikad po izumima, nikad po uspješnosti osim pojedinih sportaša kao i crni košarkaši kao jedina vijest iz NY Bronxa.
Ako je problem kako jeftino doči do rekame, jer je navodno i najlošija bolja od nikakve, onda je ovo bio pun pogodak.
Iskreno da sam iz Splita sramio bi se bilo gdje u inozemstvu.
Oboljeli umovi bi sutra sudili Vučurevića jer je rušio Dubrovnik, spomenik UNESCO-a. I tu bi čovjek pomislio da su shvatili što je krivo kod njega i potpuno opravdano to zahtjevaju.
S druge strane su heroji oni što su srušili most u Mostaru, također spomenik UNESCO-a?!
Tu su kriteriji da je ubiti i oštetiti svakog drugačijeg dio mentalnog sklopa.
Treba nam EU, ali nismo je zaslužili ako ćemo biti iskreni.
Oni koji planiraju grak i djecu, moraju ukalkulirati i odlazak na neko civiliziranije mjesto, jer im ovdje djeca neče nikad odrasti kao normalna, ako ne budu u izolaciji od bolesnika.
A jošćese teze iklopiti u posao ili život u drugom dijelu Europe ili svijeta.
I tako mi prkosimo svima i znamo da smo najbolji, najljepši i najpametniji.
Ali ako nekog zanima što drugi misle o nama:
"Reuters Split naziva konzervativnim središtem Hrvatske! Neki od medija idu toliko daleko pa se pitaju koliko Hrvatska zaslužuje ući u EU nakon sramotnih događaja u Splitu, a vijest se prenosi od Južne Afrike, Novog Zelanda, Australije, Južne i Sjeverne Amerike, Rusije...
O divljaštvu i napadu na gay povorku između ostalih pišu i Boston Globe, Las Vegas Sun, Forbes, kanadski Toronto Sun, Voice of Russia, Taiwan News, a i news servisi vodećih internetskih pretraživača Googlea i Yahooa, koje svakodnevno posjete milijuni ljudi, su prenijeli vijesti iz Splita i zgražanje nad divljaštvom.
Mediji spominju i fašističke pozdrave usred Dalmacije, a razne nevladine udruge navode kako je naša zemlja necivilizirana. Izvještaj donosi i veliki američki ABC, kao i NBC čije emisije i internetske portale svaki dan gledaju i čitaju deseci milijuna ljudi.
Neki od medija koji su prenijeli događaje iz Splita naš grad nikada prije nisu spomenuli, ali sada nad velikom panoramom Splita donose natpise: ‘Ekstremisti u Hrvatskoj’,
‘Jeste li sigurni da tu želite provesti odmor’,
‘Mirnu gay povorku napali ekstremisti’,
‘Zar je ovo u Europi moguće - na mirnu povorku kamenjem’.
Izvještaj o prosvjedima donosi i veliki Huffingtonpost, trenutno jedan od najposjećenijih i najpopularnijih svjetskih portala i to odmah do vijesti o nemirima u Bahreinu i Hillary Clinton koja se osvrće na situaciju u Africi. Mediji nas prikazuju kao zatucanu, konzervativnu zemlju u kojoj sve procese dirigira crkva, a osobe koje su napravile incidente u Splitu nazivaju ruljom.
France Press tako piše da je Split pokazao svoje konzervativno lice, a uzrok nemirima vidi i u moćnoj crkvi koja javno zagovara stav da je homoseksualnost bolest i perverzija, iako, napominju, cijeli svijet misli drugačije. Ekstremisti u vrlo konzervativnoj Hrvatskoj napali su sudionike parade u Splitu - rečenica je koju su od Associated Pressa prenijeli gotovo svi strani mediji, pokazujući tako Hrvatsku u ne baš lijepom svjetlu za turiste.
Euronews Splićane koji su napali gay povorku naziva “ljutitom ruljom”. Euronews dodaje kako se u isto vrijeme gay parada održavala u katoličkoj Poljskoj, ali da je tamo protekla mirno".
Neki bi rekli: Zaustavite Reuters!
Drugi: Ceo svet nas mrze!
sto se tice reakcija svjetskih medija pa sto kao da su prije o nama lijepo pisali i kao da je kod njih bolje zutilo mediji uvijek seru i isticu sve najgore i preuvelicavaju - zbog par majmuna sto se ne znaju kontrolirati cijeli jedan grad i cijela drzava postade "homofobna" tja big deal vec vidjeno 100 puta
"2357 Homoseksualnost oznacava odnose izmedju muskaraca ili zena koji osjecaju spolnu privlacnost, iskljucivu ili pretezitu, prema osobama istoga spola. Ocituje se u vrlo razlicitim oblicima kroz vjekove i u razlicitim kulturama. Njezin psihicki nastanak ostaje velikim dijelom neprotumaciv. Oslanjajuci se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao tesko izopacenje, Predaja je uvijek tvrdila da su "cini homoseksualni u sebi neuredni". Protive se naravnom zakonu. Oni spolni cin zatvaraju daru zivota. Ne proizlaze iz prave cuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slucaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muskaraca i zena pokazuju duboke homoseksualne teznje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za vecinu njih predstavlja kusnju. Zato ih treba prihvacati s postivanjem, suosjecanjem i obazrivoscu. Izbjegavat ce se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom zivotu ostvare Bozju volju, i ako su krscani, da sa zrtvom Gospodinova Kriza sjedine poteskoce koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na cistocu.Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadsto uz potporu nesebicna prijateljstva, molitvom i sakramentalnom miloscu, one se mogu i moraju, postupno i odlucno, pribliziti krscanskom savrsenstvu."
jos cu jednom podebljati:
"Zato ih treba prihvacati s postivanjem, suosjecanjem i obazrivoscu. Izbjegavat ce se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije."
i na kraju pitanje za razne adalberte rebice fra joze cirke kerume i ine "krscane" i "katolike": znate li citati?
A nije to ni njegov prvi ni jedini "greatest shit".
Međutim, tko ih tjera na agresivnu propagandu javnim paradiranjem? Zbog čega svoje seksualne navike ne ostave u spavaćim sobama, kao i svi mi ostali?
Hoćemo li imati parade ljubitelja misionarskog položaja? doggy-style? oralnog sexa?...
Ovo sa gay paradama je zapravo namještaljka, orkestrirano je obično istovremeno u nekoliko zemalja i sa nekakvom krupnijom svrhom. Evo, demonstracije i pred slovenskim parlamentom...
Imam osjećaj da su sudionici parade ugurani u događaje koji za njih neće biti dobri.
Sjetimo se samo srpske "pobune" u novoproglašenoj RH... Naši lokalni Srbi su žrtvovani u ime nekakvog višeg cilja, zakuhavanja "europske" staljinističke juhe, podijeli pa vladaj...
Zanimljiv je komentar poznatog odvjetnika, prvi dio govori o paradiranju:
http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir_hodak/koliko_euidiota_dnevno_baulja_diljem_hrvatske/322345.html
A nožda nam se svima želi odvratiti pozornost od sjekire koja nam svima pada za vrat, katolicima, pravoslavcima, ateistima, agnosticima, Srbima, pederima, lezbama... :
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/dr_kulic_hrvatska_je_vec_bankrotirala_pa_bankama_kao_zrtvu_prilaze_svoje_gradane/323059.html
Na kraju se moram obratiti homoseksualnoj populaciji:
Oduvijek su homoseksualci živjeli među ostalim ljudima i oduvijek su drukčije seksualne navike izazivale podsmjeh, ruganje i zezanje. To je teško trpjeti. Međutim, ovakve agresivne kampanje donose više štete nego koristi. Zato sačuvajte svoje dostojanstvo i ne dajte se uvlačiti u mlin koji vas može samljeti.
Od Stvoritelja smo dobili slobodan izbor, ići pravim ili krivim putevima. Moram priznati da ne poznam osobu koja cijeli život ide pravim putem.
Dakle, tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.
Ovo je najgore poslje istjerivnja Roma i uklanjanja nihovih naselja, zabrana burki u javnim ustanovama, homofobnih ili ksenofobnih premijerskih izjava, seksa i orgija premijera s maloljetnicama, konc-logora za azilante...Ček! Pa to nije bilo u Hrvatskoj!
I sijanje mrznje u katolickoj crkvi potice sa samog vrha. Glavni urednik Glasa koncila, Miklenic, redovno proziva neistomisljenike veleizdajnicima, ko na primjer kad je rekao da je Mesic veleizdajnik naroda, posto je suradjivao s UN-ovim haskim sudom u procesiranju ratnih zlocina (to ujedno znaci da crkva smatra da ne treba sudit ratnim zlocincima) Miklenicevi politicki jezik je mnogo blizi Hitlerovom il Staljinovom govoru, no bilo kakvom krscanstvu, jer su i oni nonstop govorili o veleizdajnicima naroda. I kad Miklenic proziva netkog veleizdajnikom, vrlo dobro zna sto ovi ustasoidi iz Splita i drugdje misle da treba radit s veleizdajnicima. Kad imamo takav mrziteljski crkveni vrh, uopce se ne treba cudit onoj bagri u Splitu
Friedrich Nietzsche.
Crkva nikada nije stajala uz narod koji se propituje, dakle onaj dio naroda koji traži bolju budućnost, nego uz narod koji je prije svega i iznad svega poslušan.
To je topla voda.
Žalim što se progresivnim snagama na putu koji vodi k tome da crkvu postavimo na odgovarajuće mjesto ne pridruže i pravi vjernici, dakle oni koji nose vjeru u sebi, te tako konačno zatvore put problemima koji nastaju institucionalizacijom vjere.
Kotač promjena se može neko vrijeme zadržavati, ali se ne može zaustaviti. Galilej je mogao samo sebi u bradu promrljati "Ipak se okreće..", ali mi danas ne moramo mrmljati sebi u bradu. Postoji tehnologija koja povezuje. I crkva je svijesna moči tehnologije. Uostalom, primjećujem pravu poplavu njihovih blogova, te je vidjeti da bez kompleksa koriste tu tehnologiju i u njoj očito ne vide vraga koji proviruje iz dubina pakla.
Znanjem se slabi pozicija crkve, zato bih da sam ministar, najbolje učitelje slao u najzatucanije sredine. Ima tamo djece sa visokim potencijalom, ali možeš se slikati kada ga uhvate u šemu ovi sa haljinama.
Pa se uvjeravam i tvojim linkom :
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/dr_kulic_hrvatska_je_vec_bankrotirala_pa_bankama_kao_zrtvu_prilaze_svoje_gradane/323059.html
A sto reci?
On misli da su kamate previsoke jer eto neko jedva ceka da mu ne vratimo kredit.
Narvno da je to malo bedasto.
Nitko normalan ne izdaje kredite u nadi da mu ih klijent nece vratiti.
Ako misli na katnu stopu, ona je skup procjena nasih resursa ( kojih nema., npr nafta, ugljan, neki metali i sl.), snage industrije koja je krepala i raspljackana i isto tako mjera koje vlada cini da bi dovukla investitore ili obucila i prekvalificirala sve
cim vise ljudi iz bolesno napuhanih 556 opcina i sl.
Kad se tome doda i barem 100.000 izmisljenih umirovljenika i nase prosjecne godine rada umirovljenika koja je medju najmanjima na svijetu, onda je pametnima sve jasno.
Odnosno zasto je rizik taj koji ne spusta kamatnu stopu.
kao upozorenje Grcka ima cak 750.000 parazita po kancelarijama i strategija razvoja su joj sezonski turizam i poljoprivreda.
Vrlo slicno kao sto ovih dana neki domaci ovdje vide buducnost....
Ostalo i nije vrijedno komentara jer su na kraju balade glasaci upravo to i izabrali, pa je sad ocitno na redu 1 lekcija jedino efikasnog stvaranja buducnosti pod imenom neoliberalizam koja se zove:
1. za sve sto radis i kako glasas, snosis posljedice..
To je shvatila KIna, to je na kraju shvatio Fidel, a samo se drugovi u Sjevernoj Koreji drze "pravog puta".
"Hoćemo li imati parade ljubitelja misionarskog položaja? doggy-style? oralnog sexa?"
Ovo je iskrivljavanje i namjerno pretjerivanje da se sakrije prava suština. Homofobi ne mrze homoseksualce zato što ih skandalizira njihovo nepristojno javno ponašanje, nego samo zato što su to što jesu. Postoji i zakonska definicija ovoga i zove se "zločin iz mržnje". Ovi ljudi nisu bili nepristojni, samo su hodali ulicom i javno prosvjedovali zbog svog položaja, na što imaju zakonsko pravo kao i sve druge skupine.
Ne, nemamo " ljubitelja misionarskog položaja" na ulici, ali zato imamo crkvene procesije, hodočašća, mise na otvorenom, vjerski radijski i TV program u javnim medijima... Kao agnostiku, meni javno, organizirano i nametljivo manifestiranje vjere smeta, ali ih ne kamenujem niti želim zabraniti, nego bojkotiram.
"Žalim što se progresivnim snagama na putu koji vodi k tome da crkvu postavimo na odgovarajuće mjesto ne pridruže i pravi vjernici, dakle oni koji nose vjeru u sebi, te tako konačno zatvore put problemima koji nastaju institucionalizacijom vjere."(Politkum)
Lijepo je vidjeti kako notorna neznalica i samozvani prorok koji očekuje propast kršćanstva moralizira o pravim vjernicima koji nose vjeru u sebi. Da ti znaš što znači sintagma prava vjera, da znaš tko je Krist, da znaš išta o važnoj ulozi kršćanstva u povijesti Zapada, ne bi ti pričao o nikakvoj propasti kršćanstva, već bi i sam postao svjedok kršćanske vjere, a ne bi se licemjerno i nadasve prozirno ulagivao "pravim kršćanskim vjernicima". K tome zna se naravno tko može donijeti konačan sud o tome tko je pravi vjernik. Pa to mogu samo ateisti koji iz dna duše mrze sve što je na bilo koji način povezano sa crkvom. Jer oni koji sude crkvu zbog toga što za sebe tvrdi da pronosi apsolutnu Kristovu Istinu i sami nameću vlastitu istinu o tome tko je pravi vjernik, paradoksalno, ne znajući ništa ili malo o samom sadržaju vjere.
Hvala na komplimentu
Dragi moj abc,
Već je jutro i ne mogu podijeliti previše svojega vremena sa tobom. Kao što si i sam primjetio, skromnijeg sam obrazovanja ali imam lijep život. Mislim da imam lijep život jer je stvaran, jer ne lažem sebe. Ne hranim se maštarijama, ne očekujem veliko finale na kraju mojega životnog puta, samo kraj. Ali ne razmišljam previše o kraju, a ponajmanje o sebi poslije kraja. Trudim se svojem djetetu prenijeti iskru radoznalosti, ono što me tjera da se propitujem o svemu što me okružuje. Gledajući kako se u mojem djetetu rasplamsava ta iskra polako shvaćam da sam se zapisao u vječnost. Uostalom, stara kineska kaže, da čovjek postaje vječan kada posadi drvo, napiše knjigu ili napravi dijete.
Nezgodna je ta duhovnost u kineza. Nabrojali su nekoliko tisuća godina svoje civilizacije do pojave Krista i ne primjećujem da je njihova duhovnost zasjenjena kršćanstvom.
Sudbina je htjela da upoznam crkvu i iznutra, pa sam tako 7 mjeseci živio i radio u crkvenom krugu. Od jutra do večeri. Da, prilegla bi se ona kako su čudni putevi gospodnji.
To je meni poznat svijet i zato ga kritički promatram.
Na tvoju nesreću.
Ostani mi sretan i primi moje srdačne ateističke pozdrave
Nije mene briga za to koliko je netko obrazovan ili nije (u konvencionalnom smislu, npr. broj pročitanih knjiga). O tom problemu tebi nisam ništa upućivao u generalnom smislu, već čisto u dijelu kršćanstva i povijesti crkve. Nisam jedan od onih koji se pali na intelektualizam i visokoobrazovanost, jer znam da to može biti samo fasada. Na kraju krajeva Nietzsche je rekao da treba razlikovati obrazovanost od učenosti.
Tvoj problem je u licemjerju, u lažima, u netrpeljivosti prema svemu što nosi predznak kršćanstva. Pod krinkom legitimne kritike crkve provlačiš antikršćanstvo kao poželjan svjetonazor. I što sada misliš da tvojih 7 mjeseci u crkvi ili okolo nje može biti dovoljan razlog da sve osudiš? Puno stvari na ovome svijetu loše funkcionira, nije samo crkva dio toga, no ti želiš stvari pokazati upravo suprotnim. Cijelu crkvenu povijest izjednačavaš s inkvizicijom, zanemarujući sve što je crkva pružila zapadnoj civilizaciji. To može samo netko tko je u tom pogledu neznalica, lažac, militantni ateist ili netko tko jednostavno voli provocirati.
Kada sam ti prije napisao da licemjerno sudiš o tome tko su pravi vjernici, jer te sadržaj vjere doista ne interesira, te da je ta sintagma "pravi vjernik" zapravo floskula koju instrumentaliziraš u svoje osobne interese, to se i potvrdilo ovom tvojom rečenicom:
"Mislim da imam lijep život jer je stvaran, jer ne lažem sebe. Ne hranim se maštarijama, ne očekujem veliko finale na kraju mojega životnog puta, samo kraj. Ali ne razmišljam previše o kraju, a ponajmanje o sebi poslije kraja."
Tvoja rečenica je tipičan, stereotipan primjer kako razmišlja osoba koja relativizira i obezvređuje sadržaj kršćanske vjere. Zamisli ti to, prvo govoriš o nekakvim pravim vjernicima koji su vjerovatno oni koji sebe samo nazivaju kršćanima, ali se zato bespogovorno slažu sa svime što ti tvrdiš i ljudima tebi sličnim, a onda kada govoriš o samoj vjeri ismijavaš ju i svodiš je na staru nietzscheovsku, marksističku kritiku, u stilu, ma kršćanstvo je laganje samoga sebe, takvi ljudi samo čekaju smrt jer nisu okrenuti svijetu, oni su licemjeri, oni su ovo, oni su ono...itd. površnosti i netrpeljivosti se nastavljaju unedogled. Eto takav profil ljudi govori o pravim kršćanskim vjernicima i onda govori da ne živi u laži.
Zanimljivo je isto tako tvoje okretanje kineskoj duhovnosti, naravno antikršćani se uvijek okreću istoku, da bi obezvrijedili kršćanstvo, kojeg poznaju površno ili preko klišeja i bojovnih interpretacija religije. Ja nisam protivnik ni predkršćanskih civilizacija ni istoka, ali sam protivnik takve vrste intelektualne snobovštine kojom obiluje ovaj prokleti zapad koji je u suštini antizapad, jer da bi zapad bio zapad on se mora vratiti svojim kršćanskim korijenima, koji se naravno anatemiziraju jer se slabo poznaju.
Pa tako ti navodiš:
"Uostalom, stara kineska kaže, da čovjek postaje vječan kada posadi drvo, napiše knjigu ili napravi dijete."
Kineska mudrost je lijepa, ali je kršćanska dublja. Kinezi kažu da je vječan onaj koji napiše knjigu, to znači onda i da je Hitler vječan i da je njegov Mein Kampf vječan, Kinezi kažu da je vječan onaj koji napravi dijete, to znači da je bilo koji muškarac koji ne pati od impotencije i neplodnosti zapravo vječan neovisno o svom odnosu prema djetetu.
Ali vidiš kršćani kažu: "Vječan sa ako ljubiš." Kada su Isusa pitali tko je taj bližnji o kojem je govorio i kojeg treba ljubiti, on im je odgovorio: Bližnji Vam je svatko. Ima onih koji naprave dijete, ali ga ne tretiraju kao bližnjeg jer su im bliže tjelesne naslade, kako bi rekao TBF: "di god gledaš guzice i sise".
Stoga, kršćanstvo upravo ljubav smješta u središte svemira, u središte ljudske egzistencije, u središte ljudskog spasenja, i zato je upravo ljubav put koji vodi u vječnost.
Ljubav jest vječnost.
"Cijelu crkvenu povijest izjednačavaš s inkvizicijom, zanemarujući sve što je crkva pružila zapadnoj civilizaciji."
A zamisli koliko bi crkva tek pruzila zapadnoj civilizaciji da je uopce nije bilo! Da je kojim slucajem ostala ona rimska mnogoboznost, koja je u pravom smislu demokraticna, jer dozvoljava da svako ima svoga boga kao i da tolerira tudje bogove, a bogovi kao ljudi, ne znas koji je interesantniji?
"Stoga, kršćanstvo upravo ljubav smješta u središte svemira, u središte ljudske egzistencije, u središte ljudskog spasenja, i zato je upravo ljubav put koji vodi u vječnost."
Kako onda da se meni iz ucenja vjeronauka uvijek cinilo da krscanstvo ne stavlja ljubav u srediste svemira, nego upravo mrznju? Jedino sto odmah mozes osjetiti kad udjes na misu u Hrvata je: vi koji udjete ovdje, ili cete slusati zapovijedi bozje ili ce vas prziti vjecna vatra!
Ovdje naravno niti ne spominjem ova najnovija crkvena dostignuca u "ljubavi" prema Srbima i komunjarama?
Baljezgaš, neznalica si kao i Politikum, puno zujiš, a malo meda daješ. Upravo su Rimljani ti koji su progonili kršćane više od 300 godina i upravo su Rimljani ti koji su proglasili 380. g. kršćanstvo državnom religijom, točnije car Teodozije, kada je i zabranio štovanje poganskih kultova te svaku herezu proglasili zločinom koji zavređuje smrtnu kaznu, za razliku od toga crkva je herezu oduvijek smatrala nečim iza čega treba slijediti ekskomunikacija.
Upravo su pogani, odnosno štovatelji tvojih divnih kultova, ustvari običnog praznovjerja, posebno u doba dekadencije antike, bili najveći i najkrvoločniji progonitelji kršćana. Npr. grčki neoplatonistički filozof Porfirije smatrao ih je ateistima i to zato što su kršćani odbijali poslušnost tome da štuju kult cara.Postoji još mnogo primjera koje sad nemam namjeru navoditi jer postoji opsežna građa o tome, ja ti mogu samo savjetovati da malo dublje počneš proučavati i kršćanstvo i povijest crkve i da ispereš uši jer su ti očito bile zaštopane na satovima vjeronauka.
Evo za početak počni od ovoga:http://www.katolik.hr/knjigemnu/343-kako-je-katolika-crkva-izgradila-zapadnu-civilizaciju .
i pročitaj ovaj citat da se malo zapitaš tko je primitivan, uostalom vidi se tko je ovdje primitivan jer najprimitivnije osobe su one neznalice koje druge nazivaju dosadnjakovićima kad naiđu na podatke i mišljenja koja se ne uklapaju u njihove autistične svjetove.
"Nisam katolkinja, ali smatram kršćansku ideju, koja svoje korijene ima u grčkoj misli i koja je tijekom stoljeća njegovala našu cjelokupnu europsku civilizaciju nečim što nitko ne može odbaciti, a da time ne postane degradiran." (Simone Weil, francuska filozofkinja; citat iz knjige "Kako je Katolička Crkva izgradila zapadnu civilizaciju" autora Thomasa E. Woodsa)
Hrvati pokazite iom suta u Zagrebu da nas jos ima!!!!
Tako je, stric! Bog i Hrvati!! Za dom spremni!! Pozovite i vaše četničke frendove koji vas u potpunosti podržavaju! (Ko vas bre zavadi?) Uz novu zajedničku parolu: Za otadžbinu spremni!!
"Ljubav jest vječnost."
"A upravo su Rimljani, tj. Konstantin i uveli krscanstvo kao obaveznu religiju, nakon cega su se krscani odmah oduzili progonima "pagana" i rusenjem svega nekrscanskog cega su se docepali, pogotovo onih prekrasnih rimskih hramova, a zatim su prepustili propadanju i one egipatske. A zatim su nastavili sa progonima svih "nevjernika" kroz stoljeca, tako da bi se moglo reci da su oni pred-Konstantinovi Rimljani bili dalekovidni kad su proganjali krscane? (just kidding)... Da su bili malo pametniji, mogli su nas spasiti mracnog srednjeg vijeka i gdje bi nam sad bio kraj? ."
Evo ga opet ja jedno on/a stoto. Dobronamjerno ti savjetujem da mole bolje proučiš povijesne činjenice jer si neke stvari dobrano pomiješao/la a iznosiš ih kao neprikosnovenu istinu. I opet se koristiš stereotipima poput "mračni srednji vijek", a vjerujem baš da nisi upućen/a u duhovnost srednjeg vijeka.
Prvo, car Konstantin I koji je očito postao nekakav fetiš nakon što je Dan Brown izdao onaj svoj roman šunda i 99% fikcije, uopće NIJE PROGLASIO kršćanstvo obaveznim tj. državnom religijom. On je 313.g MILANSKIM EDIKTOM zaustavio progone kršćana, te dozvolio slobodu vjeroispovijesti kršćana.
Onaj tko je proglasio kršćanstvo državnom religijom, a to sam već napisao u prvom postu jest car Teodozije I koji je to učinio 380.g. SOLUNSKIM EDIKTOM. Upravo je on paganizam zabranio i naredio rušenje hramova, dakle rimski car, koji je preuzeo kontrolu nad katoličkom crkvom.Zanimljivo je isto podatak tko je srušio najveći dio aleksandrijske knjižnice, pa srušile su ga snage Cezara, dakle opet Rimljani.
114 godina nakon proglašenja kršćanstva državnom religijom, dakle 494. godine, upravo će jedan hrabri papa, papa Gelazije I od cara istočnog rimskog carstva Anastazijusa I u dokumentu pod nazivom "Duo sunt" zatražiti razlikovanje dviju vrsta moći. Prva je "auctoritas sacrata pontificum" (sveti autoritet biskupa), on se odnosio na duhovnu moć, a druga je "regalis potestas" (moć cara). Nije dozvoljeno da se jedna moć miješa u jurisdikciju druge. Ovaj dokument milenijski je i provlačio se od tada kroz cijelu zapadnu političku misao.
Drugi važni papa je Grgur VII koji je živio za vrijeme tebi "mračnog srednjeg vijeka" i koji je također tražio slobodu crkve od države i snažno je utjecao na kasnije ideje te vrste odvojenosti.
Dakle u povijesti crkve možemo pronaći razne primjere otpora Crkve dominaciji rimskih careva i kasnjie kraljeva koji su na sve načine htjeli zakraljevati crkvom što im je naravno i uspijevalo, ali narav crkve se ne može razumijeti ako je ne proučavaš od njezinoga nastanka.
Drugo evo ti nekih citata o inkviziciji:
Pogledaj što navodi povjesničar crkve Michael Hesseman u svojoj knjizi o crnim legendama o crkvi:
"Kako pokazuju dokumenti otkriveni 2004. godine u Vatikanskome arhivu, u Španjolskoj je do 17. stoljeća bilo 44.647 procesa protiv heretika. U početku su većinu optuženih činili Židovi obraćenici, kasnije uz njih idu i protestanti koje se, uza svu nevolju, još držalo i povjerenicima smrtnoga neprijatelja Engleske. U oko 800 slučajeva (1,8 %) izrečena je smrtna presuda, u daljnjih 1,7 % paljena je lutka od slame jer su optuženi uspjeli pobjeći. Brojke o desetak ili čak stotina tisuća mrtvih, kakve su proširene nakon Napoleonova ulaska u Španjolsku, višestruko su preuveličane."
Dalje nastavlja:
"Prije nego osudimo srednjovjekovlje, moramo se prisjetiti toga koliko je mlada i krhka tolerancija našega liberalno-demokratskog poretka. Ta samo do prije dvadeset godina u pola Europe vlada je diktatura mišljenja koja je u mnogo čemu bila totalitarnija od najmračnijega srednjeg vijeka. A i dansa, izvan Europe, vladaju sasvim drukčije okolnosti. I u naše se vrijeme mučenjem koristila neosporno liberalna i demokratska zemlja kakva je SAD da bi u "ratu protiv terorizma" izvukli priznanja, i to metodama koje se ne razlikuju od metoda inkvizicije. Tko dakle zna kako će buduća stoljeća suditi o našemu dobu? Ili, da citiramo vatikanskoga povjesničara Waltera Brandmullra: " Naše stoljeće, koje je stvorilo Auschwitz i arhipelag Gulag te godišnje pobije u Njemačkoj više nerođenih nego što je inkvizicija za sva stoljeća osudila na smrt, trebalo bi se suzdržavati od napada na inkviziciju srednjega vijeka." I da još jednom podsjetimo: nije Crkva tražila smrt heretika na lomačama, državni je zakon herezu proglasio zločinom koji se kažnjava smrću! Crkveni je zakon poznavao samo jednu kaznu, ekskomunikaciju - što je logična posljedica za svakoga tko je raskinuo s njezinim naukom."(Hesseman, M)
Samo za usporedbu, ne volim se igrati brojkama kada se radi o masovnim ubijanjima, ali razmotri ovu činjenicu. U nekakvih 600 godina inkvizicije, ako pridodamo lov na vještice i čarobnjake i još heretike, dobijemo broj od otprilike 100 000 ljudi. Kad to podijeliš dobiješ broj od 166 ljudi na godinu, na mjesec je to 14 ljudi, a na dan ne dobijemo više ni jedno cijelo. Ispričavam se na ovoj vulgarnosti, ali za usporedbu uzmimo primjer iz francuske revolucije.
"U prosincu 1793. U Francuskoj je kršćanstvo službeno ukinuto i uveden "kult razuma". Svećenicima koji nisu napustili zemlju prijetilo je pogubljenje po prijekomu sudu; samo u jednoj godini pobila je revolucionarna svjetina 22 938 svećenika."
Kada ovaj broj podijelimo na 12 mjeseci dobijemo broj od 1911 pogubljenih na mjesec, na dan to su 64 pogubljena svećenika. Dakle u jednoj godini revolucija je pobila 1/4 ljudi od ukupnoga broja za koji je inkvizicija odgovorna u svojih 600 godina postojanja.(ovdje moramo uzeti u obzir veliku odgovornost SVJETOVNIH SUDOVA koji su izvršili daleko najveći broj pogubljenja na lomačama, crkva je kao što smo prije spomenuli u velikom broju slučajeva inzistirala na ekskomunikaciji, dok se po rimskom pravu hereza smatrala nečim što treba kazniti smrću)
Evo još jednog primjera u razdoblju od 1929-1953 Staljin je u svojim gulazima potamanio 1 500 000 ljudi, ponavljam u 24 GODINE POBIO JE 1 500 000 ljudi. Na dan to su 174 osobe. Da li uopće trebam spominjati Auschwitz?
Bit će još podataka
"Kad je Crkva bila na vrhuncu svoje moći (od 11. do 14. stoljeća), pogubljeno je svega nekoliko vještica. Progoni nisu dosegnuli razinu epidemije sve do Reformacije, kad je katolička crkva izgubila svoj položaj kao neprikosnoveni europski moralni autoritet."
Poslužit ću se još citatom crkvenog povjesničara Michaela Hessemana iz knjige "Legende, mitovi i laži" u kojoj ruši crne legende izmišljene o crkvi, kao i tvrdnje koje su napuhane ili poluistinite, ovdje govori o geografskoj rasprostranjenosti vještičjih procesa:
"Upadljiv je i geografski razmještaj vođenih procesa protiv vještica na europskom tlu. Kako je povjesničar Robin Biggs dokazao, ona pokazuje jasan obrazac: najveći dio procesa skoncentriran je u srednjoj Europi: Njemačkoj, Švicarskoj i istočnoj Francuskoj. Što se više udaljava od ove oblasti, manji je broj progona. U katoličkoj Irskoj bilo je samo četvero mrtvih. I Engleska i Škotska su ostale velikim dijelom pošteđene. U Španjolskoj, zemlji s najbolje organiziranom inkvizicijom, pojavilo se vjerovanje u vještice tek 1526. godine radi čega je Suprema, najviši inkvizicijski sud, osnovao posebno povjerenstvo za vještice. U svojemu prvom izvještaju ono je utvrdilo da 'većina pravnika kraljevstva smatra da vještice ne postoje'. Dakle, odlučeno je da se ne uhićuje nikoga tko bude optužen od drugih osumnjičenih. Tko je prestupio samo jednom i pokajao se, mogao se nadati blagosti; čaranje je, za razliku od ostatka središnje Europe, smatrano problemom dušobrižništva, a ne kaznenoga zakona. Kada su se 1609. godine u Baskiji, na granici s Francuskom, pojavili slučajevi čaranja, bio je dovoljan samo jedan pronicljiv inkvizitor da uvjeri Supremu da se radi o neosnovanoj histeriji. Suprema je reagirala tako što je izdala 'Edikt o šutnji' kojim je svaki govor o čaranju zabranjen. Time je slijedila preporuku spomenutoga inkvizitora koji je ustvrdio: 'Nema ni vještica ni začaranih dok se o tome ne počne govoriti ili pričati'. U jednomu drugom slučaju SVJETOVNE su vlasti zahtijevale da se optužene vještice procesuiraju i osudile su po ubrzanu postupku 289 ljudi. Srećom, INKVIZICIJI je uspjelo spriječiti izvršenje presude pozivajući se na monopol u pitanjima vjere i u svim slučajevima isposlovati pomilovanje. Samo su u Kataloniji vlasti osudile 250 ljudi na smrt prije nego što je inkvizicija uspjela bilo što poduzeti."
No, vratimo se mi malo na korijene vjerovanja u čaranje i magiju, Hesseman piše:
"Vjerovanje u čaranje i magiju bilo je zajedničko svim starim kulturama. Ipak, već je Mojsijev zakon zabranjivao Izraelcima: 'Ne gatajte! Ne čarajte!' (Lev 19,26) i zahtijevao progon prekršitelja drastičnim mjerama: 'Ne dopuštaj da vračarica živi' (Izl 22,17). Rimsko je pravo predviđalo spaljivanje živoga kao kaznu za čaranje. Kod prve Crkve, naprotiv, ne nalazimo tragova koji bi upućivali na vjerovanje u postojanje vještica. Kada je svjetina u Aleksandriji 415. objesila neoplatonističku filozofkinju Hypatiju kao tobožnju čarobnicu, biskupi su ljutito govorili o 'velikoj sramoti' koja nema nikakve veze s vjerom.
Poganski Germani koji su čvrsto vjerovali u vračanje i uroke prakticirali su paliti vještice ili jesti njihovo meso da bi time prisvojili njihove moći. Ova je praksa bila tako rasprostranjena da se nakon pobjede Karla Velikoga na Saboru u Paderbornu 785. najstrože kažnjavala: 'Osobu koja, zaslijepljena Sotonom, misli, što je karakteristično za pogane, da je vještica pa jede ljude, najprije ih ispeče pa takvo meso nudi i drugima - treba kazniti smrću', zaključili su biskupi. Tako je Karlo Veliki u svojim zakonicima (Capitulatio) IZRIČITO ZABRANIO VJERU 'KAKO POGANI VJERUJU DA BI MUŠKARAC ILI ŽENA MOGLI BITI VJEŠTAC ILI VJEŠTICA'. Već je i Edictus Rothari, zakonik tek pokrštenih Langobarda iz 7. stoljeća, ZABRANIO UBIJANJE VJEŠTICA ZATO ŠTO ' JEDAN KRŠĆANIN NE BI SMIO VJEROVATI DA POSTOJE VJEŠTICE', što je pak bilo vjerovanje njihovih predaka koje su oni za svojega dolaska u sjevernu Italiju donijeli sa sobom. U Canon episcopi, odluci jedne biskupske sinode iz 9. stoljeća, SVEĆENICI SU IZRIČITO POZVANI 'NASTUPITI PROTIV ZABLUDA KOJE ŠIRE UHVAĆENE ŽENE DA ŽENE NOĆU JAŠU NA NEKIM ŽIVOTINJAMA U SLUŽBI POGANSKE BOGINJE'. Godine 1080, pisao je papa Grgur VII. (1073.-1085., inače veliki papa poznat po redovničkim idealima koji je uz papu Gelazija iz 5. stoljeća najzaslužniji za ideju odvojenosti crkve od države, napomena abc), kralju Haraldu u Dansku: 'NEMOJTE MISLITI DA SE IMATE PRAVO OGRIJEŠITI PROTIV ŽENA' KOJE SE OPTUŽUJE DA SU SKRIVILE 'NEVREMENA, OLUJE I NEKE BOLESTI' I KOJE SE ONDA 'NEČOVJEČNO OSUĐUJE PO BARBARSKIM OBIČAJIMA'. Tako je on odvraćao kralja od toga da ne 'izazove gnjev Božji' time što bi 'UNESREĆIO NEKU NEDUŽNU ŽENU'. Time se jedan od najodlučnijih papa srednjeg vijeka, čovjek koji je cara Heinricha IV. prisilio da dođe u Canossu, izričito izjasnio protiv progona vještica koje je u netom pokrštenoj Danskoj očito ?po poganskim običajima', prakticirano.
Tako 'mračni srednji vijek' ostaje većinom pošteđen od progona vještica, unatoč rasprostranjenoj predodžbi. Inkvizicija se zanimala za tobožnje vještice i vješce ako su bili osumnjičeni da pripadaju razbježanim katarima ili valdezima, dakle ako pripadaju laičkom pokretu koji je imao elemente kasnijega protestantizma i držan za heretike. Papa Aleksandar IV. (1245.-1261.) naglasio je 1528.: 'Inkvizitori, koji su ovlašteni istraživati krivovjerce, nisu se smjeli miješati u istrage gatanja i vračanja ukoliko im nije bilo poznato da su povezani s očitim krivovjerjem'. U zabilješkama najpoznatijega srednjovjekovnog inkvizitora, Bernarda Guia, ne nalazimo ni jedan jedini slučaj vračanja, kada Umberto Eco u romanu Ime ruže posredstvom Williama od Baskervillea predbacuje Guiu: ' Lijepa vještica na popisu uhićenih grješnika pridonosi prestižu i slavi', onda je to obična izmišljotina. Crkva je kapitulirala pred poganskim praznovjerjem tek na prijelazu u 15. stoljeće, malo pred početak novoga vijeka. (što je zapravo vrlo indikativno, potpuno suprotno i paradoksalno u odnosu na mitove koji su širili protestanti, pogani i danas neopogani, upravo je renesansa bilo razdoblje mraka u kojem su se obnavljala poganska praznovjerja uz velik revival magije i antike, nap. abc).
Prvo središte vjerovanja u postojanje vještica bilo je alpsko područje. U Schaffhausenu i Luzernu pojavio se prvi put pojam vještica (njem. Hexe), što se izvodilo od demona zvanoga Hagzissa, bića koje stoji na granici dvaju svjetova; u starijim je tekstovima korišten latinski izraz strega.
Budući da je urok koji se pripisivao vješticama po SVJETOVNOM PRAVU smatran zločinom koji se kažnjava smrću, samo je u Wallisu preko stotinu osoba - muškaraca i žena - svjetovni sud po rimskom pravu osudio na smrt na lomači. Sljedećih se godina proširio, poput epidemije, strah od vještica i na južnu Njemačku te sjevernu Italiju. Učeni su pravnici zaključili, na temelju ove histerije i brojnih dojava, o postojanju jedne 'vještičje sekte', što je spomenute slučajeve činilo relevantnim i za inkviziciju, budući da su pružali podlogu za slutnju o pojavi nove hereze ili novoga otrganiziranog sotonskog kulta. Godine 1384. u Milanu prvi se put jedan inkvizitor suočio sa ženama optuženima da idu na noćna vještičja sijela; osudio ih je na vršenje pokore i novčanu kaznu. Tek kada su žene 1390. ponovile prijestup te i same tvrdile da su na sijelu susrele 'maloga Lucifera', inkvizitor ih je smatrao krivovjernicama i izručio na lomaču. Ipak, ovo je bio - i ostao - izoliran slučaj."
Evo da malo promisliš o tome koliko tvoja tvrdnja o "mračnom srednjem vjieku" drži vodu. Ovo je citat francuskog filozofa Rene Guenona iz njegovog djela "Kriza modernog svijeta" (1927) u kojem on pokušava naći uzroke moderne krize ponajviše kroz degenerirani odnos zapada prema vlastitoj kršćanskoj duhovnosti te općenito prema tradicionalnoj duhovnosti:
"Često se upozoravalo i na neka zajedniča obilježja antičke dekadencije i današnjega doba, i ne želeći pretjerati s paralelizmom, valja priznati da doista postoji nekoliko zapanjujućih sličnosti. Puko "profana" filozofija dobila je na snazi; pojava skepticizma, s jedne strane, i uspjeh stoičkog i epikurejskog "moralizma", s druge, jasno ukazuju na razinu do koje se spustio intelekt.
Istodobno, stare sakralne doktrine, koje gotovo nitko više nije razumio, upravo su zbog nerazumijevanja degenerirale u "poganstvo" u pravom smislu riječi, to jest postale su tek "praznovjerja", stvari koje su, izgubivši svoje duboko značenje, nadživjele same sebe u vidu posve izvanjskih manifestacija. Bilo je pokušaja reakcije na ovo urušavanje: sam je helenizam nastojao iznova oživjeti pomoću sadržaja preuzetih iz istočnjačkog naučavanja s kojima je dolazio u doticaj, ali, to više nije bilo dovoljno: grčko-latinska civilizacija morala se okončati, a do uzdizanja je moralo doći iz drugoga izvora i ono se moralo izvršiti u posve drukčijem obliku.
Tu preobrazbu obavilo je kršćanstvo a, napomenimo usput, stanovitu sličnost između tog vremena i današnjega možda oslikava smušeni "mesijanizam" kojemu danas svjedočimo. Poslije nemirnog razdoblja barbarskih provala, nužnih za rušenje starog poretka, ustalio se poredak koji je trajao nekoliko stoljeća: bio je to SREDNJI VIJEK KOJI MODERNI SLABO POZNAJU: NESPOSOBNI SHVATITI NJEGOVU DUHOVNOST TO IM SE DOBA ZACIJELO ČINI MNOGO VIŠE STRANIM I DALEKIM OD "KLASIČNE" ANTIKE.
Pravi srednji vijek, prema našem mišljenju, traje od vladavine Karla Velikoga do početka 14. stoljeća, kada počinje novi nazadovanje koje će se, u različitim fazama, sve naglašenije, nastavljati do danas. Tu se nalazi pravo ishodište moderne krize: početak raspadanja "kršćanskoga svijeta" s kojim se bitno poistovjećivala zapadna civilizacija srednjovjekovlja; istodobno, to je i kraj feudalnog poretka, koji je bio u znatnoj mjeri tijesno povezan s "kršćanstvom" i početak nastajanja "nacionalnosti".
Dakle, početak modernog vremena valja smjestiti gotovo dva stoljeća ranije nego što se to obično čini, jer su renesansa i reformacija prije svega posljedice koje je omogućilo prijašnje nazadovanje. Međutim, daleko od toga da bi označile ponovno uzdizanje, one su obilježile mnogo dublji pad, jer je s njima došlo do konačnog raskida s tradicionalnim duhom: kod renesanse na polju znanosti i umjetnosti, a kod reformacije na samom polju religije, polju na kojemu se ovakav raskid mogao najteže zamisliti.
Doba renesanse, kao što smo već više puta spomenuli, zapravo je bilo smrt mnogih stvari. Pod izlikom povratka grčko-rimskoj civilizaciji, preuzeto je od nje tek ono izvanjsko, jer se pisanim tekstovima jedino to i moglo jasno izraziti; a ta je nepotpuna obnova nužno bila krajnje površna, jer se služila formama koje su već stoljećima prestale živjeti istinskim životom. Ponudivši u tom razdoblju još nekoliko posljednjih očitovanja, same tradicionalne znanosti srednjovjekovlja posve su nestale, poput dalekih civilizacija koje je davno poništila neka kataklizmička pojava.
Međutim, ovaj ih put ništa nije moglo zamijeniti. Preostale su jedino "profana" filozofija i znanost, to jest negacija istinskog intelekta, svođenje spoznaje na najnižu razinu, empirijsko i analitičko proučavanje činjenica koje se nisu izvodile iz nekog višeg principa (ovo ti je hint da razmisliš zašto je Tomi teologija bila iznad filozofije, op.abc), raspršivanje u bezobličnu mnoštvu beznačajnih pojedinosti, gomilanje neutemeljenih pretpostavki u neprestanom međusobnom poništavanju i fragmentarnih viđenja koja ne vode ničemu izuzev praktičnoj primjeni koja predstavlja jedinu pravu superiornost moderne civilizacije, superiornost kojoj ne treba zavidjeti jer je, razvivši se do gušenja svake druge preokupacije, toj civilizaciji podarila tek materijalni značaj stvorivši od nje pravo čudovište.
Zapanjuje brzina kojom je civilizacija srednjega vijeka pala u posvemšnji zaborav - ljudi 17. stoljeća nisu o njoj imali ni najmanjeg pojma, a spomenici koji su preostali u njihovim očima nisu više predstavljali ništa, ni u intelektualnom, pa čak ni u estetskom pogledu, što samo potvrđuje stupanj do kojeg se izmijenio duhovni ustroj ljudi.
.......................................
"Isto tako, prilično je nevjerovatno da se legenda o srednjem vijeku,kao razdoblju "mraka" neznanja i barbarstva rodila sama od sebe i da se sama sobom pothranjivala, kao i to da su se moderni bez predumišljaja upustili u takvo krivotvorenje povijesti; ali, nećemo produbljivati to pitanje jer, bez obzira na način na koji se sve to dogodilo, nas sada zapravo najviše zanimaju posljedice."
Da vidimo što Guenon ima reći o nadnaravnosti religije:
"Ipak, valja se diviti životnosti religijske tradicije, koja, čak i tako upijena u neku vrstu virtualnosti, odolijeva višestoljetnim naporima da se uguši i poništi, a oni kojima je razmišljanje dostupno, u tom će otporu prepoznati "ne-ljudsku" snagu na djelu. Ponovimo još jednom, ta tradicija ne pripada modernome svijetu, ona nije jedan od njegovih stvaralačkih činitelja, čak je čista suprotnost modernim tendencijama i težnjama. To valja otvoreno reći, a ne tragati za mogućim pomirenjem: između religijskog duha u pravom smislu riječi, i modernog duha može postojati jedino antagonizam. Svaka pomirljivost može samo oslabiti prvi na račun drugoga, a neprijateljstvo modernog duha zbog toga neće biti manje, jer on jedino može težiti potpunim razaranjem svega što čovjeku služi u ime više stvarnosti.
Kažemo da je moderni Zapad kršćanski, ali to je pogrešno: moderan je duh antikršćanski, zato što je temeljno antireligijski, a antireligijski je zato što je, još općenitije, antitradicionalan, i tu je njegov pravi značaj, ono što ga čini onakvim kakvim jest. Dakako, ponešto od kršćanstva prešlo je i u antikršćansku civilizaciju našega doba, čiji "najnapredniji" predstavnici, kako sami sebe nazivaju, nisu mogli izbjeći, protiv volje, a možda i nesvjesno, stanoviti, barem posredan, kršćanski utjecaj. Na taj način raskid s prošlošću, kako god radikalan bio, nikad ne može biti potpun i ukinuti svaki kontinuitet. Pošli bismo i dalje i rekli da sve što vrijedi u modernome svijetu dolazi od kršćanstva, ili barem preko kršćanstva, koje je sa sobom donijelo i svekoliko naslijeđe prijašnjih tradicija očuvavši ga do stupnja koje je dopuštalo stanje na Zapadu i koje u sebi još sadrži latentne mogućnosti."
..................................
I za kraj jedna od najlucidnijih Guenonovih rečenica kojom je pogodio srž suvremenog postmodernog mentaliteta:
"Polje borbe, polje je akcije, to jest polje individualnog i vremenskoga; "nepokretni pokretač" proizvodi i upravlja pokretom, a da u nj ne bude uvučen; spoznaja rasvjetljuje akciju ne sudjelujući u njezinim nestalnostima; duhovno upravlja svjetovnim ne miješajući se u nj; na taj način svaka stvar ostaje u svom redu stvari, na razini koja joj pripada u općoj hijerarhiji. Ali, gdje još u modernome svijetu pronaći pojam istinske hijerarhije? Više nitko i ništa nije na mjestu na kojemu bi se normalno trebalo naći: ljudi više ne priznaju nikakav djelotvoran autoritet na duhovnom polju, nijednu opravdanu snagu u vremenskom poretku stvari.
"Profani" se usuđuju raspravljati o sakralnome, osporavati mu značaj, pa i samo postojanje; niži sude o višima, neznanje nameće granice mudrosti, greška staje na mjesto istine, ljudsko je odmijenilo božansko, Zemlja je uzela prevlast nad Nebom, pojedinac je postao mjera sviju stvari i vjeruje da može upravljati svijetom zakonima koji su svi proizvod vlastitog mu relativnog i pogrešivog razuma. "Jao vama, slijepi vođe", rečeno je u Evanđelju. I doista, danas ustvari posvuda vidimo slijepce koji vode druge slijepce, i koji će ih, ne budu li zaustavljeni na vrijeme, neizbježno odvesti u ponora u koji će se strovaliti zajedno s njima."
uzalud ti trud milane. krscanstvo je prevazidjeno.
Jednom sam prilikom spomenuo, da se stare cipele odbacuju, pa tako i svjetonazori.
Abc pokušava zadržati i zaustaviti ono što se zadržati i zaustaviti ne može. Pokušava zaustaviti vrijeme.
U polemici u kojoj jedan drugome pokušavamo predstaviti valjane argumente abc je unaprijed izgubljen, jer uopće prihvaća dijalektiku. Prihvaća alatku koja je, kao što je i sam spomenuo, već isklesala valjanu kritiku (marksistička kritika) religije. Istina, on je naziva starom, ali je ne može nazvati prevaziđenom, jer ona to jednostavno nije. Da bi nešto mogli nazvati prevaziđenim, moramo ponuditi nešto novo i validno.
U toj igri, koja obiluje citatima opskurnog filozofa, Rene Guenona, abc nam u biti pruža "bookmark", na kojem gradi svoje istine.
Staviti njegovog filozofa u povijesni kontekst razvoja filozofske misli znači ponuditi pravi odgovor abc-u.
Jasno, to zahtijeva studiozan pristup i nikako paušalne ocijene. Moja malenkost si, na moju žalost, sada ne može priuštiti čitanje radova spomenutog filozofa i njegovo uglavljivanje u širi kontekst. Jednako tako se ne zadovoljavam čitanjem wikipedie, niti želim procjenjivati njegove radove uzimajući kao osnovu njegovu biografiju. To bi bilo neozbiljno. Znam samo, da se posvetio misticizmu, ezoteriji, te da su ga školovali jezuiti, što nije dostatno za suvislu debatu.
Zato sam si postavio mnogo skromniji cilj, tj. da crkvu ogolim od ideologije koju promovira, dakle da je sagledam van konteksta kršćanstva, da je promatram kao instituciju našega doba.
Crkva se predstavlja kao nosioc kršćanske misli ali u raznim oblicima svojega djelovanju ona to nije. Ona je nekakav mutant, koji pokušava preživjeti u vremenu koje nosi mnogo promijena. I u tome je vidim prilično neuspješnu.
A to, da me naš abc optužuje za antikršćanstvo, na to se uopće ne obazirem. To su sitne provokacije i udarci ispod pojasa, koje bi svaki boksački sudac nagradio kaznenim bodovima.
Boli mojeg druga činjenica, da život može biti lijep i bez kršćanstva. To je za njega terra incognita. Ali tu mu ne može nitko pomoći, taj korak mora napraviti on sam.
Rim je pocetkom milenija bio najbogatiji i najcuveniji grad na svijetu sa milion stanovnika, pun prekrasnih gradjevina koje cak ni 20 stoljeca razaranja i zapustenosti nije moglo potpuno unistiti, grad svjetla koji je gajio ljubav prema umjetnosti, filozofiji i znanosti. U srednjem vijeku do 14-og stoljeca Rim se sveo na grad tame od 100 000 stanovnika, gdje se, navodno, mjesecno desavalo vise od stotinjak ubistava, na Foro Romano, koji je vec potpuno bio pokriven zemljom iz koje je jedva virilo nekoliko slavoluka su napasali stoku, a za akvadukt su mislili da je nekad sluzio za dotok ulja iz Napulja!? A sve zahvaljujuci ucenju katolicke crkve koja je ljude ucila da je zivot nebitan i da jedino sto je vazno je pripremati se za zagrobni zivot!
Kakva duhovnost katolicke religije? Oni su se pobrinuli da sva znanja staroga svijeta budu zaboravljena i da ljudi grcaju u neznanju, bijedi u smecu - (znas onu anegdotu o Karlu velikom koji je u srednjevjekovnom gradu upao sa konjem u smece do koljena)? Higijena je bila zaboravljena a umjesto toga su vladale kuga i kolera!
Srednji vijek je u odnosu na stari vijek predstavljao jedan takav uzasan pad za Evropu, a mnogi povjesnicari odgovornost za to, pa cak i za raspad rimskog carstva, stavljaju na katolicku crkvu.
Dovoljno ti se je prosetat do Italije (iako i kod nas ima podosta spomenika iz tog doba), covjek naprosto ne moze odvojiti oka od antickih gradjevina, ne moze se nadiviti ostcima antickih gradova kakav je Pompej, koji je upravo, reklo bi se, bio gradjen po mjeri covjeka!
Renesansa je bilo povratak u zivot, doba upravo nevjerojatnog procvata umjetnosti - bas kao da su htjeli nadoknaditi sva ona propustena stljeca.
Jedino sto plasi, kad covjek o svemu tome razmisli, je da ce se to dogoditi i opet: da cemo i opet iz blagostanja zavrsiti u najcrnjoj bijedi i jadu! Ali ovaj put bar zato necemo moci kriviti katolicku crkvu?
Sto bi rekli Srbi, "ne mogu bre da verujem" da mi u odbranu srednjeg vijeka podastires ovakvo smece od citata? Pa jesi li ti normalan!
..."
Abc brani srednji vijek jer njegova misao zauvijek ostala u srednjem vijeku. Uostalom, on nam to i sam sugerira.
"..
Ponudivši u tom razdoblju još nekoliko posljednjih očitovanja, same tradicionalne znanosti srednjovjekovlja posve su nestale, poput dalekih civilizacija koje je davno poništila neka kataklizmička pojava.
Međutim, ovaj ih put ništa nije moglo zamijeniti. Preostale su jedino "profana" filozofija i znanost, to jest negacija istinskog intelekta, svođenje spoznaje na najnižu razinu, empirijsko i analitičko proučavanje činjenica koje se nisu izvodile iz nekog višeg principa (ovo ti je hint da razmisliš zašto je Tomi teologija bila iznad filozofije, op.abc), raspršivanje u bezobličnu mnoštvu beznačajnih pojedinosti, gomilanje neutemeljenih pretpostavki u neprestanom međusobnom poništavanju i fragmentarnih viđenja koja ne vode ničemu izuzev praktičnoj primjeni koja predstavlja jedinu pravu superiornost moderne civilizacije, superiornost kojoj ne treba zavidjeti jer je, razvivši se do gušenja svake druge preokupacije, toj civilizaciji podarila tek materijalni značaj stvorivši od nje pravo čudovište.
..."
Priznati ćete, za vidjeti živog fosila ne morate otići u postojnsku jamu.
"Kakva duhovnost katolicke religije? Oni su se pobrinuli da sva znanja staroga svijeta budu zaboravljena i da ljudi grcaju u neznanju, bijedi u smecu - (znas onu anegdotu o Karlu velikom koji je u srednjevjekovnom gradu upao sa konjem u smece do koljena)? Higijena je bila zaboravljena a umjesto toga su vladale kuga i kolera!"
Rekao sam ja odavno. Najveće neznalice iskazuju najveću emociju agresivnosti prema ljudima koji im podastiru drugačiji pogled na stvari.
Nevjerojatno je da netko tvrdi da se katolička crkva pobrinula da sva znanja staroga svijeta nestanu, jer je to ravno čistom falsificiranju povijesti. To je sramota za ljudsko biće, tolika nekorektnost prema velikim pozitivnim doprinosima crkve zapadnoj civilizaciji je nevjerovatna. Jel znaš ti tko je sveti Benedikt, jel znaš što je Benediktinski red?!! Jel znaš tko je uz muslimane ČUVAO DJELA POGANSKE KNJIŽEVNOSTI I FILOZOFIJE?! TO SU ČINILI UPRAVO KRŠĆANSKI/KATOLIČKI REDOVNICI sjedeći U HLADNIM SAMOSTANIMA I PREPISUJUĆI DJELA GRČKE FILOZOFIJE, KNJIŽEVNOSTI, RIMSKE RETORIKE te na kraju I SAMU BIBLIJU I TO JEDNU KNJIGU PO NEKOLIKO MJESECI,A MOŽDA I VIŠE. I sve to u vrijeme najvećih NALETA BARBARA SA ISTOKA KOJI SU NA KRAJU I JEDNIM DIJELOM DOPRINIJELI PADU RIMSKOGA CARSTVA. Kršćanski redovnici bili su svjetlo u tami zapadne civilizacije,a ti ih okrivljuješ za to da su uzrokovali nestanak djela. Mrš krivotvoritelju, lažljivče i bijedniče, ugušit ćeš se u svojoj mržnji, tolikoj mržnji da odbijaš očiglednu istinu!
Kada pričaš o kugi, što misliš da je kuga postojala samo u srednjem vijeku?!
Evo ja ću se baš za inat Politikumu pozvati na njemu ljubljenu wikipediu. Politikum ako ne vjeruješ wikipediji odi na nju, ukucaj Karl Marx i vidjet ćeš da je o njemu tamo dosta toga dokumentiranog. Znaš, oni u zapadnome svijetu to ipak malo organiziranije rade od nas. Naša wikipedia nije ni vrijedna spomena, jer je sve površno napravljeno.
Evo informiraj se malo: http://en.wikipedia.org/wiki/Antonine_Plague
"The Antonine Plague, AD 165–180, also known as the Plague of Galen, who described it, was an ancient pandemic, either of smallpox[1] or measles,[2] brought back to the Roman Empire by troops returning from campaigns in the Near East. The epidemic may have claimed the life of Roman emperor Lucius Verus, who died in 169 and was the co-regent of Marcus Aurelius Antoninus, whose family name, Antoninus, was given to the epidemic. The disease broke out again nine years later, according to the Roman historian Dio Cassius, and caused up to 2,000 deaths a day in Rome, one quarter of those infected.[3] Total deaths have been estimated at five million.[4] The disease killed as much as one-third of the population in some areas and decimated the Roman army.[5]
Ancient sources agree that the epidemic appeared first during the Roman siege of Seleucia in the winter of 165–66.[6] Ammianus Marcellinus reports that the plague spread to Gaul and the legions along the Rhine. Eutropius asserts that a large population died throughout the Empire.[7]"
Drugi link: http://en.wikipedia.org/wiki/Plague_of_Cyprian
"The Plague of Cyprian is the name given to a pandemic, probably of smallpox, that afflicted the Roman Empire from AD 250 onwards[1]. It was still raging in 270, when it claimed the life of emperor Claudius II Gothicus (ruled 268–70)[citation needed]. The plague caused widespread manpower shortages in agriculture and the Roman army.[2] It is named after St. Cyprian, an early Christian writer who witnessed and described the plague."
Ono što ćeš još vidjeti u ovom linku je to da su pogani okrivili kršćane za širenje kuge i iskoristili ih kao žrtvene jarce, kao što su 1000 godina kasnije krivili židove za širenje crne smrti. Međutim evo primjera kako su reagirali "mračnjaci" papa i jedan svećenik za vrijeme crne smrti. U vrijeme kada je izbila crna smrt u porastu je već bio antisemitizam, mnogo Židova je ubijeno pod izlikom da su zatrovali zrak i vodu. Međutim jedan svećenik tvrdi:
"Priča se da se našlo dosta opakih hrišćana koji su i sami bacali otrov u izvore, ali, pravo govoreći, čak i da je bilo stvarno, takvo trovanje ne bi moglo da izazove takvu pogibao, od koje je stradalo toliko ljudi. Uzrok je bio drugi: možda Božja volja, možda pokvarene tekućine ii rđav kvalitet vazduha i zemlje?"
"Primetan je kritički duh ovog učenog sveštenika. U istom smislu papa Klement VI okrivio je, u buli od 26. jula 1348, one koji su Jevrejima pripisivali odgovornost za kugu: Njegova argumentacija je bila ova: ako je ta optužba tačna kako to onda da su i sami Jevreji stradali od pomora ili da je ovaj izbijao i tamo gde nema Jevreja?"(Oba citata iz knjige Jean Delimoua, "Strah na Zapadu")
Evo još malo pandemije puno prije "najmračnijeg razdoblja u povijesti":
http://en.wikipedia.org/wiki/Plague_of_Justinian
"The Plague of Justinian was a pandemic that afflicted the Eastern Roman Empire (Byzantine Empire), including its capital Constantinople, in the years 541–542 AD. It was one of the greatest plagues in history. The most commonly accepted cause of the pandemic is bubonic plague, which later became infamous for either causing or contributing to the Black Death of the 14th century.[1] The plagues' social and cultural impact during this period is comparable to that of the Black Death. In the views of 6th century Western historians, it was nearly worldwide in scope, striking central and south Asia, North Africa and Arabia,[citation needed] and Europe as far north as Denmark and as far west as Ireland. Genetic studies point to China being the primary source of the contagion.[1]
Until about 750, the plague would return with each generation throughout the Mediterranean basin. The wave of disease would also have a major impact on the future course of European history. Modern historians named this plague incident after the Eastern Roman Emperor Justinian I, who was in power at the time. He contracted the disease, but was one of a limited number of survivors."
Dobro idemo dalje pitaš kakva je to katolička duhovnost, evo link pa se informiši bre:
http://en.wikipedia.org/wiki/Catholic_spirituality
http://en.wikipedia.org/wiki/Christian_monasticism
Kada već toliko stereotipno spominješ kugu, a općenito možemo reći bolesti, evo što ima reći Thomas Woods Jr. povjesničar koji je napisao knjigu "Kako je katolička crkva izgradila zapadnu civilizaciju" u poglavlju "Kako je katoličko milosrđe promijenilo svijet":
"Početkom IV. stoljeća vojsku rimskoga cara Konstantina pogodile su glad i bolest. Pahomije, poganski vojnik koji ej služio u toj vojsci, u čuđenju je promatrao kako njegovi suborci Rimljani donose hranu izgladnjelim muškarcima te bez ikakve diskriminacije pružaju pomoć svima koji su u potrebi. U svojoj znatiželji Pahomije je pristupio ovim ljudima i saznao da su kršćani. Kakva je to religija, pitao se, koja je nadahnjivala takva djela velikodušnosti i služenja čovjeku? Počeo se zanimati za tu vjeru - a prije nego je toga bio svjestan, već je bio na putu obraćenja.
Ovakva vrsta čuđenja stoljeća je pratila katolički dobrotvorni rad. Čak je i Voltaire, možda najplodniji protukatolički agitator XVIII. stoljeća, bio pun strahopoštovanja pred junaštvima žrtve koja je pokretala tolike sinove i kćeri Crkve.ž
' Možda na svijetu ne postoji ništa veće', rekao je on, 'od žrtve mladih i lijepih ljudi, često plemenitoga roda, koju je podnio nježniji spol u radu po bolnicama kako bi olakšao ljudsku patnju, što je inače prizor toliko odbojan našoj finoći. Narodi koji ne pripadaju rimskoj religiji oponašaju je, ali njihovo milosrđe nije bilo tako velikodušno.'
Bile bi potrebne silne knjige da se zabilježi cijela povijest dobrotvornoga rada mnogih pojedinaca, župa, biskupija, samostana, misionara, fratara, redovnica i laičkih organizacija. Dovoljno je reći da katolički dobrotvorni rad nema premca po količini i raznolikosti učinjenih dobročinstava te po tome koliko je ublažio ljudsku patnju i bijedu. Možemo ići još dalje: Katolička crkva izumila je milosrđe kakvo danas poznajemo na Zapadu.
Osim toga jednako je važna kvalitativna razlika koja razdvaja dobrotvorno djelovanje od Crkve od onoga što mu je prethodilo. Bilo bi besmisleno nijekati plemenite osjećaje koje su veliki antički filozofi naglašavali kada je riječ o čovjekoljublju ili to da su bogataši uvelike dobrovoljno pridonosili boljitku zajednica u kojima su živjeli. Očekival se od bogatih da financiraju toplice, javne zgrade i sve oblike zabave na javnim mjestima. Plinije Mlađi, na primjer, nije jedini koji je svojemu gradu darovao školu i knjižnicu.
Unatoč svim dobročinstvima duh davanja u antičkome svijetu bio je u određenom smislu manjkav u usporedbi s onime kojim je zračila Crkva. Davanje u antici bilo je više potaknuto koristoljubljem, negoli bez njega. Na građevinama koje su bogati financirali javno je isticao njihovo ime, a daivaoci su davali ili kako bi im oni kojima su pomagali bili dužnici ili kako bi na sebe privukli pozornost. Zasigurno nije ih vodilo načelo služenja potrebitima u duhu radosti i bez razmišljanja o nagradi ili uzajamnosti."
......................................
"Duh katoličkog milosrđa nije nastao ni iz čega, nego je nastao nadahnut Kristovim naukom. "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge".(Iv 13,34-35; usp. Jak 4,11). Sveti Pavao objašnjava da onima koji ne pripadaju zajednici vjernih također treba pružiti skrb i iskazati kršćansko milosrđe, čak i ako su neprijatelji vjernika (usp. Rim 12,14-20; Gal 6,10).
Ovo je za antički svijet bio novi nauk.
W.E.H. Lecky, koji je često oštro kritizirao Crkvu, kaže da "bez sumnje ni u praksi ni u teoriji, niti u institucijama koje su osnovane, niti na mjestima gdje ga je bilo propisano vršiti kao dužnost, milosrđe u antici nije zauzimalo položaj koji bi bio imalo usporediv s njegovim položajem u kršćanstvu. Gotovo sva pomoć bila je rezultat državnih mjera, odnosno politike, a ne dobročinstva. Običaj prodavanja male djece, nebrojeni slučajevi kada siromasi pristaju postati gladijatorima, česti slučajevi gladi ukazuju na činjenicu da je postojao veliki broj neriješenih društvenih problema."
.......................................................
"Rana Crkva institucionalizirala je skrb o udovicama i siročadi, te se brinula, osobito tijekom epidemija, za potrebe bolesnih. kada su pošasti pogodile Kartagu i Aleksandriju, kršćani su zbog svoje hrabrosti stekli poštovanje i divljenje ostalih, jer su tješili umiruće i pokapali mrtve u vremenu kada su pogani čak i svoje prijatelje napuštali i prepuštali strašnoj sudbini. U sjevernoafričkome gradu Kartagi sveti Ciprijan, biskup i crkveni otac iz III. stoljeća, ukorio je pogansko stanovništvo jer nisu htjeli pomagati žrtvama kuge, nego bi ih radije opljačkali:
"Prema bolesnima ne pokazujete nikakva suosjećanja, samo gramzivost i pljačka otvaraju svoju čeljust nad mrtvima; oni koji se toliko boje djela milosrđa, odvažnostječu profit. Oni koji izbjegavaju sahraniti mrtve, lakomo grabe ono što je ostalo za njima.". Sveti Ciprijan sabrao je rad na Kristove sljedbenike, pozivajući ih da se skrbe za bolesnike i pokapaju mrtve. Podsjetimo se da je to još uvijek bilo vrijeme povremenih progona kršćana, a glasoviti biskup tražio je od njih da pomognu onima koji su ih nekada progonili. Biskup je govorio: "Ako dobro činimo samo onima koji su dobri prema nama, po čemu se razlikujemo od neznabožaca i carinika? Ako smo djeca Boga koji daje da sunce sja nad dobrima i nad zlima, i koji šalje kišu pravednima i nepravednima, pokažimo to svojim djelima blagoslivljajući one koji nas proklinju i čineći dobro onima koji nas progone".
..............................................
"Sveti Efrem, pustinjak iz Edese, zapamćen je po svojim junačkim djelima koja je činio kada su glad i pošasti harale njegovim gradom. Ne samo da je organizirao sakupljanje milostinje za siromahe nego je osnivao i bolnice, skrbio se o bolesnima i sahranjivao mrtve. Kada je glad stigla u Armeniju za vladavine Maksimija, kršćani su pružali pomoć svima bez obzira na njihovo vjersko uvjerenje. Euzebije, veliki crkveni povjesničar iz IV. stoljeća, govori da su se mnogi pogani "vidjevši dobar primjer kršćana, raspitivali o vjeri čiji učenici su sposobni za tako nesebično predanje." Julijan Apostat, koji je prezirao kršćanstvo, žalio se na kršćansku dobrotu prema siromašnim poganima: "Oni bezočni Galilejci ne samo da hrane svoje siromahe nego i naše; primaju ih na svoje agapae, privlačeći ih kao kada djecu mamino kolačima".
..............................................
"Ostaje otvoreno pitanje jesu li u staroj Grčkoj i Rimu postojale institucije koje su nalikovale bolnicama u suvremenome smislu. Mnogi povjesničari sumnjaju u to, dok drugi tu i tamo ukazuju na neobične iznimke. Čak i ove iznimke obuhvaćale su skrb o bolesnim ili ranjenim vojnicima, a ne o cjelokupnome stanovništvu. Čini se da je Crkva prva osnivala institucije u kojima su liječnici postavljali dijagnoze i propisivali lijekove te u kojima je bolesnicima bila dostupna njega.
U IV. stoljeću Crkva je počela financirati izgradnju bolnica u toj mjeri da je gotovo u svakome većem gradu izgrađena po jedna. Ove bolnice pružale su gostoprimstvo najprije strancima, ali s vremenom počele su skrbiti o bolesnima, udovicama, siročadi, siromasima uopće. Prema riječima Guentera Rissea, kršćani su odbacili "uzajamno gostoprimstvo koje je prevladavalo u staroj Grčkoj i samo na obitelj usmjerene dužnosti Rimljana" kako bi uslužili "osobito marginalizirane društvene skupine pogođene siromaštvom, bolešću i starošću." Isto tako, povjesničar medicine Fielding Garrison uočava da je prije Kristova rođenja "nije bilo suosjećanja prema bolesnima i onima koji su pogođeni nekom nesrećom te da je zasluga kršćanstva rasprostranjeno pomaganje onima koji pate."
Žena po imenu Fabiola, u činu kršćanske pokore osnovala je prvu veliku javnu bolnicu u Rimu; obilazila je gradske ulice tražeći siromašne i onemoćale muškarce i žene potrebne skrbi. Sveti Bazilije Veliki, suvremenicima poznat kao Apostol milostinje, u IV. stoljeću osnovao je bolnicu u Cezareji. Bio je poznat po tome što je grlio sirote gubavce koji su kod njega tražili pomoć, njima inače odbačenima iskazujući nježno milosrđe kao što će kasnije činiti i sveti Franjo Asiški. Naravno, nije čudo da su samostani igrali važnu ulogu u skrbi za bolesne. U najiscrpnijoj studiji povijesti bolnica piše:
Nakon pada Rimskoga Carstva, samostani su postupno počeli pružati organiziranu medicinsku skrb kakva stoljećima nigdje drugdje u Europi nije bila dostupna. Svojojm organizacijom i smještajem, ove institucije bile su prave oaze reda, pobožnosti i stabilnosti koji su pospješivali ozdravljenje. Kako bi mogli pružati odgovarajuću skrb, samostani su između V. i X. stoljeća postali mjesta GDJE JE IZUČAVANA MEDICINA, ŠTO PREDSTAVLJA KLASIČNO RAZDOBLJE TAKOZVANE SAMOSTANSKE MEDICINE. ZA VRIJEME KAROLINŠKE OBNOVE TIJEKOM IX. STOLJEĆA, SAMOSTANI SU TAKOĐER POSTALI SREDIŠNJA MJESTA ZA IZUČAVANJE I PRENOŠENJE DREVNI MEDICINSKIH TEKSTOVA."
..........................
"Dobrotvorni rad katolika bio je toliko impresivan da su to čak i neprijatelji Crkve nevoljko priznavali. Poganski pisac Lukijan (130. - 200.) čudio se: " Nevjerovatno je kojom gorljivošću ljudi ove religije pomažu drugima u njihovim potrebama. U tu svrhu nimalo se ne štede. Njihov prvi zakonodavac utuvio im je u glavu da su svi oni braća". Julijan Apostat, rimski car čiji siloviti pokušaj da carstvo vrati na ranije poganstvo tijekom 360-ih nije uspio, priznaje da su kršćani nadmašili pogane u svojemu radu za dobro drugoga. "Dok poganski svećenici zanemaruju siromahe", zapisao je on, "omraženi Galilejci odnosno kršćani posvećuju se djelima milosrđa i pokazivanjem lažnog suosjećanja strahovito griješe. Pogledajte njihove gozbe ljubavi i prepune stolove pred siromasima. Takvi običaji rašireni su među njima, a naši ih bogovi preziru."
Martin Luther, kao jedan od najokorjelijih neprijatelja Katoličke crkve koji je ikada živio, morao je priznati: "Pod papinstvom ljudi su barem bili milosrdni i nije bilo potrebno nikoga prisiljavati da udijeli milostinju. Danas, za vladavine evanđelja pod čime misli na protestantizam, "umjesto da daju, jedan drugoga pljačka i može se reći da nitko ne misli da išta posjeduje sve dok se ne domogne onoga što ima njegov susjed."
Govoreći o Crkvi, Simon Patten, ekonomski mislilac iz XX. stoljeća, zapaža: "Osigurava je hranu i utočište radnicima, pomoć unesrećenima, skrb zbog bolesti, kuge i gladi koje su se u srednjemu vijeku često događale. Kada pogledamo koliko je tada bilo bolnica i ambulanta, darežljivih redovnika i požrtvovnih redovnica, možemo bez sumnje zaključiti da se o unesrećenome u to vrijeme skrbilo kao i danas."
...................
"Opseg dobrotvorne djelatnosti Crkve ponekad se najjasnije vidio onda kada su ga dokinuli. Primjerice, u XVI,. stoljeću u Engleskoj kralj Henrik VIII. zatvarao je samostane i pritom zaplijenio njihov imetak, dijeleći ga po niskoj cijeni moćnicima unutar svoga kraljevstva. Samostani su zatvarani pod izgovorom da su postali izvori skandala i nemorala, iako se pod takvim neosnovanim optužbama skrivala kraljeva gramzivost. Mora da su se jako osjetile društvene posljedice zatvaranja samostana. Buna na sjeveru iz 1536., narodni ustanak koji je poznat i pod nazivom Hodočašće milosti, vezuje se za ljutnju naroda zbog zatvaranja samostana i dokidanja njihove dobrotvorne aktivnosti, a jedan molitelj pred kraljem dvije godine kasnije govori sljedeće:
'Ono što smo doživljavali u tim kućama koje su već zatvorene, pokazuje nam jasno da su velika nesreća i propadanje zadesili i da će još zadesiti vaše kraljevstvo te će vaši poslušni podanici jako osiromašiti zbog nedostatka gostoljubivosti i skrbi na koje smo navikli u spomenutim samostanima, koji su siromasima na njihovu području bili važno utočište.'
....................................
"Baš kao što su nasrtaji engleske Krune na samostane u XVI. stoljeću oslabili mrežu dobrotvornoga djelovanja koja je na tim ustanovama počivala, i nasrtaji na Crkvu u vrijeme Francuske revolucije u XVIII. stoljeću zadali su udarac izvorištu toliko korisnoga djelovanja. U studenome 1789. revolucionarna francuska vlada nacionalizirala je (drugim riječima zaplijenila) crkvenu imovinu. Nadbiskup Aix en Provencea upozoravao je da takav čin krađe prijeti sustavu obrazovanja i socijalne skrbi francuskoga naroda. Naravno, bio je u pravu. Godine 1847. Francuska je imala 47 % manje bolnica nego u godini zapljene, a 1799. broj studenata upisanih na sveučilišta smanjio se na 12000, dok je deset godina ranije upisano 50 000 studenata.
Iako je malo vjerovatno da ćete to saznati iz uobičajenih tekstova o zapadnoj civilizaciji, Katolička crkva revolucionalizirala je praksu dobrotvornih davanja u njihovu duhu i u primjeni. Rezultati govore sami za sebe: nikada prije viđena količina dobrotvornih davanja te sustavna i institucionalizirana skrb o udovicama, siročadi, siromasima i bolesnima."
Evo vam malodušnici čitajte o kršćanskoj duhovnosti i uvjerite se u kojoj mjeri su doprinijeli redovnici i redovnice, a što se tiče tvrdnje da je crkva doprinijela raspadu Rimskog carstva je smiješna i jadna, evo malo se informiraj o razmjerima i razlozima raspada, različiti povjesničari vide iz različitih kutova, ali definitivno najveći naser je povjesničara Edwarda Gibbona i što je bitno povjesničara iz razdoblja prosvjetiteljstva koje je na sve načine pokušavalo ocrniti kršćanstvo. On je tvrdio da su kršćani čekali raj umjesto da se posvete onome što je sad i ovdje pa da je zbog toga carstvo propalo (!). Mislim ova površna argumentacija na razini Politikuma jednostavno se može opovrgnuti djelovanjem gore opisanih kršćanskih redovničkih vitezova i njihovih samostana. Znate li što je Krist rekao: "Budite u svijetu, ali ne od svijeta!"
http://en.wikipedia.org/wiki/Decline_of_the_Roman_Empire
Samo čekajte bit će još podataka za vas
Evo vam još malo o tome koliko je bijedan vaš stereotip o neprijateljstvu Crkve prema znanosti i antici također iz knjige "Kako je katolička crkvaizgradila zapadnu civilizaciju":
„Iznenađuje činjenica da ipak nekim drugim samostanskim knjižnicama i skriptorijima (prostorijama predviđenima za prepisivanje tekstova) dugujemo zahvalnost što su preživjela silna djela stare latinske književnosti. U slučaju kada ta djela nisu spasili i prepisali redovnici, njihovo preživljavanje možemo zahvaliti knjižnicama i školama koje su se nalazile uz velike srednjovjekovne katedrale. Dakle, i onda kada Crkva nije izravno pridonosila civilizaciji, ona je čuvala knjige i dokumente koji su bili od poticajne važnosti za civilizaciju koju je ona imala spasiti. Opisujući fundus svoje knjižnice u Yorku, veliki Alkuin – poliglot i teolog koji je blisko surađivao s Karlom Velikim na obnavljaju učenja i učenosti na području zapadno-središnje Europe – spominje djela Aristotela, Cicerona, Lukana, Plinija, Stacija, Pompeja Troga i Vergilija. U svojim pismima citira i druge klasične autore, uključujući Ovidija, Horacija i Terencija.“
„Osim što je bio plodonosan u umjetničkim i intelektualnim pothvatima (samostan) Monte Cassino je obnovio zanimanje za tekstove klasične antike: Velik broj tekstova obnovljen je u jednome mahu, a svi bi oni u protivnom bili izgubljeni zauvijek; u ovome razdoblju i upravo ovome samostanu dugujemo očuvanje kasnijih Tacitovih Anala i Historija (Tabla XIV.), Apulejeva Zlatnoga magarca, Senekinih Dijaloga, Varonova djela De lingua latina, Frontinova De aquis i tridesetak rečenica Juvenalove Šeste satire koje se ne mogu pronaći ni u jednome drugom rukopisu.“
„Nakon što su u XII. stoljeću prije Krista Grci u Mikeni doživjeli katastrofu pod prodorom Dorana, neki stručnjaci kažu da su uslijedila tri stoljeća potpune nepismenosti poznata kao mračno doba Grčke. U toj zbrci i neredu pisanje je jednostavno iščezlo. Upravo je posvećenost redovnika čitanju, pisanju i obrazovanju spriječila da strašna sudbina mikenskih Grka ne zadesi Europljane nakon pada Rimskoga Carstva. Zahvaljujući redovnicima, ovaj put pismenost je preživjela političku i društvenu katastrofu.“
„Jedan drugi kroničar sličnih uvjerenja napisao je o redovnicima ovo: 'Oni nisu samo osnovali škole i njima upravljali, nego su i postavili temelje sveučilišta. Oni su bili mislioci i filozofi svojega vremena te su oblikovali političku i vjersku misao. Njima, svima skupa i pojedinačno, njima možemo zahvaliti na neprekidnosti niti koja veže misao i civilizaciju antičkoga svijeta s kasnim srednjim vijekom i suvremenim dobom.'“
„Thierryjeva vjerska uvjerenja ispunjavala su ga gorljivošću prema slobodnim umijećima. Za njega, kao i za mnoge druge velike umove Srednjega vijeka, discipline koje su činile Quadrivium, odnosno arimetika, geometrija, glazba i astronomija, pozivale su studente da razmatraju načine na koje je Bog uredio svijet i da poštuju prekrasno umijeće Božjega stvaranja. Trivium, odnosno gramatika, retorika i logika, omogućavale su ljudima na uvjerljiv i razumljiv način izraziti ono što su uočiti takvim propitivanjem.“
„Rogeru Baconu, franjevcu koji je predavao a Oxfordu, divili su se zbog njegova rada na području matematike i optike, a smatraju ga pretečom suvremene znanstvene metode.“
„Sveti Albert Veliki (oko 1200. – 1280.) također zvan Albertus Magnus, školovao se u Padovi, a kasnije se pridružio redu dominikanaca. (...) U knjizi Dictionary of Scientific Biogaphy (Rječnik znanstvene biografije) piše da je bio 'poznavatelj svih grana znanosti i da je kao takav bio preteča suvremene znanosti u visokome Srednjem vijeku.'“
„Otac Nicolaus Steno (1638. 1686.) npr., luteranski obraćenik koji je kasnije postao katolički svećenik, zaslužan je za 'postavljanje većine načela suvremene geologije'“
„Upravo iz isusovačkoga reda, koji je osnovao ignacije Lojolski u XVI. stoljeću, izniknuo je veliki broj katoličkih svećenika koji su se bavili znanošću. Suvremeni povjesničar opisuje što su sve isusovci postigli do XVIII. stoljeća: Oni su pridonijeli razvoju sata s njihalom, pantografa, barometra, relektornoga teleskopa i mikroskopa, na različitim znanstvenim poljima poput magnetizma, optike i elektriciteta. Promatrali su, u nekim slučajevima prije nego što je itko drugi to činio, šarene pruge na Jupiterovoj površini, Andromedinu maglicu i Saturnove prstenove. Teoretizirali su o cirkulaciji krvi (neovisno o Harveyu), o teoretskoj mogućnosti letenja, o načinu na koji Mjesec utječe na plimu i oseku, o svjetlosti kao valovima. Karte zviježđa južne polutke, logika simbola, protupoplavne mjere na rijekama Po i Adige, uvođenje znakova plus i minus u talijansku matematiku – predstavljaju dio isusovačkih dostignuća, a istaknuti znastvenici poput Fermata, Huygensa, Leibniza i Newtona nisu jedini koji su rado surađivali s isusovcima.“
„Ponovno buđenje zanimanja za rad oca Ruđera Boškovića započelo je u drugoj polovici XX. stoljeća. Jedan suvremeni stručnjak govori da je onaj uvaženi svećenik dao 'prvi dosljedan opis atomske teorije', više od stotinu godina prije pojave suvremene atomske teorije. Danjašnji povjesničar znanosti oca Boškovića naziva 'istinskim tvorcem fundamentalne atomske fizike koju danas poznajemo.'“
„Tako su isusovci potvrdili...kamen temeljac Keplerove inačice Kopernikove teorije i 'srušili aristotelovsku fiziku na nebesima' promatranjima provedenima u crkvi San Petronio u srcu papinske države. To nije mala stvar. Zapravo, korištenje meridijana u bolonjskoj katedrali San Petronio, prema riječima poznatoga francuskoga astronoma iz XVIII stoljeća, Jeromea Lalandea, 'označilo je epohu u povijesti obnove znanosti'. Raniji izvor iz XVIII. stoljeća potvrđuje da će ovo postignuće 'biti slavljeno još dugo vremena zbog besmrtnosti veličine ljudskoga duha, koji je s tolikom preciznošću na zemlji mogao preslikati pravilno uređeno kretanje Sunca i zvijezda'. Tko je mogao naslutiti da će katoličke katedrale toliko puno pridonijeti razvoju znanosti?“
„Činjenica je, kao što to ističe J. L. Helibron s kalifornijskoga sveučilišta Berkeley, da je 'Rimokatolička crkva proučavanju astronomije pružila više financijske pomoći i društvene potpore tijekom više od šest stoljeća, od obnavljanja antičkih učenja tijekom kasnoga Srednjeg vijeka sve do prosvjetiteljstva, nego ijedna druga institucija, odnosno vjerojatno nego sve druge institucije.“
A sad evo opet malo wikipedije:
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Roman_Catholic_cleric%E2%80%93scientists
http://en.wikipedia.org/wiki/Catholic_Church_and_science
http://en.wikipedia.org/wiki/Condemnations_of_1210-1277
http://en.wikipedia.org/wiki/Renaissance_of_the_12th_century
Evo vam blente, što vam fali da srušite stereotip o mračnom srednjem vijeku i crkvi koja koči znanost, ajde, ajde možete vi to.
I na kraju da tebi odgovorim vezano za Renea Guenona. Ti ga nazivaš opskurnjakom. Pa naravno, ljudi koji 100 % vjere ulažu profanu, pragmatičku, utilitarističku filozofiju, moraju svakoga tko pruža drugačiji uvid u znanosti prozvati takvim imenom i to naravno za to što ne razumije o čemu ta osoba govori.
Da ti dočaram kako je on bio kvalitetan analitičar društvenih zbivanja pokazat ću ti njegov već citirani odlomak:
"Profani" se usuđuju raspravljati o sakralnome, osporavati mu značaj, pa i samo postojanje; niži sude o višima, neznanje nameće granice mudrosti, greška staje na mjesto istine, ljudsko je odmijenilo božansko, Zemlja je uzela prevlast nad Nebom, pojedinac je postao mjera sviju stvari i vjeruje da može upravljati svijetom zakonima koji su svi proizvod vlastitog mu relativnog i pogrešivog razuma. "Jao vama, slijepi vođe", rečeno je u Evanđelju. I doista, danas ustvari posvuda vidimo slijepce koji vode druge slijepce, i koji će ih, ne budu li zaustavljeni na vrijeme, neizbježno odvesti u ponora u koji će se strovaliti zajedno s njima."
Zapazite zadnju rečenicu, ovo je sve napisano 1927. godine. Moram li uopće napominjati što se dogodilo 12, a zatim i 18 godina kasnije?
Ajde dragi moji budite pozdravljeni i papajte jer vam treba još puno da se mjerite sa nekim kao što je Guenon. I pročitajte njegovu knjigu "Kriza modernog svijeta".
"...
Rekao sam ja odavno. Najveće neznalice iskazuju najveću emociju agresivnosti prema ljudima koji im podastiru drugačiji pogled na stvari.
.."
Ovo već kisi na primitivazam. Poželio sam barem biskupa na drugoj strani, a ne popa koji je naučio copy, paste, pa siluje wikipediu.
Ne nudiš ti nama, dragoviču moj, drugačiji pogled na stvari, nego srednjovjekovni pogled na stvari. Rekao sam ti, a ti to uporno ignoriraš, da se boriš protiv vremena i skrećeš u mistiku, a i gdje bi drugdje.
Izvlačiš neke filozofe koji mirišu na tamijan ili one koji su na samrtnoj postelji rekli ima boga, pa ih onda uglavljuješ gdje stigneš.
Jebeš takvo znanje, to radi moja kčer u 4om OŠ, kada mora predstaviti nešto u školi.
Razočarao si me, jer si potencijalno zanimljivu polemiku, pretvorio u priču kako je u jednom ličkom selu Z pijetao tako kukuriknuo da su dvije raspuštenice odletjele u nebo.
U prilici ću pročitati o tom filozofu, ali nemoj palamuditi i preuveličavati njegov doprinos razvoju filozofije. Ne mogu donijeti sud, jer nisam pročitao ali moji profesori filozofije nisu bili skloni preskakati velike igrače.
Naravno, sada se preskače gomila citata od strane povjesničara koji je opisao konkretan doprinos Zapadu od strane crkve i onda se prelazi na wikipediju kao ona nije vjerodostojna. Rekoh ti argumentima ad hominem tipa pop, dijete iz osnovne škole nećeš ništa dokazati. Wikipedia ima napisane svoje reference iz koje vuče citate, sve se može jasno provjeriti, da nije tako ne bih ni koristio linkove.Poštovao bih tvoj prigovor da se radi o hrvatskoj wikipediji koja je doista bijedna ii površna, ali u ovom slučaju griješiš. Uostalom misliš li da ja imam vremena da baš svaki argument izvlačim iz knjiga, nekad nemam neku knjigu kod sebe, nekad imam pa se koristim najtemeljnijim činjenicama koje će nadograđivati oni koji za to imaju volje i želje.
I što se tiče Guenona on nije bio akademski filozof već ezoterik i odličan poznavatelj religioznih tradicija.
I da. Za kraj promotrimo neka razmišljanja o značaju religije:
"Religija nije nikakvo moderno iznašašće. Ona je stara koliko i čovječanstvo. Čim nešto saznamo o mislima i osjećajima ljudi, odmah tu nalazimo i religiju. Gdje god ljudi žive postoji i RELIGIJA, ONA JE PRVA DALA POTICAJ FILOZOFSKOM UMOVANJU." (Max Mueller)
- nema te religije koja je viša od istine
- najorganiziranije religije su kontrolni sistemi koji mentalno i spiritualno porobljavaju ljude i uskraćuju im slobodnu volju
- većina religija imaju vanzemaljsko porijeklo, a one koje nemaju, korumpirane su negativnim vanzemaljskim frakcijama i njihovim ljudskim podanicima koji traže kontrolu nad masama
- bilo koja religija koja zahtjeva svoje podanike da se mole ili da se pridržavaju "dijete" van sebe, cilja na transdimenzionalnu ekonomiju spiritualne energije i njezine pljačke i koju koriste nefizička bića
- mnoge religije su kreirane izvorno od vanzemaljske rase da bi ju slijedili ljudi koji odgovaraju toj rasi
- sudbina bi se jedino trebala koristiti za još neznan, nedogmatski ignorirani fenomen
- crkva je nepotrebna za razvoj u spiritualnoj evoluciji i jedino djeluje kao socijalna institucija u svrhe društvenog programiranja
- direktna gnostička povezanost sa našim unutrašnjim "vodičem" ( Bogom ) je vrijednija od bilo koje religije
- manipulira čovječanstvom preko umjetnog usklađivanja
- usklađivanje je nepotrebna slučajnost ili nešto što se pojavljuje slučajno ali ima skriveni razlog
- guši individualnost, svijest i inicijativu ljudi jer pojačava ljudsku nemoć i uvlači ih u emocionalne melodrame koje "izvlače" energiju iz njih
- alat je kojim se koriste spiritualno atrofirana bića kako bi uzvišeno kontrolirali spiritualno jake ljude
- napravljena je i održana od strane negativnih hiperdimenzionalnih bića koja trebaju tu energiju za preživljavanje
- u načelu, Matrica je nevidljivi kontrolni sistem oko nas koji manipulira našim umovima, emocijama i akcijama bez da ju mi uopće primjetimo
- ona koristi razne ljudske agente da bi napravila svoj posao - onaj kome nedostaje duša ili duh, primarni su agenti Matrice
CRKVA mora van iz državne politike! Neka se drži oltara i za početak, neka i sama poštuje 10 Božjih zapovijedi.
SPLIT je ipak previše balkanski da bi se meu toliko tovara organizirao gay pride. Bolje da bude u Puli ili Rijeci, tamo su ljudi ipak civilizirani(ji). Što južnije, to tužnije. :-P
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.